PapakizSarajeva wrote:sime_cipol wrote:
Vec su počele price ženturaca i mahalusa kako Begic ima brata koji radi u zatvoru pa da je to osveta

Iskreno mi je zao Begica, njegove porodice zbog onoga kroz sta prolaze. Ali, vjerujte mi kako se ovo zavrsilo sa Gacicem, i kako presabirem sve kroz sta je isti prosao, zao mi je i njega. Zao, jer je to bolestan covjek, koji kao takav nije prepoznat od onih koji su to morali vidjeti, koji za to primaju plate.
Covjek koji moze ubiti bilo koga, bez i trunke savjesti, bez emocija, koji moze pojesti dio svoje majke i slicne stvari, jednostavno nije normalan, to su teski psihicki slucajevi, bolesnici. Tu trebaju da se umjesaju sluzbe, drzava, da zastiti nas "normalne" od psihickih bolesnika.
Meni je žao Gačića i cijele njegove porodice. Na slici oca koju je stavio na FB vidi se kako liče. Stari mu je djelovao kao fin čovjek. Žao mi je majke koju je ubio i njegove sestre koja je sve to prošla. Kad se on pogleda djeluje kao neko ko je imao pristojnu porodicu, pristojne roditelje, dobar start i mogućnost da bude ponos a ne sramota zajednice. Neko čija ti je životna priča bliska.
I žao mi ga je sa profesionalne strane jer odlično znam da čim se nosio i kakve je demone imao u sebi. Ljudi ne mogu pojmiti da je njegovo stanje bilo ekvivalent čovjeku bez ruke ili noge-osoba sa teško narušenim zdravljem i bez mogućnosti da se to ikad izliječi. Žao mi ga je jer je bio cijeli život žrtva sistema: ratnog u Banjaluci i Zenici, poratnog u Bocinji pa kroz ovaj užas i nakaradu od države i uredjenjs. Ostavljen je na kraju da se nosi sa teškom bolesti sam i bez ikakvog nadzora. Ovakav je ishod jednostavno bio očekivan, sve drugo bi bilo iznenađenje.
Begića žalim kao čovjeka i kao policajca. Imao je tužnu priču u emotivnom životu. Njegovi su roditelji divni ljudi koji su doživjeli najgoru moguću situaciju u životu da ukopaju svoje dijete. Grozno. I radi njega i drugih žrtava
onda mi nije žao Gačića i pomislim da je ovo zaslužio i da bih ga i ja lično ubio bez milosti. Ostale žrtve nisam znao, Begića jesam posredno i zato mislim da je ovaj ishod sa Gačićem jedino pravedan.
Za Gačića sam ja prvi put čuo 1998. Ušao sam u javnu raspravu preko novina sa nekim likovima. To je eskaliralo pa se uključio i Ismet Gunić protiv mene. Nekoliko mjeseci poslije ga je Edin ubio. Tako sam i upamtio ime i onda povremeno vidjao Edinovo sporadično spominjanje u medijima. Još tad se vidjelo da nije dobar, prvu je žrtvu ubio radi bizarnog razloga jednako kao i sve ostale. Država se ni tad nije puno miješala, sem zakašnjele reakcije i represije, sumnjam da će se država i ubuduće brinuti.
Nas normalne od psihičkih bolesnika i njih od nas još dugo neće niko zaštititi. Iz milion razloga, nažalost. Samo možemo moliti Boga da ne naletimo na nekog novog Gačića kad se razjari i krene ubijati oko sebe.