Forum Klix.ba

CherryLips wrote:

she+ wrote:

VenomousV wrote:Ima li ko iskustva sa dr. Majom Slakovic?

Prijateljica je kod nje vodila trudnoću i prezadovoljna je. Kaže da se školovala po Amerikama i da je nekad radila kod Mehmedbašića. Kao baš zna oko ultrazvuka i to.

Meni je uvažena dr.Maja i Mehmedbasic ( i mladi i stari) rekli da je beba sa Down sindromom.
Mogli nas kostati gubitka bebe zbog pretrpljenih trauma i strahova.
Da su jedini ginekolozi na svijetu , više me ne bi vidjeli.
I nevjerovatno mi je kako ljudi šute o tome , kada s nekim počneš na tu temu i izneseš svoje iskustvo sa navedenim doktorima , čuješ -pa i nama se isto desilo ili i mojoj prijateljici / sestri je isto bilo.
Ljude uhvate na strahove , uzimaju im silne pare na double i triple testove , pa na amniocentezu privatno.
I svima s kojima sam razgovarala je nalaz sa amnio bio ok i dobili ljudi zdrave i normalne bebe.

Alhemicarkaa wrote: Isto iskustvo - pisala sam o tome na svim društvenim mrežama (i pod punim imenom i prezimenom), pa i ovdje. S tim da je meni izmjerila pogrešno nuhalni nabor, ona 3,2, druga dva dr 1,6. S obzirom na sve što sam doživjela od nje, ne bi me začudilo da je namjerno to uradila, jer su mi rekli da način na koji mi je izmjerila ne bi ni specijalizant. Uglavnom Maja monstrum.

CherryLips wrote:Da sam Bogdo sve ovo znala prije nego sam nogom krocila u njihovu ordinaciju ali naš mentalitet i „sutnja je zlato“....

CherryLips wrote:Da sam Bogdo sve ovo znala prije nego sam nogom krocila u njihovu ordinaciju ali naš mentalitet i „sutnja je zlato“....

Alhemicarkaa wrote:

CherryLips wrote:Da sam Bogdo sve ovo znala prije nego sam nogom krocila u njihovu ordinaciju ali naš mentalitet i „sutnja je zlato“....

Kad se tebi desilo? Ja sam ovdje pisala o tome, mislim i na ovom i na topicu trudnice. Pisala sam i po mamecim grupama na fb nas zato da neko ne prodje agoniju koju sam ja sa njom - tipa na telefon mi nonsalantno saopsti imate veliku sansu da vam djete ima down sindrom, nakon toga mi skoci mi pritisak na 150/60 sto niste uzeli apaurin, a sama mi tvrdila na pregledu prine da je teratogen. Katastrofa i covjek i doktor.

CherryLips wrote:Ma strasno je ovo sve , nekad se uhvatim kako razmisljam o jos jednoj bebi i onda pomislim pa u cije bi ruke pala....naravno da je sve u Bozijim rukama ali ko je sve danas doktor...strah te otici na vadjenje zuba a kamo li sta drugo..

strong69 wrote:

JanuaryJones wrote:

vjesticanametli wrote:Ode i Nakas

Tuga pregolema

Sjedio sam s njim prije 10 dana. Znao je za problem koji ima ali se ponasao kao da nema taj problem i kaze mi, kroz smijeh, da svi moramo umrijeti i da se toga ne treba plasiti. Necu da ulazim u pojedinosti razgovora ali nisam mogao doci sebi kada sam cuo da je umro...

CherryLips wrote:

Alhemicarkaa wrote:

CherryLips wrote:Da sam Bogdo sve ovo znala prije nego sam nogom krocila u njihovu ordinaciju ali naš mentalitet i „sutnja je zlato“....

Kad se tebi desilo? Ja sam ovdje pisala o tome, mislim i na ovom i na topicu trudnice. Pisala sam i po mamecim grupama na fb nas zato da neko ne prodje agoniju koju sam ja sa njom - tipa na telefon mi nonsalantno saopsti imate veliku sansu da vam djete ima down sindrom, nakon toga mi skoci mi pritisak na 150/60 sto niste uzeli apaurin, a sama mi tvrdila na pregledu prine da je teratogen. Katastrofa i covjek i doktor.

Sredinom 2015...ja sam je skoro vidjela , zena mi se smjeska , meni doslo da je pljunem , nako od srca

palestinka wrote:

strong69 wrote:

JanuaryJones wrote: Tuga pregolema

Sjedio sam s njim prije 10 dana. Znao je za problem koji ima ali se ponasao kao da nema taj problem i kaze mi, kroz smijeh, da svi moramo umrijeti i da se toga ne treba plasiti. Necu da ulazim u pojedinosti razgovora ali nisam mogao doci sebi kada sam cuo da je umro...

Ljudina, I dalje mi ne ide u glavu da takav čovjek može otići preko noći. Užasno mi je žao, a mogu tek misliti kako je porodici, prijateljima, kad ja imam utisak da mi je umro najrođeniji koliko je on bio dobar, sve, doktor, covjek, šaljivdžija,

Porodica, rodbina, prijatelji i kolege oprostili se na gradskom groblju Bare od Nedžada Nakaša, šefa Klinike za ginekologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Na groblju se okupio se veliki broj ljudi, dok su se u tužnoj koloni koja je danas krenula na posljednji ispraćaj dr. Nedžada Nakaša, mogli čuti samo bolni uzdasi i plač.

Nakaš je među pacijentima važio je za velikog stručnjaka, a njegove kolege su uvijek imale samo riječi hvale.

image
DR. NEDŽAD NAKAŠ
Brojni čitatelji javili su nam se pišući o dr. Nedžadu Nakašu, njegovoj predanosti poslu i neizmjernoj stručnosti.

