Forum Klix.ba

Mislim da zene koje ulaze u takvo sto (posto pricamo o zhenama koje su slobodne i muskarcima koji nisu) su obichno stava "ne moRe se obatalit nesto sto je vec obataljeno", tako se moralno na pochetku skine ta neka dilema s dnevnog reda. Svedes brak na binarni koncept dobar/losh, strahovito pojednostavljenje u kojem se dosta gubi, no dobija moralno izuzeche . Sto se tiche mushke motivacije ona je prilichno jasna, rijetko te stvari zavrse nekim razvodom nakon kojeg se muskarac onda ozeni prilezhnicom. Ono sto mi nije jasno je kako mogu zivjeti tako na pola, jer ti valja leci sa svojom zenom i zivjeti taj brak neki jel. Mozda "olakotna" okolnost je da taj dzuvegija i ne zna kako je voljeti nekog vishe od sebe (ili je zaboravio i uvjerio sebe da mu se onomad to samo ucinilo, da bi mu bilo lakse kroz zivot ) pa onda i ne zna da brak moRe i drugacije izgledat' nego njegov, ergo mu i ne fali, jer ne vidi uopce sta stavlja na kocku. Da zna mnijem da bi malo koji sve to popish'o zbog snoshaja, koliko god smo mi muskarci plitki . Nemojte me krivo razumjeti, sex je jaaaako bitna i zabavna potreba i neizmjerno mi je drago da smo obdareni njenim postojanjem, no u nekoj zivotnoj hijerarhiji ima potreba koje su bitnije za zadovoljiti. Zapravo je sve do neke zrelosti, jer nismo babuni da ne mozemo iskontrolirati svoje fizichke porive, jer kad ti prigusti ne obavis to tamo gdje te zatekne, nego ti je sfingter evoluirao uslijed eona upiranja prsta i vikanja "aaaaaaaa usr'o se!" i sad ga mozes stegnuti . Dakle percepirani ulog je velik, dostojanstvo tvoje neko jel. Eh, ne bi bilo lose i u sluchaju onog gore o tome analogno razmisljati. Ovo sve vrijedi samo pod pretpostavkom da si u braku iz razloga jer nisi mogao zamisliti ostatak zivota bez te osobe, a ne jer ti je treb'o neko ko ce ti rodit djecu il' skuhat ruchak, il' neuzubilahi, jer ti je bio vakat

nevezano ili mozda ne :

Negdje sam procit'o, nema goreg insana od nezhenje oko 40-45 godina, ne kazem da je istina, nego da sam negdje procit'o.

@saian

Obzirom da znam koliko je brakova zapravo sklopljeno jer je vrijeme (kaš' ba djecu rađat), on/ona nisu oku toliko mrski a i kreditno je sposoban/na...i ne čudi me odsustvo osjećaja da vanbračnim izletima nešto rizikuju, uvjereni su da drugačije i ne može i da je svima kao i njima.

Ono kad smanjim ton na tv- u da procitam post. @saian

Saian wrote: nevezano ili mozda ne :

Negdje sam procit'o, nema goreg insana od nezhenje oko 40-45 godina, ne kazem da je istina, nego da sam negdje procit'o.

E pa hvala ti druze!

Ima li sta drugo da se pise???
Svi dijelimo isto mišljenje, hajmo dalje...

U zadnje vrijeme sam primjetila da mnogi imaju pozamasne kućne apoteke. U njima se nalazi jako puno lijekova, a najviše se zacudim kad vidim bromazepane i sl.

Htjedoh pitati, kako se nosite sa stresnim situacijama? Posezete li za tableticama ili stojicki podnosite sve nedaće.


P.S.Mešćini ovdje ima i muškinja

http://www.youtube.com/watch?feature=pl ... QwsJpM#t=8

bracika ja samo citam vijest ne dijelim ja plate, plus moreBit da si ti iznimka koja dokazuje pravilo

