Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Podsjeti me ova Zlajina umra na anegdotu vezanu za rahmetli šejha Mustafu ef. Čolića, poznatog sufijskog šejha iz Visokog, i prof. dr Rešida Hafizovića. Rešid Hafizović je poznat po svom osebujnom jeziku i stilu, neuobičajenom u krugovima bosanske uleme (i šire), ima on taj svojevrsni krležijanski stil pisanja A šejh Mustafa je također imao raskošan i neobičan jezik koji je dolazio do izražaja u njegovim prevodima tekstova s arapskog jezika, i veoma se dopadalo prof. Hafizoviću.
Rešid je duže vrijeme pokušavao da nekako dođe do šejha Mustafe, da promuhabete koju baš zbog toga, a šejh Mustafa ga izbjegavao, nikako se nije htio sastati s njim...A onda, kada su se konačno sreli, šejh je između ostalog rekao zbunjenom Hafizoviću:
- Molim Allaha da ojača islam s jednim od dvojice: tobom ili Zlatkom Lagumdžijom!
An old man in robes walked forward sat at table and asked
"If I would like some tea?"
"I relayed yes, that would be nice."
He proceed to fill the cup until it was full then he kept filling it even after it over flowed all over the table and the floor.
I yelled "The cup is full you can not add any more."
He stooped filling the cup and sat down.
"He said you like the cup contain too much." You can not grow or move forward. You must empty your cup! The cups ability does not come from being full. Its true power comes from its emptiness. Emptiness is the true state of being not fullness."
- Šta je onda svrhovitost? Čemu služimo u krajnjoj liniji? Čemu služimo ovdje kao ljudsko biće? - Imao sam milion i jedno pitanje, ali nisam očekivao odgovore na njih. Ona ne daje odgovore čak i kada odgovori. Ona gura u ponor odgovora.
- Svrha o kojoj ti govoriš jeste red. Želiš tzv. kaos da pretvoriš u red ne uviđajući da je i kaos red. Ti gledaš liniju kretanja unutar kaosa i hoćeš da ona ima smisao, svrhu, kretnju koja ima svoj uzrok i posljedicu, početak i završetak. Želiš da znaš krajnju svrhu namećući joj svoj red a onda očekuješ da je taj red upravo krajnja svrhovitost. Vidiš cvijet i vidiš njegovu svrhu. Čim vidiš svrhu više ne vidiš cvijet. A svijet je kao cvijet. On ima miris, okus, izazov za čula, smisao unutar kaosa, kaos unutar reda, red unutar kaosa. Taj kaos reda ti nije poznat jer gledaš liniju kretanja koja ima početak i kraj ali samo u ravni u kojoj ti postojiš. Cvijet cvjeta, daje plod, daje miris i ti to proglašavaš svrhom. Ti vidiš vidljivo kao svrhu, smisao kao red, posljedicu kao smisao. Uzrok ti je jasan samo kada vidiš posljedicu. Kada to sagledaš u odnosu na sebe vidiš isti taj red koji namećeš prirodi oko sebe, intelektualnu ograničenost prirode i njenog toka. Ti tražiš smisao postojanja a njega nema. Barem ne u tvojoj ravni razumijevanja. Ako ti kažem da je smisao samo postojanje ti ćeš pitati koji je onda smisao samog postojanja? Ako ti kažem da je smisao prosvjetljenje, ti ćeš me pitati šta poslije toga? Što god da ti kažem, ti ćeš tražiti smisao jer ne možeš da prihvatiš i sagledaš dubinu postojanja samog po sebi, bez svrhe koju želiš da mu nametneš, bez smisla kako ga ti vidiš. Očima ograničenja ne možeš da uvidiš smisao bezgraničnog. Ti smisao zgusneš, doživiš ga projekcijom smisla, a kada ti se ne sviđa razrijediš ga i ponovo ga zgusneš u neki smisao. Ali ne vidiš onog koji to radi, a ponajmanje vidiš njegovu smislenost ili možda besmislenost
Za knjigu Višejezičnost u Mesneviji Dželaluddina Rumija, dr. Munir Drkić dobitnik ovogodišnje Internacionalne nagrade Farabi
U nedjelju, 14.01.2018. u Teheranu je, u prisustvu predsjednika Islamske Republike Iran Ruhanija, održana završna manifestacija dodjele ovogodišnje Internacionalne nagrade Farabi. Od ukupno 4383 djela pristigla na ovogodišnji, deveti po redu konkurs za Farabijevu nagradu, nagrađeno je 27 iranskih i 6 stranih autora. Među laureatima je i doc. dr. Munir Drkić sa Katedre za perzijski jezik i književonst Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Drkić je Farabijevu nagradu dobio za knjigu Višejezičnost u Mesneviji Dželaluddina Rumija čiji je izdavač Naučnoistraživački institut „Ibn Sina" u Sarajevu u suradnji sa Filozofskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu. Knjiga je ustvari prilagođena inačica Drkićeve doktorske disertacije odbrnajene na spomenutom Fakultetu.
