Malo neobična odluka gradskih vlasti u Bihaću da Džananu Musi poklone stan. Prvo, porodicu Musa poznajem, i ljudi su situirani, imaju stan i porodičnu kuću. Stan im ne treba. Sve da im i treba, treba im u Zagrebu, gdje Džanan provodi veći dio godine. Osim toga, dijete od 16 godina obično ne živi sam u svom stanu. Tako da... Pohvale za volju i gestu (iako je informacija vrlo nerazrađena i ne znam gdje i kakav stan se spominje), ali neka žestoka stipendija od nekih 1000 km mjesečno, bi imala puno, puno veći i bolji efekat, za mladog košarkaša kojem treba sada samo hladna glava i puno rada i truda.
Vrlo je bitno naglasiti da je bilo sjajnih kadeta i juniora koji propadnu kao sećije, i niko više za njih ne čuje. To su oni koji se umisle, i počnu razmišljati o tome kako svijet košarke čeka na njihov dolazak. Ja se nadam da će naši dječaci ostati čvrsto, objema nogama na zemlji i raditi, raditi, raditi, kako bi se na kraju od njih mogli očekivati dobri seniorski rezultati. Ne treba spavati na lovorikama. Posao je tek počeo
Apropo Baje i Radončića... Don't dream dreams..Pogotovo za ovog prvog. Pogledajte slučaj Emira Sulejmanovića. Apsolutno istu stvar bi doživo i on, ako bi htio prelaziti. A teško da je motiv uopšte toliko jak, i da postoji ikako. Uostalom, na slici koju neko spomenu, Sani Čampara nosi trenerku sa grbom Hrvatske, a Bajo sa grbom BiH, i dolje piše - "brother from another mother", ali to ništa ne znači.. Radončić, s druge strane, vješto "bira" stranu. Ja sam već rekao da mislim da je jako blizu Crnoj Gori, barem sudeći po mjestima na kojima se kreće, ljudima s kojima se druži i sl., ali opet - ne treba odustajati od njega. Razgovor ne košta.
P.S. Ne znam stvarno šta treba da se desi, pa da se rasprave o ljiljanima i armiji, presele na teme koje se bave tom jalovom i bezveznom temom ? Daj pustite ljude koji vole sport i košarku da ovdje diskutuju o tome.