11-nov-2017
INTERVJU- Bakir Izetbegović: Skupo smo platili očuvanje cjelovite Bosne, ali neće biti više nijednog pomaka na štetu Bošnjaka
bake1
Pored već gotovo uobičajenih političkih previranja u Bosni i Hercegovini, koja se inteziviraju približavanjem narednim oktobarskim izborima, situaciju u našoj zemlji u posljednje vrijeme usložnjavaju i neriješena otvorena pitanja sa susjednim državama, poput pitanja razgraničenja sa Hrvatskom i Srbijom. S druge strane, bilježe se i neki pozitivni trendovi, poboljšanje ekonomskih parametara i napredak zemlje na euroatlantskom putu.
Intervju sa bošnjačkim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakirom Izetbegovićem smo započeli sa temom koja, iako nije prvi put pomenuta u javnosti, je aktuelizirana u posljednje vrijeme, a tiče se amaneta kojeg je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović na samrti dao aktuelnom predsjedniku Republike Turske Recepu Tayyipu Erdoganu.
Reakcije na izjavu o davanju BiH u amanet turskom predsjedniku Erdoganu ne jenjavaju. Ocjenjuju se i kao dokaz “vazalnog odnosa” Vašeg oca, Vas i bošnjačkog naroda prema Erdoganu. Kako komentirate takve optužbe?
- Radi se o namjerno pogrešnom razumijevanju veoma jasnih i razumljivih stvari. Alija Izetbegović, i svi njegovi saborci, i svi mi njegovi politički nasljednici istrajavamo u borbi za suverenu Bosnu i Hercegovinu. I nikome nećemo predati niti jedan pedalj njenog teritorija niti suvereniteta. Ali su nam u odbrani tog suvereniteta potrebni prijatelji i saveznici. A naši prijatelji su i Turska, i SAD, i EU, i Njemačka, i Velika Britanija, i Francuska i mnoge druge države. Bošnjacima i BiH se nameće lažna dilema da moraju birati između ovih prijatelja, da prijateljstvo s Turskom isključuje prijateljstvo sa SAD i EU. To jednostavno nije tačno. Bili smo i ostat ćemo prijatelji sa svima koji se prijateljski odnose prema nama, koji nas poštuju i uvažavaju, koji nam pomažu da očuvamo i gradimo cjelovitu BiH i podržavaju nas na putu u EU i NATO.
Dakle, nije Alija Izetbegović ostavio u amanet svom prijatelju Tayyipu Erdoganu Bosnu, nego mu je u amanet ostavio brigu za Bosnu. Obavezao ga da ovu zemlju, nakon Alijine smrti, ne zaboravi. Razumiju to Alijini i moji kritičari iz bošnjačkog korpusa veoma dobro, ali se prave da ne razumiju kako bi mogli da dižu dreku i da se, vrijeđajući prijateljsku Tursku i njenog predsjednika, ističu svoju navodno prozapadnu orijentaciju. To je, ustvari, često viđeno ulizičko duhovno podaništvo koje Zapad sigurno ne cijeni. Niko ne cijeni one koji sami sebe ne cijene.
Kritike ne dolaze samo od Vaših bošnjačkih oponenata, prilično glasni su bili i hrvatski i srpski političari?
- Posebna priča su srpski i hrvatski političari koji svako malo idu u Beograd i Zagreb po podršku koja često znači miješanje susjeda u unutarnje odnose Bosne i Hercegovine. Mi se nećemo odreći prijatelja po njihovim željama, kao što se ni oni neće odreći Zagreba i Beograda. Uostalom, odnos Turske prema Bosni i Hercegovini je kroz svo ovo vrijeme bio isključivo jednosmjerna pomoć u skladu sa našim zahtjevima, i fokusirao se na ono što je ovoj zemlji najpotrebnije – EU i NATO integracije, popravak odnosa u regionu i na ekonomsku obnovu i investicije. Nikad nismo dobili niti jedan zahtjev ili prijedlog turske strane koji bi se mogao smatrati paternalističkim ili nekorektnim. Preciznije, Turci ustvari ništa i ne traže i ne očekuju od Bosne i Hercegovine. Osim, vjerovatno, korektnog odnosa i izostanka uvreda i diskvalifikacija.
