Ko ti kaže da je prijetnja? Pa on je TVOREVINA zapada u nastajanju!Akadi wrote: Znam sad da aludiraš na to da se na Bliskom Istoku trenutno prafi "Kalifat" ali od toga nema ništa. Islamski svijet je suviše podijeljen i suviše slab da predstavlja bilo kakvu prijetnju Zapadu.
Isto kao i krscansko, nema jedinstva medju ljudima, bez obzira koje su vjere..pa ljudi su, ne mogu se rodjena braca, a sad da pricamoo nekakvim jedinstvima..JThomas wrote:islamsko jedinstvo je veća utopija i od komunizma, ono je umrlo i prije muhammeda...
Politička kriza u Egiptu, najteža nakon egipatske revolucije i svrgavanja Hosnija Mubaraka prošle godine, ulazi u svoju treću nedjelju sa slabim izgledima da će se u skorije vrijeme, barem sudeći po stavovima opozicionih lidera, okončati. Kako vrijeme prolazi sve je očiglednije i jasnije da ovo što se sada događa nije spontano okupljanje uzrokovano donošenjem sporne ustavne deklaracije, već sve više dobija konture organizovanog i sihronizovanog pokušaja državnog udara. Tako je jutrošnji broj londonskog The Guardiana u svojoj analizi zapazio da osnovni cilj opozicionih protesta nije obaranje ustavne deklaracije ili odlaganje referenduma o novom ustavu, već, zapravo svrgavanje predsjednika Muhammed Mursija.
U hajku protiv predsjednika Mursija uključili su se i brojni mediji, koji, dajući lažnu sliku stanja pokušavaju opravdati i abolirati ono što se na ulicama Kaira dešava. Plasirajući laži o „velikom broju demonstranata“ koje u njihovim izvještajima često puta prelazi više stotina hiljada ljudi, zapravo, treba pokazati „narodni gnijev“ usmjeren prema predsjedniku koji je izabran na slobodnim demokratskim izborima na kojima je dobio preko 12 miliona glasova. Istina je da se na tim protestima okuplja mnogo manji broj od uporno ponavljanog, a brojka od desetak hiljada demonstranata koju smo čuli jučer, na tzv. okupljanju „Crveni karton“ je kap u moru u odnosu na oko 20 miliona stanovnika egipatskog glavnog grada i na oko 83 miliona Egipćana. S druge strane, suština problema nisu ti ljudi koji se okupljaju kako bi iskazali svoje mišljenje, već zapravo njihovo nasilničko ponašanje, čime je Egipat postao zarobljenik šake ljudi, predvođene svetim trojstvom Baradeja, Amra Muse i Sabbahija. U tim divljanjima napadnuto je preko dvadeset predstavništava Muslimanske braće i Partije slobode i pravde, pa je čak i glavno sjedište pokreta u Kairu zapaljeno, a osam pripadnika tog pokreta ubijeno u zadnja dva dana.
Još jedna priča koju mediji uporno plasiraju i ponavljaju jeste i ugroženost vjerskih i ljudskih prava i sloboda u novom nacrtu ustava, potencirajući priču o uvođenju šerijata. Takva priča uopšte ne stoji na mjestu, ako se zna da drugi član koji definira uvođenje šerijata, kako oni navode, odnosno ustanovljenje šerijatskog prava kao principa zakonodavstva, na tom mjestu stoji još od 1971. godine. Čak novi ustav ide i šire od prethodnog pa ustanovljava da je princip zakonodavstva na čijim temeljima će se ustanoviti porodično pravo kršćana i jevreja njihovo vjersko pravo. S druge strane, mnogima problem predstavlja i član ustava koji definira da je al-Azhar najveća vjerska ustanova koja će biti nadležna odlučivati utemeljenost zakona i pravnih akata sa šerijatom. Opoziciji dakle, smeta to što će se stav al-Azhara uzimati u obzir u ocjeni šerijatske ispravnosti zakona i zakonskih akata. Postavlja se pitanje, ko može biti nadležan za donošenje takvih sudova, ako ne al-Azhar? Možda Baradej ili Amr Musa bolje poznaju islamsko pravo od uleme al-Azhara? Problem koji „slobodni mediji“ još ističu jeste i to što novi ustav kao krivično djelo definira vrijeđanje vjerskih ličnosti i svetinja. Opet se vraćamo na suštinu neuspjeha projekta sekularizma u muslimanskim zemljama. Koliko god i kako god pokušali otupiti islamsko osjećanje muslimanskih masa, sekularisti to nikada neće uspjeti. Decenije, skoro vijek, agresivnog sekularizma u Turskoj to nije uspio, potpomognut svim vidovima vojne, policijske i političke sile. Suludo je očekivati da se to može dogoditi na bilo kom drugom mjestu u muslimaskom svijetu.