i da ne zaboravim, ja konto mi godiste kad ja tamo, a ono, medjutim

p.s. ja cu se odjavit, promak'o mi je naslov teme, dame 'zvin' te

Saian wrote:Mislim da zene koje ulaze u takvo sto (posto pricamo o zhenama koje su slobodne i muskarcima koji nisu) su obichno stava "ne moRe se obatalit nesto sto je vec obataljeno", tako se moralno na pochetku skine ta neka dilema s dnevnog reda. Svedes brak na binarni koncept dobar/losh, strahovito pojednostavljenje u kojem se dosta gubi, no dobija moralno izuzeche . Sto se tiche mushke motivacije ona je prilichno jasna, rijetko te stvari zavrse nekim razvodom nakon kojeg se muskarac onda ozeni prilezhnicom. Ono sto mi nije jasno je kako mogu zivjeti tako na pola, jer ti valja leci sa svojom zenom i zivjeti taj brak neki jel. Mozda "olakotna" okolnost je da taj dzuvegija i ne zna kako je voljeti nekog vishe od sebe (ili je zaboravio i uvjerio sebe da mu se onomad to samo ucinilo, da bi mu bilo lakse kroz zivot ) pa onda i ne zna da brak moRe i drugacije izgledat' nego njegov, ergo mu i ne fali, jer ne vidi uopce sta stavlja na kocku. Da zna mnijem da bi malo koji sve to popish'o zbog snoshaja, koliko god smo mi muskarci plitki . Nemojte me krivo razumjeti, sex je jaaaako bitna i zabavna potreba i neizmjerno mi je drago da smo obdareni njenim postojanjem, no u nekoj zivotnoj hijerarhiji ima potreba koje su bitnije za zadovoljiti. Zapravo je sve do neke zrelosti, jer nismo babuni da ne mozemo iskontrolirati svoje fizichke porive, jer kad ti prigusti ne obavis to tamo gdje te zatekne, nego ti je sfingter evoluirao uslijed eona upiranja prsta i vikanja "aaaaaaaa usr'o se!" i sad ga mozes stegnuti . Dakle percepirani ulog je velik, dostojanstvo tvoje neko jel. Eh, ne bi bilo lose i u sluchaju onog gore o tome analogno razmisljati. Ovo sve vrijedi samo pod pretpostavkom da si u braku iz razloga jer nisi mogao zamisliti ostatak zivota bez te osobe, a ne jer ti je treb'o neko ko ce ti rodit djecu il' skuhat ruchak, il' neuzubilahi, jer ti je bio vakat

nevezano ili mozda ne :

Negdje sam procit'o, nema goreg insana od nezhenje oko 40-45 godina, ne kazem da je istina, nego da sam negdje procit'o.

aferim, sve receno

ima situacija gdje pomaže samo da se bapiš. tabletama, alkoholom ili nečim jačim. ko sve može progutati i izracionalizirati kontam da nije dovoljno duševan, ili naprosto ne konta dovoljno šta se oko njega dešava.

manekenka u penziji wrote:Ima li sta drugo da se pise???
Svi dijelimo isto mišljenje, hajmo dalje...

U zadnje vrijeme sam primjetila da mnogi imaju pozamasne kućne apoteke. U njima se nalazi jako puno lijekova, a najviše se zacudim kad vidim bromazepane i sl.

Htjedoh pitati, kako se nosite sa stresnim situacijama? Posezete li za tableticama ili stojicki podnosite sve nedaće.


P.S.Mešćini ovdje ima i muškinja

Spavam. Što sam više pod stresom to više spavam da ne mislim. Nije neka taktika, ali bar vazda izgledam svježe i odmorno
Ali me nisu lomile velike tuge i nevolje, svi najmiliji su mi živi i zdravi, sve ostalo se da predeverati.

Nisam u životu popila ništa za smirenje, sem pred prvi ispit neke biljne kapi (nije prošlo dobro, faktički sam se profesorici cerekala u lice), ali mislim da je nekad i nekim ljudima zdravije prvi val tuge/sekiranja ublažiti lijekovima.

a ima situacija gdje ni to ništa ne pomaže, zaboravih reći.

Popijem tableticu ako bas moram.

Ne znam sta je pametnije i kako sačuvati nerve, time sto ćeš popiti nešto za smirenje ili sto nećeš.
I ja sam primjetila da jako puno spavam kad sam pod stresom, mislim da je to neki prirodan način da mi se psiha malo odmori.
Ali nakupi se čovjeku, a nema kad da sve to prespava

bolje je da hoćeš, da presječeš niz. jer čovjek se na sve lako navikne pa i na patnju.

Par puta sam posegla za tabletama za smirenje, ne bude mi lakse pa sam odustala. DOduse ja sam od onih sto i antibiotike izbjegavaju ako se bas, bas ne mora. Alkohol ne mogu pomisliti u tim situacijama. Ovo sa spavanjem funkcionise ako se oko necega brinem, neizvjesnost ishoda ili tako nesto. Za sve ostalo plakanje djeluje ljekovito.

