Kako ono kažu, čovjek snuje, bog određuje. U ovom slučaju bog snuje, ali bog određuje. Bog je ljude stvorio takvima da ga ne slušaju. Ima ih jer ih je bog takvima stvorio.vatrogasac wrote:A zašto onda ima vjernika griješnika? Kur'an ih spominje.Hakiz wrote:
Naravno kao ucjenu. Ucjenu posljedicom.
U stvari: Ako znamo da najveću vrijednost imaju prva izdanja djela, onda prvo izdanje djela kojem je autor Bog, dakle Stari zavjet, možemo slobodno uzeti kao osnovu.
A priča ide ovako: Bili Adam i Eva. Sretni, super im, sve OK. Onda pojedoše jabuku. Ali, nije stvar u tome što je to jabuka. Stvar je u tome da su pojeli plod jednog drveta. A namjerno se zaboravlja da je to drvo, u stvari, drvo spoznaje ili drvo znanja. Šta je plod drveta znanja? Znanje, naravno. Dakle, bog se naljutio na Adama i Evu, to jeste na ljude, zato što su došli do znanja. Pa ih je otjerao. Da sada ne idemo duboko da to znači da ljudi da bi bili u raju ili moraju već biti glupi, ili moraju postati glupi kada uđu u raj.
A onda, Adam i Eva u Edenu nisu imali djecu. Djecu su dobili tek kada su protjerani. A to nači da ti (i ja, ali atista sam, pa u to ne vjerujem) svoje postojanje možeš i moraš zahvaliti zmiji i đavolu, ne bogu. A kako znamo šta i ko je đavo, svi ljudi, pa i ti, svoje postojanje moramo zahvaliti zlu. Da nije zla, ne bi ni nas bilo. Nije nas stvorio bog, bog je stvorio samo Adama i Evu i to takve da nemaju potomke. NA, ostale, bog nije planirao, nismo ni trebal opostojati. Nas, potomke Adama i Eve, ljude, stvorio je đavo, ne bog, stvorilo nas je zlo, ne dobro.
Dakle, ljudi moraju biti grješni, grijeh, u stvari zlo, nam je temelj posotjanja.



