Forum Klix.ba

Dan & noć
RS ne destabilizuje BiH
Srna | 11.03.2009 18:52

Predsjednik Vlade RS, Milorad Dodik, rekao je da Srpska ne vodi nijednu praktičnu aktivnost u vezi s eventualnom secesijom.


- RS ne ide ni za kakvom destabilizacijom u BiH. Srpska je stabilna, politički, ekonomski i socijalno. Mi ne provodimo nikakvu aktivnost koja bi išla ka planu secesije za RS. Želimo da se poštuje Dejton i poštujemo njegove izvorne principe. Srpska, a ni ja, nemamo potrebu da se bilo kome pravdamo na tu temu - rekao je Dodik.

Premijer RS, nakon sastanka sa saveznim ministrom pri Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke, Gernotom Erlerom, rekao je da niko iz RS nije izmislo duh Dejtona.

- Ako pustite duh u BiH, onda ga je veoma teško vratiti tamo odakle je izašao. Kada su stranci ovdje počeli da promovišu duh Dejtona, onda su Bošnjaci pomislili da je to odlična prilika da se raščisti sa RS, Hrvati da se formira treći entitet, a Srbi da se konačno stane s pričom da je RS stalni krivac i da joj se stalno uzimaju nadležnosti. I to je dovelo do trenutnih političkih odnosa, takvih kakvi jesu - ocijenio je Dodik.

On je podsjetio da su u prošlosti stranci u BiH dolazili i putem OHR-a da naprave neke svoje projekte, koji nisu predviđeni Dejtonom.

Dodik je ponovio da se pokazala netačnom tvrdnja da je RS tobože štampala listiće za referendum, za šta je Srpska od početka govorila da je laž, te ocijenio da je to proizvelo niz priča da se u RS provodi recesija.

Premijer Srpske istakao je da je za BiH jedan od prioriteta evropska perspektiva, navodeći da je jasna činjenica da EU percipira BiH kao jedinu moguću na tom putu, ali da bi to trebalo da bude prioritet i lokalnih političkih snaga.

- Jasno sam dao do znanja da RS na tom putu, ne sporeći put BiH, ima svoju ulogu i mjesto u svim segmentima definisanja politika i odnosa s EU. Mi ne sporimo evropske vrijednosti i spremni smo da se zauzmemo za što brže rješavanje otvorenih pitanja - naveo je Dodik.

Govoreći o OHR-u, ciljevima i uslovima u kominikeu Savjeta za provođenje mira potrebnih za transformaciju ove kancelarije, Dodik je podsjetio da je amandman o Brčkom već u parlamentarnoj proceduri, ali da se ne poštuje dogovoreno u vezi s imovinom.

- RS nije protiv rješavanja problema imovine na način kako je to definisano u kominikeu Savjeta, a to znači da se obezbijedi pravična raspodjela između BiH i entiteta. Kasnija tumačenja koja traže neke druge koncepte oko imovine zaista prave probleme. Trebalo bi da se vratimo onome što je precizno naznačeno u kominikeu - kaže Dodik.

On je poručio da je RS spremna da tu podjelu izvrši na sporazuman način i donese zakon o tome, pored saznanja da BiH u Dejtonskom sporazumu nema mogućnost da ima svoju imovinu.

Gernot Erler

"Svaka secesija u BiH bit će spriječena"

Savezni ministar pri Ministarstvu inozemnih poslova SR Njemačke Gernot Erler naglasio je danas u Banjoj Luci da je njegova zemlja zabrinuta situacijom u BiH i izjavama koje se odnose na stavove o secesiji RS-a te ukazao da samo cjelovita BiH može ući u Evropsku uniju i da će svaka secesija biti spriječena.
"Unutar EU, a time i Njemačke postoje teškoće o prihvatanju čak i stava kada se govori i o pravu na secesiju“, rekao je Erler i naglasio da će njegova zemlja „takav jedan pokušaj spriječiti“.
Ministar Erler je, nakon razgovora s premijerom RS-a Miloradom Dodikom, rekao da je njegova vlada opredijeljena za evropsku perspektivu BiH.

On je dao podršku svoje zemlje da se odgovornost s OHR-a prebaci na domaće političare, koji bi sami donosili odluke, a bio bi u BiH prisutan ured specijalnog predstavnika EU.

Međutim, da bi došlo do zatvaranja OHR-a moraju se, naglasio je, da se ispune pet plus dva postavljena uvjeta i cilja.

"Znamo da su napravljeni izvjesni pomaci, posebno o pitanju Brčko Distrikta. Problemi postoje o pitanju rješavanja statusa državne imovine i mi želimo da kažemo da smo izuzetno zabrinuti tom situacijom, posebno s prethodnim neuspješnim održavanjem sastanka trojice političkih lidera. Zabrinuti smo jer se ne vidi kada bi se mogao održati sljedeći sastanak, ali vidimo da postoji trud da on bude održan“, kazao je savezni ministar pri Ministarstvu inozemnih poslova SR Njemačke.

Naglasio je i da je njegova zemlja od potpisivanja Dejtonskog sporazuma doprinosila stvaranju stabilnosti u BiH, da je uloženo 500 miliona eura, a prijateljstvo s BiH je vidljivo i u tome da je Njemačka pomogla našoj zemlji prilikom nedavne gasne krize.

Ministar Erler je najavio i da će se realizirati projekt po kojem će 12 mladih intelektualaca iz BiH otići u njemački Bundestag na usavršavanje

Predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik kazao je da RS ne vodi nijednu praktičnu aktivnost vezano za secesiju i prenio je njemačkom ministru stav da nije preduzeta nijedna akcija te vrste.

"RS smatra lažnom izjave o, navodnom, štampanju listića za referendum jer je utvrđeno i da to nije tačno, ali je ta izjava proizvela lavinu tvrdnji da se u RS-u provodi secesija“, rekao je Dodik i dodao da RS želi da se poštuje Dejtonski sporazum, čije izvorne principe poštuje.

On je rekao da je evropska perspektiva BiH prioritet te da je "činjenica“ da je BiH kao država na tom putu.

"Samo sam jasno dao do znanja da RS ne sporeći evropski put BiH želi da ima svoju ulogu i mjesto u svim segmentima definiranja odnosa s EU“, rekao je Dodik na pres-konferencij i naveo da RS ne čini destabilizaciju u BiH.

Naveo je i da RS ne spori evropske vrijednosti.

"Spremni smo da se zauzmemo za što brže rješavanje otvorenih pitanja“, rekao je Dodik i dodao da u tom smislu treba ispuniti postavljene uvjete i ciljeve i da smatra da se BiH kreće ka njihovom ispunjavanju, imajuću u vidu dogovor o Brčko Distriktu.

Kada je u pitanju državna imovina, entitetski premijer je rekao da RS nije protiv rješanja pitanja imovine u BiH na način kako je to definirano u Komunikeu Vijeća za implementaciju mira u BiH.

To znači, kaže on, da se osigura pravična raspodjela imovine između BiH i entiteta.

Kasnija tumačenja koncepta raspodjele imovine, ocijenio je, napravila su probleme i mišljenja je da se treba vratiti naznačenom Komunikeu PIC-a.

"Spremni smo da podjelu imovine izvršimo na sporazuman način i da donesemo zakon o tome. I pored saznjanja da BiH u Dejtonskom sporazumu nije određena da ima svoju imovinu, mi smo spremni da BiH ima određenu imovinu“, tvrdi Dodik.

Naveo je i da je jasno da na narednoj sjednici PIC-a neće biti donesena odluka o zatvaranju OHR-a jer za to nisu ispunjeni postavljeni uvjeti, ali je i dodao da su neki u BiH, znajući da bi se ta odluka mogla donijeti, "napravili dramatizaciju situacije do te mjere kako bi uvjerili članice PIC-a da stanje u BiH nije dobro i da je u pitanju kriza“.

Tema sastanka je bila, dodao je Dodik i retorika u BiH, a odbacio je tezu da ima situacija da se jedno govori iza zatvorenih vrata, a drugo u javnom govoru.

Na sastanku je razgovarano i o odnosima BiH, RS-a i Njemačke te o mogućnostima privredne saradnje.
(FENA)

Ako bi se član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić ili bilo ko od preostalih 18 osumnjičenih za ratne zločine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine našao na teritoriji Republike Srpske, pripadnici MUP-a RS uhapsili bi ih i predali domaćim pravosudnim organima, potvrdio je načelnik Uprave kriminalističke policije RS Gojko Vasić.


On je naveo da pripadnici MUP-a RS moraju privesti osumnjičene čim za njima budu raspisane međunarodne potjernice.

"Poslije hapšenja, predali bi ih nadležnim pravosudnim organima, a budući da su državljani BiH, tu bi se priča vjerovatno i završila, jer ne mogu da budu izručeni Srbiji koja je za njima nedavno raspisala potjernice zbog zločina počinjenih u Dobrovoljačkoj", rekao je Vasić za "Fokus".

Prema njegovim riječima, ne zna se da li bi uhapšeni, nakon utvrđivanja državljanstva, bili pušteni, jer se i pred domaćim pravosuđem vodi postupak u slučaju "Dobrovoljačka".

On je podsjetio da su i nadležni organi RS prije nekoliko godina kompletirali izvještaj o Dobrovoljačkoj ulici, kao i o "Tuzlanskoj koloni" i brojnim drugim zločinima počinjenim nad srpskim civilima i vojnicima u proteklom ratu i da su ga predali Tužilaštvu BiH. Sud BiH još se nije izjasnio o ovom pitanju.

Vasić je upozorio da se neki predmeti ponovo vraćaju u fazu istrage, iako su izvještaji kompletirani i uredno predati Tužilaštvu BiH.

On je objasnio da novu istragu vodi SIPA i da su njeni pripadnici tražili od MUP-a RS podatke o nekim predmetima i svjedocima.

