Michun wrote:Kome je prioritet da bude majka i domacica, neka tako cini. Ja stvarno mislim da ne mozemo svi biti dr mr fr...mora neko i frizure praviti i cistiti hale.
Ali da nije bilo nekih domacica koje su shvatile da je borba za jednakost po spolnoj osnovi preduslov za zdravo drstvo, zene u BiH bi i danas bile "samo domacice".
I nije Efendic glup (licno ga znam), izuzetno inteligentan momak...ali djaba, od odgoja ne mozes pobjeci. On zaista misli da su zene isfrustrirane kad predju 30. ako ne daj boze nemaju cojka i uclane se u zenski klub. I misli da nisu sposobne za socijalizaciju.
Kao sto je receno, on ima odgovornost prema javnosti i pisati ovako nesto je blago receno neozbiljno.
Svi bi mi "za jednakost" ? Ali je nema.
Našom borbom za jednakost dobili smo puno više tereta i obaveza.Tek smo ovako emancipirane "ugrožene".
" sve smo mogle mi ,da je duži bio dan..."...a dan i dalje traje 24 h...a mi "padosmo s nogu". Baš smo " divne dame"...
Činjenica da naša materijalna neovisnost ima i svoje blagodeti, ali to ne smije biti opravdanje i izlika za gubitak žene kao stuba porodice.
Završetkom škola i stručnim i naučnim znanjem i zvanjem ( dr..mr.., nismo se mogli distancirati od "prirode". ) A ptanje je da li nam baš trebaju sva ta silna visoka, društvena priznanja.
Da li je vrijedilo prpustiti..prve dječije korake, njihove prve riječi...njihovo odrastanje. Mogli smo im "svojim parama" kupiti više igračaka, crtića, in gardarobu, priuštiti atraktivnija ljetovanja...i tako im bolno kompenzirati našu "visoku" jednakost.Da li nam je to emancijpacija koja oslobađa... da li su nam baš tolika odricanja bila potrebna.
Ja jesam da se žensko dijete školuje ( prije nego li muško dijete...je l muško može i kopati i sl., a žensko , uz sve težačke poslove, može i da zastrani..do maltretiranje "balkanske glave kuće"...koja često proizilazi it te materijalne ovisnosti ), ali nisam za bezrazložno isrpljivanje i dokazivanje na poslu i u nauci, pogotovo u gradskim sredinama, gdje mi se čini da je "titula" u žena postala iznenada najvažnija stvar u životu. Stvar prestiža , a ne istinske želje za doprinosom u nauci .
Sve mora biti s mjerom.
Sva ta naša silna naučna zvanja postaju smiješna...silni doktoranti, a nigdje niti jedne Marije Kiri.

I tako žena rastrgana na više frontova, uz osjećaj lične važnosti i bitnosti, želi i u braku izigravati "intelektalku" kojoj po njenom viđenje sve manjwe priliči da bude "mama- kuharica, -čistačica,supruga ".Jer ona je " mr..dr.sci...ministrica, poslanica, predsjednica,....) I tako...umjesto da svoje obrazovanje okrenu sebi u korist, oni ga okreću protiv sebe...postavljajući kao krajnji cilj "matrijarhat" ,i sebe kao "glavu kuće" . Teško muškarcima koje žene izdržavaju...prisjedne mu svaka cigrara i ručak.
Još uvijek žene ne znaju da se nose sa svim tim funkcijama i ulogama...
Biti majka je velika privilegija i obaveza, ali je problem što nas trka za jednakošću u smisu materijalnog i intelektualnog zvanja udaljava od naše "prirodne uloge" majke i supruge .... a priroda se sveti . Kad-tad.
Zato danas imamo " krizu porodice i krizu morala " ,a kao posljedicu toga krizu cijelog društva. Ozbilnjo su naraušene temeljne vrijednosti porodice...i društva.