Šejh Bedreddin bio je vođa najvećeg turskog seljačkog ustanka s početka 15. stoljeća. Bio je sin Gazi-Israila, kadije od Simavne u Anadoliji. Nakon obrazovanja kod učenih ljudi u Anadoliji i Rumeliji, u Egiptu je bio učitelj sinu egipatskog sultana, da bi se kasnije vratio u Rumeliju i Anadoliju. Sačuvano je njegovo filozofsko-mističko djelo Varidat. Šejh Bedreddin bio je kaziasker (glavni vojni sudac) princa Muse koji je nakon pobjede u bitki kod Jambola 1410. godine ovladao cijelom Rumelijom. Nedim Filipović ističe kako se osmanski princ Musa, oslanjajući se na obične ljude iz naroda i na sitno plemstvo, okreće protiv vrhova feudalne klase i dovodi u pitanje prevlast krupnih feudalaca. Nakon što je Musin brat Mehmet pobijedio Musine snage 1413. godine, šejh Bedreddin prognan je u Iznik.
Tri godine poslije Musinog sloma šejh Bedreddin će sa svojim učenicima pokrenuti pobunu koju Nedim Filipović naziva radikalnim socijalnim ustankom. Baza ustaničkog pokreta šejha Bedreddina bila je u Deli Ormanu (odnosno u Ludogoriu, u sjeveroistočnoj Bugarskoj), velikom kompleksu gustih šuma sjeverozapadno od Varne. Bedreddinov ustanak u Rumeliji počeo je u ljetnim, a završio u zimskim mjesecima 1416. godine. Iste godine dogodio se i ustanak Börklüdže Mustafe i Torlaka Hû-Kemala, a njih je šejh Bedreddin pri svom nastupanju u Rumeliji javno nazivao svojim adeptima koji su podigli ustanak u Anadoliji po njegovoj želi i zapovijedi.
Nakon poraza ustanika šejh Bedreddin uhvaćen je i obješen u Serezu. Torlak Hû-Kemal obješen je zajedno s jednim svojim pristalicom u Manisi. Börklüdže Mustafa uhvaćen je i sa svim svojim pristalicama koji nisu pali na bojnom polju odveden u Efes. Prikovan lancima na dasku, razapet na njoj u obliku križa, na jednoj kamili proveden je kroz grad, da bi na kraju bio isječen na komade.
Bedreddinovo vjersko podrijetlo bilo je mistično. Njegov oblik misticizma bio je uveliko pod uticajem rada Ibn Arebija, a za njega je poznato da je napisao komentar al-Arebijeve knjige Fusus al-hikam (The Quintessence of Wisdom - "Dragulj mudrosti"). Kroz svoje spise razvio je vlastiti oblik misticizma. Njegova najznačajnija knjiga, Varidat, ili Božanska Inspiracija, bila je kompilacija njegovih diskursa koja se odrazila na njegove ideje o misticizmu i religiji. Bedreddin je bio monist, vjerujući da je stvarnost manifestacija Božje suštine i da su duhovni i fizički svjetovi neodvojivi i neophodni jedni drugima. Kao što piše u Varidatu, on je smatrao da su "ovaj svijet i sljedeći, u cjelini, maštovite fantazije; raj i pakao su samo duhovne manifestacije, slatko i gorko, dobrih i zlih djela". Bedreddinova panteistička uvjerenja uveliko su utjecala na mnoge njegove političke i društvene ideje, osobito na doktrinu "jedinstva bića".