"Znate kako sve to izgleda svjedocima s kojima smo već jednom obavili razgovore, a sad im dolazi Sipa i postavlja ista pitanja. Da ne pričam o tome da smo prikupili sve moguće dokaze, obišli teren, sačinili potpun izvještaj i predali ga nadležnim pravosudnim organima. Mislim da je u pitanju čista kupovina vremena", pojasnio je Vasić.

MUP Srbije raspisao je krajem februara potjernicu za 19 lica osumnjičenih za napad na kasarnu i bolnicu u Sarajevu i vojnu kolonu u Dobrovoljačkoj ulici 1992. godine.

Među osumnjičenima je i tadašnji član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić.

Potjernica je raspisana na zahtjev istražnog sudije Vijeća za ratne zločine u Beogradu Milana Dilparića.

dallton wrote:a evo i ovogo g.vneta koje govori

Ako bi se član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić ili bilo ko od preostalih 18 osumnjičenih za ratne zločine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine našao na teritoriji Republike Srpske, pripadnici MUP-a RS uhapsili bi ih i predali domaćim pravosudnim organima, potvrdio je načelnik Uprave kriminalističke policije RS Gojko Vasić.


On je naveo da pripadnici MUP-a RS moraju privesti osumnjičene čim za njima budu raspisane međunarodne potjernice.

"Poslije hapšenja, predali bi ih nadležnim pravosudnim organima, a budući da su državljani BiH, tu bi se priča vjerovatno i završila, jer ne mogu da budu izručeni Srbiji koja je za njima nedavno raspisala potjernice zbog zločina počinjenih u Dobrovoljačkoj", rekao je Vasić za "Fokus".

Prema njegovim riječima, ne zna se da li bi uhapšeni, nakon utvrđivanja državljanstva, bili pušteni, jer se i pred domaćim pravosuđem vodi postupak u slučaju "Dobrovoljačka".

On je podsjetio da su i nadležni organi RS prije nekoliko godina kompletirali izvještaj o Dobrovoljačkoj ulici, kao i o "Tuzlanskoj koloni" i brojnim drugim zločinima počinjenim nad srpskim civilima i vojnicima u proteklom ratu i da su ga predali Tužilaštvu BiH. Sud BiH još se nije izjasnio o ovom pitanju.

Vasić je upozorio da se neki predmeti ponovo vraćaju u fazu istrage, iako su izvještaji kompletirani i uredno predati Tužilaštvu BiH.

On je objasnio da novu istragu vodi SIPA i da su njeni pripadnici tražili od MUP-a RS podatke o nekim predmetima i svjedocima.

"Znate kako sve to izgleda svjedocima s kojima smo već jednom obavili razgovore, a sad im dolazi Sipa i postavlja ista pitanja. Da ne pričam o tome da smo prikupili sve moguće dokaze, obišli teren, sačinili potpun izvještaj i predali ga nadležnim pravosudnim organima. Mislim da je u pitanju čista kupovina vremena", pojasnio je Vasić.

MUP Srbije raspisao je krajem februara potjernicu za 19 lica osumnjičenih za napad na kasarnu i bolnicu u Sarajevu i vojnu kolonu u Dobrovoljačkoj ulici 1992. godine.

Među osumnjičenima je i tadašnji član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić.

Potjernica je raspisana na zahtjev istražnog sudije Vijeća za ratne zločine u Beogradu Milana Dilparića.

hajd rajko uhapsi ih svega ti

Milorad Dodik i ekipa oko njega spremila je novi scenario koji će aktivirati ako prijava koju je SIPA-a podnijela protiv njega ne bude odbačena. Kao što je poznato, on je sa grupom svojih saradnika osumnjičen za pronevjeru 145 miliona maraka, piše San.

Scenario predviđa izlazak predstavnika Republike Srpske iz svih državnih institucija. Naravno, to se ne bi dogodilo u jednom danu, a za početak je planirano puštanje probnog balona.

Naime, pod izgovorom da „više neće trpjeti ponižavanje Srba", Slobodan Tešić jučer je najavio ostavku u Nogometnom savezu BiH gdje obavlja dužnost člana Komisije za međunarodne odnose. On je, inače, iz Brčkog i iz onoga što je kazao može se razaznati da će i drugi predstavnici RS u Nogometnom savezu BiH krenuti njegovim putem.

Srbi su danas bukvalno najamna radna snaga u Nogometnom savezu BiH - kaže Tešić.

Svakako da se radi o pipanju pulsa javnosti, a u slučaju da dođe do toga, jasno je da bi to mogao biti kraj Nogometnog saveza BiH.

Opasne poruke

Dušanka Majkić, predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta BiH kazala je da će predstavnici RS sa izslakom iz zajedničkih institucija sačekati dok ne bude gotov „cjelovit izvještaj o stanju u Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA)". I ta izjava direktno pokazuje da iza svega stoji pokušaj da se prijava protiv Dodika baci u korpu za otpatke.

- Ostavljamo 15 dana i onda će se znati naš stav - kaže Dušanka Majkić i njena izjava se može tumačiti i kao svjevrsna ucjena i reketašenje.

Ne može se sve to izvući i iz konteksta skorog dolaska novog visokog predstavnika u BiH kojem se, također, na ovaj način šalju jasne poruke.

dallton wrote:

Milorad Dodik i ekipa oko njega spremila je novi scenario koji će aktivirati ako prijava koju je SIPA-a podnijela protiv njega ne bude odbačena. Kao što je poznato, on je sa grupom svojih saradnika osumnjičen za pronevjeru 145 miliona maraka, piše San.

Scenario predviđa izlazak predstavnika Republike Srpske iz svih državnih institucija. Naravno, to se ne bi dogodilo u jednom danu, a za početak je planirano puštanje probnog balona.

Naime, pod izgovorom da „više neće trpjeti ponižavanje Srba", Slobodan Tešić jučer je najavio ostavku u Nogometnom savezu BiH gdje obavlja dužnost člana Komisije za međunarodne odnose. On je, inače, iz Brčkog i iz onoga što je kazao može se razaznati da će i drugi predstavnici RS u Nogometnom savezu BiH krenuti njegovim putem.

Srbi su danas bukvalno najamna radna snaga u Nogometnom savezu BiH - kaže Tešić.

Svakako da se radi o pipanju pulsa javnosti, a u slučaju da dođe do toga, jasno je da bi to mogao biti kraj Nogometnog saveza BiH.

Opasne poruke

Dušanka Majkić, predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta BiH kazala je da će predstavnici RS sa izslakom iz zajedničkih institucija sačekati dok ne bude gotov „cjelovit izvještaj o stanju u Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA)". I ta izjava direktno pokazuje da iza svega stoji pokušaj da se prijava protiv Dodika baci u korpu za otpatke.

- Ostavljamo 15 dana i onda će se znati naš stav - kaže Dušanka Majkić i njena izjava se može tumačiti i kao svjevrsna ucjena i reketašenje.

Ne može se sve to izvući i iz konteksta skorog dolaska novog visokog predstavnika u BiH kojem se, također, na ovaj način šalju jasne poruke.

cini mi se da je dodo jednom izjavio "ako odemo necemo se vratiti" - bas bi to bilo tuzno, mogu misliti da bi opsta zalost nastupila

i danasnja recenica ohrabrenja za dodu i komp. "U BiH ništa nije uspjelo, pa neće ni kriza !!! "

Lujić je bio u potpunosti uključen


Nakon što je 17. februara tim istražitelja SIPA-e, koji vodi istragu o nepravilnostima u radu Vlade Republike Srpske o tome sačinio izvještaj - u kojem su među osumnjičenima premijer Milorad Dodik, nekoliko ministara, te biznismena - i predao ga Tužilaštvu BiH, na najžešćem udaru se našao šef Kriminalističke policije Agencije za istrage i zaštitu Dragan Lukač. Napadima iz RS-a, koje predvodi Dodik, pridružili su se Mirko Lujić, direktor SIPA-e i Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara optužujući Lukača da je prekršio proceduru i radio mimo zakona zbog čega je Unutrašnjoj kontroli SIPA-e naloženo da o svemu provede istragu. O svemu ovome, ali i o uključenosti Lujića u istragu protiv Dodika, za Dane govori Lukač, poručujući da će istraga biti nastavljena i proširena

Nedim Trtak
Dragan Lukač: "Sprečavanje, onemogućavanje i opstruiranje rada i funkcioniranja pravne države, znači rušenje i negiranje postojanja države BiH"

DANI: Gospodine Lukač, imaju li utemeljenja optužbe da ste prilikom rada na istrazi oko Vlade Republike Srpske prekršili procedure i Zakon o SIPA-i?

LUKAČ: SIPA je državno policijsko tijelo koje svoj rad bazira na, s jedne strane zakonskim propisima, a to su prije svega Zakon o SIPA-i i Zakon o policijskim službenicima, i s druge strane na nizu podzakonskih akata, kao što je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u SIPA-i koji jasno definira opis poslova, zadataka i nadležnosti svake pozicije unutar Agencije. Također je jako bitan podzakonski akt, Instrukcija o radu na otkrivanju u istragama kaznenih djela koju je donio direktor Agencije na početku samog rada Agencije, negdje 2005. ali i druga podzakonska akta koja reguliraju određena pojedinačna pitanja. Posebno je bitno naglasiti odredbe Zakona o kaznenom postupku BiH na temelju kojeg se postupa u otkrivanju kaznenih djela, a bitan je i podzakonski akt donesen 2005. kojeg su potpisali glavni državni tužitelj i direktor Agencije. Radi se o Uputstvu o profesionalnim standardima postupanja u istragama i otkrivanju kaznenih djela i suradnji Državnog tužiteljstva i SIPA-e. Svim ovim, i zakonskim i podzakonskim aktima, regulirana su pravila ponašanja, procedure, načini rada, postupanja u pojedinim fazama rada na slučajevima itd. Kada je riječ o predmetu koji se odnosi na određene nezakonitosti u radu Vlade Republike Srpske, ja odgovorno tvrdim da u čitavom tom postupanju nije bilo nikakvog kršenja niti jednog zakonskog propisa, niti jednog podzakonskog ili instruktivnog akta. Sve te ocjene koje se daju od pojedinaca i koje se iznose u javnost, do kraja su neutemeljene i iz određenih razloga svjesno su plasirane.

