Forum Klix.ba

Ne vjeruj kineskim poslovicama
veli stara japanska poslovica

“The man in black fled across the desert and the gunslinger followed...”

The Gunsliger (The Dark Tower- Book I)

'' sta ce zena sama u kafani pitaju se svi, sta vas briga isti smo pred bogom svi ranjeni u ljubavi '' I.R.

tendzera wrote:Volio bih da me volis,da budem cvijet u tvojoj kosi.

Kako slatko

Knjige uvijek imaju više duha nego ljudi koje susrećemo. (Komtes d'Albani)

Što se naše poznanstvo s dobrim knjigama više širi, to uži postaje krug ljudi s kojima nam je ugodno saobraćati. (Ludvig Fojerbah)

" A i ti znaš da ja iz starog života samo tebe imam. Nisi mi ništa, a opet, baš k'o da jesi. Haman sve. " N.B.H

panicna wrote:" A i ti znaš da ja iz starog života samo tebe imam. Nisi mi ništa, a opet, baš k'o da jesi. Haman sve. " N.B.H

,,Naše emocije, a ne razum, u svakom trenutku određuju naše ponašanje. Mi prikrivamo emocionalnu pozadinu na kojoj zasnivamo naše argumente kada tvrdimo da se ponašamo racionalno."

Humberto Maturana

S vremena na vreme čini mi se da u nekom susretu, u predskazanju,
u odredjenom razvoju dogadjaja prepoznajem sudbinu,
ali kada je suviše puteva, oni nikuda ne vode - suviše brojne sume ne sabiraju se!
Osećam lepo u toj raznovrsnosti, u tom neredu, prisustvo jedne ličnosti,
ali njen oblik kao da je uvek ocrtan pritiskom okolnosti,
a crte joj se mute kao slika koja se ogleda u vodi.
Uostalom, masa mojih sklonosti, želja, planova,
ostaje neodredjena i neuhvatljiva - kao što je avet.


Margaret Jursenar "Hadrijanovi memoari"

potočanka wrote:

elmirčo wrote:

Sorel wrote:Jer radost zbog njenog sve osetnijeg prisustva, zbog toga što ona postoji takva kakva jest i što je meni dano da je gledam i imam pored sebe, tolika je i tako strahovito brzo raste, da plavi i briše naše likove, predele i daljine oko nas....

prejako je..

Razumijemo se

Ako neko zna autora nek stavi

Čekaj, ona? Ona nije bila ništa posebno.
Svakako, umjela je da se smije kad joj je vjetar mrsio kosu, i umjela je da pleše dok joj kapi kiše umivaju lice i nije umjela da sakrije onaj dječiji osmjeh kada su joj se prve pahulje uplele u kosu.
I, da.. Umjela je naglas da kaže svaku misao i nije umjela da krije tajne od mene, nikada.. A nije baš ni bježala od vrijeđanja.. Bila je jedna od rijetkih koja je mogla bez ustručvanja da mi kaže kad sam kreten.
I sjećam se da je vječito ignorirala sve što su drugi voljeli, i da je stalno tražila da voli ono što drugi nisu ni primjećivali. Stalno je bila zaljubljenik u jutranju rosu, u sunčeve zrake koji su se tek probili kroz oblake i u muziku koju su rano ujutru puštali na radiju. Govorila je da muzika tad najljepše zvuči, i da je jedino tada slušamo srcem..
I voljela je da sanjari na nekim dosadnim časovima..
I da čita. Sjećam se kako je gutala knjige, jednu za drugom..
I kako je stalno vezala kosu u onaj opušten rep i kako se rjetko kad šminkala i kako joj je osmijeh uvijek bio nekako preširok.
I sjećam se kako sam u tim trenucima mislio na to kako je najljepša. I kako nisam mogao da vjerujem koliko sam sretan što mogu da budem u njenom društvu. I kako se divno smijala kad kažem neku glupu, otrcanu šalu i pogledam u njenom pravcu.
Ma, da.. Bila je ona sasvim obična.
Samo je to đavolski dobro krila.