Šejh Bedredin nije bio običan derviš. Po svojim djelima iz teologije, a osobito iz islamskog prava, on spada među velike učenjake. Ali, kako je bio mistik, „egzoterične nauke" nisu ga zadovoljavale, te je stupio u jedan tarikat — derviški red — i postao šejh. Egzoterična tumačenja islama zamijenio je ezoteričnim. Bedredin objašnjava filozofiju monizma ovim riječima: „Pravo Božje biće daleko je od svega. Sve je u Njemu i On je u svemu." Ispoljavanje ove suštine nužnost je njenog bitisanja. Ovaj pojavni svijet „sa svojim apsolutnim tipovima, vrstama i ličnostima iskonski je", bez početka i bez kraja, nije stvoren u vremenu. Kad bi ovaj fizički svijet morao da nestane, s njim bi iščezao i duhovni i bestjelesni svet. „Stvaranje i razaranje vječni je proces." „Ovaj i onaj svijet u svome jedinstvu predstave su uobrazilje; raj i pakao nisu ništa drugo do slatke i gorke duhovne manifestacije dobrih i loših djela". Bedredin nije vjerovao u Sudnji dan, kao ni u uskrsnuće tijela. Bio je ubijeđen da je Krist umro samo tjelesnom smrću, ali da je njegov duh vječan. Sva načela ortodoksnog islama tumačio je kao što su to prije njega činili teolozi ezoteričari, te ga je ortodoksna ulema jednodušno smatrala ekstremnim batinijom koji potpuno prenebregava šerijat. Bedredin je ostavio ovaj iskreni prikaz svojih mističkih iskustava: „Zanos me je osvojio i ostao sam ushićen u Božjem prisustvu. Izgubio sam se u emocijama. Jednog dana ugledao sam svoje tijelo kao Boga u Njegovoj cjelovitosti. Mistik koji pojmi Boga gubi svoja osjećanja. Razastire se po cijeloj vasioni, biva jedno sa planinama i potocima. Briše se svako Ovdje i Od sada; sve biva jedan jedini trenutak."
Pišući krajem petnaestog stoljeća, sunitski istoričar Idris Bitlisi (umro 1520) ovako opisuje Bedredinova uvjerenja i namjere: „Smatrao je sebe Mehdijem i vjerovao da će na znak nevidljivog svijeta, pošto se stavi na čelo svojih učenika, podijeliti zemlju svojim privrženicima. Da će potom tajne Božjeg Jedinstva ovladati svijetom stvarnosti, a sekta podražavalaca (to jest pobornika šerijata) pasti sa vlasti. Njegova slobodoumna sekta htjela je mnoge zabranjene pojave da proglasi dopuštenima."
Prema Bitlisijevim riječima, Bedredin je ovakvim obećanjima okupio oko sebe na hiljade neznalica i lahkovjernih ljudi, oslanjajući se na njihove animalne nagone. Slično pripadnicima bektašijskog reda, Bedredin nije imao ništa protiv vina i muzike i opovrgavao je i vjerske razlike.
U turskoj kulturi šejh Bedreddin tema je mnogih književnih djela, poezije, romana i drama koje su izvođene i na pozornici. Turska redateljica Nurdan Arca snimila je 2006. godine dokumentarni film Bedreddin from Simavna (52’).
Šejh Bedreddin i dalje je poznat u Turskoj, posebno među socijalistima, komunistima i drugim političkim ljevičarima. Jedno od najpoznatijih književnih djela o šejhu Bedreddinu poema je turskog pjesnika Nazima Hikmeta, Ep o šejhu Bedreddinu – sinu simavinskog kadije, 6 iz 1936. godine. Turski muzičari Cem Karaca i Zulfu Livaneli komponirali su pjesme temeljene na ovoj Hikmetovoj poemi.
Jedna od najvećih zamki za čovjeka jeste moć, odnosno vlast. Činjenica jeste i da je čovjeku data moć da ovlada mnogim procesima, ali je poenta u unutrašnjem doživljaju onoga što nam je darovano i što mi jesmo. Vlast pripada samo Bogu. Ne postoji ništa što se dešava a da nije pod Božjom vlašću, odnosno da nije volja Njegova. Bog je vlasnik i svih volja. Niko ništa ne može htjeti a da je to izvan Božjeg htijenja. Svako ljudsko biće ima vlastitu volju, koja ne oduzima od Božje, i određenu vlast, odnosno moć da uradi ili ne uradi. I sve je to, opet, Božje htijenje.