Nedavno ste razgovarali s predsjednikom Erdoganom. Da li je jedna od tema razgovora bio i autoput od Sarajeva do Beograda te da li je definiran model finansiranja tog projekta?
- Razgovarali smo o potencijalnoj trasi i modelima finansiranja. U Bosni i Hercegovini postoji pogrešna predodžba da će Turska besplatno izgraditi autoput. Turska je spremna pomoći i dati veoma povoljan kredit kako bi se izgradio autoput po modelu BOT, što znači da bi onaj ko ga izgradi koristio i naplaćivao autoput par decenija, a zatim ga predao državi. Ovakav model će po komercijalnoj logici sam odrediti buduću trasu. Frekvencija prometa prema Tuzli je desetostruko veća od one prema Podrinju i Sandžaku, i ona će očigledno odrediti izbor. To ne znači da se neće graditi brza cesta prema Višegradu i Sandžaku, jer i tu je Turska spremna da pomogne, a i Vlada Federacije BiH je predložila modele izgradnje i finansiranja kroz rebalans budžeta za ovu godinu. Ako nam dežurni kočničari ne prirede još jednu opstrukciju, tunel Hranjen prema Goraždu bi se mogao graditi već idućeg proljeća.
Bilo je reakcija i na Vašu izjavu da nemamo filmova koji su posvećeni ljudima koji su zadužili BiH, o ratnim herojima. Jesu li Vas te reakcije iznenadile?
- Nisu, jer ljudi se ljute kad im kažete neprijatnu istinu. A ovo je naprosto istina – u filmovima koje mi sami o sebi i svojoj borbi snimamo Bošnjaci su uglavnom bespomoćne žrtve, oni su zbunjeni i neorganizirani, oni ne znaju ko je i kako je počeo rat. Nema u tim filmovima branilaca, heroja, onih koji su u jednoj potpuno neravnopravnoj borbi odbranili zemlju. Ne znam zašto je to tako. Zar su priče o herojima zaista neuvjerljive i nezanimljive za evropske i svjetske žirije koji dodjeljuju filmske nagrade? Ili se radi o nečem drugom? Gdje su priče o Midhatu Hujduru Hujki koji gine otvarajući sjeverni prilaz Mostaru, ili o Hamdiji Abdiću Tigru koji fingira izdaju i ulazi među Abdićeve autonomaše, savladava ih i oslobađa Bihać, ili o čuvenom diverzantu Emiru Boguniću Čarliju koji unosi u Sarajevo preko piste, pred očima UNPROFOR-a, protutenkovski raketni sistem tako što je preko njega stavio komade mesa, krvav čaršaf i prikopčao infuziju da to izgleda kao unošenje teškog ranjenika, i time zaustavlja tenkove i spašava grad nakon pada Otesa. Zar herojsko oslobađanje Vlašića koje je po sniježnoj oluji predvodio general Mehmed Alagić nije filmska priča? Sve su to vanredno zanimljive filmske teme i o njima će neko snimiti filmove. Ako naši filmaši i to prepuste Turcima ili nekom drugom, neka se ne ljute i ne nazivaju to vazalstvom.
Kako danas gledate na odluku o uvođenju SBB-a u vlast i zašto je raskinuta koalicija sa Demokratskom frontom?
- Koaliciju je raskinuo DF, a raskid je uzročen nezrelim ponašanjem ministra Reufa Bajrovića, pa i Emira Suljagića. Ovaj dvojac je rasturio koaliciju, a zatim nastavio rasturati DF pa je istjeran iz stranke. To nas je uputilo na jedinu preostalu alternativu, Radončićev SBB. Nije bilo izbora. I ta koalicija bi funkcionirala, jer kadrovi SBB-a su u principu korektni i dobronamjerni, da nije došlo do naglog pada popularnosti SBB-a i gubitka glasova na lokalnim izborima 2016. Tad se Radončić vratio provjerenoj politici destrukcije, populizma i napada na SDA.
