PM72 wrote: ↑12/10/2020 19:11
Oficiri,vojnici,pitomci i nastavno osoblje iz Rajlovca napustilo je kasarnu tokom maja i autobusima došli do Zraka i onda pješke na Žuč.Borbeni poredak,repetirano oružje,predhodnica i zaštitnica.Ono malo lokalnog TO se razbježalo vidjeviši desetine uniformisanih i do zuba naoružanih lica.Komanda JNA je to pametno uradila jer se nije znalo da će tako evakuisati kasarnu inače bi im možda bila zasjeda ili razoružavanje.Na Žuči su se javili u komadu u onoj velikoj pomenutoj kući,ostavili šta oružja i vjerovatno put Vogošće.Na Žuči je bila postavljena artiljerija a imate i snimke kad iz boforsa sa platoa Žuči (ispod Golog brda i kote 850 ) pucaju po smetljištu i mom Alipašinom polju...mater im jebem.Također se na snimku vide oklopni transporteri milicije (plavi) kao i više artiljerijskih oružja.Njima je to bila kota gdje su odlazili kao na teferič,malo srbuj,malo pucaj,malo jedi i pij.Dok nisu dobili po guzici 08.06.1992.Selo Živkovići su pod kotom 850 ili preko puta smetljišta.Imali su put iz Buća potoka i iz Vogošće a karakteristično je pravoslavno groblje i vikendica komandanta kasarne Maršal Tito - pukovnika Baroša.
Ja lično do rata nisam čuo za brdo Žuč a odrastao sam na Alipašinom polju i mislio sam da je to sve smetljište.Nisam imao pojma koliki je to prostor i da od vrha smetljišta u Buća potoku ide strma dolina pa se penje put pomenutog sela Živkovići i tako na Golo brdo i kotu 850.Nakon toga obara prema Vogošći a i tamo ima nekakvih brežuljaka i strmina i ne obara direktno prema Vogošći nego ima se pofino hodati...
Druze moj, to si ti njh vjeruj mi zamjenio za nekoga drugog.
Sve su to ona nasa prijeratna raja i drugovi, sa kojima smo odrastali, druzili se, dernecili, cugali, ganjali trebe, isli na tekme itd. itd.
Vjeruj mi da vecih supaka od njih nisam u zivotu niti sreo niti vidio.
Evo prodje tih 25-6 godina od tog rata, a oni jos uvijek istu mantru vrte. Srpstvo, Srbi, srpsko ovo ono, vi Muslimani ste htjeli i ovo i ono.
U sustini sada vec nakon toliko godina kada polako zakoracujem u 6. deceniju zivota shvatam znacenje onih rijeci ludost-mladost, samo u malo ozbiljnijem kontekstu. Gadi mi se samo kada se sjetim sa kakvim sam supcima provodio najljepse dane svog djetinjsta igrajuci lopte, klikera, slicica itd. u stvari ne znajuci na kakvom nacionalistickom i sovinistickom galofaku su odgajani, da bi nam to svima pokazali 90-ih godina.
I roditeljima i njim usta su im pjevala "druze Tito mi ti se kunemo". a u glavi odzvanjalo "Od Topole, pa do Ravne Gore". Virtualne borbe protiv turaka i osveta nad dahijama im je bio zivotni imperativ. Zivili su to, cekali i docekali.
Samo kada se sjetim svoje zivotne sudbine i jednog rata prije rata, kao i povratka kuci, opet sam svjestan svega sto dolazi, imao taj mali crv sumnje u tintari da se to ne moze ipak desiti u nasem Sarajevu.
Izlevatise nas papci.
Prodase nam muda pod bubrege. Supacki odose na vikendice (ono u stvari sto je im vecinom bila kuca), natovari im karadjic jaram Islamske deklaracije, a teret iste nama na glavu (a 99,9 % nit njih, a niti nas to ne da nije procitalo, nego nije ni drzalo u rukama), pa eto krenuse da nas tamane samo radi prevencije da ne bi mi nad njima pocinili umisljeni genocid.
Ne preko noci, nego u samo par sati su sjebali sve ono sto je cinilo Sarajevo. Votazi, derneke, tekme, koncerte......
Papak na brdu ubi sa brda cime stigne. Rusi, razvaljuje i ubija. Hebote mrznja nevidjena. OK. Ja bih mogao i razumjeti nekoga ko je dosao sa strane i to radio opijen, pored rakijetine, pricama o Turcima i onim hebenim dahijama, ali zivjeti u ovom gradu sa rajom, glumiti da si dio te raje, pjevati Sarajevo ljubavi moja, godinama, a onda sve to za par sati pogaziti i posmatrati krvavih ociju, e to ne mogu nikako.
Mogu oni sada srati ovdje sta hoce, a garantujem da ih negdje u dubini duse koliko boli, toliko stvara jos neku neobjasnjivu mrznju, da su pucali na svoj grad i razarali ga opijeni karadjicevom priom o supremaciji Srba nad svim i svacim, ali nista nece ozbrisati bez obzira na sve da su supci. Onoliko koliko znamo da su sada. toliko koliko smo nakon svega itekao svjesni da su to i bili, samo svjesno skrivali.
I eto, pored svega zlog sto je ta agresija izrodila i na nasoj strani, nek sav svoj supakluk i dalje kriju iza mitomaskih i izmisljenih prica o Sarajevu kao islamistickom gradu, gradu sa stotine logora za srbe, o bacanju srpske djece lavovima, o granatiranjima samih sebe itd.itd. mi cemo ih uvijek pamtiti kao supke i papke.
Samo mi je ono istinski drago, ali bas od srca, sto taj njihov supakluk uvelicavaju ona moja a i raja mnogih od vas koji su bili i ostali Srbi, a istinski i srcem branili ovaj grad.
Politika, kao politika, kurva od rodjenja je ucinila svoje da je i tu neke stvari posadila nakrivo, ali medju rajom ce se uvijek znati ko je raja, a ko papak i supak.
Eto, ja sve ovo zarad price da eto kao nisu znali da ima artiljerije na Zuci i da je niko ne cuva.