ma ko je spomenuo razvoj u samo jednom pravcu?...molim te pojasni mi na sta si mislio
nase predodredjenosti i razvijanje nasih sposobnosti govore nam da granica nema ako idemo u tom pravcu da konstantno rastemo
eto jesam li sad bila imalo preciznija?
o tim granicama pricam, ne o ogranicenjima
kada su u pitanju sposobnosti, cesto (svi mi) imamo ne samo sposobnost da radimo jednu stvar, tad bi bili nekompletni (da se tako izrazim)....jedan filozof moze jednako biti odlican kuhar, ali je odlucio da se profesionalno bavi filozofijom, a ne da postane master šef nekog vrhunskog restorana...sto ne znaci da taj covjek nece kreirati cuda okusa i mirisa u svojoj kuhinji...ili kako sam tebe razumjela on bi trebao da se ogranici samo na svoj filozofski put i da jede po restoranima i burgerima, jer eto kuhinja pripada kuharima?
zrtvovanje svoje srece za slucajnog prolaznika...u ratu smo imali x primjera gdje ljudi istrcavaju pred smrt pokusavajuci zastiti drugo ljudsko bice, ne zajuci ni ime tog slucajnog prolaznika...neke stvari Cornholio jednostavno ne mozes strpati u pravilo...uvijek ima izuzetaka...tesko se ograniciti od izuzetka, a jos teze pokusati navoditi sve moguce primjere, jer zivotnih varijacija je previse da jedan prosjecan covjek ne moze ni mali dio njih dozivjeti
ali zrtvovanje svoje srece za slucajnog prolaznika tek onako jer si ti neka dobra dusa jeste ludost
sreca (sta god ona nekom znacila) ne dolazi svako malo, ti sam o tome pricas...cesto je i ne umijemo prepoznati nazalost...onda kad je prepoznamo da je prepustimo nekom drugom jeste ludost, ili je tad nismo ni zeljeli, ili smo jednostavno pasivni (sto moze biti opasno po razvoj duha), ili imamo sve, misleci ne samo na materijalno u ovom trenu, bogati smo, pa nam dodatna sreca ne znaci mnogo i rado cemo obradovati nekog stranca poklanjajuci ono sto nama predstavlja visak
niko nije predodredjen za samo jednu stvar...zivot trazi da smo sposobni funkcionisati na vise podrucja, a i sam nas organizam je tako skrojen...zbog toga je potreban konstantni razvoj kako bi uspjeli biti sve ono sto trebamo, ali i ono sto zelimo...najsretniji jesmo kada smo zadovoljni sobom, a da bi to postigli moramo znati sta zelimo i dio sebe sacuvati za taj nas cilj...svi smo mi i djeca i braca i sestre i rodjaci i prijatelji i radne kolege i zene i muzevi i roditelji, uz to svi radimo nesto ali imamo mahom hobije, slikamo, plesemo, pjevamo, sviramo, bavimo se sportom, kuhamo....
biti samo jedno nije samo dodsadno i naporno, po tvojoj definiciji, nego je i nemoguce moj Cornholio
ono sto me zanima je otkud ti uopste misao o razvoju u samo jednom pravcu?
ali evo da se ogranicim, jer si ti izgleda covjek koji mnogo voli granice, tesko je napredovati/rasti na svim poljima odjednom...zbog toga se covjek najcesce fokusira na jednu stvar u kojoj zeli postici odredjen cilj...neke stvari se rjesavaju u hodu i takodje rastemo zahvaljujuci njima, a neke ce vremenom doci na prvo mjesto nasih prioriteta...balans, ta misticna rijec
, u svemu treba traziti balans i sebi postaviti prioritetenemoj biti previse ostar prema ljudima koji u odredjenom trenu imaju samo jedan cilj (mislim na nesto konstruktivno, sticanje znanja i vjestine, ne na neke sebicne ciljeve ovdje), to ne znaci da su hendikepirani
cesto vidjam ljude koji otkrivaju stvari koje sam ja vec otkrila, pricaju mi sa velikim odusevljenjem i entuzijazmom, misle da su najpametniji
...posto znam put koji moraju proci i znam sebe koliko sam i sama bila odusevljena istim otkricima ne zamjerim, nasmijem se i bude mi drago sto su odlucili da rastu...ko zna, mozda budu bolji od mene i narastu veci pa oni sutra budu mene ucili i otkrivali mi nove stvari, u svakom slucaju stetu ne vidim nego samo korist
...volim duhovnost, materijalni svijet je tu samo zato sto tako mora biti, tako da ti ja nisam kompetenta za ovakve rasprave
