pismo-nosa wrote:
nego u čemu je poenta? da je to pitanje hilafeta određeno kroz imamet kojeg naučavaju šiitski imami?
Tačno, određeno je kroz imamet, i nema "ši'itskih imama", već samo Imama Ehli bejta a.s., tj. potomaka Poslanika s.a.v.a. preko Hazreti Alije i hazreti Fatime. Druga stvar je što su mnogi muslimani neupućeni u genealogiju (čisto sumnjam da znaju šta ta riječ znači) Ehli bejta a.s...Dug je bio proces zatiranja, proganjanja i ubijanja potomaka Poslanika s.a.v.a. i njihovih sljedbenika od strane kraljeva (nazovi halifa) i "pravovjerne" uleme (u stvari dvorskih skutonoša), a mnogi se busaju u prsa da vole poslanika Muhammeda s.a.v.a. Doduše, ne krivim ove današnje generacije što ne znaju o tome ništa, nije mala stvar, jer je izgrađena grandiozna teološka dogma stara oko 1400 godina, nerijetko i na lažima, pomješanih sa istinom. Nešto slično se desilo i u kršćanstvu.
pismo-nosa wrote:
a šta ako u tome baš jeste poenta da ljudi odlučuju o izboru halife?
Jasno, i to je nekoliko puta naglašeno (u sunnitskim izvorima tri puta, u ši'itskim nešto više) ko će biti nasljednik Muhammeda s.a.v.a., ali su neki izgleda "sjedili" na ušima.
pismo-nosa wrote:
pitanje hilafeta i halife i jeste bio sjeme razdora među prvim muslimanima pa do danas.
Slažem se.
pismo-nosa wrote:
šiiti (u koje očigledno spadaš i ti) smatraju da hilafet ide nekom rodbinskom krvno-linijom.
Ne misli se na krvnu liniju, već na duhovnu, a sam hazreti Alija je od svih ashaba proveo najviše vremena sa Poslanikom s.a.v.a., još od dječačkog doba, nikad nije bio u džahilijetu i širku, za razliku od ostalih ashaba koji se najčešće spominju. Ukoliko se ne slažeš s ovom tvrdnjom, šta bi se tek onda moglo reći za Muawiyu kojeg je naslijedio njegov sin Yezid (inače najomraženiji "halifa" ili "emir-ul mu'minin" i kod sunnita i kod ši'ita, dakle svih normalnih muslimana). Da ironija bude veća, za vrijeme Yezidove vlasti ubijen je unuk Muhammeda a.s., Imam Husein a.s. u pokolju na Kerbeli, dakle za vrijeme vlasti unuka najljućeg neprijatelja Poslanika s.a.v.a., poznatog mekanskog mušrika Ebu Sufijana, ubijen je unuk Muhammeda s.a.v.a.). I onda redom nakon toga imamo "halife", naslijeđivanja po plemenskoj i krvno-rodbinskoj liniji, počevši preko Emevija, Abasija, itd. uključujući i nama bliske Osmanlije, s kojima "hilafet" počinje od sultana Selima I., 1517. godine.
pismo-nosa wrote:
spočitavaš ashabima da su halifu odabrali vodeći se nekim nacionalnim porivima što je apsurdno, kakvim nacionalnim kad su i muhadžiri i ensarije bili Arapi ? ok, možda si htio reći plemenskim, pa je tako prevladao kurejšijski elemenat i izabrali su nekoga iz plemena Kurejš a ne iz plemena Evs ili Hazredž.
Treba istaći da su mnogi Arapi uključujući i pojedine ashabe imali razvijenu plemensku svijest i da nisu poznavali nasljeđivanje u karizmatskoj vlasti (vlasti po Božijem nadahnuću). Pri izboru prvog halife prevladao je koncept plemenskog, ako hoćemo biti grubi danas bi se moglo reći i nacionalističkog, a zna se da se Poslanik s.a.v.a. borio upravo protiv toga, tog plemenskog koncepta. Sam izbor halife na Sekifi benu Saida je bio kontradiktoran, a u jednom trenutku "dogovaranja" došlo je do meteža, pa zamalo i do fizičkog nasilja i bitke, a svađa je izbila između Omera i el-Hubaba a u njoj je učestvovao i pjesnik Hassan ibn Sabit. Naravno, treba istaći i brojne "hadise" izmišljene na dvoru Muawiye, uz plesačice i vino, a jedan od tih je da se Arapi smatraju najodabranijm narodom, što je svakako segregacijski, pokazavši se i u praksi nad ostalim narodima za vrijeme Emevijske dinastije. Imamo i danas slučajeve i mitove o "odabranim" narodima poput Izraelaca ili "nebeskog" naroda poput Srba.