Općenito, kad su u pitanju izbori partnera, njih ne određuje SDA, već birači. Nemamo mi tu mnogo manevarskog prostora, to su poznati politički igrači Dodik, Čović, Radončić, i zna se šta s njima ide. Pokušali smo promijeniti paradigmu uvodeći DF i Savez za promjene, cijenim da su i oni trebali unijeti više truda i strpljenja.
SBB-u su date važne poluge u vlasti, a naročito se to odnosi na izgradnju cestovne infrastrukture. Ta koalicija egzistira već dvije godine, a autoput sa šest traka, kojeg je obećavao predsjednik te stranke Fahrudin Radončić, još nije na vidiku. Šta su vaši koalicioni partneri uradili na ispunjavanju ovog, ali i drugih sličnih obećanja?
- Očekivao sam da će Radončić i za državu graditi onako kao što je gradio za sebe – da će graditi autoput, brze ceste, aerodrome, termoblokove. Prepustili smo mu ta ministarstva i direktorske pozicije kako bi imao potrebne poluge, dali smo mu svaku vrstu podrške. Rezultat je, za sada, nula. Ako krene u rušenje rebalansa budžeta, budžeta za iduću godinu, opstrukciju gradnje Bloka 7 u Tuzli, ako sruši akcize, tada će to biti minus, a ne nula.
Građani od SBB-a nisu dobili radove, ali je zakonodavna vlast dobila ucjene. Zbog jedne takve, vezane za zahtjev za smjenu rukovodstva Federalne televizije, blokiran je rad Parlamenta FBiH. Koliko je to otežalo funkcioniranje vlasti?
- Slijedi usvajanje bitnih odluka, zakona, budžeta. Ako se Radončić upusti u opstrukcije koje će pogoditi građane Federacije BiH, a naročito kategorije poput boraca i penzionera, onda će sam sebi definitivno presuditi na idućim izborima. Narod je već odavno sit njegovih destrukcija, stalnih konflikata i zastoja koje proizvodi.
Spekulira se u posljednje vrijeme i o novoj predizbornoj koaliciji, koju bi trebali činiti SBB, Demokratska fronta i SDP, a čiji bi zajednički kandidat za člana Predsjedništva BiH bio upravo Fahrudin Radončić. Je li SDA zabrinuta zbog te najave?
- Ne vjerujem da će se lijevo orijentirane stranke upustiti u koaliranje sa SBB-om jer dobro poznaju vlastito članstvo i birače i znaju šta oni misle o Radončiću. Izgubili bi i oni i Radončić.
Sve navedene stranke odbacuju mogućnost koaliranja sa SDA. Zašto je to tako?
- Grade vlastitu poziciju na suprotstavljanju SDA, žele preuzeti dio glasača od SDA, a zatim i pozicije. Bore se za vlast, odnosno za povratak na pozicije koje im je SDA, jednom po jednom, uzela kroz izborne cikluse. Gubili su u političkim borbama sa SDA pa bi se voljeli osvetiti. Suštinskog razloga za nesaradnju sa SDA nema, i kad dođe do formiranja koalicija zaboraviće se predizborne priče. Koalicije se prave sa pobjednicima, političke zavade i animoziteti su prirodna stvar, i oni se brzo prevazilaze.
HDZ-ov prijedlog Izbornog zakona će se uskoro naći pred Zastupničkim domom, SDA je najavila svoj prijedlog, SBB se drži po strani. Koji epilog možemo očekivati?
