Handzar divizija

[Hadzi Lojo]

Postovani janko,

Mehmed Spaho je otrovan od strane srpskih radikala

[janko_007]

kad se sve uzme u obzir, okolnosti kako je umro i da se tek poslije njegove smrti mogao napraviti jedan takav sporazum(preko ledja bosanskih Muslimana) kao sto je sporazum Cvetkovic-Macek, dodje se do jednog takvog zakljucka. Ali nije pokrenuta nikakva istraga, niko nije optuzen za njegovo ubistvo. Sve ostaje u sferi nagadjanja, a to u historijskoj nauci nije relevantan dokaz. Valjda bi se do sada neko javio ili negdje napisao "da ja sam otrovao dr. Mehmeda Spahu". Mislim , proslo je dovoljno vremena, a eto niko se nije javio.Okolnosti u kojim je umro, kao i dogadjaji koji slijede daju nam za pravo da sumnjamo da je mozda i otrovan. Ali kao sto rekoh, sve sto je u sferi nagadjanja nije relevantan istorijski izvor. Nemojte me krivo shvatiti. I ja sumnjam da je otrovan

[Chmoljo]

kad se sve uzme u obzir, okolnosti kako je umro i da se tek poslije njegove smrti mogao napraviti jedan takav sporazum(preko ledja bosanskih Muslimana) kao sto je sporazum Cvetkovic-Macek, dodje se do jednog takvog zakljucka. Ali nije pokrenuta nikakva istraga, niko nije optuzen za njegovo ubistvo. Sve ostaje u sferi nagadjanja, a to u historijskoj nauci nije relevantan dokaz. Valjda bi se do sada neko javio ili negdje napisao "da ja sam otrovao dr. Mehmeda Spahu". Mislim , proslo je dovoljno vremena, a eto niko se nije javio.Okolnosti u kojim je umro, kao i dogadjaji koji slijede daju nam za pravo da sumnjamo da je mozda i otrovan. Ali kao sto rekoh, sve sto je u sferi nagadjanja nije relevantan istorijski izvor. Nemojte me krivo shvatiti. I ja sumnjam da je otrovan

poprilično je smjelo tvrditi takve stvari sa sigurnošću. apsolutno da nije nemoguće, i to, a i pad aviona Džemala Bijedića. kao i hajka na Hamdiju Pozderca. okolnosti pod kojima su ovi ljudi otišli sa političke scene sasvim sigurno ostavlja više sumnje i potvrđuje prosječnom Bošnjaku misao o kontinuranom guranju na marginu.

ali isto tako je i velika vjerovatnoća da je Spaho umro prirodnom smrću, pogotovo ako se uzme njegova konstitucija niskog, a debelog čovjeka. osim toga, na Spahu je više puta pokušavan atentat, koje bi on majstorski iskoristio u svoju promociju.

u svakom slučaju o ovim stvarima će se javljati više pitanja nego odgovora. ono što je žalosno da su se politike Bošnjaka svodile na ove pojedince, i onda je bilo sasvim lako eliminisati tu prijetnju. a među običnim narodom je prisutna defektna misao: da je Spaho/Džema/Hamdija poživio bilo bi nam bolje.

vječna neodgovornost i bježanje od uzimanja sudbine u svoje ruke i davanje drugima da misle za cijeli narod.

lično bih više volio da se potencira priča o tome, a ne o tome je li Spaho ubijen ili ne (ne na ovoj temi, naravno) jer šta nam donosi i potvrda da je Spaho otrovan? ništa. već smo iskusili otvorene agresivne ekspanzionističke politike komšija, tako da priča o tom detalju gubi na značaju.

jednostavno me žalosti činjenica da će oni koji se kunu u Spahu mahom znati o njegovoj smrti samo da bi kukali i potvrđivali svoju priču o ugroženosti, ali niko neće imati pojma o Spahinom djelovanju i radu i svemu onome čime nas je ovaj čovjek zadužio.

mali off, ne zamjerite

[JoseMujica]

al dobar off nije Tita mi što si Admin

[jutarnja zvijezda]

moj amidza je bio pripadnik handzar divizije.otac rahmetli mi je ispricao dosta o tome.naime moj amidza je obozavao nijemce i sve njemacko.perfektno je govorio njemacki jezik i kada je jugoslavija okupirana ,on je "dosao na svoje".u isto vrijeme ,moj otac je bio "crveni" tako da se ideoloski nisu nimalo slagali. amidza se dobrovoljno prijavio u handzar diviziju ,a otac moj ga je na rastanku pljunuo.uglavnom da ne duzim previse,amidza je sa divizijom stigao do staljingrada,prezivio i tu bitku ,pao u rusko zarobljenistvo ,i posto su rusi imali "poseban tretman"za bosance ,smatrajuci ih Zavedenima" dosta njih su primili u redove crvene armije.(topovsko meso).sa crvenom armijom se borio sve do ovih nasih prostora ,i kako je otac cuo pginuo, je negdje kod teslica.bio je sarajlija i nazalost dobrovoljac.toliko ja znam iz prve ruke.smatram da me se to ni na koji nacin ne dotice ,ali eto ,jedna crtica o jednom pripadniku te ozloglasene vojne postrojbe...

[VjecitiStudent]

Historijski podaci su apsolutno tacni-nemam sta oduzeti niti dodati,ali analizu razloga pobune,pa jos u to vrijeme nije moguce tako plosno objasniti.U historiji 1+1 nisu uvijek dva-ne radi se o matematici.Ja imam i drugih podataka o stvarnim razlozima(mada ni tvoje ne odbacujem).Zasto bi Francuzi postavili spomenik oslobodiocima ako su se bosanci borili iz nostalgicnih i familijarnih razloga negdje u vrazijoj materi u mjestu zvanom Villefranche de rouerghe
podno Pirineja.Akobogda ove godine cu posjetiti to mjesto i pokusacu razgovarati sa nacelnikom tog mjesta(ovdje su nacelnici obicni ljudi sa kojima je lako uspostaviti kontakt-nisu velika gospoda kao kod nas).Mozda saznam i ono sto nisam znao

Wikipedija na francuskom o toj pobuni kaze sljedece (ovo je prevod na engleski uz pomoc google translate-a):

http://fr.wikipedia.org/wiki/Villefranche-de-Rouergue
Revolt of Croats

At dawn on September 17, 1943, the city of Villefranche-de-Rouergue, then occupied by Nazi forces, reached its day of glory. That day, the 13th battalion of the 13th Pioneer SS division - which includes a majority of Bosniaks (Muslims or Croats, in the terminology of the time) and a quarter of Catholic Croats, all forcibly conscripted into the German army, rebelled against Deutsche commandant. Having taken up arms and once the German officers executed the insurgents manage to take control of the city and postage, for a day in Villefranche-de-Rouergue from the tutelage of the German occupiers.