pismo-nosa wrote:
itekako postoji definicija, pravila i način izabira halife, i ona je svakako smislenija od one koju proturaju šiije i njihovi takozvani imami a eto i ti to pokušavaš ovde,
Kao npr. koja definicija ? Evo, jedne definicije iz Osmanskog sultanata: "Tokom Kosovske bitke 1389. godine sultan Murat I. je ubijen. Tu situaciju je iskoristio Bajazid I. i naredio ubistvo svoga brata Jakuba, tako da mu ne bi bio prijetnja za vlast. Time je uveden običaj bratoubistva prilikom dolaska novog sultana (od 1517. godine i "halife) na vlast. Običaj je (pazi ovo !)
dobio i vjersko opravdanje po principu: bolje je ubiti nekolicinu, nego da na hiljade muslimana pogine u građanskim ratovima između braće. Ili da se vratimo još ranije u doba Abasida, kada je "halifa" Me'mun ubio svog brata Amina, naredivši da mu se glava otkine i nabije na kolac, te postavi ispred palate, te da se narod i svijet okupi ispred kako bi ga proklinjali (Amina).
pismo-nosa wrote:
i to nekakvim božanskim pravom na hilafet imamet i velijet iako o tome u Kur'anu ama baš nikakvih dokaza ni potvrda nema (doduše možda u nekim šiitskim i ima
)
Dakle ljudsko iznad Božanskog prava i nadahnuća, čovjek iznad Boga ? To je u stvari koncept emevijskog "islama". A naravno da ima i u Kur'anu, i to baš u onom kojeg ti imaš na polici u sobi.
pismo-nosa wrote:
da je Bog htio da Poslanika a.s. naslijedi neko po krvno-rodbinskoj liniji dao bi mu sina, učinio bi da Poslanik ima bar jednog sina koji bi ga kasnije zamijenio, a poslije njega njegov sin tj unuk itd, ali nije, što je opet krije božanska mudrost i dokaz ljudima da krvne i rodbinske veze u islamu nisu nikakav garant nekakvog prestiža, ugleda, političke ili duhovne pozicije nekog čovjeka u društvu, nego prije svega njegova vjera, bogobojaznost, duhovna čistoća i krepost
Pa imao je, imao je kćerku hazreti Fatimu, koja je među četiri najodabranije žene u islamu (pored Asje, žene faraonove, zatim Merjeme, majke Isaove, i Hatidže r.a.). Imao je i potomstvo preko nje i hazreti Alija, i u tome se krije Božanska mudrost, a to shvataju samo oni koji su razumom obdareni, a ne oni što im vaze kojekakvi diletanti koji sebe nazivaju "šejhovima". Naravno, kroz primjer, Muawiye i Yezida, uopšte Emevija, Abasida, Fatimija, Osmanlija, pokazalo se da krvne i rodbinske veze imaju itekakvu ulogu, pa čak i po cijenu da se suprostaviš Božijoj naredbi, naredbi Poslanika s.a.v.a., što dovoljno govori na kakvim se temeljima zasniva "islamsko učenje", a tome dovoljno govore i ove kontradiktornosti.
Uz put, vezano za temu, ako uzmemo da je koncept hilafeta načelno priznat kao historijska i vjerska realnost, trebalo bi uzeti u obzir šta bi to po pravilu trebao da halifa ima i posjeduje, a to ovaj "halifa" Bagdadi nema. Trebalo bi da pod kontrolom drži Mekku i Medinu. Dakle, Bagdadi ni teoretski ni praktično ne može biti halifa, što govori o kakvoj se podmetačini i falsifikatu radi. Može jedino proći, osim ako ne predstavlja produženu ruku jednog od mentora (pored Izraela, GB, SAD), a to je Čuvar Dva Sveta Hrama, saudijski kralj, poznat i kao "Džej", što onda dovoljno govori o pretenzijama "časne kuće" Ibn Sauda. No, budući da je glavni mentor ipak ovdje Izrael, a njemu je podređen i "Džej", jasno nam se samo kaže da je sjedište hilafeta u Tel Avivu.
(Namjerno koristim malo odvratniji riječnik, jer i drugi na forumu daju sebi isto za pravo) 