piupiu wrote:
... To je, valjda, rezultat te njihove kulturološke izolacije i jedne vrlo neevropske kulturološke orijentacije - mi živimo ideologije, a oni žive kulturu... Pisala sam već koliko me fascinira njihova ritualizirana estetika življenja - u svim aspektima života ritual, estetika i posvećenost su dovedeni do savršenstva... što je intrigantno, s obzirom na to da je jedan od njihovih kulturoloških smjernica prihvatanje nesavršenstva (što nije u sukobu sa disciplinom i etikom, koje ih tjeraju da u svom ritualiziranom ophodjenju sa svijetom teže ka najboljem). Naša estetika (evropska), na primjer, se zasniva na simetriji, na jednoobraznosti - pa tako, na primjer, imamo komplet identičnih tanjira, čaša, itd... Japanci, opet, cijene ljepotu jednog predmeta, pa tako na njihovom stolu stoje zdjelice različitih oblika i boja... eh, Japan. Fascinantan.
Lijepila sam ovo već dva-tri puta, pa evo opet:
Vabi-sabi je način života koji se fokusira na pronalaženje lepote u nesavršenstvu i prihvatanje prirodnog ciklusa razvijanja i propadanja.
Ova filozofija savršeno predstavlja svestran japanski pogled na svet, a s estetske strane je usmerena na lepotu prolaznosti.
Estetika vabi-sabija se ponekad opisuje kao jedna lepota koja je “nesavršena, prolazna i nepotpuna”.
http://lifecollege4life.blogspot.com.au ... ustva.html
Prije 7-8 godina, imao sam to zadovoljstvo da prisustvujem proslavi Sandza Macuri. Postavio sam link koga interesuje o cemu se radi.
Percepcija je individualna i nacin shvatanja odredjenih obicaja nas "stranaca" je pun manjkavosti ... ali, i ova proslava mi je pokazala taj japanski fokus na harmoniju, harmoniju u zivotu, radu, pa i proslavama. Kolikogod haoticno izgledalo kad u trku nose ove minijaturne hramove, pa zatvoris oci kad se zalete u krivinu jer kontas da ce doci do stampeda, toliko postaje jasno koliko citav proces ima potrebu za zajednickim radom i koordinacijom.
Naravno da ih ne razumijemo ... u nekim slucajevima, rekao bih da se radi o ektremnom individualizmu (americki slucaj) vs. ektremnom kolektivizmu.
https://en.wikipedia.org/wiki/Sanja_Matsuri
Tokom ove proslave, prisustvovale su i Jakuze (japanska verzija organizovanog kriminala), gdje slobodno pokazuju svoje boje (citaj tetovaze) sto je prilicno neuobicajeno u javnosti (nisam skonto zasto su bas tada odlucili da se "pokazu").
BTW Za "normalnog" Japanca je nezamislivo da nosi tetovazu. To je obicaj povezan skoro iskljucivo sa jakuzama.
*Koncept harmonije i neuznemiravanja drugih je takodje fascinantan. Razgovor telefonom u podzemnoj zeljeznici nije pristojan a sada je i zabranjen.
Kada razgovaraju telefonom na ulici, rukom pokrivaju usta da se sto manje cuje sta govore, da ne bi uznemiravali druge.
U hodniku, drze ruke uz sebe ako se mimoilaze da bi sto manje uznemiravali druge ...
Jednostavno drugi svijet, ne predobar, ne los, ali fascinantan, drugaciji, u harmoniji sa sobom, ali i prirodom. O opsjednutosti higijenom i prirodom cemo u nekom drugom postu.
odluka je pala. 
