Forum Klix.ba

riverflow wrote:
istina je da je potrebno uposliti um u početku ali kasnije, to se nekako samo posloži, tako da polako počinješ sagledavati svoje reakcije spontano. Potpuno te razumijem kad govoriš o tom rasipanju, razdjeljivanju. I mene je to dugo sekiralo, ali malo pomalo sam uvidjela da je sve to što se dešava potrebno samo normalno prihvatiti. Nema potiskivanja, ili ako potiskuješ, jednostavno registruješ da potiskuješ. Stvaram sebi nervozu, ok, nervozna sam, ili lažem sama sebe, ok, vidim da to radim, ne pokušavam to promijeniti, neka bude. Kad pokušavaš nešto postići, trudiš se jako, želiš to, samo tada shvati da sve to radi tvoj ego. I kad to uvidiš, reci, ok, to je moj ego. Ne pokušavaj to promijeniti, samo će se rastopiti. Isto je i sa ljutnjom. Izvini, možda sad ispade da dijelim savjete ili nešto namećem, ali ne. Samo prenosim svoje iskustvo, i to rado jer vidim da si zagazila u sebe na način koji je meni razumljiv. I čini mi se da ti već dosta toga uvidjaš kod sebe, ovako kad čitam šta pišeš, više nego što ti se čini.
Meni se isto tako misli zapetljaju, ali naučila sam da brzo samo ostavim cijelo klupko, samo rez. To će nam se uvijek dešavati, ali neka, važno je da to uvidimo pa nek bude šta bude

Baran wrote: Jako je teško naučiti prihvatiti neugodne emocije. I iskreno, evo, zadnjih dana sam se pravo opustila, da ne kažem ulijenila (Al' jesam, upravo to ) i prija mi, ne maltretiram se razmišljanjem. Ja sam osoba koja sporo uči, praaaavo sporo. Sve što sam naučila je iz razloga što nisam imala drugog izbora i sad kao da čekam taj trenutak koji će me prelomiti, to nešto što će me natjerati da se opet pođem kretati naprijed, a izgleda da on čeka mene. I tu sam stala.
Jednostavno lijena.

zijancer wrote: 'vidjeh da je traženje potrebitog od potrebitog
glupost njegovog mišljenja,
i zavedenost njegovog razuma.'

Postpostmoderna wrote:sufizam je kao cir na zelucu

mali jomu wrote:

Postpostmoderna wrote:sufizam je kao cir na zelucu

cir i sufizam ne mogu jedno bez drugog,

od sufizma te sve boli a cir te od svega lijeci

Postpostmoderna wrote:
sufizam je gori od usba koji ne radi

Baran wrote:Zato što sam vidio/pročito/pokušao/osjetio to i to, pa sam dakle/stoga/zato zaključio/uvidio/doživio/shvatio to i to, te na osnovu toga mogu da kažem/primijetim/tvrdim da je to i to kao to i to...

Tad bi možda post imao vrijednost zbog koje bi se moglo na njega osvrnuti. Ovako je samo...


mišljenje

Towelie wrote:
That. Is. You.

Baran wrote:Kako da se čovjek ne ljuti na sebe kad ga za sva pitanja o nedoumicama i teškoćama na kraju uvijek čeka isti odgovor?
Izgleda da smo sa manje pitanja sve bliži odgovoru. Stvarno nam mozak nekad nije prijatelj.
Ili je to samo moj mozak?

Ili je sve samo stvar pravih pitanja?

Sve je stvar mudrosti, koje nemam, a želim je. Trebam li je željeti ili pustiti da budem ja, pa da ona dođe meni?
Trebam li se tjerati na savladavanje i suzdržavanje? Kad to radim, uvijek puknem, kad tad. To znači da ne radim to kako treba.

Sve mi je veoma konfuzno i veoma sam zbunjena. Vjerovatno mi je problem što nemam strpljenja i hoću sve sada i odmah.
Ovaj period već predugo traje, ali opet negdje u sebi vjerujem da ću ga prevazići.

Možda previše razmišljam o sebi?

Baran wrote:
Eureka!!

Moram da vam javim da sam ovaj jedan mali period/ fazu prošla i to ovako:
Dosad sam suzbijala emocije i misli za koje sam mislila da su nedolične/bespotrebne/glupe itd. itd., razumijete me. Htjela sam ih ugasiti, prekinuti čim ih prepoznam, bukvalno ugasiti mozak ili ga prešaltati na nešto drugo. Al' onda mi je samo odjednom naišlo- pa što to sebi radim?? To je moj mozak, dobila sam ga s razlogom, s razlogom su tu misli takve kakve jesu, pusti ih nek teku kakve jesu, samo ih nadgledaj. Mozak je dobra stvar.

Ljudi moji, to je nešto nevjerovatno za mene! Ništa više nije isto. Sljedeća fazo, spremna sam!

arzuhal wrote:To je kao ono kada je onaj nastavnik fizičkog iz jednog podrinjskog mjesta - inače Bošnjak, musliman - pobjegao u šumu da se sakrije od četnika negdje 1992. godine, Pejaković govori o njemu...Pa je, između ostalog, dok je sam tumarao danima po šumi i skrivao se, otkrivajući pravila i propise ponašanja u šumskom svijetu, jednog dana počeo da - misli! Njegovoj radosti nije bilo kraja, to je bilo nevjerovatno otkriće i neopisiv doživljaj, život mu se potpuno preokrenuo. S neskrivenim nestrpljenjem čekao je svako jutro da se probudi kako bi što prije počeo da misli

arzuhal wrote:To je kao ono kada je onaj nastavnik fizičkog iz jednog podrinjskog mjesta - inače Bošnjak, musliman - pobjegao u šumu da se sakrije od četnika negdje 1992. godine, Pejaković govori o njemu...Pa je, između ostalog, dok je sam tumarao danima po šumi i skrivao se, otkrivajući pravila i propise ponašanja u šumskom svijetu, jednog dana počeo da - misli! Njegovoj radosti nije bilo kraja, to je bilo nevjerovatno otkriće i neopisiv doživljaj, život mu se potpuno preokrenuo. S neskrivenim nestrpljenjem čekao je svako jutro da se probudi kako bi što prije počeo da misli

Baran wrote:

arzuhal wrote:To je kao ono kada je onaj nastavnik fizičkog iz jednog podrinjskog mjesta - inače Bošnjak, musliman - pobjegao u šumu da se sakrije od četnika negdje 1992. godine, Pejaković govori o njemu...Pa je, između ostalog, dok je sam tumarao danima po šumi i skrivao se, otkrivajući pravila i propise ponašanja u šumskom svijetu, jednog dana počeo da - misli! Njegovoj radosti nije bilo kraja, to je bilo nevjerovatno otkriće i neopisiv doživljaj, život mu se potpuno preokrenuo. S neskrivenim nestrpljenjem čekao je svako jutro da se probudi kako bi što prije počeo da misli

Ma razumijemo se Arzo bratee