However, the German command was quickly alerted and will dispatch from its neighboring garrisons significant reinforcements to regain possession. After bloody street battles against insurgents under-equipped and outnumbered, the Germans resumed walking in Villefranche. The survivors were summarily sentenced to death by the German authorities and buried in a place called the Field of Croatian martyrs. Although the heroic act of these young men turned to tragedy, Radio London, it echoes, calling Villefranche-de-Rouergue from one city to the liberated Western Europe from German occupation. The alleged leaders of the rebellion, the Muslim and Catholic Ferid Džanić Eduard Matutinović Nikola Vukelić, Božo Jelinek. Džanić Vukelić and are killed in combat with the Germans, while Jelinek and Matutinović manage to win the bush. Jelinek even get the rank of officer, and was later decorated with the Legion of Honor. In memory of these events, an avenue of Villefranche-de-Rouergue was renamed Avenue of the Croats after the war.

[drenmajster]

Historijski podaci su apsolutno tacni-nemam sta oduzeti niti dodati,ali analizu razloga pobune,pa jos u to vrijeme nije moguce tako plosno objasniti.U historiji 1+1 nisu uvijek dva-ne radi se o matematici.Ja imam i drugih podataka o stvarnim razlozima(mada ni tvoje ne odbacujem).Zasto bi Francuzi postavili spomenik oslobodiocima ako su se bosanci borili iz nostalgicnih i familijarnih razloga negdje u vrazijoj materi u mjestu zvanom Villefranche de rouerghe
podno Pirineja.Akobogda ove godine cu posjetiti to mjesto i pokusacu razgovarati sa nacelnikom tog mjesta(ovdje su nacelnici obicni ljudi sa kojima je lako uspostaviti kontakt-nisu velika gospoda kao kod nas).Mozda saznam i ono sto nisam znao

Wikipedija na francuskom o toj pobuni kaze sljedece (ovo je prevod na engleski uz pomoc google translate-a):

http://fr.wikipedia.org/wiki/Villefranche-de-Rouergue
Revolt of Croats

At dawn on September 17, 1943, the city of Villefranche-de-Rouergue, then occupied by Nazi forces, reached its day of glory. That day, the 13th battalion of the 13th Pioneer SS division - which includes a majority of Bosniaks (Muslims or Croats, in the terminology of the time) and a quarter of Catholic Croats, all forcibly conscripted into the German army, rebelled against Deutsche commandant. Having taken up arms and once the German officers executed the insurgents manage to take control of the city and postage, for a day in Villefranche-de-Rouergue from the tutelage of the German occupiers.

However, the German command was quickly alerted and will dispatch from its neighboring garrisons significant reinforcements to regain possession. After bloody street battles against insurgents under-equipped and outnumbered, the Germans resumed walking in Villefranche. The survivors were summarily sentenced to death by the German authorities and buried in a place called the Field of Croatian martyrs. Although the heroic act of these young men turned to tragedy, Radio London, it echoes, calling Villefranche-de-Rouergue from one city to the liberated Western Europe from German occupation. The alleged leaders of the rebellion, the Muslim and Catholic Ferid Džanić Eduard Matutinović Nikola Vukelić, Božo Jelinek. Džanić Vukelić and are killed in combat with the Germans, while Jelinek and Matutinović manage to win the bush. Jelinek even get the rank of officer, and was later decorated with the Legion of Honor. In memory of these events, an avenue of Villefranche-de-Rouergue was renamed Avenue of the Croats after the war.

Sve to nije sporno-historija govori svojim cinjenicama,ali pokusavam reci,ma koliko se pojedini upirali da dokazu suprotno-koja je krivica ljudi koji su pripadali tim jedinicama(nisu pravili logore nisu cinili genocid,borili se za ideale-kakve takve).Ja sam za pomirenje ideja,jer nas to prati kao hipoteka, a drugi to koriste u svoje svrhe.Jesam za pomirenje svih bosanskih ideja i za konzenzus ako je moguce-ako ne onda svako na svoju stranu- pa ko bolji svaka mu cast.Ne navijam ni za komuniste niti za fasiste-Bice Bosne i bez jednih i bez drugih.

[Nezbilj]

@janko_007
Jesi li imao prilike istraživati muslimanske milicije u istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini. Džemal Tanović - Fazlagića Kula, Husin-beg Čengić - Čajniče, Mustafa Zuković - Pljevlja, Zulfo Dumanjić - Rogatica, Edhem Hadžialić Efendić - Bratunac, Ismet Bektašević - Srebrenica.. Navodno je Muhamed ef. Pandža organizovao prikupljanje novca kod bogatih porodica u Sarajevu da bi pomogli organizovanje muslimanskih jedinica za odbranu od četnika u istočnoj Bosni.

Mislim da je također zanimljivo pitanje koliko su partizani bili u poziciji zaštititi muslimane u istočnoj Bosni od četničkog pokolja. Odnosno da li su propistili da više učine iz objektivnih ili nekih drugih razloga. Na kraju krajeva ostaje pitanje kako se moglo desiti da četnici pobiju sto hiljada muslimana na tako malom prostoru u tako kratkom roku pored ndh odnosno ustaša i domobrana, te njemaca i partizana. Zar su četničke snage bile tako jake da niko nije mogao spriječiti opšti pokolj koji su sprovodili 41.-43. Naravno sve ovo opet u kontekstu daljeg opredjeljenja muslimana tokom rata koje je u svakom slučaju bilo podjeljeno između samostalne borbe, ndh postrojbi, njemaca i nob-a.

[Vitez Koja]

@janko_007
Jesi li imao prilike istraživati muslimanske milicije u istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini. Džemal Tanović - Fazlagića Kula, Husin-beg Čengić - Čajniče, Mustafa Zuković - Pljevlja, Zulfo Dumanjić - Rogatica, Edhem Hadžialić Efendić - Bratunac, Ismet Bektašević - Srebrenica.. Navodno je Muhamed ef. Pandža organizovao prikupljanje novca kod bogatih porodica u Sarajevu da bi pomogli organizovanje muslimanskih jedinica za odbranu od četnika u istočnoj Bosni.

