SkyLimit wrote:Oslobođen Vareš kao službeno prva operacija Armije RBiH, kasnije je izvedeno još operacija od kojih je Vozuća vrhunac, slomljene neke velike neprijateljske ofanzive, krenulo se u formiranje više ofanzivnih jedinica u rangu brigada itd.
Armija je procvjetala dolaskom Rasima.
reko ja tebi vec... okani se knjiga ratnog zarobljenika
Pofalićka bitka, 20 godina kasnije: “Grom” spriječio presijecanje Sarajeva na dva dijela
Dan nakon što je 15. maja 1992. Lazo Bojanić postavio ultimatum, odigrala se bitaka
19.05.2012.
Enver Šehović i Juka Lošić
Kada je 15. maja 1992. godine u 13.30 sati komandir srpske policije Novo Sarajevo Lazo Bojanić dao ultimatum Bošnjacima sarajevskog naselja Pofalići da predaju oružje, niko nije ni slutio da će se dan kasnije odigrati bitka koju će mnogi svrstati u jednu od najznačajnijih i najpresudnijih bitaka tokom odbrane RBiH od posljednje agresije.
U okruženju Bojanićevih policajaca našla se Treća četa Prvog pofalićkog odreda Teritorijalne odbrane (TO) BiH u Orlovačkoj ulici, kojom je komandovao Alija Prazina. Dio Drugog pofalićkog odreda pod vodstvom zamjenika komandanta odreda Mehemeda Cere, zajedno s Velešićkim odredom pod komandom rahmetli Envera Šehovića, 14. maja 1992. trebao je prvi put krenuti u oslobađanje Pofalića.
Nema čekanja
Jedinica pod Cerinom komandom već je bila ušla u neprijateljsku dubinu kada im je poginuo komandir voda Rasim Koštreba. Iz nepoznatih razloga toga dana akcija je obustavljena. Još od 20. aprila 1992. većina Bošnjaka iz Orlovačke ulice u Pofalićima, zbog prisustva velikog broja srpskih dobrovoljaca iz Vukovara, nije bez nevolje napuštala kuće. I kad se to moralo, kretali su se noću tajnim rizičnim putevima kroz bašte.
Ismet Alija i Mirsad Čaušević Brada
Štab TO Novo Sarajevo imao je na raspolaganju tri svoja odreda, dva pofalićka i jedan velešićki, policajce iz Novog Sarajeva te odred TO Buča Potok. Mirsad Čaušević Brada je, uz Ismeta Aliju, bio mozak predstojeće Pofalićke bitke. Njih dvojica su bila svjesna da su ove jedinice slabo naoružane i da same neće uspjeti razbiti jaka srpska uporišta u Gornjim Pofalićima. Ranije napravljeni plan oslobađanja naselja Pofalića, po dobivanju Bojanićevog ultimatuma, za dva sata doradili su Mirsad Čaušević Brada, rahmetli Enver Šehović i Fadil Alihodžić.
Već je padala noć neizvjesnosti nad Sarajevom. Najveći problem planerima bitke bio je taj što niko od pretpostavljene komande nije htio lično staviti potpis na zapovijest za napad, a vrijeme do isteka ultimatuma je munjevito istjecalo. Sefer Halilović, koji u to vrijeme još nije bio postavljen za prvog čovjeka Oružanih snaga BiH, vidjevši da se nema više šta čekati, dao je Bradi Čauševiću usmenu saglasnost da se krene u oslobađanje Pofalića.
U baraci “Vodovoda” u naselju Velešići zapovijest za napad, na jednom običnom papiru bez štampaće mašine, bez indiga, 15. maja 1992. navečer rukom su ispisali Ismet Alija, Fadil Alihodžić, Enver Liković i Mirsad Čaušević Brada. Odgovornost za akciju preuzeo je Općinski štab TO Novo Sarajevo, ali ni ta zapovijest za napad na kraju nije imala svog potpisnika.
Habib Idrizović
– Kad je vidio Salko Idriz, komandant Općinskog štaba TO Novo Sarajevo, da ispod tog naređenja piše njegovo ime, da svi drugi izbjegavaju preuzeti odgovornost, on je rekao Enveru Likoviću: “Lika, nije ovo moja bitka, nego bitka svih nas, hajde ti žiletom izbriši moje ime”. I izbrisali su Salkino ime. Kako je Alija Ismet mjesec i po prije toga napustio bivšu JNA u kojoj se zapovijedalo ekavski, tako i u zapovijesti za Pofalićku bitku ima ekavskih izraza. Zbog žurbe i drame koja se dešavala te noći, na samoj zapovijesti za napad bilo je i smiješnih stvari pa, recimo, piše: “Obeležiti učesnike bitke žutim trakama crvene boje” – kaže Šefko Hodžić, novinar i istraživač koji je u svojoj knjizi “Operacija jesen '94” istražio sve značajnije detalje vezane za Pofalićku bitku.
Mada nepotpisana, zapovijest za napad bila je napisana 15. maja 1992. navečer. Kroz mračnu sarajevsku noć bosanski branioci su oko ponoći krenuli prema početnim tačkama napada. Bosanski ratnici napali su 16. maja 1992. rano ujutro, u 5.37 minuta, sat prije jedinica Laze Bojanića, a tajni znak za početak bitke bio je “Grom”.
U napad su krenula dva pofalićka i Velešićki odred TOBiH zajedno s Vojnom policijom Kerima Lučarevića, borbenim grupama pod komandom Enisa Srne, Dževada Topića Tope, Ismeta Ćele Bajramovića, Ferida Omerovića… Na isturenom komandnom mjestu u Pofalićima bitkom su komandovali Fadil Alihodžić ispred Općinskog štaba TO Novo Sarajevo i Ismet Alija ispred Regionalnog štaba TO Sarajevo.