Sada se vraćamo na naslovljenu temu teksta. Šta je, zapravo, pozadina destabilizacije Egipta, da li je suština samo obaranje ustavne deklaracije i odlaganje ustavnog referendima ili nešto drugo?
Suštinski cilj destabilizacije Egipta nije ono što opozicija javno promoviše. Da to nije to, vidimo i u Tunisu, gdje postoje skoro identični problemi ovih dana, ali su u sjenci onih u Egiptu skoro neprimjetni. Suština ovih dešavanja u Tunisu, Egiptu, a to možemo očekivati i u Libiji je zapravo pokušaj liberalno-sekularističkih krugova i centara finansijske moći, potpomognuti, nažalost, nekim vladajućim garniturama nekih arapskih zemalja, obesmisliti suštinsku vrijednost i principe islamskog političkog pokreta, dokazati i pokazati da islamski politički pokreti nemaju perspektivu i da svoje aktivnosti trebaju zadržati samo u sferi davetskog angažmana. Strahove od dominacije tzv. „političkog islama“ podgrijala je i posjeta premijera Turske Egiptu, jer je Turska najbolji primjer uspješnosti i indikator nužnosti promjene stvari u islamskom svijetu. To je praktičan primjer gdje je jedna proislamska partija, u sistemu parlamentarne demokratije uspjela u svakom pogledu ojačati zemlju i učiniti je nezaobilaznim regionalnim faktorom.
Opozicija u Egiptu je svjesna da će nakon donošenja novog ustava biti raspisani parlamentarni izbori u Egiptu. Na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima proislamske partije Partija slobode i pravde i partija Nur ostvarili su ubjedljivu pobjedu osvojivši skoro dvotrećinsku većinu u parlamentu. Opozicija je svjesna činjenice da ih ni na sljedećim izborima ne očekuje bolji rezultat, pa su sve svoje snage uložili u destabilizaciji Egipta, čime pogoršavaju, ionako težak, postrevolucionarni ekonomski oporavak zemlje. Na taj način, podgrijavaju bijes naroda i podstiču rast nezadovoljstva vlašću čiju okosnicu čini pokret Muslimanske braće. Interes opozicije uopšte nije obaranje ustavnog dekreta, čak, štaviše, u njihovom interesu je što duže održati ovakvo stanje i usporiti ekonomski oporavak zemlje.
Strah od islamskih pokreta koji imaju za tendenciju političko angažovanje ne pokazuju samo sekularisti, već i određeni krugovi koji su svoje bogatstvo stekli u vrijeme vladavine prethodnog režima, ali nažalost i vlade nekih muslimanskih zemalja, koje kroz svoje medije i pružanjem materijalne i logističke podrške opoziciji, nastoje srušiti legalno izabranu vlast Egipta. S pravom se može kazati da je tim vrhuškama arapskih zemalja, koje sebe predstavljaju islamskim, bila draža Mubarakova socijalistička diktatura, nego demokratski izabrana vlast Muslimanske braće.
Dakle, suština destabilizacije jeste zapravo urušavanje kredibiliteta i ugleda islamskog političkog pokreta, organizirana i sihronizovana od strane više faktora, gdje svaki od njih nastupa s aspekta svojih ličnih ili ideoloških interesa. O odbrani demokratije i prava na slobodu misli i govora nema ni pomena.
Ostaje nam da vidimo kako će proteći današnji razgovori i uopšte, inicijativa za iznalaženje rješenja, ali smo uvjerenja da će jedan dio opozicije na sve moguće načine pokušati produžiti agoniju u kojoj se Egipat nalazi.
