A kako je sve to planski organizovano,po ko zna koji put spomenuto,dobro uređeno moderno robovlasničko društvo,za one sa najvišim apetitima,čisti golemi profit,stečen preko leđa malih ljudi.Najbolji ljudi današnjice i u društvu su oni koji drže ovu piramidu da se ne uruši,ali ujedno i najpotlačeniji i slabo plaćeni za svoj golemi trud,rudari,zemljoradnici,građevinski radnici...Međutim život je surov i krajnje nepravedan (u pogledu društvenog poredka i zasluga),i neosporan istina je da među nama postoje i "bogovi",koji isto žive i umiru kao i mi,pojedinci ili grupa ljudi koji žive lagodnim životom imaju najbolju medicinsku njegu,posjeduju goleme nekretnine,raspolažu enormnom svotom novca,ukratko uživaju u najvećim blagodatim današnjice,dok ispod njih su oni koji služe njihovim interesima u svim društvenim sferama (uglavnom služe za manipulaciju širim masama kada za to postoji potreba),ispod drugih postoje i treći,u ovom slučaju vojne formacije,državni sigurnosni aparati,golema administracija,koja brani inostrane interese najbogatijih,i zbog pohlepe istih su u bliskoj prošlosti porobljavani narodi Afrike,zemalja trećega svijeta,otimane teritorije i prirodna bogatstva istih,u 20/21 stoljeću,vršene neosnovane invazije na uzor po one iz ranijih perioda,samo sa jačim lobijem i pozadinom,pod lažnim alibijima otimana su bogatstva i opet,kako to obočno i biva,ubijan nedužan narod.Jedna od najbitnijih karika u kapitalizmu su i korumpirane vlade,i pažljivo odabrani predsjednici,koji odgovaraju intereisma najbogatijih anonimusa,i isti im služe kao marinete/podanici kada "oni" imaju svoje interese u određenim zemljama,po pitanju prirodnih resursa,instaliranja vojnih baza,privatnih obavještajnih agencija.I u konačnici vraćamo se na one koji čine čvrst temelj ovoga nepravednog poretka,igrom nepravedne ovosvjetske sudbine istima su uglavnom uskraćena mnoga ljudska prava,pravo na život dostojan svakog normalnog čovjeka,.Primjerice,jedan normalni "hardworker" je primoran da mnogo radi a veoma malo zarađuje,da živi "život na karticu",uglavno zavaljen u crveno,pod teretom kredita,nepravedne kamate,koja je u suštini klasično otimanje novca.Samo "dno društva" iz ove "piramide nepravde",uz težak uzdah od silnog umora,može samo da promatra kako se na njihovim leđima dešavaju velike stvari za bolji stalež,stvari o kojima oni doslovno mogu da sanjaju.Ruke su jako umorne,leđa savijena po velikim teretom,kao da nebeski svod nose,iz dana u dan,od izlaska do zalaska Sunca,ali njihov iskonski neslomljivi nagon za osptanak ih dalje tjera da i mimo svih nedaća izdrže,nastave dalje,radi onih minulih koji su isto nosili svoj životni teret,radi svoje djece,njihove budućnosti,za koju se nadaju da će biti bolja.Je li ovo zaista unaprijed grubo ispisana sudbina malih ljudi,ili će jednog dana obični ljudi napokon spustiti svoj teret,i zajedno,nezaustavljivo krenuti prema vrhu "planine",prema nepravednim bogovima.
to je sustina.