MarlboroGold wrote:Nikakvo iskazivanje moći. Samo nekulture. Doduše ima ih koji/e to rade nesvjesno i često budu uzrečice
Psovanje je zabavno
Lingvistički.
Na primjer:
not fucking
likely i not FUCKING likely su dvije skroz različite stvari
Psovanje je u suštini lingvistička aktivnost
manifestira se tako da jake emocije koje nas u tom trenutku obuzmu izražavamo koristeći „zabranjene“/tabu riječi, stoga su emocije izražene na ovaj način „jače“ i "iskrenije".
Ono proizvodi katarzu, također se koristi za uspostavljanje kredibilnosti, intenziteta poruke i ubjedljivosti govornika. Ponekad se psuje u zatvorenoj grupi da bi se pojačao osjećaj zajedništva. Psovanjem se iskazuje i agresija, kreira humoristična atmosfera ili pak nanosi bol drugoj osobi.
Psovanje nije samo „psovanje“, čak postoji i klasifikacija u odnosu na riječi koje se koriste u psovkama, te razini „svijesti“ koja je aktivna prilikom prakticiranja ove lingvističke aktivnosti.
Također, neke studije (ne ulazeći u kvalitet istih) navode da je psovanje poželjno što se tiče mentalnog zdravlja – ventil.
S druge strane, muškarci svoj maskulinitet djelomično potvrđuju i psovkama. Skoro nam je prirodno kada zamislimo grupu muškaraca, prijateljski raspoloženih, kako sjede i srču pivu, te opsuju ili koriste određene fraze koje se mogu okarakterisati kao vulgarne – također korištenje psovki kod muškaraca, a ako pogledaš kroz prizmu gore navedenih svrha psovanja je također djelomično prihvatljivo jer na primjer agresivnost se veže uz maskulinitet (psihička (često brkana sa prodornošću) i fizička). Muškarci koji psuju su iskreni, direktni.
For fuck's sake, woman!
Onda imaš žene i sve prateće uloge i karakteristike (možemo ih nazvati femino-normativima) koje žene trebaju da zadovolje da bi bile smatrane ženama. Naravno, standardi ženstvenosti se mijenjaju, ali neke stvari su u većoj ili manjoj meri uvijek prisutne. Jedna od njih je i samokontrola – žena koja otvoreno iskaže svoje emocije i mišljenje je HISTERIČNA, HORMONALNA, treba da se smiri… Žena koja je nervozna i živčana je seksualno nezadovoljna. Žena koja prva prilazi muškarcu i otvoreno daje do znanja da postoji potencijal romantične i/ili seksualne veze je agresivna / „laka (dok se muškarac sa istim ponašanjem posmatra kao neko ko ispoljava prirodno ponašanje, društveno prihvatljivo). Žena koja koja odluči da nema djecu iz nekog razloga – loša osoba (muškarac koji se odluči na to se posmatra kao neko ko se žrtvovao za veće dobro, karijeru, nije našao srodnu dušu et cetera. Žena koja odluči da se vrati na posao poslije 6 mjeseci – loša majka (muškarac je (mada je ovo samo moguće u nekim zemljama – da muškarci uzmu odsustvo sa posla zbog prinove u porodici) hranitelj i izdržavatelj). Žena koja ne zna da kuha….Žena koja ostavi svoga muža, dijete….nastavi niz.
Žena koja nije sređena (ne govorim okupana, uredna, počešljana kao neki standard higijene ) na način koji se uklapa u trenutni (a opet vječno prisutni) normativ sređene žene je manje vrijedna i u očima muškaraca, a i žena, ergo društva. Dlake na nogama, dlake na rukama, dlake na nožnim prstima, obrve, trepavice, boja anusa, dlakavost anusa nokti, kosa, pete, brkovi, dekolte, podbradak, dužina suknje, uskoća hlaća, oblik grudnjaka, širina majice, slaganje boje torbice sa cipelama, štikle, ravan stomak, uzak struk, parfem, miris spolnog organa, izgled spolnog organa….. to su samo neki od parametara koji se koriste za ocjenjivanje da li žena pripada svome spolu i rodu na zadovoljavajući način.
Drugi set kriterija je način na koji hoda, način na koji sjedi, diše, poseže za stvarima, drži se u društvu, ton glasa, jačina glasa, položaj ruku, da li pije pivu uz flaše ili čaše, da li koristi escajg….
