ExNihilo wrote:A jedan od njih jeste to da je kvalitetna književnost uvijek prizemna, što Kundera i Koeljo nisu. Njih dvojica uživaju u razbacivanju svečanim frazama, idealizacijama i čistom patetikom. Nekada se na ta pretjerivanja može i zažmiriti, ako ostatak djela iznese kvalitet. Primjer, Selimović u Tvrđavi idealizira ljubav Ahmeta i Tijane do povraćanja. Rečenice tipa "Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav" ili "Živjet ćemo od ljubavi" su bljutave, skoro sramotne za ozbiljnog književnika. Ali, Tvrđava se iskupljuje zato što u prvi plan gura ipak bolje obrađene teme. Problem nastaje kad u prvi plan guraš patetiku, ili komplet djelo zasnivaš na istoj, a sve ostalo postaje tek neki lajtmotiv, što je modus operandi ove dvojice.
Ne kažem ja da njih ne treba čitati. Štaviše, mislim da oni služe kao odlična tranzicija ka kvalitetnijoj književnosti. Ali, hajde da ne svodimo vrhunsku književnost na "cry me a river". Jer, samo je korak od toga do "Balaševića u čitanke".
Da ne tušim više...my 2 cents.
Vidiš (zaćatačemo temu, ali nema veze, o književnosti pričamo), meni je baš Selimovićeva obrada afirmacije ljubavi i prijateljstva u Tvrđavi divna.. Jer, baš se tako ponaša zaljubljen čovjek "Živjećemo od ljubavi", neko me sa strane to izgleda glupo i smiješno, ali zaljubljenost i ljubav upravo jesu takve. Ili kako napisa Momo Kapor... prestane čovjek tako u nekom peridou života da čita, jednako kao što prestane da se zaljubljuje i pravi budalu od sebe
I to je u Tvrđavi savršeno prikazano..I to čudno prijateljstvo sa čudakom Mahmutom Neretnjakom, isto promovira prijateljstvo.. like sa moje strane
Sad što se tiče Koelja i Kundere, ja ih nikako ne mogu u isti red i isti koš. Kundera do savršenstva opisuje , gotovo filozofski, okolnosti i utjecaj okolnosti na čovjekov život (prvenstveno mislim na njegove kratke priče i Šalu, NLP , kako napisah mi nije omiljena, kao ni posljednja njegova knjiga pisana na francuskom), naročito kao socijalizam, sistem utječe na čovjeka, njegovu dusbinu, opisuje diktarutu, lighjt zabranu religije, nepotpunu nego onako baš nešto kao što smo i mi imali, utoliko mi je u tim pričama i Šali Kundera genijalan, zaista..
E, sad Koeljo, jednostavno i samo čitljiv. i Nemam sumnje da je Pamuk za njega pisac sa velikim P, zato is pomenuh ukuse, što meni Pamuk nije legao koliko sam god pokušavala, a Koelja mogu pročitati, kupim svaku njegovu knjigu. ..
Može komotno biti i ''Titovim stazama revolucije''. 
