Milorad Dodik ALL ABOUT

[Petar Lukovic]

Piše: Petar Luković

Kako to u pisanoj formi izgleda, izvolite se uveriti: „Predsednik Srbije Boris Tadić oštro se danas usprotivio 'svakodnevnoj hajci' koja se u Bosni i Hercegovini vodi protiv premijera Republike Srpske Milorada Dodika, sa namerom da se uruši njegov lični i profesionalni integritet. 'Argumentovani dijalog o unutrašnjem uređenju Bosne i Hercegovine jedini je način da se dođe do demokratskog rešenja. Nikako ne bi valjalo da se ponovi nedavna prošlost, kada je demokratsku proceduru zamenjivala instrumentalizacija sudstva u političke svrhe', ocenio je Tadić, a prenela je Pres služba predsednika. 'Srbija se snažno zalaže za stabilnu Republiku Srpsku, a time i Bosnu i Hercegovinu', istakao je Tadić i dodao da su ustavne promene moguće samo uz dogovor demokratski izabranih legitimnih predstavnika tri konstitutivna naroda – Srba, Bošnjaka i Hrvata. Tadić je ponovio da Republika Srbija, kao garant Dejtonskog sporazuma, principijelno i nedvosmisleno podržava teritorijalnu celovitost Bosne i Hercegovine“.

Ako odbacimo sasvim realnu mogućnost da je čitava Pres služba Predsednika zajedno sa Predsednikom bila pijana i da je ovo priopćenje pisano u kreativnoj zajebanciji – ostaje bar pet živućih a mozgovnih dilema glede ovog uratka.

1. Zamislimo na trenutak suludu situaciju da, recimo, Stjepan Mesić, predsednik Republike Hrvatske priopćenjem priopći da se „oštro protivi 'svakodnevnoj hajci' koja se u Srbiji vodi protiv Miladina Kovačevića, sa namerom da se uruši njegov lični i profesionalni integritet“. Nakon što bi po defaultu još jednom dokazali da je reč o saopštenju „ustaškog predsednika“, legendarni srpski patriotski mediji nikako ne bi propustili priliku da primete da je priopćenje „mešanje u unutrašnje stvari Srbije“. Gle! Otkud to da u Srbiji više niko ne konstatuje činjenicu da se izvesni Boris Tadić ovakvim pisamcetom direktno meša u „unutrašnje stvari“ međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine? Šta se Borisa Tadića, teoretski, tiču medijske, političke ili već bilo kakve kritike Milorada Dodika? Što se Boris Tadić uzbuđuje zbog opravdanih ili neopravdanih optužbi protiv Dodika da je pokrao 140 miliona konvertabilnih maraka? Kakve veze država Srbija ima s krivičnim prijavama protiv čelnika tzv. RS? O kojoj „hajci“ govori Boris Tadić? O medijima u Federaciji koji se, za razliku od medija u Dodikovom rezervatu, ne plaše da objave da je Dodik – nacionalista, diktator i lopov? Otkad to Boris Tadić prati inostrane medije i reaguje na iste?

Hoće li, recimo, sutra ili prekosutra, Tadić istim ovakvim saopštenjem reagovati na pisanje kosovskih listova povodom presude srpskim zločincima u Hagu? Ili je ova vrsta saopštenja rezervisana samo za najdražeg prijatelja – Milorada Dodika?

