Domaci izdajnik wrote: ↑27/08/2025 15:10
Better Man wrote: ↑27/08/2025 15:09
Proući malo historiju srednjovjekovne Bosne, pa ćeš vidjeti da smo svi bili Bošnjani, odnosno Bošnjaci bez obzira koje smo vjere bili.
To je K-u-K monarhija takođe žestoko forsirala.
Forsirala onoliko koliko je bilo potrebno da suzbije uticaj sa istoka, prvenstveno Rusije, a zatim i Srbije.
Problem su bile vjerske i klasne razlike koje su postojale među stanovništvom BiH, a što je naslijeđeno još iz perioda Osmanskog carstva.
Osnovna karakteristika konfesionalne strukture stanovništva BiH poslije okupacije sastojala se u tome što nijedna od tri konfesije nije imala apsolutnu većinu u zemlji. Prema popisu iz 1879. godine, u BiH je bilo ukupno 1.158 164 stanovnika. Ovaj broj može se uzeti samo kao približno tačan, jer je popis vršen nestručnim snagama i u uslovima kada se još nisu bile stabilizovale demografske prilike u zemlji poremećene ustankom 1875-1878. i okupacijom. U toku ustanka i zaposjedanja zemlje od strane austrougarskih trupa nestalo je preko 150 000 stanovnika. Odmah poslije okupacije vratio se jedan dio izbjeglica, a zatim se istovremeno doselio jedan broj stanovnika iz Dalmacije, Like i Slavonije, i to gotovo isključivo katolika. Osim toga, sa novom upravom došao je izvjestan broj činovnika, zanatlija, trgovaca i drugih poslovnih ljudi, što je donekle umanjilo razliku u broju stanovnika u odnosu na navedeni gubitak. Prema konfesionalnoj strukturi, pravoslavnih je bilo 496 761 ili 42,88 % od ukupnog broja stanovnika, muslimana 448 613 ili 38,73 %, katolika 209 391 ili 18,08 %, Jevreja 3 426 ili 0,29 % i ostalih 249 ili 0,02 %.
Posebnu karakteristiku konfesionalne strukture stanovništva predstavljala je činjenica da su pripadnici različitih konfesija bili izmiješani u svim krajevima zemlje. Apsolutnu ili relativnu većinu imali su 1895. pravoslavni u 25 srezova, muslimani u Sarajevu i u 14 srezova i katolici u 12 srezova.
Takva konfesionalna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine, u kojoj nijedna konfesija nije imala apsolutnu većinu, bitno će uticati na pravce politike Kalajevog režima i na utvrđivanje metoda njegovog djelovanja. U politički i socijalno neintegrisanom društvu, kakvo je bilo bosanskohercegovačko, režim je morao da vodi računa o težnjama svake vjerske nacionalne grupe i da ih uvažava prema mjeri vlastitih interesa. Kako su te težnje u političkom pa i u socijalnom pogledu pokazivale divergentne pravce, austrougarska uprava nastojala je da im da smjer koji bi obezbijedio socijalni mir i čvrste pozicije Monarhije u zemlji. Otuda je i postojeći vjerski trougao korišten kao polazni elemenat u odabiranju mjera za osiguranje stabilnosti režima. U okvirima toga trougla održavana je ravnoteža snaga i suzbijane su sve tendencije koje bi je narušile i stvorile uslove za pojavu jedinstvenog otpora okupacionoj vlasti.