Smatram da je poenta prepoznati Božju volju iz koje deriviraju (i implicitno su obuhvaćene) sve naše volje. Osim što je treba prepoznati, treba je i priznati kao neprikosnovenu. Razum ne poznaje sve ove raskrsnice, ali kada srce prihvati Boga, Božju vlast i svoj emanet - to donosi smiraj!?
Dogmano wrote:Jedna od najvećih zamki za čovjeka jeste moć, odnosno vlast. Činjenica jeste i da je čovjeku data moć da ovlada mnogim procesima, ali je poenta u unutrašnjem doživljaju onoga što nam je darovano i što mi jesmo. Vlast pripada samo Bogu. Ne postoji ništa što se dešava a da nije pod Božjom vlašću, odnosno da nije volja Njegova. Bog je vlasnik i svih volja. Niko ništa ne može htjeti a da je to izvan Božjeg htijenja. Svako ljudsko biće ima vlastitu volju, koja ne oduzima od Božje, i određenu vlast, odnosno moć da uradi ili ne uradi. I sve je to, opet, Božje htijenje.
Smatram da je poenta prepoznati Božju volju iz koje deriviraju (i implicitno su obuhvaćene) sve naše volje. Osim što je treba prepoznati, treba je i priznati kao neprikosnovenu. Razum ne poznaje sve ove raskrsnice, ali kada srce prihvati Boga, Božju vlast i svoj emanet - to donosi smiraj!?
Jesi li onda pomirio u sebi spoznaju da je za genocid u Srebrenici odgovaran direktno Allax, a ne njegove marionete Ratko Mladić i co?
Dogmano wrote:Jedna od najvećih zamki za čovjeka jeste moć, odnosno vlast. Činjenica jeste i da je čovjeku data moć da ovlada mnogim procesima, ali je poenta u unutrašnjem doživljaju onoga što nam je darovano i što mi jesmo. Vlast pripada samo Bogu. Ne postoji ništa što se dešava a da nije pod Božjom vlašću, odnosno da nije volja Njegova. Bog je vlasnik i svih volja. Niko ništa ne može htjeti a da je to izvan Božjeg htijenja. Svako ljudsko biće ima vlastitu volju, koja ne oduzima od Božje, i određenu vlast, odnosno moć da uradi ili ne uradi. I sve je to, opet, Božje htijenje.
Smatram da je poenta prepoznati Božju volju iz koje deriviraju (i implicitno su obuhvaćene) sve naše volje. Osim što je treba prepoznati, treba je i priznati kao neprikosnovenu. Razum ne poznaje sve ove raskrsnice, ali kada srce prihvati Boga, Božju vlast i svoj emanet - to donosi smiraj!?
Jesi li onda pomirio u sebi spoznaju da je za genocid u Srebrenici odgovaran direktno Allax, a ne njegove marionete Ratko Mladić i co?
Sad si i Srebrenicu uključio?
Dokazao si mnogo puta do sada da ti nedostaje osnovna kultura, ali što je previše brate previše je, taman da je i od tebe.
Popusti se Srebrenice, nije Srebrenica za poganih usta.
Iz ovog sto si napisao, kao i iz nekoliko mushafskih ajeta, direktno sledi ono sto sam rekao. Druga je stvar sto ti nikada nisi zaista probavio ovo sto pises, vec to samo intelektualno "znas", a jos realnija je opcija da si ovo pokupio na nekom sufijskom sajtu posto valja ispasti duhovan pred rajom.
Towelie wrote:Iz ovog sto si napisao, kao i iz nekoliko mushafskih ajeta, direktno sledi ono sto sam rekao. Druga je stvar sto ti nikada nisi zaista probavio ovo sto pises, vec to samo intelektualno "znas", a jos realnija je opcija da si ovo pokupio na nekom sufijskom sajtu posto valja ispasti duhovan pred rajom.
Kakve veze ima to šta je on prepisao, probavio ili neprobavio s tvojim spominjenjem Srebrenice?
Towelie wrote:Iz ovog sto si napisao, kao i iz nekoliko mushafskih ajeta, direktno sledi ono sto sam rekao. Druga je stvar sto ti nikada nisi zaista probavio ovo sto pises, vec to samo intelektualno "znas", a jos realnija je opcija da si ovo pokupio na nekom sufijskom sajtu posto valja ispasti duhovan pred rajom.