2. Citat iz predsedničkog saopštenja („Argumentovani dijalog o unutrašnjem uređenju Bosne i Hercegovine jedini je način da se dođe do demokratskog rešenja. Nikako ne bi valjalo da se ponovi nedavna prošlost, kada je demokratsku proceduru zamenjivala instrumentalizacija sudstva u političke svrhe“) urnebesno je nejasan i toliko relativizujuće opšti da niko, uključujući i autora saopštenja, ne može da objasni šta znače sintagme „nedavna prošlost“ a posebice „instrumentalizacija sudstva u političke svrhe“. Šta je, jebiga, „nedavna prošlost“? Nešto što se desilo aprila 1992, kad su Dodikovi politički istomišljenici krenuli da granatama sravnjuju Sarajevo naredna 44 meseca? Ili je „nedavna prošlost“ ono o čemu Milorad Dodik s ponosom govori u Žarkovićevom „Vremenu“:
„Mi smo u posljednje tri godine imali veoma dobre odnose i sa bivšim premijerom Vojislavom Koštunicom, koji je pokazao veliki interes upravo za razvijanje tih odnosa, a naravno i sa gospodinom Borisom Tadićem i aktuelnom vladom na nizu projekata. Zatekli smo mnogo neriješenih problema. Prije tri godine je, na primjer, pacijent iz RS u Srbiji tretiran kao stranac, morao je da plaća četiri puta skuplje usluge nego građani Srbije. Danas je to izjednačeno. Telekom Srbije je uložio 646 miliona evra u Telekom RS i već nakon godinu i nešto dana može se reći da je to jedna od najuspješnijih privatizacija u regionu. Telekom Srbije je tako postao regionalni faktor koji se širi. I u Federaciji je privukao više od 100.000 pretplatnika. Srpski Telekom je investirao još pedeset miliona evra u opremu. Izgradili smo zajednički most na Savi, školu na Palama, mnoge kompanije, kao što je Delta, proširile su svoje poslovanje. Snimali smo zajednički i dva filma: Turneja i Sveti Đorđe ubija aždaju. Hoćemo i da sakupimo zajednička sredstva za snimanje filma o Jasenovcu. Naravno, voljeli bismo da Srbija ima stabilniju situaciju, ali razumijemo da ima dosta problema vezanih za Kosovo. Mi ćemo naš odnos prema Kosovu uvijek dovesti u poziciju sa zvaničnim stavom Srbije. Bio sam u Minhenu, gdje je bilo najavljeno da će govoriti Fatmir Sejdiju, te sam otišao sa te večere“. Hrabro je Dodik ostao gladan!

-.-PHOTO: BETA/MARKO RUPENA-.-Hvala ti na saopštenju: Dodik zahvaljuje Tadiću
Hvala ti na saopštenju: Dodik zahvaljuje Tadiću
PHOTO: BETA/MARKO RUPENA

3. Najsumanitiji deo Tadićevog saopštenja nalazi se u sledećoj rečenici: „Srbija se snažno zalaže za stabilnu Republiku Srpsku, a time i Bosnu i Hercegovinu'“. Da pojasnimo: zalaganje za Republiku Srpsku – sasvim svejedno: snažno ili impotentno – istovremeno znači zalaganje za Milorada Dodika, koji se i u ovom saopštenju inkarnirao kao simbol ove genocidne tvorevine, stvorene na zločinu. Da pojasnimo još jednom: ako podržavate Republiku Srpsku Milorada Dodika, ne možete podržavati celovitu Bosnu i Hercegovinu, jer sam Milorad Dodik u intervjuu za „Vreme“ i „Politiku“ i za sve srbijanske listove govori jednu istu rečenicu: „Fedracija je inostranstvo“. Ima i nastavak: „Sarajevo je za nas Teheran“. Ili, još bolje, Dodikovo objašnjenje na pitanje da li Bosnu i Hercegovinu oseća kao svoju državu: „Bosna i Hercegovina kao država je za nas moranje, rezultat Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kao legalista, ja to naravno ne sporim. A ako me pitate o emocijama, onda ću ja uvijek reći da sam iz Republike Srpske, iz Banjaluke. A ako nije dovoljna ta identifikacija, onda ću reći da sam iz Beograda, iz Srbije“.

Ovaj mentalno poremećeni detalj da Dodik (rodom iz Laktaša) tvrdi da je iz Beograda, iz (Tadićeve) Srbije – kazuje da imamo posla sa opasno bolesnim čovekom koji je izmeštajući geografiju u glavi umislio da je Republika Srpska deo Srbije. Nije. I nikad neće biti.

