#31326 Re: Kada se isplati iseljenje iz BiH u druge države?
Posted: 21/01/2026 22:55
Obrazovanje je tu, sposobnost imam također jer sam već dugo tu sto bi se reklo. Radio sam sa dosta ljudi koji su sad u drugim firmama i sa kojima imam dobar odnos. Ako nešto izleti sa moje ili njihove strane, tipa otvorena pozicija uvijek se čujemo prije nego i sto postoji oglas za posao. A tu ima i stranaca koji su došli iz zemalja trećeg svijeta i EU državljana i Sveda. Ako radiš sa nekim i imaš dobar radni odnos onda to vrijedi vise nego ista. Nisam vezan za firmu pupčanom vrpcom, firme su nebitne, bitni su ljudi koje upoznaš. Kada mi dosadi ili sam nezadovoljan, mijenjam. A dosadi svake otprilike 3 godine.SaraFina wrote: ↑21/01/2026 20:45Aha.. No ipak..konami666 wrote: ↑21/01/2026 17:17Moje zanimanje jeste iz snova, univerzitetski sam obrazovana osoba, krećem se u krugovima obrazovanih i uspijesnih ljudi. Živio sam u Singapuru nešto kraće od godinu dana gdje me je firma poslala, ali to je bilo davno.SaraFina wrote: ↑21/01/2026 16:54
Kuzim. Sve petTo je nesto kao sto Rugi radi. U AT recimo u komunalnom, ljudi imaju i neki „dodatak na sramotu“ ako bi se tako to moglo definirati. Sto zbilja postujem. Jer niti je lako niti prijatno kante vuci.
Samo TA zanimanja koliko god bila trazena i placena, nisu san snova. I sigurno niko ne sanja da ih radi. Niti tu mozes karijeru neku praviti.
Ugodan dan.
Izgradio sam solidnu karijeru sa kojom sam jako zadovoljan i imam solidne veze. Sutra da izgubim posao, prekosutra bi imao slican/isti u drugoj firmi.
Pokrenuo sam nedavno i jedan projekt/biznis sa strane no nemam puno vremena da se bavim sa time, nadam se da ću od ljeta 2026 moći se vise fokusirati na to.
I da, imam nula istraživačkih radova ali me boli patka za to.
Šta sad, ako nemaš istraživački rad onda si neobrazovan, glup, nesposoban, za ukopati u zemlju? Ko tako razmišlja
Mene je zivot naucio da „nedodirljivost /imunitet“ u poslu i karijeri stječeš obrazovanjem i sposobnošću. Ako fali jedno ili drugo, uvjek si na tom stadiju da te mogu „zamjeniti“ na poslu. Ma koliko bi brzo nasao novi, nije to to. Kad imas oboje ti mijenjas tj biraš. Imas luksuz raditi koliko zelis i kada zelis. Gdje zelis. Danas je bolje imati dobar, stabilan i priznat poslic gdje si nezamjenjiv i „ime“ nego mlatiti lovu, slamati se i dokazivati, pokusavati se izdici iznad prosjecnosti. Posebno u drzavama gdje si stranac. Hebo ti „tisuće“ eurica ako si sa 40 ruševina od covjeka. Sa nizom dijagnoza. Nervozan i nesretan.psihicki slomljen.
Kao sto rekoh, privatluk mi je opterecavajuci. Gledala sam ćaću godinama. I znam sto to sve nosi. Koje obaveze, ako radis sve po zakonu i plaćaš namete. Jos ćaća je paralelno imao privatnu ordinaciju i posao u klinici. Uzas.
To je nesto kao sto Rugi radi. U AT recimo u komunalnom, ljudi imaju i neki „dodatak na sramotu“ ako bi se tako to moglo definirati. Sto zbilja postujem. Jer niti je lako niti prijatno kante vuci.
psihicki slomljen. Nisam imao klasični intervju za posao gdje sjedim i gdje me ispituju već jedno 7-8 godina, ili odem na ručak ili na piće da raspravimo detalje.
A daleko da sam ruševina od čovjeka. Zna biti stresno ali svaki posao nosi svoje probleme i benefite. Niko me ne pita koliko radim i šta radim, moje je samo da dostavim rezultate. A to hoću li ja raditi 20 ili 120 sati ih ne zanima. Sef mi je opušten svedo skroz, samo bi da se zajebava kad god ga vidim, uvijek neke interesantne price ima.
A ovo za side gig, nije to sad nešto posebno, nemam cilj raditi puno vrijeme na tome ako vidim da se ne isplati. Cilj mi je u životu raditi manje, u najboljem slučaju nikako, a ne vise dok lova kapa.
Hvala ti. 