DANI: Kako onda komentirate optužbe na Vaš račun koje je iznio direktor Agencije Mirko Lujić, a prema kojima on ništa nije znao o podnošenju izvještaja, niti ga je on potpisao?

LUKAČ: Prvo, ta ocjena je ne samo neutemeljenja, nego potpuno besmislena i vrlo teška s obzirom da dolazi od direktora Agencije. U Zakonu o SIPA-i nedvojbeno stoji da pomoćnik direktora upravlja i rukovodi kriminalističkim odjelom. Ta je dimenzija bitna iz razloga što dobar broj ljudi ne razumije ustrojstvo, i uopće, način funkcioniranja SIPA-e koja se u određenoj mjeri strukturalno, a samim tim i sa stajališta nadležnosti unutarnjih pozicija, razlikuje od, recimo, načina funkcioniranja ustrojstva Ministarstava unutarnjih poslova. To je jedna stvar koja je jako bitna. Drugo, te nadležnosti pomoćnika direktora sa stajališta, haj'mo reći rješavanja tih, ja bih ih nazvao tehničkih pitanja, propisana su Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Taj Pravilnik donosi, odnosno potvrđuje, Vijeće ministara, i on je zapravo podzakonski akt sa zakonskom obvezom provođenja onoga što stoji u njemu. Ako u Pravilniku stoji to za pomoćnika direktora za kriminalističku policiju, onda tu nema nikakvog drugog ili propisa izvan toga koji na drugi način regulira tu materiju. Direktor se ovdje pozivao na Uputstvo o kancelarijskom poslovanju koje je vodič kroz uredsko poslovanje i ono nema težinu pravnog značenja koje može derogirati ono što je kao odredba definirano pravilnikom o unutarnjoj organizaciji po tim pitanjima. Prema tome, pomoćnik direktora za kriminalističku policiju potpisuje sva akta koja nastaju i idu iz kriminalističke policije, u ovom slučaju prema Tužiteljstvu BiH i tu nema ništa sporno. Kada je riječ o samoj proceduri upućivanja tog izvješća, o čemu je bilo puno govora, tu nema niti bilo kakvog odstupanja od uobičajene prakse koju definiraju i zakon i procedure koje se primjenjuju.

DANI: Da li je bilo još slučajeva u kojima su izvještaji koji su podnošeni Tužiteljstvu BiH iz Vašeg odjela otišli bez potpisa direktora SIPA-e?

LUKAČ: Ja sam pomoćnik direktora tri i po godine i za to vrijeme niti jedan akt, niti jedan papir koji je otišao iz kriminalističke policije prema bilo kome, uključujući sva izvješća Tužiteljstvu BiH, nije potpisao direktor jer to nije njegov posao, to nije njegova obveza, niti nadležnost.

DANI: Je li direktor Lujić bio informiran da se vodi istraga o Vladi RS-a?

LUKAČ: Ovo je predmet koji se radi u kriminalističkoj policiji nekih 14 mjeseci. Podneseno izvješće je samo jedna etapa u tom ukupnom radu. U okviru tog rada gospodin Lujić ne samo da je izvješćen, nego je on participirao u tom radu na različite načine. Navest ću nekoliko primjera. Prvi radni dogovor u Državnom tužiteljstvu na temu rada na ovom predmetu održan je 11. 6. 2008. Na tom radnom dogovoru bili su ispred Agencije moj zamjenik, gospodin Mirsad Bajraktarević, jer sam ja u to vrijeme bio odsutan, i gospodin Lujić kao direktor Agencije. Na tom sastanku je s Tužiteljstvom dogovarana strategija rada i planiranje poslova u okviru radnih zadataka koje treba napraviti u okviru tog predmeta, formiran operativni tim policijskih službenika sastavljen od šest istražitelja u kojem su dvojica srpske, dvojica hrvatske i dvojica bošnjačke nacionalnosti. Radeći u nastavku te policijske istrage mi smo imali niz postupanja. Sjećate se problema iz prošle godine s dobivanjem dokumentacije koja je tražena od Vlade RS-a? Mi smo dobili naredbu Državnog tužiteljstva sa specifikacijom, dakle točnim nazivima dokumenata koje treba izuzeti. Svi ti zahtjevi koje smo mi upućivali prema Vladi RS-a, bilo ih je 15-20, ja osobno sam dostavljao direktoru Lujiću da se upozna s njima i on osobno je potpisao te zahtjeve koji su upućeni u Banju Luku. Navodim vam samo neke primjere iz kojih je očito da je čovjek sve vrijeme bio u toku tog rada.

DANI: Kako tumačite da je Lujić onako reagirao nakon podnošenja izvještaja protiv Dodika i ostalih?

LUKAČ: Mi smo 24. 7. 2008. uputili, na temelju naredbe Državnog tužiteljstva, zahtjeve za dostavu dokumentacije Vladi RS-a, ministarstvima i nekim privatnim kompanijama. Ovaj "privatni segment" je odmah nakon dobivanja zahtijeva, koje sam ja potpisivao, dostavio traženu dokumentaciju za razliku od zahtijeva koji su otišli prema Vladi koje je potpisao direktor Lujić. Vlada RS-a se jednostavno oglušila. Naglašavam, to je upućeno 24. 7. 2008. Desetak dana nakon toga, iz Banje Luke se poduzimaju određene aktivnosti s ciljem da se javnosti prikaže da se SIPA pojavljuje kao neovlašten policijski organ, da ona nema pravo da traži tu dokumentaciju, da ako ima nečeg nezakonitog što treba istraživati, to je nadležnost policijskih organa u RS-u, itd. U isto vrijeme, servira se jedna vješto smišljena manipulacija, ja to nazivam paraobavještajnim aktivnostima iz Banje Luke, i s namjerom manipuliranja šalje se osmišljeni pamflet prema određenim novinskim agencijama u Beogradu. I sutradan neke novine objavljuju da je u Sarajevu formiran američko-hrvatski štab s ciljem rušenja RS-a koji zbog toga izmišlja kriminal koji je počinio predsjednik Vlade RS-a i neki ljudi oko njega. Oni čak u tom svom pamfletu definiraju sastav tog štaba pa kažu da je na čelu Raffi Gregorian, zamjenik visokog predstavnika, u njemu su Charles English, američki ambasador u BiH, Drew Engel, šef Odjela za organizirani kriminal Tužiteljstva BiH i moja malenkost, Dragan Lukač, pomoćnik direktora SIPA-e za kriminalističku policiju. Zašto su oni uopće moje ime tu uključili je vrlo jednostavno: ja sam na čelu policije koja vodi tu istragu, i da je na tom mjestu bio Bošnjak ili Francuz oni bi rekli da je to američko-bošnjačka ili američko-francuska urota napravljena u tom štabu. Nakon toga počinje prepiska Vlade RS-a s Tužiteljstvom i to traje mjesec-dva, nakon toga Sud BiH izdaje naredbu za izuzimanje dokumentacije i SIPA realizira te naredbe i izuzima dokumentaciju 26. 11. 2008. Isti dan kad su moji istražitelji izuzeli dokumentaciju u Banjoj Luci, 26. 11., Vlada RS-a podnosi krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv devet osoba koje su po njima udružene u zločinačku organizaciju za rušenje RS-a. Među tih devet ljudi smo Raffi Gregorian i ja iz prethodnog štaba, zatim neki novinari, suci, tužitelji itd. Znakovito je da direktor Lujić ni u jednom od ovih slučajeva ne reagira, ne kaže: "Gospodo, ovo o čemu se govori nema nikakve veze s istinom, Agencija je nadležna za postupanje, gospodin Lukač nije počinio nikakvo kazneno djelo, niti je u sastavu nekakvog štaba za rušenje RS-a, itd." To bi bila jedna logična reakcija direktora ukoliko ima dobre namjere da zaštiti i Agenciju i ono što Agencija radi. Ovo što se sada događa nakon podnošenja izvješća je zapravo nastavak te priče. Šta se ovdje htjelo postići? Htjelo se prikazivanjem kršenja navodnih zakona, procedura itd. učiniti to izvješće nevalidnim, nevažećim. Posebnu težinu svemu tome, dajući legalitet tim ocjenama koje su dolazile iz Banje Luke, daje gospodin Lujić koji je direktor Agencije i koji je zapravo sve vrijeme bio nositelj te priče u javnosti kako nisu ispoštovane procedure koje su predviđene i kako bi se izvješće učinilo nelegitimnim.

DANI: Jeste li primijetili da se vremenski poklapaju te priče i optužbe na račun SIPA-e i navodnog štaba za rušenje RS-a s jednom kampanjom, harangom koja se u to vrijeme vodi u Dnevnom avazu protiv Vašeg zamjenika Mirsada Bajraktarevića, a tada je već bilo poznato da je on na čelu tima istražitelja?

LUKAČ: Gospodin Bajraktarević je prije svega ekspert za finansijski kriminal i vrlo je malo eksperata tog profila u BiH. On je na jedan vrlo ozbiljan i odgovoran način participirao u radu, i participira i dandanas jer mi i dalje radimo taj slučaj, nismo mi sada to stavili u ladicu i završili. Svrha ove kampanje, između ostalog, je i da se prekine ta istraga. Ja odgovorno tvrdim da istraga ne da neće biti prekinuta, nego će biti intenzivirana i to ne samo vezano za subjekte koji su obuhvaćeni u ovom izvješću, nego će tu biti obuhvaćeni i neki drugi subjekti, ali o tome ne bih šire sada govorio. Gospodin Bajraktarević je radio u okviru istrage i zakona i ti medijski napisi, gdje se on prije svega pokušava kriminalizirati, jesu da bi se diskvalificirao sa stajališta moralnog integriteta, sa stajališta njegove kompetentnosti da radi ove poslove.