4. Poslednja rečenica Tadićeve poruke („Republika Srbija, kao garant Dejtonskog sporazuma, principijelno i nedvosmisleno podržava teritorijalnu celovitost Bosne i Hercegovine“) zbilja zvuči kao smehotresni imbecilizam. Ostaviti ovakvu alibi-rečenicu za kraj priopćenja a prethodno braniti Dodika, koji čini sve da se što pre reši „celovitosti“ i „inostranstva“ u vlastitoj državi koju ne priznaje – praktično znači da je teorija „i Exit i Guča“ dovedena do savršenstva.

Podržavamo Mileta, ali podržavamo i BiH, koju Mile mrzi. Podržavamo slobodne medije ali samo one koji obožavaju Mileta. Podržavamo Republiku Srpsku, za koju se nadamo da će jednog dana pripasti Srbiji, ali to nikako javno nećemo reći.

5. I nešto sasvim drugačije. Biti predsednik Srbije danas, ovog časa, i ne oglasiti se oko skandala „Miladin Kovačević“, prećutati presudu Haškog tribunala koji je Srbiju stavio na kratku listu zemalja koje su do poslednjeg detalja organizovale državotvorni zločin u cilju isterebljenja „nepoželjnog naroda“, izbegavati da se pogleda istini u oči i prihvati činjenica da je Evropska unija miljama i godinama daleko, uprkos lažnim predizbornim obećanjima... a, istovremeno, tetošiti sirovinu kakav je Milorad Dodik, brinući o njemu kao o dobrodušnom Retardu Srpstva preko Drine – sasvim liči na Borisa Tadića, Predsednika.

Duh Matije Bećkovića, Dobrice Ćosića i Ljube Tadića još uvek živi! A tko zna: moguće je da su sva trojica pisala ovo priopćenje! Liči, jebiga!

Hvala Shoba!
Da ponovim. Liči, jebiga!!!

[BajrinNajmladji]

3. Najsumanitiji deo Tadićevog saopštenja nalazi se u sledećoj rečenici: „Srbija se snažno zalaže za stabilnu Republiku Srpsku, a time i Bosnu i Hercegovinu'“.

Sa. sleng: mojNe ga, driU ga!

[dallton]

3. Najsumanitiji deo Tadićevog saopštenja nalazi se u sledećoj rečenici: „Srbija se snažno zalaže za stabilnu Republiku Srpsku, a time i Bosnu i Hercegovinu'“.

Sa. sleng: mojNe ga, driU ga!

stize i odgovor iz pc-a na prijavu protiv dode

*** SPAM *** - Prijave protiv nekoliko hiljada Bošnjaka i Hrvata osumnjičenih za navodne ratne zločine nad srpskim civilima u BiH, koje su članovi udruženja SPONA (Srpski pokret nezavisnih udruženja) dostavili tužilaštvima u BiH i Srbiji, prema informacijama do kojih je došao "Dnevni avaz", mogle bi biti korištene za potrebe političkih pritisaka Banje Luke i Beograda prema Sarajevu.

Izvori bliski istražnim organima BiH tvrde kako imaju podatke da je trenutno u RS u obradi više od hiljadu imena osoba koje se sumnjiče za ratne zločine za koje je upitno da li za vođenje postupka protiv njih lokalna tužilaštva imaju potrebnu saglasnost Tužilaštva BiH o osjetljivosti predmeta.

Od nekoliko hiljada ljudi koje je svojevremeno prijavila SPONA, izvučeno je, prema našim saznanjima, oko 1.200 imena protiv kojih je pokrenuta istraga za ratni zločin.

"Protiv jednog broja njih istragu vodi Tužilaštvo BiH, drugi su predmet istrage srbijanskog pravosuđa, a najveći broj je u lokalnim tužilaštvima u RS. Prema prvoj ocjeni, uglavnom su to osobe sa spiskova koje je 1995. i 1996. pravila služba bezbjednosti RS", navodi isti izvor.

