Forum Klix.ba

„ Prosvijećenost je izlazak čovjekov iz stanja samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost je nemoć da se svoj razum upotrebljava bez vođstva nekog drugog. Ta nezrelost je samoskrivljena onda kad njen uzrok ne leži u nedostatku razuma, nego u pomanjkanju odlučnosti i hrabrosti da se njime služi bez tuđeg rukovođenja.“

emanuel kant ....

Nurudin wrote:Pa jes' , vrte se u krug hoće sebe da stignu
U vrtlogu u sredini, je tačka koja se ne pomjera , a sve se vrti oko nje

Krug je savršenog oblika, a u sredini je elif.

asurbanipal wrote:

Nurudin wrote:Pa jes' , vrte se u krug hoće sebe da stignu
U vrtlogu u sredini, je tačka koja se ne pomjera , a sve se vrti oko nje

Krug je savršenog oblika, a u sredini je elif.

u pravu si , centar se valjda bolje vidi iz kruga

Boravi u nigdini iz koje si došao,

bez obzira na to što ovde imaš adresu.

Suviše držiš do nje, pa dvojako doživljavaš stvari.

Ponekad se zagledaš u čoveka

i vidiš ciničnu guju.

Neko drugi u njemu vidi radosnog dragana,

i oboje ste u pravu!

Svako ima dve polovine,

poput crno-belog bika.

Josifa su njegova braća smatrala ružnim,

a njegov otac neuporedivo lepim.

Ti imaš oči koje gledaju iz te nigdine,

i oči koje procenjuju razdaljine,

koliko visoko i koliko nisko.

Poseduješ dva dućana,

i trčećim korakom ideš napred-nazad.

Potrudi se da zatvoriš onaj koji je stravična,

sve tešnja klopka. Šah-mat

ovako. Šah-mat onako.

Ostavi otvoren onaj dućan

u kojem više ne prodaješ udice.

Ti si riba koja slobodno pliva.
Rumi

Pogaženi smo nogama
i prezrenim pogledima..

dobar je Luis, pravi dervišluk. Evo i ova je za putnike, kad se umore od puta, dođu na sebilj , sjede
zapale cigaru i odhuknu "valja putovati do izvora".
Valjda ovim ćelavima to ide sa pjesmama

Dobra pjesma za pozdraviti faraona i ostatak drustva iz dzenneta. Najveci sufijski sejh, Sejhul-Ekber, Ibn Arebi slomio se objasnjavajuci kako je faraon nakon sehadeta i utapanja istinski Allahov sehid, da se po razumijevanju i osvjedocavanju toga razlikuju malobrojni Allahovi miljenici od tzv. muslimana koji to zbog svojih perdi oholosti i razrokosti nikad ne mogu vidjeti ni razumjeti, te tako ostaju uskraceni za spoznaju Allahove poruke. Srecom, Allahovih miljenika uvijek se nadje, npr. arzo uvijek sa postovanjem i onim kaddesellahu sirrehu spominje Ibn Arebija, sto valjda znaci da ga je citao i slozio se sa njim.

Gospodar nije nađen na Aršu, niti se Gospodar u Kabi nalazi.
Gospodar nije u mihrabu, On se ne može naći preko knjiga i učenja.
Nisu ga našli u rijeci Gang, niti ga je sreo iko što na hadždž odlazi.
Otkad se za muršida držim, Bahu, samo je igra ovaj svijet.

Nit' sam mudrac, nit' sam učenjak, nit' sam muftija, nit' sam kadija
Niti moje srce traži pakao, niti sam od ljubavi prema raju ponesen
Niti se držim prekomjernog posta, nit' sam veliki namasdžija
Dok ne dođeš do Allaha, Bahu, samo je igra ovaj svijet

Sultan Bahu (also spelled Bahoo; ca 1630–1691) was a Sufi mystic, poet and scholar active mostly in the present-day Punjab province of Pakistan. He belonged to the Sufi order known as Qadiri, and the mystic tradition he started has been known as Sarwari Qadiri.