Mislim da je također zanimljivo pitanje koliko su partizani bili u poziciji zaštititi muslimane u istočnoj Bosni od četničkog pokolja. Odnosno da li su propistili da više učine iz objektivnih ili nekih drugih razloga. Na kraju krajeva ostaje pitanje kako se moglo desiti da četnici pobiju sto hiljada muslimana na tako malom prostoru u tako kratkom roku pored ndh odnosno ustaša i domobrana, te njemaca i partizana. Zar su četničke snage bile tako jake da niko nije mogao spriječiti opšti pokolj koji su sprovodili 41.-43. Naravno sve ovo opet u kontekstu daljeg opredjeljenja muslimana tokom rata koje je u svakom slučaju bilo podjeljeno između samostalne borbe, ndh postrojbi, njemaca i nob-a.

da, i mene ovo poprilicno interesuje, jer moji su korijeni upravo iz istocne Bosne. Da li je nedostatak obrazovanih i skolvanih ljudi bila posljedica tome? Ne smijemo zaboraviti da je izmedju dva svjestka rata bilo svega 300 muslimana koji su zavrsili fakultet ili neku akademiju. Samim tim, nije bilo dovoljan broj obrozavanih ljudi koji bi u svakom dijelu BiH, u kojem su zivjeli muslimani, mogli organizovati neke organizacije koje bi bile u stanju da se suprostave cetnicima. Moramo primjetiti, da su tadasnji muslimani iz raznih razloga bili inferiorni u odnosu na druge narode, a pogotovo u odnosu na Hrvate i Srbe. Oni su imali vec izgradjenu naciju i osjecaj nacionalane pripadnosti, dok muslimani opet, iz mnogih razloga, to nisu ni izdaleka imali. Moze se primjetiti jedna opsta obezgljavnost muslimana, jer za vrijeme drugog svjetskog rata nisu imali neki aktivni pristup prema desavanjima koja su se odigravala oko njih, osim u pojedinim momentima i na pojedinim mjestima kada je bila ugozena opsta egzistencija i bioloskih opstanak naroda. Hocu reci, sve je to bilo na nekom lokalnom planu, dok s druge strane nije postojala jedna jedinstvena politika na nivo Bosne i Hercegovine. Mislim, ja tako gledam na te stvari i mogu reci, da s obzirom na teske okolnosti, takva nepovezanost i generalna neorganizovanost me i malo zbunjuje.

[michio]

moj amidza je bio pripadnik handzar divizije.otac rahmetli mi je ispricao dosta o tome.naime moj amidza je obozavao nijemce i sve njemacko.perfektno je govorio njemacki jezik i kada je jugoslavija okupirana ,on je "dosao na svoje".u isto vrijeme ,moj otac je bio "crveni" tako da se ideoloski nisu nimalo slagali. amidza se dobrovoljno prijavio u handzar diviziju ,a otac moj ga je na rastanku pljunuo.uglavnom da ne duzim previse,amidza je sa divizijom stigao do staljingrada,prezivio i tu bitku ,pao u rusko zarobljenistvo ,i posto su rusi imali "poseban tretman"za bosance ,smatrajuci ih Zavedenima" dosta njih su primili u redove crvene armije.(topovsko meso).sa crvenom armijom se borio sve do ovih nasih prostora ,i kako je otac cuo pginuo, je negdje kod teslica.bio je sarajlija i nazalost dobrovoljac.toliko ja znam iz prve ruke.smatram da me se to ni na koji nacin ne dotice ,ali eto ,jedna crtica o jednom pripadniku te ozloglasene vojne postrojbe...

Da, samo sto je Handzar divizija osnovana 1943 poslije Staljingrada a borbeno sposobna krajem 1943.

Kako je tvoj otac mogao znati da mu je brat zarobljen?

Zarobljeni pripadnici 369. pukovnije su vraceni u Jugoslaviju partizanima gdje su uglavnom izginuli, ali nije rijec o Handzar diviziji.

[jutarnja zvijezda]

michio: ja,posto kupila ,po to prodala.tako je otac rahmetli pricao. a za sudbinu moga amidze je saznao od njegovog suborca koji je bio s njim u rovu ,kada je poginuo.covjek je ispunio obecanje dato samrtniku i dosao kod nane rahmetli ,da je obavijesti o sudbini sina.

[Vitez Koja]

michio: ja,posto kupila ,po to prodala.tako je otac rahmetli pricao. a za sudbinu moga amidze je saznao od njegovog suborca koji je bio s njim u rovu ,kada je poginuo.covjek je ispunio obecanje dato samrtniku i dosao kod nane rahmetli ,da je obavijesti o sudbini sina.

ranije smo to vec pisali na ovoj temi, da jedino mogao biti pripadnik 369.legionarske pukovnije, koja je u potpunosti unistena u Staljingradu. Nikako nije mogao biti u sastavu 13.SS divizije.

[JoseMujica]

michio: ja,posto kupila ,po to prodala.tako je otac rahmetli pricao. a za sudbinu moga amidze je saznao od njegovog suborca koji je bio s njim u rovu ,kada je poginuo.covjek je ispunio obecanje dato samrtniku i dosao kod nane rahmetli ,da je obavijesti o sudbini sina.

kako god da se desilo...ali ova tvoja priča najbolje oslikava obezglavljenost muslimanske politike tog doba....opšte poznata je činjenica de je , još iz vremena Austro-Ugarske okupacije BiH, islamska zajednica bila branik modernom školovanju muslimana i to se nastavilo i do dana današnjeg. pričala mi je jedna kolegica, rodom iz Srebrenice, da su tamo u nekom od okolnih sela imali imama koji je branio da se djeca šalju na daljnje školovanje...hebiga on imao srednju završenu (medresu) pa se valjda plašio da će izgubiti autoritet

vezano sa sudbinu tvoga oca i amidže .....ja bih ti samo preporučio Sidrana pod ruku i ispričaj mu ovo....a on će već dalje skontati...ovo stvarno mislim ozbiljno bez ikakve zeze ili ironije ...ovo je priča za filma...gorka i tužna priča kako ideologije uništavaju porodice, međuljudske odnose i ljude koji se gube u vrtlogu vremena

[ROTOR 9]

michio: ja,posto kupila ,po to prodala.tako je otac rahmetli pricao. a za sudbinu moga amidze je saznao od njegovog suborca koji je bio s njim u rovu ,kada je poginuo.covjek je ispunio obecanje dato samrtniku i dosao kod nane rahmetli ,da je obavijesti o sudbini sina.