Iza najnovijih nemira u Egiptu krije se nastavak borbe za vlast između islamista i ostataka bivšeg vojnog establišmenta, pošto je dekret predsjednika Muhameda Mursija oštro podijelio Egipćane, uz pritužbe zbog još neriješenih pitanja nejednakosti i korupcije i optužbe za povratak na autoritativni stil vlasti.
U scenama koje podsjećaju na masovne demonstracije koje su dovele do svrgavanja bivšeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka početkom prošle godine, hiljade demonstranata je preplavilo trg Tahrir u Kairu u protekloj nedelji, navodi CCN .
Proteste je izazvao dekret koji je 22. novembra izdao sadašnji predsjednik Mursi, prvi lider koji je pobjedom na slobodnim, demokratskim izborima došao na čelo ove zemlje sa 83 miliona stanovnika, a u skladu sa kojim nijedan sud ne može da poništi njegove odluke dok ne bude izrađen novi ustav.
Tim dekretom je Moursi sebi dodijelio neprikosnovena ovlašćenja, a sve odluke koje je doneo otkako je preuzeo funkciju zaštitio je od sudskog preispitivanja.
Ovakav potez Mursija, koji je skoncentrisao vlast u rukama izvršnih organa, predstavlja nastavak borbe oko vlasti između Mursijeve Muslimanske braće - islamističkog pokreta koji otjelotvoruje najmoćniju političku snagu u Egiptu i koji je na izborima osvojio skoro polovinu mjesta u parlamentu - i ostataka establišmenta pod vojnom dominacijom iz Mubarakovog perioda.
Liberalni Egipćani i oni koji naginju ljevici, koji su odigrali veliku ulogu u revoluciji, ali su skrajnuti uspijehom islamista na narednim izborima, brojni su među demonstrantima na trgu Tahrir, a mnogi optužuju Morsija da je postao "novi faran" ili "diktator".
Mnoge od prvobitnih pritužbi koje stoje iza revolucije vuku korene iz pitanja u vezi sa krajnjom nejednakošću i korupcijom, a koja još nisu rešena, objašnjava CNN.
Mursijev dekret je oštro podijelio Egipćane - dok Muslimanska braća podržavaju Mursija, organizujući masovna okupljanja u znak podrške, veliki broj drugih Egipćana smatraju dekret uznemirujućim i nedemokratskim prigrabljivanjem vlasti, kao nagli povratak na autoritarni stil rukovodstva kakvo je ova zemlja nedavno zbacila.
Uporno tvrdeći da je dekret privremen, pošto će važiti samo dok se ne napravi nacrt novog ustava, Mursi je rekao da taj potez ima za cilj da očuva revoluciju i da će se dekret primijeniti samo na "suverena" pitanja.
Kako je Mursi naveo, cilj dekreta je naročito bio da se spriječi uplitanje sudstva u rad egipatske Ustavotvorne skupštine, koja je zadužena za izradu nacrta novog ustava.
Sudije, među kojima su mnogi bili lojalni Mubarakovoj vladi, generalno se smatraju neprijateljski raspoloženim prema islamistima koji sada čine većinu u Ustavotvornoj skupštini, a neki su zaprijetili i da će ukinuti skupštinu.
Mursi je objavio dekret samo dan pošto je između Izraela i Hamasa sklopljeno primirje 21. novembra, u čijem je posredovanju odigrao centralnu ulogu, pa je, podstaknut novostečenim političkim kapitalom na međunarodnij sceni, možda loše procijenio situaciju i potcenio stepen nezadovoljstva koje bi njegove akcije mogle da izazovu.
Međutim, ako su nova Mursijeva ovlašćena samo privremena, čemu onda tolika ogorčenost, pita se CNN.
Prvo, nema garancija da će se Mursi odreći ovlašćenja kao što je obećao, a drugo, čak i da Mursi poništi dekret pošto se ustav izradi, demonstranti strahuju da je on iskoristio dekret kako bi iskontrolisao proces izrade novog ustava, sa objavom dokumenta koji odražava njegovu islamističku viziju i učvršćuje njegovu vlast u novom Egiptu.
Iako je krajnji rok za završetak nacrta ustava produžen za dva mjeseca, Ustavotvorna skupština žuri sa njegovom izradom, a nacrt od 234 člana će biti iznijet na referendum 15. decembra i, ukoliko bude usvojen, Mursi kaže da će dekret biti ukinut.
