#3126 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Posted: 12/01/2022 17:26

Neka se ni ovo ne zaboravi...N MEMORIAM: Suljo Halalkić - napustio nas je najveći bh. humanista u Švedskoj
Amir Kliko, historičar je podsjetio na ulogu Halalkića u odbrani BiH od agresije:
- Rahmetli Suljo je 1970-ih godina 20. stoljeća otišao u Švedsku nikada ne zaboravivši zavičaj i domovinu. U Švedskoj je do devedesetih godina 20. stoljeća postao uspješan biznismen. S početkom agresije na domovinu Suljo je otvorio svoju haznu i počeo je trošiti na kupovinu opreme za potrebe njene odbrane. Pored ostalog, kupio je od hrvatske vojske i jednu haubicu 155 mm!
Pitao sam ga otkud mu ideja da kupi haubicu. Odgovorio mi je da se rat ne vodi samo puškama i da je lakše doći do pušaka nego do artiljerije bez koje se ne vodi rat. Haubicu su sa sobom u Bosnu dovezli pripadnici 7. brigade ARBiH koju su u Rijeci od krajiških dobrovoljaca, radnika u inostranstvu, formirali i ustrojavali njen komandant, major Fikret Čuskić, poručnik Ilfad Ičanović i još neki bh. patrioti koji su imali potrebno vojničko znanje.
Dodao je kako su Krajišnici Suljinu haubicu odmilja prozvali "Fata".
- Po dolasku u RBiH, 7. brigada dobila je zadatak oslobađanja Grepka kako bi se izvršila deblokada okruženog Goražda. Na Igmanu su ostavili svoju "Fatu" za potrebe odbrane okruženog Sarajeva. Tu je ostala cijeli rat.
Suljo je nastavio logistički podržavati odbranu domovine do kraja agresije. Bio je donator 7. korpusa ARBiH. Većim dijelom finansijski je podržao i objavljivanje monografije o ratnom putu 17. Viteške Krajiske brdske brigade čiji sam autor s generalom Fikretom Ćuskićem.
Tako sam i upoznao Sulju Halalkića čije je veliko srce snažno tuklo za BiH...
https://mojabih.oslobodjenje.ba/mb/vije ... koj-725048
/VLASTIMIR MIJOVIĆ 1956. - 2022./
-Pod naslovom “Strogo kontrolisana republika”, u tekstu (24. oktobra 1989-te u zagrebačkom tjedniku “Danas”) sam plasirao navode iz jednog dokumenta Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, odnosno njegove Službe državne bezbjednosti.
U tom dokumentu, koji je nosio oznaku STROGO POV. (DRŽAVNA TAJNA), opisuju se aktivnosti koje se u nekoliko podrinjskih opština, s naše strane ove rijeke, pod dirigentskom palicom zvaničnog Beograda, vođene na destabilizaciji BiH i na pripremi budućeg oružanog napada na nju.
Zbog objavljivanja tog dokumenta, što sam učinio s punom sviješću da činim krivično djelo odavanja državne tajne, ali i osjećaja da od javnosti ne smijem da sakrijem tako važne i opasne aktivnosti, MUP Srbije je protiv mene uputio krivičnu prijavu Tužilaštvu u Zagrebu. Time su potvrdili vjerodostojnost iznešenih podataka.
Zagrebačko tužilaštvo se, međutim, oglasilo nenadležnim povodom te tužbe i uputilo tužitelje na mjesto mog stanovanja, Sarajevo. No, tad su u Beogradu već imali vremena da mućnu glavom, pa se nisu oglašavali s novom tužbom, kako bi se kompromitirajući podaci o mutnim radnjama i njihovoj pripremi intervencije u BiH zataškali.
No, sjetila se toga, čini mi se 1999-te, Vasvija Vidović, advokatica koja je u Hagu branila srebreničkog komandanta Nasera Orića. Pitala me da li bih došao u Hag da svjedočim o navodima iz dokumenta označenog kao DRŽAVNA TAJNA. Pristao sam bez dvoumljenja.
No, nikad me u Hag nisu pozvali. Ni naš tim zadužen da brine o tužbi protiv SR Jugoslavije/Srbije nije se zanimao za taj tekst niti za moje eventualno svjedočenje. Na sve je pala paučina.
Prošlog petka je u Visokom izvršena identifikacija 13 žrtava rata, među kojima pet članova samo jedne obitelji.
Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su nestale 1993. godine na području sela Kratine, općina Vitez. Posmrtni ostaci ovih žrtava su 1998. godine ekshumirani na lokalitetu Međine kod Mostara. Identitet ovih žrtava je najprije utvrđen putem DNK metode da bi danas taj identitet potvrdili i članovi njihovih obitelji.