Predsjednik Organizacije demobilisanih boraca iz Srebrenice Zulfo Salihović potvrdio je da je najveći broj osumnjičenih Bošnjaka i Hrvata pod istragom tužilaštava u RS, među kojima je skoro 400 Srebreničana, oko 200 ih je sa područja sarajevske regije, a značajan broj sa područja Tuzle, Bihaća i Goražda.

Prema njegovim riječima, osim civilnog i vojnog vodstva BiH i Srebreničana, prijavljena su skoro sva opštinska vodstva sa prostora koje je u ratu kontrolisala Armija BiH, zatim predstavnici političkih stranaka, direktori raznih institucija, pa čak i ljekari i univerzitetski profesori, umjetnici, novinari itd.

"Biće dovoljno da se njihova imena počnu spominjati u javnosti pa da se napravi cijela pometnja u životima tih ljudi, ali i u kompletnim odnosima u BiH. Najgore je što više niko ne zna koliko su potjernica za osumnjičenima izdali u RS i na kojoj će granici neko od tih ljudi, ni kriv ni dužan, biti uhapšen, kao što se to dogodilo Jusupu Ahmetoviću iz Milića", upozorava Salihović.

Iz Tužilaštva za ratne zločine Srbije juče "Avaz" nije mogao dobiti podatke o broju pokrenutih istraga protiv državljana BiH, ali nezvanično saznaje da je taj broj daleko veći od onog kojim se ovih dana špekuliše u javnosti.

[Sensei]

Oglasio se predsednik Srbije
Objavljeno: Pet, 27. 02. 2009. 18:18
TADIĆ BRANI DODIKA

Više od prijatelja: Boris Tadić i Milorad Dodik
PHOTO: BETA/MARKO RUPENA
Vaistinu su misteriozni predsednički putevi: u trenucima koji se mere sedmicom dana potpune šutnje Borisa Tadića – koji se uvređeno povukao iz javnog života čim je započela afera oko voljenog Miladina Kovačevića, ostavljajući u areni samog Jeremića Vuka da se bori sa medijskim zverima – iznenada, out of blue, Predsednik je odaslao priopćenje čija tema sa državom Srbijom nikakve veze nema! Nešto što se mutantno zove „Pres služba Predsednika“ uobličila je Tadićeve raskošne misli u saopštenje kojim se, odjednom, brani Milorad Dodik, premijer tzv. Republike Srpske

[dallton]

tadic je krenuo maksimalno u rikverc, sta cete prevladao porodicni utjecaj tate ljube i senilnih akademika, hoce mali boris da dokaze umnim srpskim stratezima da se zna boriti za "veliku srpsku stvar" - a borba za tu veliku stvar historijski je dosad zavrsavala primanjem velike batine (da ne kazem cega) u jedan dio tijela koji se historijski nalazi na straznjem dijelu

[pici]

3. Najsumanitiji deo Tadićevog saopštenja nalazi se u sledećoj rečenici: „Srbija se snažno zalaže za stabilnu Republiku Srpsku, a time i Bosnu i Hercegovinu'“.

Sa. sleng: mojNe ga, driU ga!

stize i odgovor iz pc-a na prijavu protiv dode

*** SPAM *** - Prijave protiv nekoliko hiljada Bošnjaka i Hrvata osumnjičenih za navodne ratne zločine nad srpskim civilima u BiH, koje su članovi udruženja SPONA (Srpski pokret nezavisnih udruženja) dostavili tužilaštvima u BiH i Srbiji, prema informacijama do kojih je došao "Dnevni avaz", mogle bi biti korištene za potrebe političkih pritisaka Banje Luke i Beograda prema Sarajevu.

Izvori bliski istražnim organima BiH tvrde kako imaju podatke da je trenutno u RS u obradi više od hiljadu imena osoba koje se sumnjiče za ratne zločine za koje je upitno da li za vođenje postupka protiv njih lokalna tužilaštva imaju potrebnu saglasnost Tužilaštva BiH o osjetljivosti predmeta.