Neki, međutim, smatraju da bi to mogao da bude način da se Mursi izvuče iz debakla, a da ne poništi svoj dekret i odluke.
U nacrtu ustava su, inače, zadržani principi šerijata kao glavnog izvora zakonodavstva, što je sadržao i ustav pod Mubarakom, ali kritičari tvrde da bi to moglo da dovede do pretjeranih ograničenja nekih prava i sloboda i da otvori put ka teokratiji.
nemoj svoditi raspravu na tako nizak nivo. ne govori se uopće o nekom iskonskom religijskom jedinstvu između ljudi kao individua, nego o religiji kao vezivnom faktoru jedne političke misli, o nečemu sličnom, recimo, europskoj uniji, samo zasnovanom na drugim postulatima.amazon wrote:Isto kao i krscansko, nema jedinstva medju ljudima, bez obzira koje su vjere..pa ljudi su, ne mogu se rodjena braca, a sad da pricamoo nekakvim jedinstvima..JThomas wrote:islamsko jedinstvo je veća utopija i od komunizma, ono je umrlo i prije muhammeda...
pa nebih se bas slozio da je tako, dali mislis da se zapadne zemlje bas tako vole i postuju kako inace pokusavaju da prikazu, zapadni svijet a u to ubrajam i ameriku i funkcionise dok funkcionise kapitalizam, a kad kapitalizam prestane onda ce nastati ratovi izmedju evropskih zemalja, evropa nema vise na cemu da se ujedini osim na kapitalizmu, ili ako hoces na euru, kad toga ne bude bilo zna se sta slijedi, evropu je kapitalizam ujedinio i to je jedina ideologija koja je u historiji evrope uspijela da ujedini evropu, do dolazka kapitalizma evropske su zemlje uvjek ratovale jedni izmedju drugih, to su historijske cinjenice!!!JThomas wrote:islamsko jedinstvo je veća utopija i od komunizma, ono je umrlo i prije muhammeda...
Selafije normalni?Bosanski_hibrid wrote:Kako će to izgledati na terenu, to niko ne može znati. Biće tu dosta iskušenja u to ne sumnjam. Samo poređenje odnosa prema Gazi između Mubaraka i Mursija dosta nam govori. Turska nije uopšte mogla imati normalan odnos sa Mubarakom, sada je druga priča. Što se tiče selefija, ove selefije koje su u igri sa MB su normalni ljudi i sigurno neće biti dio problema već rješenje. Problem mogu predstavljati oni koji sebe nazivaju selefijama, sa rigidnim tumačenjima a koji nemaju apsolutno nikakvu viziju ni skorije ni dalje budućnosti. Ali oni su marginalni i oni neće imati nikakvog značajnijeg uticaja, mada ih vlast mora držati na oku.Challenger__ wrote:NAPOMENA: Ja nisam protiv promjena, naprotiv, ali sam protiv kursa koji arapske zemlje vodi u haos, sukobe i gubitak saveznika.
Danas se upravo to dešava!
Samo ti sanjaj paša moj.JThomas wrote:islamsko jedinstvo je veća utopija i od komunizma, ono je umrlo i prije muhammeda...
) su to skontali i što bi se reklo ne hebu živu silu. A ovaj interni muslimanski sukob (light i hardcore varijanti) gura sve ove zemlje u nepovratne spirale nasilja i ekonomske propasti, gdje najviše strada običan svijet (po koja bomba na zapadu je propagandno efektna, no po žrtvama zanemarljiva u odnosu na broj mrtvih koji se producira svakodnevno po Iraku, Afganistanu, Siriji itd. dakle među muslimanima) i to još više ove zemlje periferije stvara ovisnim o ideološkom i ekonomskom centru moći pseudokalifata u nastanku.