Kakve veze ima to šta je on prepisao, probavio ili neprobavio s tvojim spominjenjem Srebrenice?
Zašto ti to treba?
Vrijeđanje tuđih svetinja je stvar opće kulture.
Apsolutno mi nije bila namera vredjati tudje svetinje (to je etnicki i moja svetinja), vec sam esktremnim primerom hteo pokazati sve implikacije gore iznesenog.
Ti, nakon što si "otkrio sebe", provodiš svaki momenat razmišljajući kako da napakostiš i da provociraš sve one osobe koje ne djele tvoje uvjerenje.
Piši šta hoćeš, koga briga, ali ipak pokušaj postaviti sam sebi neku crvenu liniju, zaista nema smisla da se spominje Srebrenica u takvom kontekstu.
Da se razumijemo - nisam iz Srebrenice, nemam apsoultno ništa sa Srebrenicom niti s tim dijelom Bosne, ali mogu pretposatviti kako se osjećaju oni koji jesu.
Dogmano wrote:Jedna od najvećih zamki za čovjeka jeste moć, odnosno vlast. Činjenica jeste i da je čovjeku data moć da ovlada mnogim procesima, ali je poenta u unutrašnjem doživljaju onoga što nam je darovano i što mi jesmo. Vlast pripada samo Bogu. Ne postoji ništa što se dešava a da nije pod Božjom vlašću, odnosno da nije volja Njegova. Bog je vlasnik i svih volja. Niko ništa ne može htjeti a da je to izvan Božjeg htijenja. Svako ljudsko biće ima vlastitu volju, koja ne oduzima od Božje, i određenu vlast, odnosno moć da uradi ili ne uradi. I sve je to, opet, Božje htijenje.
Smatram da je poenta prepoznati Božju volju iz koje deriviraju (i implicitno su obuhvaćene) sve naše volje. Osim što je treba prepoznati, treba je i priznati kao neprikosnovenu. Razum ne poznaje sve ove raskrsnice, ali kada srce prihvati Boga, Božju vlast i svoj emanet - to donosi smiraj!?
Jesi li onda pomirio u sebi spoznaju da je za genocid u Srebrenici odgovaran direktno Allax, a ne njegove marionete Ratko Mladić i co?
Mnogo je bitnije ono što je ljudski emanet i to što je duši poznato što je dobro. Moje riječi su ljudske riječi i u konkretnom slučaju sam potencirao ono ljudsko, t.j. naš odnos prema Bogu, a ne Božji prema nama. Životna svakodnevnica me uči da je često potrebno naružiti svoj ego i svoju pamet - mnogo lijepih odnosa i doživljaja dugujem tome što sam zašutio kada sam imao šta prigovoriti i usput biti u pravu.
Na kraju mog teksta se nalazi i upitnik. Radi se o promišljanju koje sam iskazao na mjestu koje smatram pogodnim za to.
Očekujem interakciju od osoba koje poštuju drugu osobu. Duboko poštujem i tražim da me se poštuje.
Hvala.
Dogmano wrote:Jedna od najvećih zamki za čovjeka jeste moć, odnosno vlast. Činjenica jeste i da je čovjeku data moć da ovlada mnogim procesima, ali je poenta u unutrašnjem doživljaju onoga što nam je darovano i što mi jesmo. Vlast pripada samo Bogu. Ne postoji ništa što se dešava a da nije pod Božjom vlašću, odnosno da nije volja Njegova. Bog je vlasnik i svih volja. Niko ništa ne može htjeti a da je to izvan Božjeg htijenja. Svako ljudsko biće ima vlastitu volju, koja ne oduzima od Božje, i određenu vlast, odnosno moć da uradi ili ne uradi. I sve je to, opet, Božje htijenje.
Smatram da je poenta prepoznati Božju volju iz koje deriviraju (i implicitno su obuhvaćene) sve naše volje. Osim što je treba prepoznati, treba je i priznati kao neprikosnovenu. Razum ne poznaje sve ove raskrsnice, ali kada srce prihvati Boga, Božju vlast i svoj emanet - to donosi smiraj!?
Jesi li onda pomirio u sebi spoznaju da je za genocid u Srebrenici odgovaran direktno Allax, a ne njegove marionete Ratko Mladić i co?