Ne volim bobe, pa tako sjedem i otplačem turu, sva podbuhnem, budem ko da su me ose, pčele, stršljeni i bumbari istovremeno ujedali glava me spiči, pa onda moram popiti panadol, i to je u biti jedino što popijem. Nakon prospavane noći, što neko reče, ionako bude bolje

alkalna_baterija wrote:Ne volim bobe, pa tako sjedem i otplačem turu, sva podbuhnem, budem ko da su me ose, pčele, stršljeni i bumbari istovremeno ujedali glava me spiči, pa onda moram popiti panadol, i to je u biti jedino što popijem. Nakon prospavane noći, što neko reče, ionako bude bolje

Ja bih samo dodala dobar film i sladoled. A sutradan polumaraton

Sladoled je zakon! Rashladi suze...

Sent from my LG-D802

Kako reagujete na nenajavljene, nenadano-iznenadne posjete? Je li vam ok da vam neko bahne sa Saturna ravno u dnevni boravak? Ili najavi se u 6, a dođe u 8, bez izvinjenja, ono kao budite sretni što sam uopšte došao/la ...Moram priznati da sam poprilično opuštena, ali ta nonšalancija prema tuđem vremenu me izbija iz cipela...Kad ljudima otvoreno kažeš da to tako ne ide, oni se uvrijede ...A ne mogu istrpit da ne kažem, udari mi na dostojanstvo, pa jarane nije mene mama rodila da tebi budem na raspolaganju, fuck you!

cLo wrote:Kako reagujete na nenajavljene, nenadano-iznenadne posjete? Je li vam ok da vam neko bahne sa Saturna ravno u dnevni boravak? Ili najavi se u 6, a dođe u 8, bez izvinjenja, ono kao budite sretni što sam uopšte došao/la ...Moram priznati da sam poprilično opuštena, ali ta nonšalancija prema tuđem vremenu me izbija iz cipela...Kad ljudima otvoreno kažeš da to tako ne ide, oni se uvrijede ...A ne mogu istrpit da ne kažem, udari mi na dostojanstvo, pa jarane nije mene mama rodila da tebi budem na raspolaganju, fuck you!

Ako sam sama kući, onda je manje - više ok. Zapravo, osobe koje gotivim drago mi je ako dođu, u suprotnom se vadim da me nervira jer se nije najavio/la.

Ako je i muž tu, ključ je okrenut i nikad ne otvaram niti me interesuje koliko god da neko zvoni i kuca, pa makar to bili i roditelji, ako se nisu najavili. A svi znaju kada i u koliko je kući.
Jednostavno, imamo malo zajedničkog vremena i ne dozvoljavam da nam naš mir tek tako neko narušava.

To nenajavljeno dolaženje organski ne podnosim. Kašnjenje do pola sata tolerišem, kasniš više od pola sata zateći me nećeš, na telefon se javiti neću.

Bože jeste vi zajebane

Meni bane ko hoće i ode i sit i napit, ma kad da je došo
jučer nam je ujutro banuo jedan par, usisivač na sred stana, vikleri na glavi....

Big Ang wrote:Bože jeste vi zajebane

Meni bane ko hoće i ode i sit i napit, ma kad da je došo
jučer nam je ujutro banuo jedan par, usisivač na sred stana, vikleri na glavi....

I reci da nije bilo neugodno?
Onako da su se najavili, bar usisivač ne bi zatekli.

Imam četvero ljudi koji smiju nenajavljeni doći, jer dolaze nenajavljeni već od osnovne škole. A ovo ostalo, ma bjaaaaaži. Pogasim svjetla, nema me.

alkalna_baterija wrote:
Ako sam sama kući, onda je manje - više ok. Zapravo, osobe koje gotivim drago mi je ako dođu, u suprotnom se vadim da me nervira jer se nije najavio/la.

Ako je i muž tu, ključ je okrenut i nikad ne otvaram niti me interesuje koliko god da neko zvoni i kuca, pa makar to bili i roditelji, ako se nisu najavili. A svi znaju kada i u koliko je kući.
Jednostavno, imamo malo zajedničkog vremena i ne dozvoljavam da nam naš mir tek tako neko narušava.

Ma što je najtužnije simpatije koje gajim prema nekome ništa ne mijenjaju osim mog mišljenja o tim ljudima, ne znam, možda je do mene, ali taman i da blejim i baš simpatišem tu osobu, jednostavno mi ne sjedne. Kod nas se haustor zaključava, pa mi prvo zazvoni telefon: e de otključaj, ugl. me uhvate na prepad a nekako mi žao reći da nisam u kući, kontam bog će me kaznit

lua wrote:To nenajavljeno dolaženje organski ne podnosim. Kašnjenje do pola sata tolerišem, kasniš više od pola sata zateći me nećeš, na telefon se javiti neću.

Pa i ja ozbiljno razmišljam o tome da me nema