Nisi se morao ovoliko mučiti da bi ovo rekao,JoseMujica wrote:kada spominjem ovaj AlSaud petro kalifat ne podrazumjevam da će se od toga stvoriti jedna klasična država, već o jednom širokom prostoru, horizontalnoj i fleksibilnoj strukturi-hijerarhiji, podređenoj jednoj ideologiji kojom se upravlja putem tzv. meke moći. A to je koncept upravljanja na koji svojevoljno pristaješ jer imaš određeni interes ideološka kompatibilnost ( ili npr. politička ili ekonomska stabilnost)
ili da ovako pojasnim....smatraš se muslimanom, evropa ti je kršćanska i time sve evropsko, želiš da kreiraš politički izričaj iz svoga povijesno-civilizacijskog kruga i to je težnja za islamskom državom. U ovakvim načinu razmišljanja prirodno je da naginješ prema muslimanima i da se vežeš uz ostale "muslimanske" zemlje i ideološki i ekonomski i vojno. Trenutno svim ovakvim državama, stabilnost pružaju saudijski petrodolari, a uz njih ide i prodor određene ideologije (vehabizma), koja vremenom potiskuje tradicionalno, lokalno vjerovanje i način prakticiranja Islama. Za ovo vam ne treba Egipat, evo okrenite se oko sebe i vidite šta se dešava. Svi su mi u porodici muslimani, ali se ne sjećam ni brada, ni pankerskog outfita, ni selamanja....stari su se vazda pozdravljali sa merhaba, što je Osmanska inačica arapske dobrodošlice. Pa i na ovom banalnom detalju možete vidjeti kako se centar moći pomjera.
sad ljudima koje samo zanima Islam i čitav svijet posmatraju kroz tu vizuru njima je ovo super. Međutim, ono što ne vide u tom light dogmatizmu jeste da je ovaj pseudokalifat zapravo u vazalskom odnosu prema SAD-u i potpuno je ovisan i ekonomski i politički i vojno od Amera. A ovi u hardcore dogmatizmu (piloti
ps
Tita mi milog počinjem srati ko Shahab ili antimobbo...odo se liječiti pod hitno
hebga ne pretjeruj....nisam ja za zabranu bilo čega...niti želim da krešem tvoju bradu....neka se oblači kako god ko hoće sve dok druge ne ćera da rade isto....odnosno nemoj ni ti meni braniti brijanje...iako mi je to jedna od mržih aktivnosti pa bi i podržao takav propishtcxone wrote:Svi su mi u porodici muslimani, ali se ne sjećam ni brada, ni pankerskog outfita, ni selamanja....stari su se vazda pozdravljali sa merhaba, što je Osmanska inačica arapske dobrodošlice. Pa i na ovom banalnom detalju možete vidjeti kako se centar moći pomjera.
izvinut ćeš ali to nije istina... ne znam gdje tvoji zive i odakle su ti, ali evo ti nekoliko primjera
imas slike iz sarajeva, travnika itd gdje su zene nosile BURKE (ne viidis nista ni lice) a hidžab (marama na glavi da se ne vidi vvrat) je bila tradicija i normalna stvar sve do dolaska komunizma a osim u strogo urbanim centrima marama na glavi je ostala duboko ukorijenjena u selima i manjim sredinama
sto se pozdrava tice ista situacija, starosjedioci muslimani su u to doba se pozdravljali sa esalamu alejkum ili kako ti kazes sa merhaba, naravno opet dolaskom komunizma to je polako nestajalo ili se drzalo strogo sa osobama koje si poznavao jer nije bilo pozljno da si vjernik ako zelis nesto da psotignes veliko u zivotu (realnost)
dakle, nemoj misliti da sam ja neki veliki vjernik itd ovo su samo cinjenice
i to kako ce se ko oblaciti i kolika ce mu brada biti to nije ni moj ni tvoj posao, svako ima u DEMOKRATSKOJ zemlji pravo da nosi i pidžamu ako hoće i da klanja i da posti i da radi ša mu volja sa zivotom, da nosi hidžab burku ili krst od pola kile, sve je stvar izbora čovjeka, ILI MOŽDA ONO STO RADE MUSLIMANI IPAK NIJE LJUDSKI I TREBA ZABRANITI (francuska, svicarska itd, a kofol demokratija)
...sretno vam"Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!"htcxone wrote: Eto moj mujica mozda ti je neko od ovih i u rodu a ti tako