Mnogo je bitnije ono što je ljudski emanet i to što je duši poznato što je dobro. Moje riječi su ljudske riječi i u konkretnom slučaju sam potencirao ono ljudsko, t.j. naš odnos prema Bogu, a ne Božji prema nama. Životna svakodnevnica me uči da je često potrebno naružiti svoj ego i svoju pamet - mnogo lijepih odnosa i doživljaja dugujem tome što sam zašutio kada sam imao šta prigovoriti i usput biti u pravu.
Na kraju mog teksta se nalazi i upitnik. Radi se o promišljanju koje sam iskazao na mjestu koje smatram pogodnim za to.
Očekujem interakciju od osoba koje poštuju drugu osobu. Duboko poštujem i tražim da me se poštuje.
Hvala.
Odavno ne procitah smireniji, umjereniji, ljepsi odgovor, svaka cast. Lijep ahlak.
Misli je vrlo teško kontrolirati. Ne treba ih niti gušiti. Ružnu misao samo treba otrpiti, ne dati joj da postane riječ ili djelo. Za misao se ne odgovara ni pred Bogom ni pred narodom. Tendencija svih diktatorskih režima je da iskontrolira i čovjekovu misao, ali to nikad nikom nije uspjelo.
I lijepu misao je ponekad potrebno sačuvati i sakriti; da parafraziram Rumija - i sjeme, da bi biljem postalo, je potrebno zemljom pokriti.
Dogmano wrote:Misli je vrlo teško kontrolirati. Ne treba ih niti gušiti. Ružnu misao samo treba otrpiti, ne dati joj da postane riječ ili djelo. Za misao se ne odgovara ni pred Bogom ni pred narodom. Tendencija svih diktatorskih režima je da iskontrolira i čovjekovu misao, ali to nikad nikom nije uspjelo.
I lijepu misao je ponekad potrebno sačuvati i sakriti; da parafraziram Rumija - i sjeme, da bi biljem postalo, je potrebno zemljom pokriti.
Dogmano wrote:Mnogo je bitnije ono što je ljudski emanet i to što je duši poznato što je dobro. Moje riječi su ljudske riječi i u konkretnom slučaju sam potencirao ono ljudsko, t.j. naš odnos prema Bogu, a ne Božji prema nama. Životna svakodnevnica me uči da je često potrebno naružiti svoj ego i svoju pamet - mnogo lijepih odnosa i doživljaja dugujem tome što sam zašutio kada sam imao šta prigovoriti i usput biti u pravu.
Na kraju mog teksta se nalazi i upitnik. Radi se o promišljanju koje sam iskazao na mjestu koje smatram pogodnim za to.
Očekujem interakciju od osoba koje poštuju drugu osobu. Duboko poštujem i tražim da me se poštuje.
Hvala.
Hvala ti na ovom postu, i kao moderator i kao forumaš ovo sad velim. Nastojat ćemo stvarati ambijent o kojem govoriš
Dogmano wrote:Misli je vrlo teško kontrolirati. Ne treba ih niti gušiti. Ružnu misao samo treba otrpiti, ne dati joj da postane riječ ili djelo. Za misao se ne odgovara ni pred Bogom ni pred narodom. Tendencija svih diktatorskih režima je da iskontrolira i čovjekovu misao, ali to nikad nikom nije uspjelo.
I lijepu misao je ponekad potrebno sačuvati i sakriti; da parafraziram Rumija - i sjeme, da bi biljem postalo, je potrebno zemljom pokriti.
Ne treba govoriti baš sve što se misli.
Lijepo je sto na svijetu ima ovakvih insana. Uljepsa mi dan.
Od ljudske prirode se ne može pobjeći. Ona poznaje suprotnosti pa nas stalno dovodi u stanja zbunjenosti te samo sjajni ljudi ostaju konzistentni i prepoznatljivi u svim životnim situacijama. U nastojanju da pomire kontradikcije kojima su okruženi jasno da mnogi žele proširiti svoje vidike, izdići se iznad sebe i jačati empatiju. Odjednom počinjemo uviđati i drugu stranu medalje; što je za jednog dobro za drugoga je loše, što jedan voli to drugi mrzi... I daleko od toga da je loše kada to neko shvati, ali je opasno gubiti iz vida svoju ljudsku prirodu. Napravimo mali izlet izvan (ljepše zvuči iznad) svoje perspektive i evo nas: I pčela i med, i crtač i crtež i Stvoritelj i stvoreni... U tom identificiranju sa svim i svačim sve postaje nebitno a Ja sam samo indiferentni posmatrač svega.