kako god da se desilo...ali ova tvoja priča najbolje oslikava obezglavljenost muslimanske politike tog doba....opšte poznata je činjenica de je , još iz vremena Austro-Ugarske okupacije BiH, islamska zajednica bila branik modernom školovanju muslimana i to se nastavilo i do dana današnjeg. pričala mi je jedna kolegica, rodom iz Srebrenice, da su tamo u nekom od okolnih sela imali imama koji je branio da se djeca šalju na daljnje školovanje...hebiga on imao srednju završenu (medresu) pa se valjda plašio da će izgubiti autoritet

vezano sa sudbinu tvoga oca i amidže .....ja bih ti samo preporučio Sidrana pod ruku i ispričaj mu ovo....a on će već dalje skontati...ovo stvarno mislim ozbiljno bez ikakve zeze ili ironije ...ovo je priča za filma...gorka i tužna priča kako ideologije uništavaju porodice, međuljudske odnose i ljude koji se gube u vrtlogu vremena

Prica koja je trajala decenijama znaci tamo do pocetka 80-tih prostor., Foca Gorazde.. medju muslimanskim stanovnistvom je bilo usadjeno misljenje da je dzamija i mekteb poduka bila dovoljna za obrazovanje., djeca su se uglavnom odgajala da ostaju i rade na selu a kad se tome doda i briga sistema vlasti za obrazovanje muslimana dobije se jedna stvarno porazavajuca cjelina..

[Chmoljo]

kako god da se desilo...ali ova tvoja priča najbolje oslikava obezglavljenost muslimanske politike tog doba....opšte poznata je činjenica de je , još iz vremena Austro-Ugarske okupacije BiH, islamska zajednica bila branik modernom školovanju muslimana i to se nastavilo i do dana današnjeg. pričala mi je jedna kolegica, rodom iz Srebrenice, da su tamo u nekom od okolnih sela imali imama koji je branio da se djeca šalju na daljnje školovanje...hebiga on imao srednju završenu (medresu) pa se valjda plašio da će izgubiti autoritet

vezano sa sudbinu tvoga oca i amidže .....ja bih ti samo preporučio Sidrana pod ruku i ispričaj mu ovo....a on će već dalje skontati...ovo stvarno mislim ozbiljno bez ikakve zeze ili ironije ...ovo je priča za filma...gorka i tužna priča kako ideologije uništavaju porodice, međuljudske odnose i ljude koji se gube u vrtlogu vremena

ne bih baš znao reći da li je to baš "zasluga" IZ-a, ili je samo pojedinačno djelovanje lokalnih imama i hodža. sumnjam da bi jedan čovjek poput Džemaludina Čauševića zagovarao da se ljudi ne školuju.

mada, istina je da su "lokalci" često zabranjivali da se ljudi školuju, pogotovo ženska djeca. i moj stari je znao jednog takvog. a ono što je najljepše u svemu tome, njegov sin je bio prvi magistar nauka u tom kraju...

[ROTOR 9]

Mozda ima veze sa temom ..
"Povjesno i istini za volju moram,iako mi je tesko,najveci dio odgovornosti za odaslanje odreda na rusko ratiste prebaciti na nase Bosance i njihovo dobrovoljno javljanje u njemacku vojsku,tako da je vec u prvih mjesec dana nakon dolaska Njemaca u Sarajevo organizirana sa bosanskim dobrovoljcima jedna cijela njemacka brdska baterija a o tome nije nitko znao nista,cini mi se ali ne znam tocno da su Nijemci temeljem ovog dobrovoljnog javljanja trazili od Pavelica dobrovoljce za rusko ratiste u svrhu dokumentiranja solidarnosti clanova trojnog pakta,temeljem toga Pavelic jeizdao proglas za organizaciju dobrovoljacke legije za rusko ratiste.Vec nakon jednog tjedna sto nije ocekivao niko javilo se 5000 dobrovoljaca skoro 95% Bosanaca taj broj je porastao konacno na 6800 dobrovoljnih prijava.,iz gornje hrvatske i dalmacije bio je broj prijava upravo neznatan.Naourzanje operemom je preuzela Njemacka stvoren je jedan odred sa 4 bataljona ,1 diviziona artiljerije i nekoliko patrulja konjice.Taj odred je transportovan sa sakupljalista Varazdin na izobrazbu u Njemacku,slicno se prijavilo oko 300 pomoraca a isto tako i avijaticara..Legija se sastoji u ogromnoj vecini iz sinova Bosne,pa nije potrebno posebno apelirati njima na njihov prirodjeni vojnicki duh. Svaki ima pravo pisati meni pisati direktno ako sto nije u redu kod kuce,jer smatram ne samo mojom duznoscu nego i mojim pravom pomoci gdje je potreba.Pojacana hrvatska 369 pjesacka pukonija sluzbeno postoji od 16 .07. 1941 godine.U mjestima formiranja jedinica- u Varazdinu,sarajevu i Zagrebu-legionari su polozili zakletvu poglaniku NDH.
Bili su prisutni i njemacki general Glaise von Horstenau i talijanski general Antonio Oxilia.Iz Sarajeva je 20.07. stigla 1 bojna koju je docekao i pozdravio vrhovni poglavnik i vojskovodja NDH Slavko Stancer. Vec sutra 21 07 pukovnija je krenula na istocni front. 369 pukovnija je bila podjeljena na 7 esalona pod komandom Ivana Markulja prevezana je iz Zagreba u Dollersheim (Reich).Po dolasku pukovnija je opremljena njemackim oruzjem i logorskom opremom i pocela sa obukom ljudstva u rukovanju oruzjem i drugim borbenim radnjama,sa naglaskom na disciplinu.Vec 31.07. pod komandom 17-og korpusa genarala Strociusa i Slavka Stancera pukovnija je polozila zakletvu Hitleru.Poslije zavrsene obuke koja je trajala 20 dana pukovnija je u vreenu od 16-19 08 bila ukrcana u 17 zeljeznickih transporta i sa utovarnih stanica u Gopfritzu i Alenstejgu posla preko Madarske do mjesta Dongeni u Besarabiji (SSSR) gdje s eod 20.-23.08. prikupila i zadrzala do 27.08 kada krece pjeske prema Pervomajskoj,stize 29.08 a vec oktobra je stigla u selo Budniskaja u kome je ostala do 7.10.Tu je vrsena obuka pod rukovodstvom njemackih instruktora za tim je nastavljan mars ka Nadezdovki gdje je 9.10 pukovnija usla u sastav njemacke 100.lake lovacke divizije.17 armije Grupe – Jug.
U prvim borbama sudjelovala je 13.11 1941 istocno od Dnjepra ..