Neki ljudi dođu u tvoj život samo da bi otišli. Ne zadržavaj ih. Došli su samo da te nauče nečemu, ne da ostanu...

Ti ne vidiš nikog osim njega. On vidi sve osim tebe.

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.Ostavi bar jedan most između srca i mene,
u samoći je lakše neshvaćeno svatiti, mogle bi te nazad nagnati uspomene.
Andrić

Bolje je slomiti srce jednom odlazeći, nego da ti ga lome svaki dan dok čekaš da stvari postanu bolje.

Sorel wrote:Ako neko zna autora nek stavi

Čekaj, ona? Ona nije bila ništa posebno.
Svakako, umjela je da se smije kad joj je vjetar mrsio kosu, i umjela je da pleše dok joj kapi kiše umivaju lice i nije umjela da sakrije onaj dječiji osmjeh kada su joj se prve pahulje uplele u kosu.
I, da.. Umjela je naglas da kaže svaku misao i nije umjela da krije tajne od mene, nikada.. A nije baš ni bježala od vrijeđanja.. Bila je jedna od rijetkih koja je mogla bez ustručvanja da mi kaže kad sam kreten.
I sjećam se da je vječito ignorirala sve što su drugi voljeli, i da je stalno tražila da voli ono što drugi nisu ni primjećivali. Stalno je bila zaljubljenik u jutranju rosu, u sunčeve zrake koji su se tek probili kroz oblake i u muziku koju su rano ujutru puštali na radiju. Govorila je da muzika tad najljepše zvuči, i da je jedino tada slušamo srcem..
I voljela je da sanjari na nekim dosadnim časovima..
I da čita. Sjećam se kako je gutala knjige, jednu za drugom..
I kako je stalno vezala kosu u onaj opušten rep i kako se rjetko kad šminkala i kako joj je osmijeh uvijek bio nekako preširok.
I sjećam se kako sam u tim trenucima mislio na to kako je najljepša. I kako nisam mogao da vjerujem koliko sam sretan što mogu da budem u njenom društvu. I kako se divno smijala kad kažem neku glupu, otrcanu šalu i pogledam u njenom pravcu.
Ma, da.. Bila je ona sasvim obična.
Samo je to đavolski dobro krila.

Prelijepo

"You fit me like a second skin."

"Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno."

Najteže je kada odlazite od nekoga i shvatite da koliko god sporo hodali, taj neko nikada neće krenuti za vama.

život nije ravan i jednostavan hodnik po kojem neometano i slobodno putujemo, već je to labirint pun prolaza , među kojima izgubljeni i zbunjeni moramo naći svoj put, svako toliko gubeći se u pustim ulicama .
Ali uvijek, ako vjerujemo u sebe , otvore nam se neka vrata.
Možda ne baš ona na koja smo sami pomislili, već ona koja će se na koncu pokazati kao prava....
Spencer Johnson

NinaSara wrote:Najteže je kada odlazite od nekoga i shvatite da koliko god sporo hodali, taj neko nikada neće krenuti za vama.

"I nisam mogao obećati ni njoj ni sebi da će uskoro biti drukčije. A opet sam bio srećan: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječiću svakoga ko htjedne da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir."

Meša

""Zaslužila je bolju sreću, ali šta bih ja bez nje? Otrgao sam je iz njenog svijeta, moji je ne vole, njeni je ne priznaju, i sve sam joj što ima, sve što je sanjala da će imati, ljubav, nježnost, sigurnost, štit. To mi je pomoć, ti njeni djevojački snovi, još me sniva željenog. Ali šta će biti kad životna oluja pokida tu krhku pređu, tanju od paučine, i kad čovjek iz snova postane
ono što sam ja ove noći, jadan i unižen? Svi ljudski snovi tako počinju i tako propadaju. Zastaće, preneražena. Više nema ništa, čak ni varke.""

Meša