muhafuca wrote: ↑01/06/2021 16:23
Hakiz wrote: ↑01/06/2021 14:12
muhafuca wrote: ↑01/06/2021 11:34
tajne sluzbe su uvjek radile i uvjek ce raditi ono sto mogu, volio ti to i ja ili ne, ili neko drugi.
Naravno, nije to sporno.
Sporno je da se to pozdravlja i tome raduje.
Ali, dobro, koliko je tajnih službi operisalo na teritoriji Turske, neka i oni negdje malo rade. Da se osjete važnima i jakima
izvukao si iz kontexta, objasnjeno ti je i zasto se neko raduje a neko ne
evo ponovo
da li se radujesh ovoj vjesti ili ne ovisi iskljucivo o tome sta mislish o organizaciji Gullen
tj:
da li su to Americko/Izraelski poslushnici - podrzani u cilju stavljanja turske pod punu Americku kontrolu
ili su stvarno Turski Patriote koji imaju viziju neke drugacije bolje Turske itd.
E to ti ide po principu "neciji terorista je borac za slobodu iz perspektive drugoga"
Nisam izvukao iz konteksta. Moje pisanje je principijelno. Operisanje tajnih službi u drugim državama, otimanje ljudi iz drugih država, umjesto da se radi normalnim putem (zahtjev, molba nedajbože, da ga država u kojoj je uhapsi, pa onda zahtjev toj državi da ga isporuči) i slične stvari se rade, naravno, ali to nije nešto šta ja pozdravljam. I da neka država ne bi išla normalnim putem i rizikovala da država u kojoj je osoba koja je prvoj državi od interesa tu osobu ne uhapsi i ne isporuči, ide se na tajne operacije. A to ne rade samo države koje hvataju kriminalce, to rade, možda i češće, diktature koje se rješavaju opozicije. Pa se ljudi otimaju, truju itd. Dakle, direktno se krše zakoni država u kojiam je osoba od interesa. E, sad, ako mi želimo društvo u kojem zakoni nisu bitni nego ko je jači tlači, trebamo to jasno reći, ukinuti zakone, policije itd pa ko se kako snađe.
Znači, u ovakvim stvarima je, kao i obično, sukob pragmatične koristi i principa. A kada principe pregaziš jednom zbog pragmatične koristi, onda legitimišeš da se ti principi uvijek krše. Pa se vraćamo na besmislenost zakona, sporazuma itd.
I tako zbog drveta (jednog gulenovca) rušiš šumu (kršiš i obesmišljavaš zakone, međunarodne sporazume, civilizacijeske vrijednosti, osnovnu pristojnost itd).
I ponavljam, takve stvari rade svi koji mogu, ali to ne znači da takve stvari treba pozdravljati i dizati im thumbsup.
Hajde ovako:
Igraju Sarajevo i Željo. I Sarajevo postigne pogodak iz očiglednog ofsajda, svi to vide, samo sudija nije vidio. Prizna pogodak i Sarajevo pobijedi tu utakmicu. Ti navijaš za Sarajevo. Da li ti je drago zbog pobjede? Da li ti je stalo da tim za koji navijaš, ili u njemu igraš, pobijedi bilo kako, pa makar i na prevaru, ili ti je stalo da tvoj tim bude bolji i da pobijedi kvalitetom umjesto prevarom? Da li bi, da si recimo mjastor, više volio da radiš posao fušerski i naplatiš ga skupo, ili da ga uradiš vrhunski, da si ponosan na sebe, da se s ponosom pod posao potpišeš i da ga skupo naplatiš?
Ja mislim da naši ljudi u većini biraju prvo, da im tim pobijedi pa makar i prevarom, da sfušere posao i skupo ga naplate. Da nam je to odlika mentaliteta. I zato često u diskusijama govorim da smo mi, Bosanci i Hercegovci, u suštini ljudi bez dostojanstva i ponosa. Jer, ponos i dostojanstvo nije to da razbiješ nekoga ko ti opsuje, nego da svoj posao uradiš najbolje što možeš, ne najbolje na planeti nego najbolje što ti možeš, da te niko ne može korumpirati itd.
I zato me pozdravljanje stvari kao što je ova o kojoj govorimo čini tužnim.
To je pitanje principa.
Ima ona izreka, ide ovako: Prije sam volio ljude, a onda sam ih upoznao...