(pise M.Colic u svojoj knjizi: Takozvana NDH.str.253)

[Nele9]

Muhamed Hadžiefendić se teško može nazvati neko ko je podržavao treći rajh. A čak i danas ćeš u Lukavcu, Tuzli, Živinicama, itd. naći ljude koji smatraju da je on (a ne partizani) zaslužan za opstanak ljudi iz bošnjačkih sela koji su graničili s četnicima Ozrena, Majevice, Konjuha...Naravno sve zavisi s kim pričaš. S obzirom da mi je i porodica podijeljena na bivše partizane i Hadžiefendićeve legionare, ovo sam kao klinac mogao osjetiti iz prve ruke.
Hadžiefendiću htjedoše dati ime ulice u Tuzli...ali će prije pasti Lenjinov mauzolej nego komunizam u Tuzli.

Mislim da se ne moze nazvati nikako drugacije nego bas covjek koji je podrzavao treci rajh.
I to opet ne znaci da ti ljudi nisu u pravu, da je on zasluzen da se u okolini Tuzle nije desilo isto sto i u Istocnoj Bosni.

Ali to djelovanje Hadziefendica nije nikome sporno, cak ni partizanima. Sporno je njegova uloga poslje.

Navedi ime još jednog oficira SS-a koji je dočekao partizane u svojoj kući pa da raspravljamo dalje ko je simpatisao Treći Rajh.

[Nele9]

sad kad ovoliko citirah Jahicevu knjigu, tek sad vidjeh koliko je tu truda ulozeno. Ali ovdje je upravo odgovor za Nele9, o tome dali je Hadziefendic ratovao za Treci Rajh. Lijepo je receno da je poslije pobune u Francuskoj, Hadziefendic obukao SS uniformu i u cinu majora njemacke vojske ucinio sve da popuni redove 13 SS divizije, onih vojnika, koji su kao "nepouzdan faktor", poslani u njemacke radne logore(Arbeit macht frei-rad cini ljude slobodnim), koje mi danas zovemo koncentracioni logori.

@ janko 007

Svaka čast na trudu i metodi istraživanja. Možda bih te trebao povezati sa par veterana koji su još uvijek živi. Možda bi se i proslavio a i sevapa zaradio kada bi jednom kvalitetnom knjigom dao svjetla borbi Bošnjaka za opstanak u WWII.

Što se tiče navoda iz knjige gosp. Adnana Jahića...

Već polovinom septembra 1941. tadašnji veliki župan u Tuzli Ragib Čapljić, na narodnom zboru u Puračiću, pozvao je Muslimane u “sveti rat” protiv ustanika i najavio formiranje jedinica koje će biti u stanju da odbrane muslimanska naselja. Krajem septembra i početkom novembra 1941. godine u širem rejonu Devetaka i Milinog Sela došlo je do žešćih sukoba sa Ozrencima. Nakon pada Devetaka i okoline u četničke ruke, 12. 11. 1941. četnici su ugrozili i sam Puračić. Tada je zapovjednik 3. bojne 8. domobranske pješačke pukovnije, bojnik Muhamed Hadžiefendić sa malim brojem oskudno naoružanih vojnika i građana organizovao odbranu Puračića. Kada je sutradan, 13. novembra, iz Tuzle pristigla pomoć, izvršen je protivnapad i napadači su bili prinuđeni na povlačenje. Time je Puračić bio odbranjen.

I Devetak je bio vraćen. Linije odbrane od četnika Ozrena se formiraju na Osmića brdu u Devetaku. Kasnije će se medju narodom govoriti da je Berlin pao a Osmića brdo nije. Bošnjačke kuće u Milinu Selu su zapaljene, a porodice Jukića, Omerčića i ostalih se nikada nisu vratile na svoje. Naravno u komunističkoj Jugoslaviji je bio udar na državu govoriti o izgonu Bošnjaka iz ovog sela.

U organizaciji otpora i odbrane Puračića posebno se istakao Muhamedaga Hadžiefendić, koji je krajem novembra 1941. godine počeo povezivati lokalne seoske milicije i pripremati ustrojavanje jedinica sposobnih za odbranu bošnjačkih naselja od četničkih napada.Jedna od najuspješnijih odbrambenih borbi koju su u prvim danima svog formiranja vodile jedinice Dobrovoljačkog odjela bila je odbijanje napada Ozrenaca na Turiju 13.1.1942. godine. Naime, 6. januara, u Stogu, na sastanku komandanta Ozrenskog partizanskog odreda Todora Vujasinovića i komandanta četničke Cerske brigade kapetana Dragoslava Račića dogovoreno je, da se u noći 12/13 januara, napadnu položaji Dobrovoljačkog odjela od Puračića preko Turije do Banovića. Plan je bio da Vujasinovićeve snage krenu u napad iz pravca Ozrena, a Račićeve iz pravca Ribnice. Pred sam početak napada Račić je otkazao učešće, pa je štab Ozrenskog odreda uputio zapovijest svojim snagama da se vrate na polazne položaje. Ali, ta zapovijest nije stigla na vrijeme do jedinice koja je napadala Turiju, pa je ona u izvlačenju pretrpjela teške gubitke: 14 poginulih, nekoliko ranjenih i zarobljenih.

Naravno da se Muhamaedaga Hadžiefendić istakao, i narod ovog kraja mu ostaje dužan.
U ovim brobama su se takodje istakli Nurija i Sajt, predratni žandarmerijski podnarednici, koji su bili direktni pretpostavljeni jedinicama koje su odbile napad. Slijedeća osoba koju treba spomenuti je i narednik Jusufagić koji je sa Sajtom vodio vojni dio Legije u Puračiću. Nešto vezano za Sajta... on je bio Albanac, već sam spomenuo bivši žandarmerijski podnarednik, koji je hrabro branio bošnjački narod i vodio jedinice Legije. U aprilu ili maju 45 jedinice Legije, Zelenog Kadera, ustaša, ostataka Handžar divizije povlače se prema Gračanici i spajaju sa jedinicama Ibrahima Pjanića. Rahmetli djed u nekom trenutku, inače pronicljiv čovjek, odlučuje da povede svoju jedninicu od 30-ak ljudi nazad prema Devetaku i da ili pogine kod kuće ili čeka amnestiju. Kada je ponudio jednog od handžaraca koji mu je bio komšija, ovaj mu je rekao nešto kao da se partizani bore protiv islama i da će ići dalje za Odžak. Svi koji su otišli za Odžak nisu se više ni vratili. Žalosno je da neo-ustaše govore o junačkoj borni ustaša u Odžaku čak i nakon kapitulacije Njemačke. Istina je da su dobar broj ako ne većina tih ljudi bili Bošnjaci.
Sajt je bio jedan od onih koji su otišli za Odžak.
Njegov sin je našao rahmetli amidžu 80-ih, koji ga je naveo kako i gdje da traži oca. Ovaj je našao grob svog oca u Slavonskom Brodu na katoličkom groblju.