Tako je u Visokom službeno identificirano pet članova obitelji Salkić iz mjesta Nadioci kod Viteza. Članovi obitelji su potvrdili identitet supružnika Emsada (1955.) i Nihade (1959.) te njihovo troje djece: Melise koja je u momentu smrti imala samo osam godina, Nermina koji je imao svega 12 godina te četrnaestogodišnjeg Senada.
Potvrđen je identitet i braće Ćerimić, također iz mjesta Nadioci kod Viteza, Edina rođenog 1976. godine i njegovog tri godine mlađeg brata Elvedina (1979).
Također su danas članovi obitelji službeno identificirale i brata i sestru Salkić, Adisa i Adisu. Adis je imao svega petnaest godina kada je ubijen, dok je Adisa imala 12 godina.
Identificirani su i Osmančević Ramo, rođen 1914. godine u Busovači, Horo Semir rođen 1967. godine u Vitezu te Zatagić Amel, rođen 1975. godine u Busovači.
Udruženje građana žrtava rata '92-95' ”16. april” Ahmići i muftijstvo travničko – Medžlis Islamske zajednice Vitez uputili su saopćenje povodom obilježavanja 29. godišnjice zločina HVO-a nad bošnjačkim stanovništvom Ahmića, Donje Večeriske i drugih mjesta općine Vitez, u Bosni i Hercegovini.
Udruženje “16. april“ je saopćilo kako ovim putem, nakon prošlosedmične identfikacije žrtava HVO-a na području srednje Bosne, od kojih je pet žrtava zločina u Ahmićima, skrenulo pažnju javnosti na činjenicu da su žrtve pronađene u grobnici Međine kod Mostara prije 24 godine.
”Činjenica da su žrtve ukopane toliko daleko od mjesta zločina dovoljno govori o namjeri uništavanja svakog traga zločina na ovom prostoru, ali i o tome da se sve radilo planski da porodice ubijenih ne pronađu posmrtne ostatke svojih najmilijih“, navedeno je u saopćenju.
Upitali su zašto se čekalo 24 godine da se identifikuju žrtve, odnosno zašto se to nije uradilo puno ranije?
”Kome odgovara protok vremena radi, kako to neki žele, umiranja svjedoka gnusnih zločina koji su se desili na području Viteza i Busovače?”, upitali su iz Udruženja.
Pozvali su Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, kao i Državnu agenciju za istragu i zaštitu (SIPA) da intenziviraju istrage zločina koje su nad bošnjačkim civilima 1993. godine u Vitezu i Busovači, ali i ostatku Srednjobosanskog kantona, počinili pripadnici HVO-a.
Istakli su kako posjeduju informaciju da su se određene aktivnosti pokrenule nakon više od 20 godina, ali da to nije dovoljno, te da neće prestati tražiti od svih nadležnih da rade svoj posao sve dok i jedan zločinac ostane nekažnjen, a i jedna žrtva vodila kao nestala.
”Još uvijek potražujemo posmrtne ostatke 19 žrtava ovog stravičnog zločina. Posljednja identifikacija žrtava u Visokom daje nam nadu da ćemo uskoro pronaći posmrtne ostatke ostalih članova naših porodica, komšija i rođaka koji su ubijeni 16. aprila 1993. godine u Vitezu“, navedeno je u saopćenju.
Na Šehidskom mezarju u Vitezu danas je klanjana dženaza namaz i obavljen devet identifikovanih žrtava masakra u Ahmićima, kojeg su 16. aprila 1993. godine počinili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su nestale 1993. godine na području općine VItez, selo Kratine, a koje su ekshumirane na lokalitetu Međine kod Mostara 1998. godine.
Identitet ovih žrtava je najprije utvrđen putem DNK metode da bi protekli mjesec taj identitet potvrdili i članovi njihovih porodica.
Članovi šire familije 24 godine kasnije zvanično su identificirali pet članova porodice Salkić iz mjesta Nadioci kod Viteza, sela u sastavu mjesne zajednice Ahmići. Članovi ove porodice su potvrdili identitet supružnika Emsada (rođen 1955. godine) i Nihade (rođene 1959. godine) te njihovo troje djece, Melise koja je u momentu smrti imala osam godina, Nermina koji je imao 12 godina te četrnaestogodišnjeg Senada.
Među devet identifikovanih su i braća Edin i Elvedin Čerimić iz mjesta Nadioci kod Viteza, kao i Adis i Adisa Salkić koji su imali 15 i 12 godina u vrijeme kada su ubijeni.