DANI: Vara li utisak da Vlada RS-a nikada ne bi dostavila tražene dokumente da nije bilo snažnih pritisaka iz Ureda visokog predstavnika, a podsjećam i na zvanični stav jedne od sjednica Vijeća za implementaciju mira na kojoj je to izričito zahtijevano od Vlade RS-a?

LUKAČ: Ne mogu sad špekulirati da li bi Vlada RS-a dostavila dokumentaciju ili ne, ali sigurno je da bi to puno teže išlo bez intervencije međunarodnih institucija u BiH, prije svega Ureda visokog predstavnika i to govori nedvojbeno o potrebi prisustva Ureda visokog predstavnika u BiH. Evo, na takvim slučajevima se možda i najzornije vidi koliko smo mi uopće u BiH spremni da osiguramo normalno funkcioniranje državnih organa bez prisustva međunarodnih faktora u našoj zemlji. Bilo bi dobro da nam to ne treba, ali evidentno je da nam treba.

DANI: Gospodine Lukač, SIPA danas liči na Odred specijalne policije MUP-a RBiH uoči rata, a Vi na njenog komandira Dragana Vikića. Kakve su dosadašnje i kakve će biti posljedice po SIPA-u s obzirom na ovakav odnos organa RS-a i ponašanje direktora Lujića?

LUKAČ: Evidentno je stalno nastojanje, koje vremenski traje jako dugo i nije vezano samo za ovaj slučaj, stalno upućivanje, neću reći prijetnji, ali upućivanje pitanja trebaju li određeni organi na nivou države BiH. S druge strane, konstantno je nastojanje da se određenim, vrlo perfidnim metodama ti organi onemoguće u svom radu. Nije to samo SIPA, ovdje se radi o svim državnim organima, osobito ovim koji čine stubove pravne države, i tu se zapravo radi o pokušajima da se pravna država BiH onemogući u svom funkcioniranju.

DANI: Da se svede na zbir "entitetskih pravnih država"?

LUKAČ: Tako je. Sprečavanje, onemogućavanje i opstruiranje rada i funkcioniranja pravne države, znači rušenje i negiranje postojanja države BiH. To je suština, i ta nastojanja će se sigurno i dalje nastaviti. Ja sam uvjeren da oni koji to rade neće uspjeti, jer mislim da su u našoj zemlji zdrave snage, da su građani ove zemlje ti koji će biti brana i prepreka za te rušilačke strukture. Zašto je njima u interesu da nema pravne države? Iz razloga da bi jednostavno bili u situaciji da nisu u dosegu te pravne države sa stajališta svoje odgovornosti za određene nezakonitosti i određene kriminalne radnje koje su napravili. Ukoliko bi se dogodilo da takve snage uspiju u tim svojim namjerama - ne samo osporavanju nadležnosti državnih organa, nego i njihovog ukidanja kao što je, recimo, i zahtjev za ukidanjem člana 13. Kaznenog zakona BiH - to bi dovelo do raspada pravne države BiH, a to bi, zapravo, značilo nestanak BiH kao države. Mi to nećemo dozvoliti, ja to otvoreno kažem. Znat ćemo mi naći načina da se suprotstavimo takvim snagama i to vrlo efikasno i to nema cijenu, nema cijenu ono što se treba napraviti da bi se takve snage onemogućile. Ja ovo govorim ne samo kao načelnik kriminalističke policije, nego kao jedan od čelnih ljudi koji vode problematiku sigurnosti u ovoj zemlji. Da li je slučajno, a ja tvrdim da nije, da se odmah nekoliko dana poslije dostavljenog izvješća Državnom tužiteljstvu pojavljuju informacije iz Specijalnog tužiteljstva u Beogradu kako je otvorena istraga za isto tako 16-17 ljudi iz Sarajeva za ratne zločine počinjene navodno u Sarajevu '92. To nije slučajno. Zašto tužitelj Vukčević, koji je otvorio istragu protiv ljudi koji su bili nositelji obrane u Sarajevu, nije u isto vrijeme otvorio istragu za visoke oficire JNA koji su u to isto vrijeme činili zločine nad ratnim zarobljenicima i to u po Beograda. Ja sam jedan od tih, ja sam čovjek koga su, nakon što se to desilo u Sarajevu, prebijali danima u vojnom zatvoru u Batajnici, objašnjavajući nam kako to čine da bi se osvetili za ono što je njihovim kolegama urađeno u Sarajevu nazivajući mene i ljude koji su bili sa mnom - bila je grupa od osam ljudi u kojoj je bio i sadašnji predsjednik SDA Sulejman Tihić - nazivajući i predstavljajući nas vojnicima JNA koji su dolazili da nas gledaju kao majmune zatvorene u tim kavezima - ustašama, Zelenim beretkama itd.

DANI: Vas koji ste uhapšeni u Šamcu i koji veze niste imali sa Sarajevom?

LUKAČ: Ja sam uhapšen u Šamcu kao načelnik policije i odveden u vojni zatvor JNA, Batajnicu, u Zemun. Neka otvori gospodin Vukčević istragu u vezi s Dobrovoljačkom ulicom u odnosu na ono što se dešavalo u po Beograda nada mnom i nad drugim ljudima koji su sa mnom bili, pa ćemo onda vidjeti tu vjerodostojnost pravne države Srbije koja želi da se pokaže na ljudima koji su branili grad Sarajevo od tog istog agresora i okupatora.

DANI: S obzirom na užas kojeg ste preživjeli kao zarobljenik srpskih logora i u Srbiji i u BiH, kako gledate na optužbe iz Banje Luke da se kroz ovaj slučaj svetite, da Vi mrzite Srbe?

LUKAČ: To su takve insinuacije da je bespredmetno uopće o tome govoriti. Ja sam čitav život proveo u multietničkim sredinama. Nikad nisam bio opterećen s tom dimenzijom nekakvog nacionalizma, ja sam Hrvat po nacionalnosti, ne mogu biti Eskim, to sam što jesam, ali ja nemam nikakvih razloga da mrzim bilo koga, pogotovo ne da mrzim jedan narod. To su apsurdi, gluposti, to su ideje fašizma koje su plasirane u svemu ovome da bi se postigao određeni cilj. Ja sam skupo platio cijenu u ratu. Još uvijek, ako ništa drugo, na mom licu su vidljivi tragovi. Ovaj ožiljak (pokazuje iznad lijeve obrve) mi je uspomena od ubojice Zorana Đinđića, Zvezdana Jovanovića iz Šamca. Recimo samo da je interesantno da u tim pamfletima koji su se pojavljivali čitam izjavu osuđenog ratnog zločinca gdje on halucinira o nekim stvarima. Radi se o Simi Zariću, jednom od osuđenih u grupi za Bosanski Šamac. Njega u Nezavisnim novinama predstavljaju kao osumnjičenika Haškog tribunala, a on je u Haagu osuđen za ratne zločine.

DANI: U kom pravcu ovo društvo ide kad je činjenica da su ljudi poput vas ipak izuzeci, a ne pravila?

LUKAČ: Sve su to ljudi koji žive od plaće i žive u ovim našim sredinama i ne može čovjek ići neku stepenicu više u svemu tome ako zna da će sutra, možda zato što će taj posao uraditi do kraja, profesionalno, da će imati probleme, da će ostati bez posla, da će mu neko napasti obitelj, postaviti eksplozivnu napravu pod auto... Imamo mi izvrsnih profesionalaca, ljudi koji znaju izvrsno odraditi posao i to ljudi svih nacionalnosti koji predano rade, stručno i kvalitetno, ali jednostavno se ne eksponiraju. Evo, primjer mojih kolega koji rade taj predmet, to su vrsni profesionalci. Mene raduje da u strukturi policije imamo jako puno mladih ljudi koji su policijska i sigurnosna budućnost ove zemlje. I ako se tim ljudima bude dala prilika, ako im se osigura potrebni ambijent da mogu raditi svoj posao, siguran sam da će imati rezultate. U svemu ovome je najbitnije da se sačuvaju institucije BiH. Ako mi svi zajedno u tome uspijemo, onda ova zemlja ima budućnost. To je bit i to je poenta svega.



Dodikove prijetnje
Orkestrirana priča



DANI: Kako ste Vi i Vaše kolege u SIPA-i, pa i direktor Lujić, razumjeli javne istupe premijera Dodika koji je, u vrijeme spora oko izuzimanja dokumentacije, izrazio žaljenje što nije prilikom akcije SIPA-e u Bijeljini uhapsio pripadnike vaše Agencije, "spakirao ih" i kao "pakete" poslao u Sarajevo?

LUKAČ: To je bilo vezano za naše postupanje u okviru predmeta CIPS, jer smo mi tada vršili pretrese službenih prostorija u uredima CIPS-a u Bijeljini i Brčkom, a i hapšenja nekih osoba koje su radile na tim poslovima. Međutim, ta izjava je došla i u vremenu izuzimanja dokumentacije i predmetni gospodin je vjerovatno iz tih razloga dao takva, da ne kažem, ozbiljna "upozorenja" SIPA-e. To je sve jedna orkestrirana priča u vezi s ovim slučajem koji se odnosi na ove nezakonitosti u radu Vlade.


Rizik posla
Spreman sam platiti svaku cijenu za ono što radim



DANI: Svjesni ste potpuno rizika koji preuzimate radeći taj posao i naročito u ovom trenutku vodeći istragu o predmetu o kojem razgovaramo, a imate porodicu. Upitate li sebe što Vam to treba i što niste puno lagodniju egzistenciju osigurali, recimo, otvarajući neku zaštitarsku agenciju?