- Teško će se doći do rješenja. Atmosfera je loša, nema dovoljno komunikacije, stajališta su jako udaljena. Mada se čini da se radi o sitnicama, radi se o principima, o balansu građanskog i etničkog koji nije nimalo lako postići. SDA će imati prijedlog koji neće ići izvan okvira Ustava Federacije BiH, a to neće biti dovoljno HDZ-u, a oni u sprezi sa SNSD-om mogu zaustaviti svaki prijedlog u Domu naroda.
Optuživali su vas da “previše popuštate” Draganu Čoviću, da mu je SDA dala sve poluge moći, dok on istovremeno sa Miloradom Dodikom radi na urušavanju države. Da li je zaista “popuštano” predsjedniku HDZ-a i šta se krije iza “harmoničnog odnosa” Čovića i Dodika?
- Nisam popuštao, ali sam uložio truda u saradnju sa strankama koje su dobile jasnu većinsku podršku birača iz hrvatskog naroda u BiH. Time sam htio relaksirati odnose, pridobiti Hrvate za saradnju na bitnim reformskim i integracijskim procesima, da Bošnjaci ne sarađuju sa malim hrvatskim strankama koje nisu dobile većinsku podršku hrvatskog puka, da ih se time gura u zagrljaj Dodika itd. Dio ovog cilja je sigurno postignut, ali je ostala ta veza sa Dodikom koja zabrinjava. Saradnja nekih hrvatskih lidera sa nekim srpskim liderima koji teže podjeli BiH se desila par puta u posljednih četvrt stoljeća. I nije nam ništa dobro donijela, a najveći gubitnici su redovno bivali Hrvati.
U javnosti se nameće teza o ugroženosti hrvatskog naroda u BiH. S druge strane, u nekim krugovima se sve češće čuje da su, u stvari, ugroženi Bošnjaci. Da li Bošnjaci svjesno plaćaju “cijenu” cjelovite BiH?
- Da, Bošnjaci su skupo platili cijenu očuvanja cjelovite Bosne. Ali, neće biti više nijednog pomaka na štetu naroda koji čini polovinu BiH populacije, a sveden je na trećinu utjecaja u skoro svim bitnim segmetnima.
Krajem mjeseca očekujemo presude Ratku Mladiću te Prliću i ostalima. Kako će epilozi tih procesa utjecati na budućnost BiH, ali i odnose u regionu?
- U prvi mah će biti prkosnih i inat-reakcija, ali istina i kakva-takva pravda će biti prihvaćene i donijet će relaksaciju na duže staze. I Srbija i Hrvatska su učestvovale u agresiji na BiH, pokušavale su ostvariti velikodržavne planove, to je tako, i od te istine ne vrijedi bježati. Bitno je da se iz počinjenih grešaka izvuku otrežnjujuće pouke i da se nipošto ne krene Mladićevim i Prlićevim stopama, jer će i novi pokušaji i novi akteri završiti isto kao i oni.
U bliskoj prošlosti razgovarali ste i sa Kolindom Grabar-Kitarović i sa Aleksandrom Vučićem. Koji su konkretni rezultati tih razgovora, da li su na tragu rješenja otvorenih pitanja, poput Pelješkog mosta sa jedne, te granice sa Srbijom sa druge strane?
- U vezi Pelješačkog mosta dogovoreno je da se rješenje pronađe u okviru međunarodnog prava, što podrazumijeva i UN Konvencije o pravu mora. Hrvatska i BiH trebaju biti korektni i pametni susjedi i pomoći jedna drugoj. U tom smislu je krenula i komunikacija Evropske unije sa Hrvatskom. Uvjeren sam da ćemo sa Hrvatskom doći do obostrano prihvatljivog rješenja.
Sa Srbijom možemo riješiti pitanje granice bez ikakve razmjene teritorija, na bazi specijalnih prekograničnih aranžmana za neometano korištenje infrastrukturnih objekata i imovine koji su vlasništvu fizičkih ili pravnih lica iz jedne ili druge države, a nalaze se u pograničnom pojasu na jednoj ili drugoj strani državne granice, poput hidrocentrala, pruga ili poljoprivrednog zemljišta. Vučić je pragmatičan čovjek i cijenim da će dati snažan doprinos da se postigne obostrano prihvatljivo rješenje.