Shrine of Sultan Bahu

Saganova dova

KAKO JE ATERHANSKI BOG UMRO OD SAMOĆE

Istražujući stare spise koje sam pronašao lutajući
kroz povijest u svome romanu Tajna kubanske džamije
došao sam do predaka glavne junakinje Klemestre
malog aterhanskog naroda koji je vjerovao
da će svaki čovjek u svojim budućim životima
proživjeti živote svih drugih ljudi. Ako lav rastrga
nekoga onda je čovjek znao da će se to i njemu desiti.
Tako su ljudi goloruki izlazili pred lavove
da spašavaju jedni druge, zapravo same sebe
Tako su sve stvari u društvu došle na svoje mjesto.
Čovjek je zapravo bio božanstvo okruženo samim sobom
svim sopstvenim životima poredanim u jednu vremensku ravan
Ali ljudi su postajali umorni od osjećanja prema samima sebi
i u njima se rodila nepodnošljiva žudnja za drugima
Kad su Malveci u svojim osvajačkim pohodima došli i do njih
oni su se uzdignutih ruku predavali padajući tako
pokošeni malvečkim noževima i sabljama.
Samo se mali dio bježeći spasio i rasuo po cijelome svijetu
Mensur Ćatić

Kako se nositi sa ljutnjom? Postoji li neki sufi-recept za njeno pripitomljavanje?

Baran wrote:Kako se nositi sa ljutnjom? Postoji li neki sufi-recept za njeno pripitomljavanje?

Pa recept za ukusno jelo je da staviš bibera koliko možeš podnijeti. Malo bibera može pojačati apetit, a puno kad je,
onda on preuzme sve okuse i ništa ne osjetiš osim ljutnje.
U suštini moraš znati sebi mjeru i kad si je prešao. Ne postoji recept za svakoga jer svako ima svoj ukus .
Eto to je moj pristup, a ne znam za sufizam da postoje nekakvi precizni recepti već je fokus na ljudskoj individualnosti .

Baran wrote:Kako se nositi sa ljutnjom? Postoji li neki sufi-recept za njeno pripitomljavanje?

Ne ljuti se...... jer neces nista promijeniti.


Ljutna je zelja da vladas...... vladar koji nije vladar.

Kako se nositi sa ljutnjom? Ne ljuti se.

Genijalan savet.

Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na
pravu osobu, do ispravnoga stupnja, u pravi trenutak,
zbog ispravnoga razloga i na ispravan način - to nije
lako.
ARISTOTEL, Nikomahova etika

Baran wrote:Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na
pravu osobu, do ispravnoga stupnja, u pravi trenutak,
zbog ispravnoga razloga i na ispravan način - to nije
lako.
ARISTOTEL, Nikomahova etika

Znao je Arsla kazat...

arzuhal wrote:
Znao je Arsla kazat...

Šta misliš treba li, da bi se čovjek naučio ovako ponašati, mnogo ljutnje, samokontrole, pokušaja samokontrole, pa i pucanja po šavovima, dakle iskustva ili je moguće samo reći E odsad ću ovako? Ili je i to sve individualno?

Post nije los. Kao ni osamljivanje na par dana. Zamisljanje situacije koja "izbacuje iz takta" a onda smirivanje u takvoj situaciji ...

Dobro bi bilo osvijestiti ljutnju u momentu kad ona nastane. Tada se ona jednostavno razblaži, slabi joj intenzitet, tako da ne zahtijeva veliko trošenje dragocjene energije. To je moguće samo kad je u čovjeku dovoljno razvijen posmatrač koji, na neki način relativizira situaciju u kojoj nastaje ljutnja. U stvari on ne čini ništa, jednostavno je tu kao svjesnost svega, cjeline. Kad čovjek nije svjestan da ništa nije važno i vrijedno ljutnje, tada ljutnja preuzima vlast, (ili neka druga emocija). Razvijanje posmatrača u sebi je nekom lakši, a nekom teži "posao". Kako god, ne dogadja se dok čovjek ne osjeti potrebu za tim. Najbolje je kad se ono dogadja spontano, bez prevelikog umnog petljanja. Kako "posmatrač "raste" tako ljutnja ili neka druga neprijatna emocija slabi. I šta god da se dešava u tom smislu, važno je to pravovremeno sagledati i jdnostavno - prihvatiti.

Baran wrote:

arzuhal wrote:
Znao je Arsla kazat...

Šta misliš treba li, da bi se čovjek naučio ovako ponašati, mnogo ljutnje, samokontrole, pokušaja samokontrole, pa i pucanja po šavovima, dakle iskustva ili je moguće samo reći E odsad ću ovako? Ili je i to sve individualno?

A ima svega...

samokontrola naslijepo ne ide, tek nakon razumijevanja
znaci razvijati shvatanje situacije u sekundi

ima li ov dje sufisdzija al onih pravih?