LUKAČ: Vjerovatno mislite na nekakvu moju sigurnost. Ja sam 27 godina policajac MUP-a Bosne i Hercegovine i obavljao sam sve dužnosti koje se mogu obavljati u okviru policijske strukture jedne države. Počeo sam kao inspektor na općem kriminalitetu u tadašnjem općinskom SUP-u u Bosanskom Šamcu, i stigao do direktora Uprave policije FMUP-a i Agencije za istrage i zaštitu. To je težak posao, vrlo nezahvalan, ali jako sam ponosan na to što sam uradio u okviru svoga posla. Radeći taj posao uvijek sam bio, prije svega, na raspolaganju građanima ove zemlje. U ovom poslu najviše trpi obitelj, i moja obitelj trpi. Sad ću nešto reći po prvi put za bh. javnost, nema razloga da o tome šutim: moja djeca žive u drugoj zemlji zbog sigurnosnih razloga po zahtjevu Tribunala u Haagu. Ja sam bio prvi svjedok za agresiju Srbije na BiH i to na prvom suđenju '96. koje se vodilo protiv Dušana Tadića. Od tada sam svjedočio u većem broju slučajeva. Meni je od strane Tribunala nuđeno da ja i moja obitelj biramo zemlju u koju želimo da idemo, onda status zaštićenog svjedoka... Sve sam to odbio, a odbio sam to iz razloga zato što sam smatrao, ne zato što sam previše hrabar čovjek, nego zato što na tim svjedočenjima govorim istinu, a ja se ne bojim istine niti se bojim bilo koga ko je pogođen tom istinom kada je riječ o tome što se dešavalo na ovim prostorima tokom rata. Iz tih razloga su ljudi iz Tribunala zahtijevali sigurnost za moju obitelj. Moja djeca su sad odrasli ljudi koji, naravno, dolaze u Bosnu. Prema tome, to ima cijenu, ali smatram, sa sigurnosnog stajališta, da mi je obitelj zaštićena i ja tu imam jedan drugačiji manevarski prostor, mogu "komotnije" obavljati posao koji radim. Čuvam se koliko je to moguće, a ako baš neko ima namjeru da me vidi pod zemljom, on će naći načina da to uradi. To je cijena posla kojeg radim i ja sam spreman na tu cijenu.


Podrška stranaca
Raffija Gregoriana sam vidio jednom u životu



DANI: Često se Gregorianu pripisuje da stoji iza istrage protiv Dodika. Koliko ste puta Vi obavještavali Gregoriana o toku istrage i koliko je on bio uključen u istragu oko Vlade RS-a?

LUKAČ: Ja sam Raffija Gregoriana vidio jedanput u životu i to je bilo 2007. Nikad više, ni prije ni poslije toga. A vidio sam ga jer je on kao zamjenik visokog predstavnika sazvao sastanak u OHR-u na kojem smo bili ja, Sead Lisak, koji je u to vrijeme bio vršilac dužnosti direktora SIPA-e, i Behaija Krnjić, tužitelj Državnog tužiteljstva, a vezano za zamrzavanje imovine osoba koje daju finansijsku podršku optuženima za ratne zločine. Taj sastanak je trajao pola sata. Ja ne surađujem ni s kakvim stranim diplomatima. U okviru kriminalističke policije ja surađujem isključivo, kad je riječ o međunarodnim institucijama u BiH, s Evropskom policijskom misijom. Sve vrijeme rada na ovome slučaju o kojem je riječ, uključena je Evropska policijska misija i to sam ja osobno tražio prošle godine. Kada je riječ o Raffiju Gregorianu, taj čovjek se proziva neopravdano, jer ja s tim čovjekom nikad nisam razgovarao, niti se čuo, niti vidio po pitanju slučaja vezano za nezakonitosti rada Vlade RS-a.


Ko će istražiti kriminal Vlade FBiH
SIPA je državna policija s najširim ovlastima



DANI: Ono što bi Vam mi, kao građani i novinari koji istražuju organizirani kriminal i kriminal najviših državnih funkcionera, političara, stavili kao zamjerku jeste sadržano u pitanju: kako to da ste istragu vršili samo protiv najvećih zvaničnika i članova Vlade RS-a, a ne i iz Federacije? Ja se mogu složiti, prema informacijama kojima raspolažemo i što je poznato u javnosti, da je u RS-u vjerovatno po obimu i organiziranosti to vrišteći kriminal, ali bojim se da ni Dodikove kolege u Federaciji ne zaostaju za njim, a nema slične akcije, ili ima, a mi možda ne treba da znamo za to?

LUKAČ: Ja se ne bih složio, niti je to naš kriminalistički pristup, da se mi usmjeravamo prema jednom ili drugom entitetu, ili nekoj strukturi ljudi iz nekog konkretnog entiteta. Mi idemo zapravo za slučajevima u istraživanju na temelju operativnih informacija do kojih dolazimo. E, sada treba imati u vidu da SIPA postupa isključivo po kaznenim djelima Krivičnog zakona BiH koja su specifična u odnosu na kaznena djela koja su propisana entitetskim kaznenim zakonom i RS-a i Federacije. Mi smo u nekom prošlom vremenu radili i određene istrage vezano za neke slučajeve sa prostora Federacije i mi ćemo to nastaviti. Ne znači ako mi u ovom momentu ne istražujemo nekakve kriminale koji se vežu za određene osobe ili za određena imena koja su, ne znam, u Federalnoj vladi ili nekom drugom organu entiteta Federacije, da to neće biti učinjeno u budućem vremenu. SIPA nije jedini policijski organ u BiH, i drugi organi, policijski i nepolicijski, postupaju. U Federaciji postupa FMUP, KMUP, Finansijska policija FBiH, a treba imati u vidu da u RS-u nema Finansijske policije. Nema u SIPA-i nikakvog kriterija nekog entitetskog pristupa i to jeste njezino temeljno obilježje, jer je jedino policijsko tijelo u BiH s ovlastima i mandatom postupanja na čitavom prostoru BiH.

rajvosa60 wrote:Kaze premijer (R)ezervata (S)rpskog, u narodu poznatiji sada kao Mile Grmalj, da ce prije izabrati metak nego li se predati ziv.E,pa Mile,u narodu poznatiji kao Mile Ronhil-Grmalj,posto si sve ovima iz Sarajeva radio iz inata ucini uslugu pa sam si sprasi taj metak u svoju glavusu.Bas iz inata.Budi covjek do kraja.

zavrzlama wrote:vecina srba u BIH zna za Dodikovu kradju..ali isto znaju da je ta kradja kompezacija Dodiku i ekipi oko njega za rusenje BIh i omogucavanje secesije rs-a od BIH,jer su srbi u BIH uvjerenni da Dodik radi pravu stvar i da ce secesija biti kruna njihove patnje a tad dodikovo bogacenje nece biti ni vazno jer je cilj opravdao sav lopovluk...i tu je kraj price.....Dodika ce smijeniti ili poslati u vjecna lovista njegovi saradnici i naredbodavci kad propadne secesija....Dodik jednostavno produzava Kosovsku agoniju i Srbiji kupuje vrijeme ,plaseci MZ sukobom u BIH...nazad nema,sukob je neizbjezan....Cavic i Ivanic mogu trljat ruke i otvarati sampanjac....

bijelo_dugme wrote:

zavrzlama wrote:vecina srba u BIH zna za Dodikovu kradju..ali isto znaju da je ta kradja kompezacija Dodiku i ekipi oko njega za rusenje BIh i omogucavanje secesije rs-a od BIH,jer su srbi u BIH uvjerenni da Dodik radi pravu stvar i da ce secesija biti kruna njihove patnje a tad dodikovo bogacenje nece biti ni vazno jer je cilj opravdao sav lopovluk...i tu je kraj price.....Dodika ce smijeniti ili poslati u vjecna lovista njegovi saradnici i naredbodavci kad propadne secesija....Dodik jednostavno produzava Kosovsku agoniju i Srbiji kupuje vrijeme ,plaseci MZ sukobom u BIH...nazad nema,sukob je neizbjezan....Cavic i Ivanic mogu trljat ruke i otvarati sampanjac....

I kad ode dolazi novi Dodik

nokia6170 wrote:bojim se da cijela ova psiholoska igra oko federacije i njenog navodnog financijskog kraha nema za pozadinu suptilni precutni pristanak bosnjaka da se federacija podijeli po etnickim savovima sa objasnjenjima da je to prijeko potrebno zbog eto njene financijske neodrzivosti.

zivi bili pa vidjeli u kom pravcu ce to sve da ode. a ovdje garantujem da reorganizacija rs-a tek slijedi samo sto se ceka da se izvrsi prvo reorganizacija federacije kako bi se pristupilo reorganizaciji rs-a. ova rs je totalno neodrziva, samo sto igra na kartu cekanja.

krivorijek wrote:

nokia6170 wrote:bojim se da cijela ova psiholoska igra oko federacije i njenog navodnog financijskog kraha nema za pozadinu suptilni precutni pristanak bosnjaka da se federacija podijeli po etnickim savovima sa objasnjenjima da je to prijeko potrebno zbog eto njene financijske neodrzivosti.

zivi bili pa vidjeli u kom pravcu ce to sve da ode. a ovdje garantujem da reorganizacija rs-a tek slijedi samo sto se ceka da se izvrsi prvo reorganizacija federacije kako bi se pristupilo reorganizaciji rs-a. ova rs je totalno neodrziva, samo sto igra na kartu cekanja.

Tacno, ceka se, dok se sa druge strane blokadom na svim frontovima tezi da se zemlja potpuno paralizira. Samo na sta se ceka? Ceka se na moment ocaja na bosnjackoj strani, ceka se ono "e vako stvarno vise ne moze", pa da od strane bosnjaka dode ono sto se u rs zelji javno, a na hrvatskoj strani potajno: pristanak/prijedlog administrativne diobe po etno-nacionalnim savovima. Takav moment "gubljenja zivaca" se ne smije priustiti/dopustiti.

vee-jay wrote:

krivorijek wrote:

nokia6170 wrote:bojim se da cijela ova psiholoska igra oko federacije i njenog navodnog financijskog kraha nema za pozadinu suptilni precutni pristanak bosnjaka da se federacija podijeli po etnickim savovima sa objasnjenjima da je to prijeko potrebno zbog eto njene financijske neodrzivosti.

zivi bili pa vidjeli u kom pravcu ce to sve da ode. a ovdje garantujem da reorganizacija rs-a tek slijedi samo sto se ceka da se izvrsi prvo reorganizacija federacije kako bi se pristupilo reorganizaciji rs-a. ova rs je totalno neodrziva, samo sto igra na kartu cekanja.