"Dr. Nakaš i ja prvi put smo se sreli u životu 25 minuta prije nego što je rođen moj sin. U tih 25 minuta stalo je dovoljno stručnosti da se rutinska vizita pretvori u brzo dijagnosticiranje preklampsije i (vrlo) hitan carski rez, dovoljno hrabrosti da uzme moj život u svoje ruke iako je operacija bila zastrašujuće rizična, dovoljno ljudskosti i odgovornosti da ne okrene glavu na drugu stranu. U tih 25 minuta stao je čitav život mog sina, kao zdravog djeteta, nepovrijeđenog takvim ishodom trudnoće i čitav ovaj život u kojem ću imati prilike da ga gledam kako odrasta. Taj život nećemo protraćiti – ispunićemo ga istim tim vrijednostima i zahvalnošću.

Mama i tata

U uglu sobe još uvijek stoji zapakovan poklon za doktora Nakaša. Skroman, ali od srca uz veliku želju da se sretnemo i upoznamo plemenitog čovjeka koji je spasio kćerku jedinicu i radost našeg života i koji je pomogao našem unuku da dođe na svijet. Željeli smo da mu, kad malo poraste, s ponosom kažemo: “Evo, to je doktor Nedžad koji ti je dao život i spasio tvoju dragu mamu”. Ali, život često lista svoje strane ne pitajući nas šta želimo. Ostaće slika iz novina, buket bijelog cvijeća i Vaša kratka poruka koja će pratiti našeg unuka kroz život: “Nek’ je sa srećom, drug!”.

Baka i deda

U ime cijele porodice ovom prilikom mu ponovo zahvaljujemo, a porodici upućujemo izraze iskrenog saučešća.

julisiz es grant wrote:Ispratismo ga danas dok je nebo plakalo...isto kao prije skoro 13 godina, kada zemlji predadosmo ostatke mog prvog i trajnog uzora i vodilje u životu. Tada Nenu ni znao nisam...i nakon tako kratkog vremena, moradoh se oprostiti i od njega.
Još ne vjerujem...i danas sam u onoj masi svijeta, pod kišom, bio potpuno izgubljen...sve je bilo u njegovom stilu, svuda se osjećalo njegovo prisustvo, njegov duh sam vidio u svim tim licima, slikama, zvukovima...kao da smo u zemlju stavili nekog drugog, a on će se odnekud pojaviti i onako veselo uzviknuti: "Šta vam je ba? Jel to neko umro?"
Neki ljudi kao da ne mogu umrijeti. Zato je teže prihvatiti stvarnost kada odu.

JanuaryJones wrote:

julisiz es grant wrote:Ispratismo ga danas dok je nebo plakalo...isto kao prije skoro 13 godina, kada zemlji predadosmo ostatke mog prvog i trajnog uzora i vodilje u životu. Tada Nenu ni znao nisam...i nakon tako kratkog vremena, moradoh se oprostiti i od njega.
Još ne vjerujem...i danas sam u onoj masi svijeta, pod kišom, bio potpuno izgubljen...sve je bilo u njegovom stilu, svuda se osjećalo njegovo prisustvo, njegov duh sam vidio u svim tim licima, slikama, zvukovima...kao da smo u zemlju stavili nekog drugog, a on će se odnekud pojaviti i onako veselo uzviknuti: "Šta vam je ba? Jel to neko umro?"
Neki ljudi kao da ne mogu umrijeti. Zato je teže prihvatiti stvarnost kada odu.

Ostadoše mi 3 ožiljka što je vlastoručno ishekl'o, dva kad mi je djecu donio na svijet a treći od operacije koju nijedan doktor nije htio prihvatiti da uradi - a on uradio bez pogovora ("vidimo se kad povadiš nalaze") - ožiljci kao doživotni podsjetnik i uspomena na njega, jedno vanserijsko ljudsko biće

julisiz es grant wrote:Ispratismo ga danas dok je nebo plakalo...isto kao prije skoro 13 godina, kada zemlji predadosmo ostatke mog prvog i trajnog uzora i vodilje u životu. Tada Nenu ni znao nisam...i nakon tako kratkog vremena, moradoh se oprostiti i od njega.
Još ne vjerujem...i danas sam u onoj masi svijeta, pod kišom, bio potpuno izgubljen...sve je bilo u njegovom stilu, svuda se osjećalo njegovo prisustvo, njegov duh sam vidio u svim tim licima, slikama, zvukovima...kao da smo u zemlju stavili nekog drugog, a on će se odnekud pojaviti i onako veselo uzviknuti: "Šta vam je ba? Jel to neko umro?"
Neki ljudi kao da ne mogu umrijeti. Zato je teže prihvatiti stvarnost kada odu.

kredenac-ac wrote:Da li neko zna otprilike kakve su cijene u poliklinici Kozaric (zanimaju me samo gin.usluge)?
Unaprijed hvala

kredenac-ac wrote:Hvala mnogo.

wewa wrote:

CherryLips wrote:Ma strasno je ovo sve , nekad se uhvatim kako razmisljam o jos jednoj bebi i onda pomislim pa u cije bi ruke pala....naravno da je sve u Bozijim rukama ali ko je sve danas doktor...strah te otici na vadjenje zuba a kamo li sta drugo..

probaj da ne razmisljas tako.

ja sam trudnocu pratila kod dr divanovica, a planirala kod Nene na porod, jer me nekad davno operisao.
na kraju je bio hitni carski i zapala me dezura na GAK-u, nije moglo dalje od planiranog, pa je opet na kraju sve bilo hvala Bogu dobro.