Eto toliko da ti malo dam ideje. A izvor sam ja i noći provedene sjedeći uz veterane Legije i Handžara koji su prebirali svoje dogodovštine i njihovo vidjenje WWII (naravno kad otac i mati nisu vidjeli).

[Nezbilj]

Muhamed Hadžiefendić se teško može nazvati neko ko je podržavao treći rajh. A čak i danas ćeš u Lukavcu, Tuzli, Živinicama, itd. naći ljude koji smatraju da je on (a ne partizani) zaslužan za opstanak ljudi iz bošnjačkih sela koji su graničili s četnicima Ozrena, Majevice, Konjuha...Naravno sve zavisi s kim pričaš. S obzirom da mi je i porodica podijeljena na bivše partizane i Hadžiefendićeve legionare, ovo sam kao klinac mogao osjetiti iz prve ruke.
Hadžiefendiću htjedoše dati ime ulice u Tuzli...ali će prije pasti Lenjinov mauzolej nego komunizam u Tuzli.

Mislim da se ne moze nazvati nikako drugacije nego bas covjek koji je podrzavao treci rajh.
I to opet ne znaci da ti ljudi nisu u pravu, da je on zasluzen da se u okolini Tuzle nije desilo isto sto i u Istocnoj Bosni.

Ali to djelovanje Hadziefendica nije nikome sporno, cak ni partizanima. Sporno je njegova uloga poslje.

Navedi ime još jednog oficira SS-a koji je dočekao partizane u svojoj kući pa da raspravljamo dalje ko je simpatisao Treći Rajh.

Fakat kakav ludak

[janko_007]