Tacno, ceka se, dok se sa druge strane blokadom na svim frontovima tezi da se zemlja potpuno paralizira. Samo na sta se ceka? Ceka se na moment ocaja na bosnjackoj strani, ceka se ono "e vako stvarno vise ne moze", pa da od strane bosnjaka dode ono sto se u rs zelji javno, a na hrvatskoj strani potajno: pristanak/prijedlog administrativne diobe po etno-nacionalnim savovima. Takav moment "gubljenja zivaca" se ne smije priustiti/dopustiti.

Pa trenutno se - moji utisci - bas ide u drugom smjeru.

nokia6170 wrote:bojim se da cijela ova psiholoska igra oko federacije i njenog navodnog financijskog kraha nema za pozadinu suptilni precutni pristanak bosnjaka da se federacija podijeli po etnickim savovima sa objasnjenjima da je to prijeko potrebno zbog eto njene financijske neodrzivosti.

zivi bili pa vidjeli u kom pravcu ce to sve da ode. a ovdje garantujem da reorganizacija rs-a tek slijedi samo sto se ceka da se izvrsi prvo reorganizacija federacije kako bi se pristupilo reorganizaciji rs-a. ova rs je totalno neodrziva, samo sto igra na kartu cekanja.

palermo wrote:

nokia6170 wrote:bojim se da cijela ova psiholoska igra oko federacije i njenog navodnog financijskog kraha nema za pozadinu suptilni precutni pristanak bosnjaka da se federacija podijeli po etnickim savovima sa objasnjenjima da je to prijeko potrebno zbog eto njene financijske neodrzivosti.

zivi bili pa vidjeli u kom pravcu ce to sve da ode. a ovdje garantujem da reorganizacija rs-a tek slijedi samo sto se ceka da se izvrsi prvo reorganizacija federacije kako bi se pristupilo reorganizaciji rs-a. ova rs je totalno neodrziva, samo sto igra na kartu cekanja.

To da te psihološke igre ima ( a kad je nije bilo) i da ima skrivenih namjera iza ovakvih infomracija je nesumljivo.Al ne bih ja bio pesimista, koliko god izgledao neheterogen i razjedinjen bošnjački korpus, ipak je (mislim) dostignuta ona kritčna masa i unutar nje postignut konsenzus oko krucijalnih pitanja . Da nije tako, ne bi se ni Sule proveo kako se već proveo.Rekao bih sad čak jednu pomalo paradoksalnu stvar, mislim da onaj stepen demokratije ( ponekad ispoljen i na vrlo vulgarne načine) koji je postojao na većinskim bošnjačkim teritorijama se ipak pokazao koristan.
Uostalom, kao što reče vee-jay ovo se može čitati i na drugačiji način.

Kreditom do groba

Beživotna tijela supružnika Nade (1957.) i Dušana (1952.) Puzigaće, 2. marta pronašla je u njihovom iznajmljenom prijedorskom stanu Nadina prijateljica i žirantica Ankica E. Bračni par Puzigaća izvršio je samoubistvo ispijanjem alkoholnog sirćeta, a u oproštajnom pismu kao razlog ovog čina naveli su tešku materijalnu situaciju, prezaduženost kreditima, neriješeno stambeno pitanje i nezaposlenost. Ekipa Dana posjetila je Prijedor i razgovarala sa njihovim sugrađanima, rodbinom i prijateljima


Nino Maričić
Zoran Puzigaća: "Moji roditelji su platili kredite svojim životima. Ko je davao tolike kredite čovjeku koji je imao 200 KM penzije?!"
"Moji roditelji su platili kredite svojim životima. Ko je davao tolike kredite čovjeku koji je imao 200 KM penzije, ko to odobrava?! Kako se može kredit dobiti u nekoliko banaka?!", riječi su tridesetogodišnjeg Zorana Puzigaće, sina Nade i Dušana Puzigaće koji su pronađeni mrtvi 2. marta u kući u ulici Avde Ćuka broj 5 u Prijedoru. Supružnike koji su prethodnu večer popili veću količinu esencije alkoholnog sirćeta, pronašla je u dnevnom boravku Nadina prijateljica Ankica E., koja je i pozvala policiju. Prema nezvaničnim pričama, nakon otkaza u firmama u kojima su radili, te kraha s privatnim biznisom, postali su doživotni taoci višecifrenih kredita i dugova koje nisu uspijevali uredno isplatiti. U Prijedoru se ispod glasa priča da iza svega stoje zelenaši koji su Puzigaćama prijetili, što ih je na kraju i primoralo da se ubiju.

Smrt u ulici Avde Ćuka U kratkom telefonskom razgovoru sa Zoranom Puzigaćom, koji tvrdi da nije znao ništa o zaduženjima njegovih roditelja, te da mu je previše bolno i teško o tome govoriti, rekao je za Dane da pretpostavlja da se radi o dugu od oko 40.000 KM: "Meni više ništa nije bitno. Svakog dana mi je sve teže, jer ja više nemam nikoga. Ali, pitam se samo hoće li i dalje narodu tako davati kredite?"

Posljednja podstanarska adresa na kojoj je Nadu i Dušana mrtve pronašla Ankica E. jeste ulica Avde Ćuka broj 5 u naselju Raškovac ili Zagrad. U petak, petog marta, u vrijeme posjete ekipe Dana Prijedoru, ulica je djelovala sablasno mirno. Najtrošnija u nizu kuća nosi dva broja - 3 i 5. Prazna i napuštena. Za kapiju je zadjenut račun za odvoz smeća. Ukupan dug, uključujući sedam i po KM za tekući mjesec iznosi 365,17 KM, na ime Asmira Kurtovića. Još jedna potvrda u prilog tezi o njihovoj neimaštini. Prvi komšija kaže da s bračnim parom Puzigaća niko nije kontaktirao, da su se u kuću, čiji vlasnik živi u Švedskoj, doselili tri, četiri mjeseca ranije (?!). Upućuje nas da svratimo kod izvjesnog Grahovca, posljednju kuću u nizu, gdje su navodno ranije živjeli.

Starija gospođa, isprva podozriva i nezainteresirana za razgovor, potvrđuje nam da su živjeli na gornjem spratu njihove kuće. "Ne znam ništa. Ljudi kažu otrovali su se zbog para, dugova. Narod svašta priča, ali ja od toga ništa nisam vidjela ni primijetila." Kućevlasnici s broja 25 bili su zadovoljni Puzigaćama kao podstanarima, jer su redovno plaćali kiriju: "On je tada radio kod Janjoša, ona u Kruni, a sin, koji je tada živio s njima, u nekom kafiću. Svi su radili tada, niko nije bio ugrožen, šta se poslije desilo, ne znam. Nismo se družili, oni su imali svoje, prolazili su, ulazili, plaćali, dobar dan za dobar dan." Godinu i po unazad sele se u kuću 200 metara dalje. U istoj ulici: "Rekli su da moraju neku djecu čuvati i da odlaze u veći stan", priča gospođa. Dok su bili njihovi podstanari, uvijek im je neko dolazio, imali su, kaže, mnogo prijatelja.

Komšinicu ponajviše muči to što policija nije izvršila obdukciju pronađenih tijela: "Kad uđete u nečiju kuću, vidite dva tijela i tamo neke razbacane flašice. Mogu li ja tebe uhvatiti pa ti nasuti da piješ dok te neko drugi drži? I ti progutaš. A ko je pisao pismo?! I je li iko išta i pisao? Ko zna ko to može napisati? Nisu njih oboje sjeli pisati pismo. Ja samo vama kažem da onaj ko treba da radi - ne radi svoj posao." Komšije koje stanuju prekoputa o Puzigaćama ne znaju mnogo. Rijetko su ih viđali, iako su se, kako kažu, doselili prije godinu i po dana. Bili su već treći podstanari na broju pet. "Ne kontaktiramo mi ovdje, vrlo slabo. Ja sam izašao u ponedjeljak i vidio policiju, pitao sam šta je to. Kažu - dvoje se ubilo, muž i žena. Onda su došla mrtvačka kola i odvezla ih", kaže stariji gospodin koga smo sreli napuštajući ulicu.

Policija je sumnjala na zelenaštvo Oproštajno pismo koje je policija pronašla u rokovniku u blizini beživotnih Nade i Dušana, proslijeđeno je tužilaštvu. Uviđajem je rukovodila dežurna tužiteljica Mirjana Miodragović-Basrak, zatim mrtvozornica Nikolina Balaban te ovlaštena službena lica OKP SJB Prijedor. Razgovarali smo s Radomirom Dukićem, načelnikom Odjeljenja kriminalističke policije Prijedor, koji kaže: "Konstatovano je da nisu pronađeni tragovi i predmeti koji bi ukazivali da je smrt nastupila nasilnim putem, odnosno da se radi o krivičnom djelu ubistva, nego su pronađeni tragovi i predmeti koji upućuju na osnov sumnje da se radi o samoubistvu." Dukić dalje priča da se u oproštajnom pismu kao motivi samoubistva navode "teška materijalna situacija, prezaduženost kreditima, neriješeno stambeno pitanje i nezaposlenost".

Na licu mjesta pronađene su i dvije limene konzerve u kojima je pronađena tečnost za koju se sumnja da je izazvala smrt. "Mi pretpostavljamo da se radi o sirćetu, ali analiza je poslana na vještačenje da se utvrdi sastojak tečne materije. Smrt, po mišljenju doktora mrtvozornika, nije trenutno nastupila, nego je taj ciklus vjerovatno trajao dan ranije", priča Dukić. Nakon uviđaja, tijela su prevezena u Opštu bolnicu Prijedor, u mrtvačnicu, gdje je obavljen spoljašnji pregled leševa na kojima nisu pronađeni nikakvi tragovi koji bi upućivali na to da se radi o ubistvu. Stoga nije rađena ni obdukcija.