Tako nekako,ako mozes se istetovirati od glave do pete,ofarbati kosu u 5 boja itd.sto ne bi mogla i burka,alihtcxone;i to kako ce se ko oblaciti i kolika ce mu brada biti to nije ni moj ni tvoj posao, svako ima u DEMOKRATSKOJ zemlji pravo da nosi i pidžamu ako hoće i da klanja i da posti i da radi ša mu volja sa zivotom, da nosi hidžab burku ili krst od pola kile, sve je stvar izbora čovjeka, ILI MOŽDA ONO STO RADE MUSLIMANI IPAK NIJE LJUDSKI I TREBA ZABRANITI (francuska, svicarska itd, a kofol demokratija
TI BAS MENI SAV LOOD nista vise, sto se mene tiče mogu pored mene i goli hodati ni iz džepa ni u džep al ne volim da neko mjenja historiju naravno samo sto je hoomosexualnost bila BOLEST ii to nije VJERA ni OBIČAJ jednog naroda ...nasa wrote:Tako nekako,ako mozes se istetovirati od glave do pete,ofarbati kosu u 5 boja itd.sto ne bi mogla i burka,alihtcxone;i to kako ce se ko oblaciti i kolika ce mu brada biti to nije ni moj ni tvoj posao, svako ima u DEMOKRATSKOJ zemlji pravo da nosi i pidžamu ako hoće i da klanja i da posti i da radi ša mu volja sa zivotom, da nosi hidžab burku ili krst od pola kile, sve je stvar izbora čovjeka, ILI MOŽDA ONO STO RADE MUSLIMANI IPAK NIJE LJUDSKI I TREBA ZABRANITI (francuska, svicarska itd, a kofol demokratija
niko nije spreman za takvo drustvo,zato i jesu ovolike rasprave,
muslimani ce reci pa demokratija je neka burke,kratkih patntola itd.ali da li su ti isti spremni tolerisati tranvestite,gay brakove i sl. i obrnuto odnosno svi bi jednosmjernu demokratiju.....
Zato postoji nesto sto se zove kultura i tradicija i sve zemlje bez obzira na svoje uredjenje njeguju i tu stranu...
Kod nas postoji malo setanja po tom pitanju zbog ipak 50 godina zanemarevinja nekih obicaja i tradicije,ali
treba naci kompromis postujuci historiju i njenu ostavstinu,a ne sve rjesavati s "demokratija je neka radi ko sta hoce" jer bojim se da bi nas to odvelo ili u drustvo s dubokim razlikama i krajnostima ili u potpuno bezlicno!
pederluk je karakterna osobina,a homići su GEJ,fgr!!!JoseMujica wrote:vidiš u tome i jeste problem ti hoćeš da budeš musliman po svome pravu, a pederu bi branio da bude peder i nedaš mu to njegovo pravo. Isto ko da će taj peder letati samo za tvojom guzicom, a faktički ti kao hetero trebaš biti sretan da ih je više jer je samim time više čoka u igri za tebe
Kada liberali govore o ljudskim pravima onda govore o univerzalnim pravima za sve da budu ono što hoće da budu. Kad o tome pričaju vjerski zadojeni onda ta prava reduciraju samo za sebe i svoju "braću", a uskraćuju ih svima drugima, pa i sestrama.
ne nego geju ne treba modni stilist,ovim drugim ni stilist ne pomožeJoseMujica wrote:gej su samo oni sa mercedesom, ostalo obični pederi
Zato ja zagovaram,neka i jednog i drugog,ali da se ipak jasno opredjeli za tradiciju cije lice nije ni neki pretjeran liberalizam ali ni vjerski radikalizam,sredina,neka gay zivih i zdravih ali neka sacivaju intimu za kuce,neka i svih religija i njihovih pravaca ali s tim da se jasno odredi za ,ako se uopce tako moze reci,bosanski islam!JoseMujica wrote:vidiš u tome i jeste problem ti hoćeš da budeš musliman po svome pravu, a pederu bi branio da bude peder i nedaš mu to njegovo pravo. Isto ko da će taj peder letati samo za tvojom guzicom, a faktički ti kao hetero trebaš biti sretan da ih je više jer je samim time više čoka u igri za tebe
Kada liberali govore o ljudskim pravima onda govore o univerzalnim pravima za sve da budu ono što hoće da budu. Kad o tome pričaju vjerski zadojeni onda ta prava reduciraju samo za sebe i svoju "braću", a uskraćuju ih svima drugima, pa i sestrama.