Ja sam vec u jednom dijelu pisao , u kakvom stanju su BH muslimansko politicko i duhovno vostvo docekalo rat. Razjedinjeni , bez jasnog cilja, bez jakog vodje, davali su se na uslugu svakome ko vise plati. Osim toga su vodili kao neku nazovi pragmaticnu politiku, da se u svako gnijezdo stavi po jedno jaje, pa sta se izleze. Vec svi znamo kako se izostrila politicka scena na tlu bivse Jugoslavije, jos od ubistva, prvo Stjepana Radica, a potom kralja Aleksandra. Radi se o dva nepomirljiva bloka i dva nepomirljiva koncepta, velikosrpskog i velikohrvatskog, koji su se morali prelomiti preko nekog treceg. Surovanje djela vodjstva JMO sa Pavelicem, prihvatanje lojalnosti, dobrovoljni odlazak dijela Muslimana u ustase. Ustase su elitne jedinice NDH, islo se dobrovoljno, ali ideoloski si morao prihvatiti osnove ustaske ideologije(poloziti zakletvu). A ta ideologija je pored ostalog sadrzavala I to kako se treba I mora rijesiti srpsko pitanje u NDH. Ministar spoljnih poslova u Pavelicevoj vladi Lorkovic izjavljuje:” Kako uopce moze egzistirati Hrvatska drzava(NDH), ako u njoj zivi million I osamsto tisuca pravoslavaca?” Pa je potom on sam( Lorkovic) nasao rijesenje da se jedna trecina mora fizicki unistiti, jedna trecina se mora deportovati u Srbiju , a jedna trecina prevesti na katolicanstvo. Taj program su morali znati I Dzafer Kulenovic,doglavnik I brat mu Osman, ali I Alija Suljak I drugi koji su polozili lojalnost Pavelicu. Na drugoj strani je velikosrpski program koji sam naveo, a taj program je napravio Moljevic. Djeneral u otadzbini, vrhovni komadant oruzanih snaga kraljevine Jugoslavije(u egzilu), Draza Mihajlovic je dobio u zadatak taj program da spovede u djelo. Naravno da je I za taj program bilo onih bosanskih Muslimana koji su ga podrzali. Pogotovo onih vec navedenih iz muslimanske nacionalne vojne organizacije(MNVO). Za one koji ne znaju, bile su formirane I muslimanske cetnicke formacije koje su se borile rame uz rame sa srpskim cetnicima. Treca skupina, koja je bila ujedno I najbrojnija su takozvani autonomasi. Da se bukvalno izrazim , hodze I hadzije a u stvari su bosanski begovat I vjerski velikodostojnici(Ulema), koji su mudro trljali sjede brade, zabrinuto vrtili glavom I govorili da se treba sacekati dok Hitler ne dobije rat, pa onda na sto staviti svoje politicke zahtjeve.To jest stvaranje automne oblasti pod imenom “ zupa Bosna”, koja ce biti direktno anektirana Trecem Rajhu. Oni koji su znali sta ce se desiti kada ustase pocnu fizicki istrebljivati srpski narod sa podrucja NDH, pocinju pisati rezolucije protiv vlade NDH I ustasa, a onda 1. novembra 1942(sic) godine pisu cuveni “Memorandum Adolfu Hitleru” gdje ga mole da njemacke vlasti formiraju jednu vojnu formaciju, koja ce biti stacionirana u BIH , odrzavati red I poredak u granicama Bosne I Hercegovine (granice su one iz vemena Aneksije Bosne I Hercegovine) . Za pocetak predlazu da se Dobrovoljacko domobranska pukovnija(DOMDO) ili “Hadziefendiceva Legija” preimenuje u “Bosansku Strazu”. Memorandum sadrzi povrsan pregled kvazi historije bosanskih Muslimana, sa teznjom da se BH Muslimani prikazu kao ne juzni Sloveni nego Arijevci, kao neki ogranak germanskih ili gotskih plemena. Autori ovog memorandum (smatra se da su u Uzeiraga Hadzihasanovic I njegov zet Mustafa Softic) na kraju predlazu I razmjenu stanovnistva, tj da 100 000 Srba iz BH bude zamjenjeno za isto toliko Sandzackih muslimana. Pored toga bi se iz BH trebalo iseliti 75 000 Hrvata. Hitleru se predlaze I da se BIH omoguci izlaz na more preko Metkovica na luku Ploce. Kad su Nijemci (prije svih Himmler) ozbiljno uzeli u razmatranje ideju o stvaranju jedne SS divizije, Istocna Bosna I Istocna Hecegovina su bili gotovo potpuno etnicki ocisceni od muslimana. Prezivjeli su samo oni koji su se spontano organizovali u tzv “muslimanske milicije”. Svi su oni naoruzani oruzjem dobivenim ili od vlade NDH ili od Nijemaca. Medju njih spade I Muhamed Hadzefendic. Kada je Dzafera Kulenovica , doglavnika u vladi NDH, Artur Phleps, komadant 7. SS divizije “Prinz Eugen”pitao sta misli , jeli moguce skupiti 26 000 BH muslimanski dobrovoljaca za jednu SS diviziju,on je rekao (po meni nesto najbolje receno iz usta nekog BH muslimanskog politicara tog vremena) :”Da je godina 1941 , ne 26 000 nego 100 000 dobrovoljaca bih mogao sakupiti, danas, tesko, tesko, gotovo nemoguce.”
Eto uglavnom u gore navedenom je opisano vrijeme I okolnosti koje su prethodile stvaranju 13. SS divizije. Eh sad, sa danasnje vremenske distance gledajuci, uocavaju se dvije kljucne greske kod duhovnog I politickog vodjstva bh Muslimana, a to su. Potpuna pogreska u procjeni ishoda rata I samim tim slijepo vjerovanje da ce Hitler dobiti rat, I druga greska je ne imanje doslednog kursa , vec lutanje u biranju saveznika za ostvarenje njihovih politickih ciljeva. Vezanje BH muslimana sa jednom velikonacionalnom ideologijom, u ovom slucaju velikohrvatskom, je kostalo BH muslimane u ogromnom gubitku ljudskog kapaciteta. Isto bi se desilo da I da su BH muslimani listom stali uz Drazu Mihajlovica, jer se te dvije ideologije tog vremena, kao i do danasnjih dana I zasnivaju na kraju krajeva, na eliminaciji BH muslimana kao politickog faktora I konacno razgranicenje Srba I Hrvata, jednom zauvjek. Rjesenje je bilo, da se odmah po okupaciji Jugoslavije I njenog nestanka sa geografske karte, napravi jedinstvena platforma svih BH muslimanskih politickih krugova I da se ali odmah pristupi realizaciji ideje, trazenja politickih saveznika u prikljucenju(direktnim anektiranjem) BIH u Treci rajh a ne da se zato ceka do 1. Novembra 1942. Mora se priznati da su i Nijemci bili nezainteresirani za to, jer se Hitler vec bio opredjelio za Pavelica. Tek kad je izgubio povjerenje u Pavelica, jer nije uspio napraviti red i poredak kakav se od njega ocekivao(prije svega gusenje partizanskog pokreta), Nijemci traze druge opcije i tu im se nudi el Husseini kao posrednik i odani saveznik i koji ima uticaj na politicko i vjersko vodjstvo BH muslimana.
Drugo rjesenje je bilo ,masovan odziv BH muslimana pozivu KPJ I masovno pristupanje titovim partizanima. Kada se danas analizira, uvidja se jedinstven stav gotovo svih politickih krugova kod BH muslimana a to je antikomunizam. Razgovarajuci sa mnogim ljudima BH muslimanima, savremenicima tih dogadjanja, vecina se slaze da je postojala velika mrznja prema partizanskom pokretu. Prije svega sto je to u pocetku bio srpski pokret, tj cetnici I partizani su ratovali zajedno ali osim toga je bio I jasan stav Uleme Medzlis, a on je bio izrazito antikomunisticki. Treba se znati to da se tada u polunepismenom muslimanskom narodu vise vjerovalo jednom hodzi nego nekom komunistickom agitatoru . Medju narodom, a iz usta hodza su se namjerno sirile lazi o komunistima (da je muslimanska vjera zabranjena, da komunisti seksualno opce sa svojim sestrama d ace se dzamije pretvoriti u stale, d ace svi morati jesti svinjsko meso I niz drugih nebuloza). Na kraju je to rezultiralo masovnim nepristupanju(vise nego I u jednom drugom narodu na prostoru BIH) partizanskom pokretu. Mora se priznati takodje da je bilo I medju BH muslimanima iskusnih I predratnih revolucionera pa I spanskih boraca, ali oni jednostavno na teritorijama koje partizani nisu kontrolisali (pogotovo u gradovima) nisu imali nikakav ili gotovo nikakav uticaj, bar u prvoj godini rata. Da se razumjemo, ja ne pisem ni iz kakvih ideoloskih pobuda, BH muslimani su bili predodredjeni da plate zivotima cijenu, jer se jednostavno nalazili izmedju cekica I nakovnja, tj velkosrpskog ili veliko hvatskog nacionalizma. Jedino ko je njima(BH muslimanima) mogao tada ponuditi nesto sto bi ih spasilo od tolikog stradanja bili su , da apsurd bude veci ili Nijemci ili partizani. A sta se u sustini desilo. BH muslimansko politicko I duhovno vodjstvo pise memorandum Adolfu Hitleru 1.novembra 1942. Hitler je poslije poraza na Staljingradu odlucio da na insistiranje Himmlera, formira jednu SS diviziju. Ona se i formira i borbeno se angazuje u martu 1944 , kada je Hitler izgubio rat na svim frontovima. 13 Handzar divizija nije na terenu mogla nista promjeniti. Kakvu je pamet i kakve politicke procjene je imala tada ta gomila ocajnika u redovima politickog i vjerskog vodjstva BH muslimana, kada se odlucila na takvo sto. Politicka steta izazvana osnivanjem 13 SS divizije i davanjem svog ucesca u njenom stvaranju (kad je sve vec bilo izgubljeno) je nemjerljiva, ona je svrstala BH muslimane, 1944 u redove onih naroda koji su imali svoje pripadnike u jednoj od najzlocinackijoj organizaciji u istoriji ljudske civilizacije, SS odredima. Ova je organizacija kao takva i proglasena u Nirnberskim procesima i kao takva zabranjena a njeni clanovi progonjeni sirom svijeta . Zlocini SS nikad ne zastarijevaju. Ovo pisem a znam da ce mnogi na kraju biti razocarani mojim zakljuckom. Svi narodi u bivsoj Jugoslaviji su imali svoje SS jedinice, nisu BH muslimani u tome usamljeni, Hrvati u Vrazijoj ili plavoj diviziji, Srbi u Dobrovoljackom SS puku Koste Musickog ,Albanci u“ Kama“ SS diviziji, ali samo su se BH muslimani za to odlucili onda kada je rat vec bio zavrsen i nepovratno izgubljen za one na ciju su se stranu stavili, hvala dragom Bogu ne svi bosanski Muslimani.Kada ja sa ove vremenske distance pisem o svemu ovome, puno mi je lakse , jer pobjednici se znaju i oni su pisali istoriju. Ja pokusavam biti ideoloski potpuno neutralan i kriticki se odnositi na to pobjednicko pisanje istorije-povjesti. Pokusavam pravilno uociti istorijske greske BH muslimana , danas Bosnjaka, u datom vremenu i prostoru i nadati se da se takve greske, koje su Bosnjake kostale toliko ljudskih zivota i toliko stradanja, nikada vise ne ponove.
Ostaje mi na kraju da napisem par rijeci o sudbini preostalih clanova 13 SS divizije(koji su do kraja ostali odani Trecem Rajhu)), poslije njenog rasformiranja na mostu u Brckom ,15 oktobra 1944. Ali to cu napisati nekom drugom prilikom.

