JThomas wrote:da je slučaj jednostavan, on bi bio vrlo jednostavno i riješen, kao desetine njih svake godine. mala bi rekla šta je bilo, spis bi imao 30-40 dokaza umjesto nekoliko stotina, jednog tužioca umjesto njih devet i veliki lični angažman glavne pride, jednu optužnicu i normalne nalaze koji ne izgledaju da su spojeni iz pet spisa. sve mimo ovoga trebalo je i uvedeno je da se slučaj ne riješi, a ne da se riješi.
nama na internetu osoba koju slučaj ne zanima i koja ga "površno prati iz medija" u jednom postu piše više teksta nego što bi trebala biti jasna, jednostavna optužnica za "cigani ga ubili palicom". da nam objasni kako je on jednostavan.
Slučaj je načelno vrlo jednostavan, osim dvije stvari koje su ga ujebale, a nisu morale. Kad pogledaš slučaj iz perspektive dokaza protiv Ljube i Vasvije, ne može biti jednostavnije. Priznali, i to pred advokatom, priznanje potkrijepljeno tonom dokaza (ispričao gdje je popravljao kombi, pronađeni polomljeni dijelovi, ispričao da je sutradan zamijenio šajbu, prodavac dao izjavu kojom je to potvrdio, da je Ljubo došao kombijem bez šajbe pred prodavnicu, isto za prodavca farbe, na video snimku kombi u to vrijeme u aleji, vještačenje povezuje plastiku iz Aleje sa Alisinom krvlju sa onom iz Ljubinog dvorišta...a posebno bitan tajming...iako se to desilo tri mjeseca ranije i tek tada otkriveno, ispostavlja se da su se ti događaji popravke kombija i kupovine dijelova desili sutradan od Aleje, te da je odmah tada Ljubo pobjegao u Banjaluku i usput u Zenici se prodajom riješio kombija; tu su i izjave Višnje, Ljubine sestre o tome da su došli kod nje i rekli da su nekog zgazili; to je sve za tužilaštvo bilo toliko čisto da nisu npr. uzeli izjavu Merime Čubro, iz romske mahale, Ljubine komšinice, koja je rekla za N1, da joj je Ljubo prijetio da nikom ne govori razloge prodaje njegovog kombija, jer ako bi ga otkrila policija, on bi to tumačio kao da ga je Merima odala. N1 spominje i druge svjedoke koji nisu išli pred kamere, a koji su od Vasvije odmah nakon događaja u Aleji saznali šta se tamo desilo, tj. priču o udesu). Ali, nisu priznali ubistvo palicom, a ono se desilo. Vasvija jeste izletjela sa priznanjem, mislila da policija zna više nego što je znala, ali ju je advokat spriječio da ga ponovi na zapisnik. To je prva stvar koja je ujebala tako prost slučaj (tj. to što nije nikad pronađena palica kojom je izvršeno ubistvo, nema sredstva ubistva).
Druga stvar koja ga je ujebala su izjave Alise Mutap, odnosno njena amnezija. Kako to vidim, pošto je ona mjesecima bila jedini trag, svi su na nju vršili pritisak da nešto kaže, nečeg se sjeti, ona je osjećala obavezu da nešto kaže, ali nije mogla reći ništa pouzdano, a garant su joj polijajci, u skladu sa svojim teorijama o mogućim osumnjičenim, gurali pod nos tone slika auta i ljudi i pitali ima li šanse da je neko od njih to što traže. Ona je tu napričala brdo u biti nepouzdanih stvari, koje su međusobno kontradiktorne, a policija to sve vrijedno bilježila. Slučaj je ujebalo to što niko od njih nije bio dovoljno trezven da zaključi da je zbog kontradikcija totalna glupost uzeti BILO ŠTA što je Alisa rekla, kao dokaz. Jer, vjerovatno za svaku njenu izjavu ima neka njena suprotna. Tako se vidi da advokat uspijeva oboriti navodnu prvobitnu optužnicu prostim pozivanjem na Alisinu izjavu da je u pitanju bio udes, a ne prebijanje.
To su dvije ključne stvari koje su ujebale inače jednostavan slučaj.
JThomas wrote:
a vraćanje navodne prvobitne optužnice i nedostatak dokaza uz nju je krunski argument da - jeste bilo kako u njoj piše. a ne da možda nije bilo.