Amor Mašović, donedavni predsjedavajući Kolegija direktor Instituta za nestale osobe BiH, danas se prisjetio ekshumacije žrtava koje su danas ukopane na Šehidskom mezarju u Vitezu.
"Danas se prisjećam trenutka iz 1998. godine kada smo po naredbi Kantonalnog suda u Mostaru došli na lokalitet Međine gdje smo pronašli 40 pojedinačnih grobnica, žrtava HVO-a. Obilazći lokalitet Međine uočio sam tablu na kojoj je pisalo "Kupres 92" i već na prvi pogled se vidjelo da se ta tabla nalazi na vrhu nečega što je izgledalo kao masovna grobnica. Raspitao sam se o tome kod kolega iz službe za razmjenu HVO-a i oni su mi rekli da se tu nalaze vojnici JNA, takozvanog Nikšičko-šabačkog odreda. Samim tim su pokušali sakriti tragove ovog strašnog zločina. Uprkos tome, tražio sam od istražnog sudije da se pristupi ekshumaciji. Ubrzo nakon toga zvali smo kolege iz Beograda s VMA, jer smo zaista mislili da se radi o vojnicima JNA. Doktor Zoran Stanković je odmah rekao da se radi o tijelima djece i nekoliko žena", kazao je Mašović i dodao:
"Danas se moramo prisjetiti svih zločina pogotovo u vrijeme kada se ponovo prizivaju nekakvi novi aranžmani koji izleda vode prema novom udruženom zločinačkom poduhvatu."
Behara Kermo danas je ukopala braću Edina i Elvedina Čerimića, koji su u vrijeme smrti imali samo 14 i 16 godina.
"Drago mi je da sam napokon pronašla svoja dva brata, ali današnja bol je neopisiva. Pored njih ubijeni su mi još otac, majka i sestra koji još uvijek nisu pronađeni. Ukupno mi je ubijeno 14 članova porodice od kojih je devetoro djece. U životu je ostala samo još jedna porodica Čerimić", sa suzama u očima ispričala je Behara.
Ranije su iz Udruženja građana žrtava rata '92-95' "16. april" Ahmići pozvali Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, kao i Državnu agenciju za istragu i zaštitu (SIPA) da intenziviraju istrage zločina koje su nad bošnjačkim civilima 1993. godine u Vitezu i Busovači, ali i ostatku Srednjobosanskog kantona, počinili pripadnici HVO-a.
Istakli su kako posjeduju informaciju da su se određene aktivnosti pokrenule nakon više od 20 godina, ali da to nije dovoljno te da neće prestati tražiti od svih nadležnih da rade svoj posao sve dok i jedan zločinac ostane nekažnjen, a i jedna žrtva vodila kao nestala.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a "Džokeri" Miroslava Cicka Bralu na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.
Krvavi maj '92 u Prijedoru: Ešefu ubijeni sinovi Alen i Ajdin, sestra, supruga i majka
31. 05. 2022. Radiosarajevo.ba
Prijedor je grad u Bosni i Hercegovini koji je prekriven maglom skoro četvrtinu godine i po tome je najmaglovitiji grad na prostoru bivše Jugoslavije.
Ali, najmaglovitiji dan koji se desio u ovom gradu je 31. maj 1992. godine kada je Krizni štab Prijedora, na čelu sa Srpskom demokratskom strankom (SDS), izdao naredbu kojom je nesrpskom stanovništvu naređeno isticanje bijelog platna na domovima.
Istom naredbom Bošnjaci i Hrvati su na javnim mjestima na nadlakticama morali nositi bijele trake.
Prijedorska policija zabranila šetnju kojom se sutra obilježava Dan bijelih traka!
Danas, 30 godina poslije, u ovom gradu obilježen je Dan bijelih traka, dan sjećanja na ubijenih 3.176 osoba, među kojima je 102 djece. 102 djece koji bi danas bili odrasli ljudi, da nisu svirepo ubijeni.
Oko 30.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti prošlo je kroz logore Trnopolje, Omarska i Keraterm.
Ešefu Dženanoviću ubijena je cijela porodica u Prijedoru dok je on bio u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje.
Najviše mu je žao što njegove komšije šute o zločinima i što ne žele reći gdje su pokopani njegovi najmiliji koje nije našao ni do danas.
"Ja sam izgubio sina od četiri godine, Alen, izgubio sam sina od devet godina, Ajdin, imao sam sestru Naidu, 17 godina, suprugu 32 godine i majku Hajru, njih petero članova porodice", rekao je Dženanović za BIRN BiH.
https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna- ... =1&slide=0