[janko_007]

Nele9

Hadziefedic bio po ubjedjenju autonomas, naoruzan je od strane NDH, dobio je I cin pukovnika, pregovarao je sa Nijemcima o stvaranju SS divizije, nije morao biti nacista po ubjedjenju. Medju BH muslimanima ih je vrlo malo bilo. Medjutim nije se opredjelio za partizanski pokret I zbog toga su ga partizani likvidirali. On je za partizane bio klasni neprijatelj I zbog toga je platio glavom. Partizani su vodili ne samo rat protiv fasizma nego I socijalisticku revoluciju. To sto je Hadziefedic docekao partizane u svojoj kuci mirno I spokojno je bilo lakomisleno. Ja to ne bih nikad uradio. Njegove zasluge za opstanak naroda na potezu Posavine I Sjeveroistocne Bosne su nemjerljive, ali on politicki nije bio dorastao situaciji. Slicna situacija je bila I sa Huskom Miljkovicem. Kao da su se igrali rata, surovali malo sa svima a htjeli biti svoji na svome. Obojica su igrom slucaja pala u ruke partizana, a partizani su vec tada bili najjaca sila na teritoriji BIH(kraj 1943). Bio je rat, a u ratnim uslovima vlada I ratna logika. Zamisli dobro, partizani su I za manje prestupe, streljali ljude, a da to ne urade onima kojima su”okitili “pridjev, kolaborateri, narodni izdajnici I sl. Dovoljno je bilo da si bio bogat seljak(kulak) pa da izgubis glavu. Zahvaljujem se na ponudi za saradnjom i ja cu vam se javiti na pp.

Za Nezbilj i Viteza Koju,

O muslimanskim milicijama I zelenom kadru u Istocnoj Bosni i Istocnoj Hercegovini sam se bavio ,ali usput, dok sam proucavao gradju za fomiranje 13 SS divizije. Ne znam da li Administrator dozvoljava objavljivanje drugih internet stranica ali evo vam jednog rada koji se bavi tom tematikom od Merise Karovic :Muslimanske milicije u BIH od 1941-1945
http://www.rijaset.ba/images/stories/GL ... .-1945.pdf

[Chmoljo]

nije problem dok nije reklama

[Nezbilj]

O muslimanskim milicijama I zelenom kadru u Istocnoj Bosni i Istocnoj Hercegovini sam se bavio ,ali usput, dok sam proucavao gradju za fomiranje 13 SS divizije. Ne znam da li Administrator dozvoljava objavljivanje drugih internet stranica ali evo vam jednog rada koji se bavi tom tematikom od Merise Karovic :Muslimanske milicije u BIH od 1941-1945
http://www.rijaset.ba/images/stories/GL ... .-1945.pdf

Hvala ti za link ali ovo sam već čitao i citirao na ovom forumu. Pretpostavljam da ti smatraš da je večina ovog napisano dosljedno kada su u pitanju muslimanske milicije..

[janko_007]

iskreno receno, nisam znao da si koristio ovaj rad kao izvor. Po meni je tu dosta cinjenica , imena , navoda. Mada meni dosta suhoparno obradjeno, vidi se da se povrsno poznaje tematika, da je pisano po narudzbi(mozda je neki seminarski ili diplomski rad na medresi ali se vidi da ga nije pisao istoricar). Ima dosta i onoga rekla-kazala, sto je nepouzdan izvor za istorijsku nauku. Bilo mi eto to pri ruci da ti posaljem a knjige drugih autora je zbog obilja materijala malo teze citirati. Ja sam koristio i drugu literaturu o toj tematici, pa nije lose procitati, vec navedeno djelo Rasima Hurema, potom je nezaobilazno Enver Redzic: Autonomastvo i 13 SS divizija, ali Redzica kao partizanskog komadanta (ne mogu se tacno sjetiti koje brigade12 ili 20) moras dosta kriticki citati,danas je doduse predsjednik ANUBiH, on pored toga sto je istoricar je i germanista , a dostupan mu je bio i njemacki arhiv, posebno onaj u Auswärtige Amt u Bonn-u(arhiv ministarstva spoljnih poslova je nekad bio u Bonn-u danas je u Berlinu.On je, mislim na Redzica, obilato koristio Kasche Nachlass, tj ostavsinu i korespondenciju njemackog povjerenika za Balkan Siegfried von Kasche-a. O miliciji je pisao i pomenuti Jahic, kao i Zija Sulejmanpasic u knjizi 13. SS divizija Handzar-istine i lazi. Sulejmanpasic je dugogodisnji novinar, koji je u vrijeme objavljivanja knjige zivio i radio u Zagrebu. Obilje materijala, prikupljene gradje, razgovora sa ucesnicima rata, sve u svemu korisna knjiga, sa jednom zadrskom, dosta je subjektivan, jer pokusava predstaviti diviziju u ljepsem svjetlu nego sto ona to jeste. Ustvari knjiga je napisana na jedan sugestivan nacin da ubjedi citaoca da sve sto je napisano i objavljeno do tada , o Handzar diviziji je laz i podmetanje. Dakle djelo koje nije pisao istoricar, nego novinar. Ima jos dosta toga napisano na njemackom , dd njemackih autora kao npr. Holm Sundhaussen , zatim Kurt Klietmann , pa onda Ladislaus Hory i Broszat Martin, Rolf Michaelis , na engleskom objavljeno kapitalno djelo Georg Lepre: Himmles bosnian division, a od izvorne gradje su zbirke dokumenata i podataka o narodno -oslobodilackom ratu jugoslovenskih naroda u izdanju Vojnoistorijskog instituta iz Beograda,Tomovi od I-IX, to je inace zaplijenjena arhiva od raznih vojnih formacija.Eto puno je toga pisano kao sto vidis.

[janko_007]

Ovo je jedan dokumenat na njemackom, ustvari Naredba o stvaranju 13. SS Divizije. Dukument je arhivski