Angažman Vaše supruge prof. dr. Sebije Izetbegović u KCUS-u izaziva veliki interes javnosti, ona je stalno pod lupom, pod stalnim medijskim napadima, u koje su uključeni i neki istureni centri moći. Da li njen angažman može Vama i Vašoj stranci donijeti veću štetu od koristi?
- Ne, angažman hrabre osobe koja zna svoj posao i poznaje problem može donijeti samo opću, ali i korist stranci. Neko je morao zaustaviti nered i poboljšati odnos prema pacijentu u KCUS-u, presjeći koloplet interesa, rastrošnosti, sebičnosti i korupcije koji je KCUS doveo do 100 miliona KM duga. To ne mogu direktori koji mandat završavaju kao vlasnici jahte, ili vile u centru Sarajeva. Sadašnji menadžment Kliničkog centra je uveo red i disciplinu, ubrzao sve procese i smanjio liste čekanja, vratio nevjerovatnih 75 miliona duga.
Naravno da ima otpora, možete samo zamisliti kome su sve pokvarili posao i komfor na taj način. Zato su otišli ljekari koji su željeli sjediti na dvije stolice, raditi u privatnoj praksi nauštrb posla u državnoj klinici za koji su plaćeni, preusmjeravati pacijente u svoje privatne klinike i imati privilegirane pacijente. Zamijenit će ih mlađi i posvećeniji poslu.
Uvjeren sam da će menadžment predvođen prof. dr. Sebijom Izetbegović savladati sve probleme i otpore i preokrenuti javno mnijenje u svoju korist. Siguran sam, a to se već i dešava, da će se javnost staviti na njenu stranu kada umjesto medijskih spinova i orkestriranih napada na nju dobije tačne informacije, jer naš narod zna cijeniti hrabrost, istrajnost i rezultate.
Možemo li dobiti vašu generalnu ocjenu dosadašnjeg dijela mandata aktuelne vlasti? Ističu se u javnosti međustranačke trzavice i zastoj u gradnji cestovne infrastrukture. Šta je pozitivno urađeno?
- Ovaj, a vjerovatno i sljedeći mandat, će biti upamćeni kao vrijeme u kom se vodila rovovska borba između onih koji nastoje da izgrađuju BiH i zajedničku budućnost u njoj, da je pokrenu na putu prema EU i NATO-u, i onih koji nastoje da je razgrađuju i političkim sredstvima postignu neostvarene ratne ciljeve. Naivan je svako ko potcjenjuje referendume, udare na teritorijalni integritet, na sigurnosni i pravosudni sistem, glorificiranje i nagrađivanje ratnih zločinaca i ratnih, paradržavnih projekata. Uspjeh je zadržati stabilnost, sačuvati koalicije od raspada i postići pozitivne pomake u takvim okolnostima, spriječiti kolaps sistema.
Uz sve otpore, opstrukcije i krize u ovom mandatu je BiH nakon višegodišnjeg zastoja pokrenuta na njenom euroatlantskom putu, a svi ekonomski parametri su pozitivni. Krećemo se sporo, kao automobil koji ide uzbrdo sa povučenom ručnom kočnicom. Ali to je naš usud i naša stvarnost. Uvjeren sam da ćemo u ovom mandatu dobiti kandidatski status za članstvo u EU, da ćemo aktivirati Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP), te da će se porast BDP, industrijske proizvodnje, prikupljenih poreza, povećanja budžeta i povećanja broja zaposlenih mjeriti dvocifrenim brojkama u odnosu na dan kad su formirane vlade predvođene premijerima iz redova SDA. Moje obećanje o 100.000 novouposlenih u realnom sektoru u periodu od deset godina, već nakon četiri godine će biti ispunjeno sa minimalno 50 posto, dakle preko plana.
.
na ovo smo navikli 
