MuaDib wrote:
Međutim ima jedna činjenica koja se prešućuje, a to je da se i u srpsko-hrvatskom/hrvatsko-srpskom jeziku, priznavala posebnost bosanskohercegovačkog načina izražavanja, što se zvalo bosanskohercegovački književno-jezički izražaj. Ona se zasnivala na priznavanju bosanskog narodnog govora kao autentičnog izraza srpsko-hrvatskog jezika. Međutim podvajanje jezika usljed nasilne nacionalne emancipacije, dovelo je do ultimativnog insistiranja na čistoti bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika, zanemarujući narodni govor koji je ostao nepromjenjen.
Mi govorimo jedan jezik i to jasno pokazuje izgovor Krajišnik bio on Bošnjak, Srbin ili Hrvat ima isti naglasak, Hercegovac bio on Bošnjak, Srbin ili Hrvat ima isti naglasak, Tuzlak bio on Bošnjak, Srbin ili Hrvat ima isti naglasak, Sarajlija bio on Bošnjak, Srbin ili Hrvat ima isti naglasak, dakle narodi imaju jedan jezik, a nasilne podjele ikao su dominantne neće uspjeti. U Bosni i Hercegovini se govori jedan jezik, koji ima svoje varijacije i različitosti, koji Bošnjaci nazivaju bosanskim, Srbi srpskim i Hrvati hrvatskim, što je potpuno irelevantno sa aspekta lingvistike. A to hoće li neko reći tisuću ili hiljadu, prevoz ili prijevoz, opština ili općina, to je samo bogatstvo izražavanja, a ne izraz posebnosti.
A koji jezik onda pricaju dalmatinci,zagorci,po tvome i vojvodjani imaju jedinstven nacin izrazavanja.Smijesno.U BiH narodi pricaju stokavskim jezikom kao i u Srbiji i vecini Hrvatske,naravno srpski nacionalisti ce reci da je srpski stokavski jezik ali to jednostavno nije tacno,to je nas juznoslovenski jezik i niko nema monopol nad jezikom.Tako da Muadibe u pitanju je jedan te isti jezik i u Hrvatskoj i u BiH i u Srbiji po svim lingvistickim standardima kao sto rece hrvatska lingvistkinja Snjezana Kordic.
Podjela štokavskog narječja
Štokavsko narječje se klasificira prema dva pravila: radi li se o novoštokavskom ili staroštokavskom (katkad nazvanom staroštokavskom) dijalektu, te o refleksu praslovenskog fonema jat, što se često u latinici bilježi kao ě.
Staroštokavski
Slavonski
Slavonskim dijalektom se govori u dijelovima Slavonije. Miješanog refleksa jata, ikavsko / ekavsko / ijekavski, u slavonskom dijalektu prevladava ikavski refleks jata. Izvorni govornici su uglavnom Hrvati Šokci.
Istočnobosanski
Istočnobosanski ili šćakavski-ijekavski je stari bosanski dijelektom kojim se govori na širem području koje uključuje Sarajevo, Tuzlu, dio Posavine i govori u porječju Fojnice, zatim u bosansko-hrvatskim iseljeničkim oazama oko Virovitice, Hrvatske Kostajnice i nekim hrvatskim naseljima u Mađarskoj. Uglavnom je ijekavski, uz pojedinačne ikavske i ekavske reflekse jata. Karakteristika im je izgovorna skupina-šća umjesto-šta u novoštokavici (kliješća / kliješta). Izvorni govornici su uglavnom Bošnjaci i Hrvati, zatim manji dio Srba na području planine Ozren.
Kosovsko-resavski
Staroštokavski ekavski ili kosovsko-resavski govori se na području dijela sjevernog Kosova i sjeveroistočne Srbije. Zadržao je i neke arhaične oblike u morfologiji, najviše u promjenama po padežima. Izvorni govornici su u velikoj većini Srbi.
Zetsko-južnosandžački
Staroštokavski ijekavski ili zetsko-južnosandžački govori se u istočnom dijelu Crne Gore i jugozapadnom dijelu Srbije, povijesnoj Raškoj koja je za doba turske vladavine dobila ime Sandžak. Jedna od specifičnosti je i dosta često sekundarno jotovanje (npr. đevojka), često uz pojavu novih fonema (/ ś /, / ź /). Izvorni govornici su uglavnom Crnogorci, Bošnjaci i Srbi.
Novoštokavski
Bosansko-dalmatinski ili novoštokavski ikavski
Dubrovački dijalekt
Nekad ova dijalekt bio poseban, a danas je dio ijekavskog novoštokavskog dijalekta (članak Josipa Lisca u "Vijencu" Matice hrvatske).
Istočnohercegovački ili novoštokavski (i) jekavski
Istočnohercegovački dijalekat je mlađi štokavski dijalekt ijekavskog izgovora. Njime se govori u istočnoj Hercegovini, zapadnoj Srbiji, kao iu Hrvatskoj. U Hrvatskoj istočnohercegovački dijalekat je materinski govor gotovo svim Srbima, kao i ostalim nacionalnostima u predjelima s izrazito jakim srpskim imigracijama (Vojna krajina, dijelom Slavonija i Dubrovačko primorje). Ovom dijalektu pripada i većina štokavskih govora Bosne. Prostire se na zapad sve do Čakavskog i kajkavskog narječja, a na sjever sve do Mađarske.
Vojvođansko-šumadijski ili novoštokavski ekavski
Vojvođansko-šumadijski dijalekat pripada grupi mlađih štokavskih dijalekata. Zastupljen je u najvećem dijelu sjeverozapadne Srbije, u Sremu, Šumadiji, Beogradu, najvećem dijelu Bačke i Banata. Ovim dijalektom govore i Srbi u Mađarskoj i Rumunjskoj.
Opće osobine štokavskoga narječja