I na sve ovo dodajmo normativ jezika.
Ako često koristi ja – egoistična i egocentrična. Muškarac – samosvjestan, siguran u sebe.
Ako često koristi hoću, zahtijevam, tražim,želim – agresivna. Muškarac – dominantan, zna šta želi.
Ako često koristi ne želim, ne dozvoljavam, odbijam, ne slažem se – neposlušna, drska, bezobrazna. Muškarac – slično kao i gore, zna šta želi, siguran u ispravnost svoje odluke versus ponuđene opcije.
Od žena se očekuje blagost i suzdržanost, kako u ponašanju, tako i u jeziku koji koriste.
Korištenje psovki od strane žene je agresivno, „neženstveno“, nesubmisivno, nasilno na način da oskvrnjuje željeni andro-normativni (da ne kažem patrijarhalni) model djevice, žene, majke, nježnog bića kojem je potreban dominantni, zaštitnički model muškarca, skrbnika, oca, muža, ljubavnika.
Korištenje psovki čak i u situacijama gdje su emocije nekontrolisane, gdje je prisutan stres, gdje je to korištenje posmatrano kao društveno prihvatljivo, je neprihvatljivo za žene jer i sama emocionalna stanja žena se ne posmatraju na isti način kao kod muškaraca.
I muškarci imaju hormone. Zašto nikada se muškarcima ne kaže: Smiri malo hormone, kada su „pretjerano“ emocionalni u određenoj situaciji?
Psovanje kod žena je donekle prihvatljivo u zatvorenom, bliskom krugu pripadnica istog spola u svrhu kreiranja humoristične atmosfere, potenciranja bliskosti, i skoro svih gore navedenih scenarija. Ali problem nastaje kada se takvo izražavanje, a u sličnim situacijama, prenese u miješano društvo ili pak šire društvo. Odjednom se javlja osjećaj uvrijeđenosti.
Iz nekog razloga se i muškarci i žene osjećaju ugroženim od strane individue ženskog spola koja se izražava na taj način. Žene su sablažnjene jer ista iskače iz normativa kojem i same pripadaju, te na neki način osjećaju stid i prezir jer individua ne želi da ostane u percipiranoj zajednici povezanoj osjećajem lažnog zajedništva na osnovu spola, dok muškarci se osjećaju ugroženi na način da su izloženi jednoj vrsti ponašanja na koje nisu navikli, te su usvojili da je dozvoljeno samo „dječacima“.
Žena koja psuje je ljuta. Društvo ne voli ljute žene.
Često se mogu naći članci sa naslovom Zašto žene psuju?, a rijetko članci koji se bave psovanjem i muškarcima.
Jedan od razloga što neka žena svjesno i namjerno koristi psovke je taj osjećaj moći da stubokom promjeni trenutnu omjer snaga u datom trenutku.
Kada neko opsuje, pogotovo tokom rasprave, skreće pažnju na sebe i svoje emocije i/ili razliku u mišljenju. Kada žena opsuje, odjednom se drugačije percipira ona kao govornik, osoba, njeno mišljenje i stav. Odjednom je dobila pažnju koju nije mogla da dobije prilikom „normalnog“ diskursa bez obzira na vlastitu elokvenciju, iskustvo, poziciju…izražava emocije na način koji nije prihvatljiv – sirovo, direktno, iskreno…
Neke žene će psovke koristiti namjerno u cilju rušenja tabua i stereotipa, u cilju šokiranja samo radi šokiranja okoline, da skrenu pažnju na sebe da bi ih se saslušalo…
Neke se jednostavno koristiti psovke jer to situacija zahtijeva – većinski muško društvo sa usvojenim poželjnim modelima ženskog ponašanja, stres, trauma, emocije (bijes, ljutnja, ljubav…), doskočica, momenat iskrenosti…
Psovanje je zdravo u određenoj mjeri. Lingvistički, psovke mogu biti pravi dragulji.
Naravno govorim o umjerenom psovanju, ne o onom „konjušarskom“, prizemnom, gdje rečenica nikada ne dođe do svog kraja od silne količine psovki umetnutih kao zareza i veznika.
Znam da je post pravo dugačak, ali pokušala sam da se dotaknem i psiholingvistike i lingvistike i „feminizma….stoga sve što imam da kažem je:
Jebiga
https://scontent.fsjj1-1.fna.fbcdn.net/ ... e=5B8F0313