Vraćanje od strane suda prvobitne optužnice za ubistvo palicom (ili odbijanje prijedloga za pritvor, ako je zasnovan na istim dokazima) nije samo po sebi argument istinitosti onog što u njoj piše, ali je prvostepena presuda, ako je njom utvrđena sumnja u to da su Dženanove smrtonosne povrede od udara kombijem, argument da je prva optužnica bila tačna u svojoj tvrdnji da je Dženan ubijen palicom. Ako je oslobađajuća presuda donesena primarno na osnovu osporavanja da je Ljubo kombijem zadao smrtonosnu povredu Dženanu, a iz članaka o suđenjima mi se čini da su advokat i Muriz najviše napora uložili na to da dokažu da je u pitanju ubistvo palicom, a ne udar kombijem, onda ispada isto da se sud zajebavao. Prvu optužnicu odbaci jer nema dokaza za ubistvo palicom, a ima za saobraćajku-ubistvo kombijem, a po drugoj Ljubu oslobodi jer nema dokaza da je u pitanju udar kombijem, nego ubistvo palicom. Pošto je optužnica samo za udar kombijem, sud ne utvrđuje ko je izvršio ubistvo palicom. Oslobađajuću presudu tumačite kao "sud je potvrdio da nije Ljubo ubica, nego neko drugi", ali to prosto nije tačno, jer je sud samo mogao utvrđivati da li je Ljubo Dženana ubio kombijem i utvrdio je da nije siguran da jeste, tj. da vjerovatno nije. Sud nije imao pravo da utvrđuje ko je eventualno ubio Dženana palicom, sve da je sud imao i video snimak Ljube kako ga ubija palicom.
Činjenica da je prva optužnica bila za ubistvo palicom osporava Murizovu teoriju o tome da policija štiti ubicu, jer je u pitanju ubistvo palicom, a oni, po njemu, "prodaju" neku saobraćajku da bi zaštitili stvarnog ubicu. Ako je prvobitna optužnica išla za ubistvo palicom, a sud ju odbacio, jer po sudu ima dokaza za udar kombijem, a ne za ubistvo palicom, onda su svi koji su osporavali da je Dženan ubijen udarom kombija direktno pomogli Ljubinom oslobađanju. Za Muriza to što sud utvrđuje da smrtonosna rana nije pouzdano ili vjerovatno od kombija istovremeno znači da Ljubo nije ubica. Za mene, međutim, to znači da se Ljubo, stvarni ubica palicom, izvukao uz Murizovu pomoć, a objasnio sam zašto Ljubu vidim isključivo kao aktera na mjestu ubistva.
Ljubi je sve išlo na ruku, svi zapleti, spletovi okolnosti i sad je čovjek slobodan, bez da mu je i samom jasno kako.
Istražni organi očito jesu imali propusta, koji su rezultat nestručnosti ili aljkavosti, možda ih i prikrivali da se sačuvaju odgovornosti, ali ne vidim nikakve podloge za Murizovu teoriju o postojanju desetina uvezanih i organizovanih zavjerenika iz različitih miljea. Takva ideja, promptna zavjera sa velikim brojem zavjerenika, u startu negira samu sebe (ono hajmo nas sto zavjerenika u zavjeru uključiti Ljubu, njegovu ženu i pun kombi njihove djece i još čitavu romsku mahalu, da bismo očuvali visoku konspirativnost). Njegovom logikom, trebao bi i sud uključiti u teoriju zavjere, jer je, jelte, glupo praviti zavjeru ako nisi siguran u ishod, a ishod zavisi od suda. Tome u prilog ide što je sud prvu optužnicu odbio zbog toga nema dokaza za ubistvo palicom, a po drugoj oslobodio jer je u pitanju ubistvo palicom, a ne udar kombijem.
Odbrana je imala relativno lagan posao, trebala je samo akcenat stavljati na dokaze tužilaštva iz prve optužnice za ubistvo palicom, da bi dokazala da nije u pitanju ubistvo kombijem. Što su i uradili, uz svesrdnu podršku, ali i pomoć Dženanove porodice.
A razlog za Murizove postupke je što očito nije mogao prihvatiti nikakvu verziju po kojoj je Alisa nedužna, jer smatra njenu amneziju lažnom i direktno je krivi za Dženanovu smrt, čak kao saučesnicu. On je odlučio da je ona kriva i onda sve kasnije događaje mjerio prema tome. Kad je čuo da su otkriveni Romi koji su još priznali sve, odmah je odbacio tu mogućnost, nego tvrdio da su Mutapi potplatili Cigane da preuzmu krivicu na sebe. Jebiga, ne možeš istinu tražiti ako nisi spreman na nju, ne možeš je unaprijed uslovljavati svojim okvirima u koje je želiš uklopiti. Murizov takav nastup se vidi i iz priče o "očevicu" koji je navodno vidio kako Budnjo šamara Alisu. Iako je to osuđeni silovatelj, narkoman, prevarant, koji se javlja godinu i nešto nakon ubistva sa svojom pričom, što bi kod svakog izazvalo sumnju u njenu vjerodostojnost, Muriz tu priču objeručke prihvata samo zato što je u njoj Alisa krivac i saučesnik. A par postova iznad sam objasnio kolika je to nebuloza bila. Nije se čuditi za Muriza, on je izgubio dijete, njegove reakcije su posve normalne. Ali mi je nejasno da niko iz njegovog okruženja ne pokaže elementarnu pronicljivost.
Epizoda sa "očevicem", ozbiljnost tvrdnji i snaga uvjerenja sa kojim ih je iznio, najbolje ilustruje izgubljenost i zaslijepljenost Muriza Memića u njegovoj potrazi i istrazi. Tehnički govoreći, skroz ga diskredituje. Vrlo žalosna priča.