Prijatelju dragi, nisi. Nisi ti Bog. Ti si samo Božje stvorenje koje ima emanet težak poput brda. Tvoja ti priroda muke zadaje, a ti joj odgovaraš: Ja sam tvoj Bog, ja sam iznad tebe i iznad svega (i ispod tebe i ispod svega - sve mogu). Vrati se sebi i sjeti se one poučne priče o mravu koji nosi kap vode da gasi vatru u koju je bačen Ibrahim a.s.. Ironično ga pitaju gdje si to ti pošao sa tim, a on im ponosito odgovara: "Hoću da se zna na čijoj sam strani".
"O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će oprostiti sve grijehe, On puno prašta i milostiv je."
Dogmano wrote:Jedna od najvećih zamki za čovjeka jeste moć, odnosno vlast. Činjenica jeste i da je čovjeku data moć da ovlada mnogim procesima, ali je poenta u unutrašnjem doživljaju onoga što nam je darovano i što mi jesmo. Vlast pripada samo Bogu. Ne postoji ništa što se dešava a da nije pod Božjom vlašću, odnosno da nije volja Njegova. Bog je vlasnik i svih volja. Niko ništa ne može htjeti a da je to izvan Božjeg htijenja. Svako ljudsko biće ima vlastitu volju, koja ne oduzima od Božje, i određenu vlast, odnosno moć da uradi ili ne uradi. I sve je to, opet, Božje htijenje.
Smatram da je poenta prepoznati Božju volju iz koje deriviraju (i implicitno su obuhvaćene) sve naše volje. Osim što je treba prepoznati, treba je i priznati kao neprikosnovenu. Razum ne poznaje sve ove raskrsnice, ali kada srce prihvati Boga, Božju vlast i svoj emanet - to donosi smiraj!?
Allah nam je dao slobodnu volju da vjerujemo ili ne vjerujemo.
Allah zna gdje ce ko od nas zavrsiti ali ne utice na to gdje ce to biti.
Poznaje sto je bilo sto ce biti i sto je izmedju toga
zijancer wrote:slobodnu volju i poziv da razmislimo,
a moguće je i vršiti proračun<--- ne znam, meni je strašniji od slobodne volje
Novije generacije medju filozofima, ali I sociolozima, tvrde da je slobodna volja precijenjena I ogranicena.
Toliko je stvari koje uticu na nas razvoj ...
Potpuna slobodna volja je plod ucenja jednog perioda u ljudskom drustvu kada se covjek stavljao na pijedestal, u jednom trenutku graniceci sa idolatrijom.
Dogmano wrote: Jedna od najvećih zamki za čovjeka jeste moć, odnosno vlast. Činjenica jeste i da je čovjeku data moć da ovlada mnogim procesima, ali je poenta u unutrašnjem doživljaju onoga što nam je darovano i što mi jesmo. Vlast pripada samo Bogu. Ne postoji ništa što se dešava a da nije pod Božjom vlašću, odnosno da nije volja Njegova. Bog je vlasnik i svih volja. Niko ništa ne može htjeti a da je to izvan Božjeg htijenja. Svako ljudsko biće ima vlastitu volju, koja ne oduzima od Božje, i određenu vlast, odnosno moć da uradi ili ne uradi. I sve je to, opet, Božje htijenje.
Smatram da je poenta prepoznati Božju volju iz koje deriviraju (i implicitno su obuhvaćene) sve naše volje. Osim što je treba prepoznati, treba je i priznati kao neprikosnovenu. Razum ne poznaje sve ove raskrsnice, ali kada srce prihvati Boga, Božju vlast i svoj emanet - to donosi smiraj!?
Krenuo si dobro...... ali si se izgubio na sredini, pri kraju i na kraju.
Vjerovatno si ubacio sebe u ono sto si procitao, ili procitao pogresno pa hoces nesto da korigiras.
A moguce je i da te je pisac kojeg si citao izradio..... sto je stara dobro poznata prica.
A šejh Mustafa je također imao raskošan i neobičan jezik koji je dolazio do izražaja u njegovim prevodima tekstova s arapskog jezika, i veoma se dopadalo prof. Hafizoviću.