"Sumnjali smo i na mogućnost zelenaštva, ali nam informacije ne ukazuju na to, a i sin govori da se nisu zaduživali kod zelenaša, odnosno, uzimali novac na kamatu. Takođe, u kući nismo pronašli neki dokument na kojem piše 'uzeli smo novac na kamatu'. Kompletnu ulicu Avde Ćuka smo prošli i naselje Raškovac, a sve komšije su nam rekli da su bili divni ljudi, bez ikakvih zamjerki", objašnjava Dukić. Ipak, u policiji su dobili nepotvrđenu informaciju da su Puzigaće imale kuću u naselju Tukovi, koju im je banka oduzela. Budući da načelniku Dukiću nije bilo poznato o kojoj banci se radi, dogovorili smo telefonski razgovor po povratku ekipe Dana u Sarajevo. "Saznali smo da kuća u Tukovima, ipak, nije bila njihova, već njihovih rođaka, te da je banka nije oduzela", rekao je Dukić. Zelenašenje je u ponovnom razgovoru u potpunosti eliminirao. No, ipak je rekao da su u toku prošle godine u Prijedoru bila zabilježena dva slučaja zelenašenja, ali nije otkrio koja se imena dovode u vezu s tim.

Prva i posljednja rata s mirisom esencije Tokom drugog dana boravka u Prijedoru saznajemo da je žirantica koja je pronašla supružnike Puzigaća isključila telefon i da se nikome ne javlja. Tragom policijskih podataka nalazimo je u njezinom stanu. Pristaje na razgovor, pod uvjetom - bez fotografiranja. "Bile smo prijateljice i kolegice s posla. Čula sam da radnja ne radi, pa sam krenula kod njih na kavu da vidim zašto. Zvala sam je na mobilni, nije se javljala, ni ona ni muž. Ja sam to jutro došla, svjetlo je bilo upaljeno, vrata otključana. Ušla sam i našla ih na podu. Nisam vidjela ni pismo ni rokovnik. Vidjela sam samo njih dvoje na podu i odmah izašla. Miris esencije se osjetio i to jako. Nazvala sam odmah policiju."

Upoznale su se 1999./2000. kada je Nada počela raditi s njom u poslastičarni Kruna. Godinu dana unazad, Nada otvara pekaru San za koju je kupila kompletnu opremu - mašine, šporet, police. "Samo šporet košta pet-šest hiljada maraka, ali ona je htjela da sve bude njeno vlasništvo. Tada počinju problemi. Bili su podstanari, slabo je išao taj posao, kirija za prostor velika, velike i dažbine, pa čovjek vjerovatno pukne u nekom trenutku." Ankica je jedina od naših sugovornika koja priznaje da je znala za Nadine i Dušanove finansijske probleme. "Znala sam da imaju dosta kredita i da su u dugovima. Ne znam gdje su se zadužili, ali znam da su imali puno kredita. Nisu to banke, to su bili mikrokrediti za biznis." Posljednji put ju je vidjela u petak u njezinoj pekari. Pričale su, ali nije primijetila da je Nada posebno uznemirena, naročito zato što je ona zadnjih godinu dana bila sasvim druga osoba: "Nada se puno promijenila. Nije više bila ona vesela, nasmijana osoba. Bila je tužna, razočarana, govorila je da ne vidi izlaz. Jednostavno, rekla je da ne vidi izlaz. Ali ko od nas nema suicidnih misli?"

"Umrijeti na takav način... Čovjeku treba hrabrosti da to uradi, da to oboje urade zajedno... Treba imati petlje. Drugi će reći - kukavice, svako će reći nešto. Ja ću samo reći da mi je jako žao i da ne mogu da vjerujem", kaže s grčevitim izrazom lica Ankica. Prijateljstvo koje ih veže dobilo je potvrdu u uzajamnom žirantskom odnosu u mikrokreditnoj organizaciji Mikra. "Da sam se ja ubila, ona bi plaćala meni kredit", kaže Ankica i, nakon pauze, tiho nastavlja: "Nas pet, a imena ostalih žena ne bih navodila, bile smo u solidarnoj grupi gdje smo jedna drugoj žiranti. Ovu prvu ratu smo nas četiri platile, svaka po 50. Nas četiri sad za nju plaćamo. Jedna rata je 200 KM mjesečno. Baš taj dan kad su se oni ubili, bila je prva rata. Ali nije se ona ubila radi te sitnice, čovjek se ne ubija zbog 200 KM."

Međutim, to nije bilo jedino Nadino kreditno zaduženje, tvrdi Ankica. Zna da su imali dugova i od ranije. Kao što zna i da su tražili pomoć: "Kad je Nada pričala i tražila pomoć, a svima se obraćala, niko nije htio pomoći. Zato kažem da je bolje imati 100 iskrenih neprijatelja i jednog pravog prijatelja. Za mene je najgore što njih više nema, a sve drugo je sad nebitno. Ne znam kako će biti. Tih 50 KM ne znači ništa, ne znači ni 50 hiljada za njen život." Pretpostavlja da njihov sin Zoran nije znao za te dugove: "Nisu ga htjeli opterećivati s time. Ali mogao je pomoći neko ko je bio zadužen za male privrednike. Ako je ona zapošljavala ljude s biroa, neko joj je trebao dati poticaj. Ako ih je regularno prijavljivala, onda očekujem da država pomogne. Nije pomogao ko je trebao."

***

Ponad Rakelića, Dušanovog rodnog sela, smješteno je groblje Puzigaća. Dvije svježe humke su u dnu, prekrivene brojnim cvjetnim vijencima. S jabukama okićenim krstovima i dvjema fotografijama neuobičajeno velikim spram ostalih karakterističnih za pravoslavno groblje. Narod priča da je sprovod bio jedan od većih, kakvi se odavno ne pamte u Prijedoru - "čitavo brdo vijenac naroda". A umjesto posla i stana, spokojne starosti, penzije i unuka kojima bi se radovali, Nada i Dušan odabrali su smrt. Ili i nisu imali izbora. Tim strašnim činom postali su jedne od prvih, ali, nažalost, vjerovatno ne i posljednjih žrtava ekonomske krize i recesije u BiH. A bili su, kako reče njihov sugrađanin, "tek obični ljudi koji su pokušali da naprave nešto od svojih života".





Porodica Puzigaća



Tihi i mirni ljudi



Prijedor početkom rata, paralelno s progonom i likvidacijom velikog broja Bošnjaka, preplavljuje val srpskih izbjeglica iz centralne Bosne, te iz Hrvatske, tačnije, njih 40.000. I ranije je bilo slučajeva samoubistva, naročito kada je u pitanju populacija izbjeglica i raseljenih osoba, demobiliziranih boraca i povratnika, ali nikada s motivom dugova ili kredita. Alarmantan je podatak da je u toku 2008. u RS-u počinjeno 266 samoubistava, dok se u Opštini Prijedor koja broji oko 150. stanovnika, mjesečno dogodi pet do deset samoubistava. I bračni par Puzigaća u Prijedor dolazi neposredno pred rat, kao izbjeglice iz Rijeke. Iako su porijeklom Prijedorčani, u ovom gradu nisu imali nikakvu imovinu. Godine '92. on oblači odijelo Vojske Republike Srpske, u kojoj je bio tokom cijelog rata, a Nada, iako sklona obolijevanju, snalazi se radeći kod privatnika u gradskim poslastičarnama.

Mnogi je pamte iz perioda kada je radila u poslastičarni Kruna, u neposrednoj blizini oronule robne kuće Patria. Njezina bivša kolegica priča da je Nada bila mirna, plašljiva i bolešljiva žena: "Radila je u proizvodnji, kao kuharica. Kad se razboljela, prestala je raditi i nakon izvjesnog vremena otvorila je vlastitu poslastičarnu. Čula sam za kredite, da su se prezadužili, ali koliko i gdje, stvarno ne znam. Djelovali su kao mirni i povučeni ljudi." Saznajemo da je Dušan, koji je radio kod Janjoša kao vozač, prije godinu dana ostao bez posla. Tada pod zakup uzimaju poslovni prostor u ulici Vuka Karadžića. Otvaraju pekaru San. U ulici Vuka Karadžića, na staklu zatvorene radnje, crvenim slovima ispisano je ime vlasnice: Nada Puzigaća. Brzo je okončan njezin san. Ljubazna gospođa iz susjedne prodavnice obuće priča nam da su se upoznali mjesec dana ranije, te da za to vrijeme nisu uspjeli "niti kavu popiti", i da je jedino što može reći o njima - da su bili tihi i mirni ljudi.

Zoran, njihov sin jedinac posljednje tri-četiri godine nije živio s njima. Danas sa suprugom Sanjom stanuje u novoj zgradi, savremenom prijedorskom zdanju - popularnom Metrou. U gradu je poznat kao Puđo, a saznajemo da je radio kao konobar, te u security sektoru. Jedna od čaršijskih, nezvaničnih priča jeste da je Nada još prije tri godine namjeravala dići kredit kako bi sinu kupila stan, dok ga je, prema drugoj, sam uspio kupiti. Bez posla, bez stana, s privatnim biznisom koji je tonuo, Puzigaće se odlučuju na očajnički potez. Ili spas, koji pronalaze u dvjema limenkama alkoholnog sirćeta. Ostavljajući iza sebe nagomilane dugove i oproštajno pismo.

U javnosti se još uvijek špekulira o kojem iznosu je riječ. Kako bi to utvrdila, prijedorska policija je uputila dopise prema šest gradskih banaka: Procredit, Hypobanci, Razvojnoj, Zagrebačkoj, Novoj i Raiffeisen banci. Radomir Dukić, načelnik Odjeljenja kriminalne policije SJB Prijedor, ističe da, sudeći po nezvaničnim podacima, taj iznos doseže cifru od 60.000 KM.






Miloš i Dosta Martić, roditelji



Da smo znali, mi bi njih smetali, mi bi vikali - nemoj!



U Nadinom rodnom selu Miljakovci, posjetili smo njezine roditelje. Kiša je, put blatnjav, okolna sela gotovo identična - crkva, podružna škola Branko Radičević, šuma, raštrkane kuće. Zaustavljamo traktor koji nam se približava kako bi dobili upute kako da dođemo do Miljakovaca, potom u Rakeliće, gdje žive Dušanova braća Dragan i Draža, ali i gdje je njihovo porodično groblje. Stariji, ali vrlo pokretan i glagoljiv čovjek, rumenih zdravih obraza, sa četiri "s" oznakom na rukavu, ljubazno nam objašnjava put. Prema kućama žalosti: "Samo ravno šorom." Na kući ponovo zajednička osmrtnica, kakvim je oblijepljen Prijedor. Vrata nam otvara sijed muškarac. Izba skromna i topla. Televizor je zastrt i samo se čuje pucketanje vatre u peći u kutu. Miloš i Dosta Martić sjede u polumraku. On je prije tri godine operirao prostatu, Dosta je srčani bolesnik. Odsutni su i tupi njihovi pogledi, a Dosta sjedi s rukama klonulim u krilu.

"Oni nisu ni meni rekli ništa", progovara Miloš razbijajući tišinu. "Nismo ih odavno ni vidjeli, samo smo se dozivali telefonom. Oni nisu bili radi da nam kažu, jer su znali da se mi sekiramo puno."

Prije rata su živjeli u Rijeci, također kao podstanari. Dušan se penzionirao tek odnedavno, ali nije uspio ostvariti penziju za rad u Hrvatskoj. U Rijeci je radio 20-30 godina, ona 10, i upravo te godine, kada su napustili Rijeku, trebala je dobiti stan. Martići nisu znali niti pretpostavljali da su Nada i Dušan u kreditima.

"Nada je u Prijedoru radila kod privatnika, pa je odskora jadna sama otvorila pekaru. Molila sam je preko telefona: Ćeri, ostavljaj to, napuštaj, a ona: 'Mora se raditi, neću da visim vama o vratu.' Bila je bolesna, ruke obje operisala, imala bolesne mišiće koji su se grčili... Stalno po bolnici. Bili su pošteni ovako kao i sav narod, ali kriza ih je natjerala da moraju to držati, raditi. Šta su uradili, da li su pozajmili, mi ne znamo od koga. Da smo znali, mi bi njih smetali, mi bi vikali - nemoj. Ja sam uvijek govorila bolje je kruva i soli umočit, a ne biti dužan", priča vidno potresena majka. "Danas smo joj išli na grob", kaže.

Miloš je radeći u Zagrebu kao građevinski poslovođa uspio ostvariti penziju pred sami rat: "Ja imam penziju otuda, jer sam otišao na zajednički staž. Nije ga trebalo rastavljati, to je bila jedna država, Titina država. Pomagali smo ih koliko smo mogli, odvajali od sebe zadnje i nikad nismo očekivali toga zla. Da su htjeli ikako da reknu prije nego su zagazili u tako teško. Uvijek sam joj davao kad dođe, pa sebi oskudijevam, ali to je bila kap vode u moru. Kap vode." Dosta se ponovo uključuje u razgovor: "Mi smo nešto sijali, radili, pa i tako im pomagali."

Krhkog zdravlja, rijetko su silazili u Prijedor, ali ipak ne isključivo iz zdravstvenih razloga: "Nije mi se dalo ići kad znam njihovu situaciju, a to nam je bilo teško... Ja u mom životu, koliko znam, samo Bogu sam dušu dužan. Cio život sam se borio da nisam nikome dužan i nisam ni bio. Uvijek kažem - bolje na dan jedan kruh jesti, a da te niko ne tegli, da legneš bez brige. Mene najviše brine da nisu dužni nekoj mafiji. Čuli smo, ja pitam Zorana, on meni kaže da to nije istina. Ali najviše se bojim toga da su dužni mafiji."

Martići opovrgavaju glasine da je Nada htjela podići kredit kako bi kupili stan sinu jedincu, te kažu da je Zoran lično podigao taj kredit za stan: "Zoran je uzeo stan za sebe, kako on to plaća, isto neka dragi Bog zna, ali izgleda da plaća, da li mu još neko pomaže, ne znam." Zorana, čija je fotografija istaknuta na vidnom mjestu na vitrini, ranije nisu naročito često viđali. No, posljednja tri dana zaredom viđaju ga na groblju. Mi ga susrećemo ispred kuće Dušanovog brata u selu Rakelićima. U ranijem telefonskom govoru bilo je naznaka da zajedno posjetimo groblje, no prilikom neplaniranog susreta Zoran samo kaže da nema više ništa reći, jer on, zapravo, kao ni Dušanova braća, nije znao ništa.






Tomislav Elenkov, neuropsihijatar



Najjeftinija i najmučnija smrt


Bračni par Puzigaća prvi je slučaj kolektivnog samoubistva u Prijedoru. Tomislav Elenkov, neuropsihijatar, smatra da su, kada je u pitanju suicid, "najtragičnija godišta" - rođeni pedesetih i šezdesetih godina: "Kada je rat počeo, ti ljudi su imali po 30, 35 godina, a gde su danas prispeli? Hoće li neko da ih zaposli? Hoće li neko da im da penziju? Ne. Supružnici su ostali bez posla, bez stana i, odjednom, bez materijalne egzistencije, a bili su se zadužili. Tada se javlja fenomen straha, panike i trpnje, koja jako dugo traje, pa u jednom trenutku okidač puca", objašnjava Elenkov. Zanimljivo je njegovo zapažanje: "Prostrelna rana, primerice, izazove bol, čovek iskrvari i verovatno umire nakon toga. Ali sirćetna kiselina automatski izaziva nekrozu. Tkivo istog trenutka odumire, ali ne gubi se krv. Oni su cele noći umirali. Da li postoji gora i teža smrt od svih ubojitih sredstava koje bi neko odabrao da bi izvršio suicid?! Možda nisu imali oružja kod sebe, a sirćetna kiselina je najjeftinija. Tri marke košta. Ali da bi se neko odlučio za sirćetnu kiselinu mislim da je to tiho i očajno umiranje za koje nisu znali koliko je teško i bolno. To je najmučnija smrt koja ih je mogla zadesiti."





Kreditne zamke



Zaduži se povoljno


Ulazeći u potkozarsku opštinu, drugu po veličini u Republici Srpskoj, uočit ćete na svakih 20 metara istaknute plakate - reklamne zastavice Mikrofin, mikrokreditne organizacije. Povoljnih 50.000 KM blješti vam pred očima i urezuje se u svijest. Kao moguće životno rješenje. Prijedorčani će kazati da je u samom gradu oko dvadesetak banaka i mikrokreditnih organizacija. Dovoljno je prošetati nekadašnjom čaršijom iliti ulicom Kralja Petra Petrovića da tome posvjedočite - jedna uz drugu prislonjene su Razvojna banka Banjaluka, UniCredit, Hypo Banka, Nova Banjalučka, Intesa Sao Paolo, a u neposrednoj blizini i mikrokreditne udruge Lok, Sunrise, Mikrofin... Prema preliminarnim podacima Agencije za bankarstvo RS-a, zaduženost građana u bankama iz RS-a i Filijalama banaka iz FBiH koje posluju u RS-u na kraju 2008. iznosila je 1.489 KM po stanovniku, što je za 28 posto više u odnosu na 2007.





Crna hronika



Opet samoubistvo zbog neimaštine



U RS-u je devetog marta zabilježen novi slučaj samoubistva zbog neimaštine, drugi u zadnjih osam dana. Savo Pebić (48) iz Modriče, prema informacijama SRNA-e, izvršio je samoubistvo vješanjem. Pebićeva porodica ima neizmirena kreditna dugovanja i u vrlo je teškom materijalnom položaju.

Početkom marta Nedžad Bajrić (1971.), stariji vodnik Oružanih snaga BiH, pronađen je mrtav na straži u Mahovljanima kod Banje Luke. Potvrđeno je da je smrt nastala ranjavanjem iz vatrenog oružja. To je drugi takav slučaj otkako su formirane Oružane snage BiH, a u medijima je objavljeno da je Bajrić izvršio samoubistvo zbog loše materijalne situacije.






Nezaposlenost i kreditna zaduženja u FBiH



U januaru 342.174 nezaposlenih u FBiH



Krajem januara, na evidencijama službi za zapošljavanje, u FBiH registrirane su ukupno 342.174 nezaposlene osobe, što u odnosu na decembar predstavlja povećanje za 3.531 ili 1,04 posto. U posljednjem kvartalu 2008., prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje, u FBiH na evidenciju nezaposlenih po prestanku radnog odnosa prijavilo se ukupno 13.802 osobe. Kao razlozi za prestanak radnog odnosa navode se tehnološki ili organizacioni višak, prestanak ugovora o radu zaključenog na određeno vrijeme, sporazumni raskidi ugovora, povrede radne obaveze, ali i otkaz kao posljedica stečaja, likvidacije, restrukturiranja i privatizacije preduzeća.

S aspekta strukture kredita stanovništvu po namjeni s 31. 12. 2008. u FBiH, prema podacima Agencije za bankarstvo FBiH, najveće učešće od 71% imaju krediti odobreni za finansiranje potrošnih dobara, što uključuje i kartično poslovanje, zatim stambeni krediti od 24%, dok su s preostalih 5% kreditirani mali zanati, mali biznis i poljoprivreda. Prenošenje globalne ekonomske krize na područje BiH u 4. kvartalu 2008. imalo je utjecaja i na kreditiranje. U prva tri kvartala kreditni plasmani - kratkoročni i dugoročni krediti, dospjela potraživanja i potraživanja po plaćenim garancijama - imali su umjereni rast od 17% ili 1,5 milijardi KM, da bi u posljednjem kvartalu banke značajno smanjile i ograničile rast novih plasmana, tako da je povećanje iznosilo neznatnih 1% ili 58 miliona KM.