Od nekoliko hiljada ljudi koje je svojevremeno prijavila SPONA, izvučeno je, prema našim saznanjima, oko 1.200 imena protiv kojih je pokrenuta istraga za ratni zločin.

"Protiv jednog broja njih istragu vodi Tužilaštvo BiH, drugi su predmet istrage srbijanskog pravosuđa, a najveći broj je u lokalnim tužilaštvima u RS. Prema prvoj ocjeni, uglavnom su to osobe sa spiskova koje je 1995. i 1996. pravila služba bezbjednosti RS", navodi isti izvor.

Predsjednik Organizacije demobilisanih boraca iz Srebrenice Zulfo Salihović potvrdio je da je najveći broj osumnjičenih Bošnjaka i Hrvata pod istragom tužilaštava u RS, među kojima je skoro 400 Srebreničana, oko 200 ih je sa područja sarajevske regije, a značajan broj sa područja Tuzle, Bihaća i Goražda.

Prema njegovim riječima, osim civilnog i vojnog vodstva BiH i Srebreničana, prijavljena su skoro sva opštinska vodstva sa prostora koje je u ratu kontrolisala Armija BiH, zatim predstavnici političkih stranaka, direktori raznih institucija, pa čak i ljekari i univerzitetski profesori, umjetnici, novinari itd.

"Biće dovoljno da se njihova imena počnu spominjati u javnosti pa da se napravi cijela pometnja u životima tih ljudi, ali i u kompletnim odnosima u BiH. Najgore je što više niko ne zna koliko su potjernica za osumnjičenima izdali u RS i na kojoj će granici neko od tih ljudi, ni kriv ni dužan, biti uhapšen, kao što se to dogodilo Jusupu Ahmetoviću iz Milića", upozorava Salihović.

Iz Tužilaštva za ratne zločine Srbije juče "Avaz" nije mogao dobiti podatke o broju pokrenutih istraga protiv državljana BiH, ali nezvanično saznaje da je taj broj daleko veći od onog kojim se ovih dana špekuliše u javnosti.

I hoce u EU hoce na moj Kur*c a ne u EU koja budalaština očajnika......ovo je zaista posljednji trzaj velikosrpske politike.Prijave protiv nekoliko hiljada Bošnjaka i Hrvata osumnjičenih za navodne ratne zločine nad srpskim civilima u BiH.....kolko ono po ovim umobolnicima iz SPONA ima samo u sarajevu ratnih zlocinaca...4000 do 5000 hiljada de i mene uvrstite u taj spisak pošto me svakako bivši jarani koji pobjegoše za begeš optužiše da sam koljač,et oni znaju a udarali se nogom u gujicu da pobjegnu trebali bi i mrtve borce i šehide uzet u optužnicu i oni su isto masakrirali i ubijali itd itd.....inace nece vam ni da Mićko-Milošević sa čitavom JNA vaskresne pomoć a pogotovo Dodiju....on je svoje otpevao.

[dallton]

promjena - i vinko puljic se okrece od price o trecem entitetu i podsjeca bosnjake da se hrvati moraju uvazavati ...svi bjeze s dodinog broda, spasaaaaaaaaavaj se ko mooooooozeeeeeee

Dejtonskim sporazumom zaustavljen je rat, ali nije donesen pravedan mir, smatra gost Dnevnika D nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Predugo je ostavljeno tako bolesno stanje i sad ga je teško liječiti. U tako podijeljenoj zemlji ne mogu se svi osjećati jednakopravnim.

"U RS-u od 220.000 Hrvata prije rata danas živi svega 13.000. Za takvo stanje su odgovorni oni koji su blokirali povratak, ali i u Federaciji BiH se premalo uvažava činjenica da smo mi jednaki kao građani, kao narod sa svojim identitetom. Postoji i perfidna igra u kojoj se kroz zalaganje za multietničku BiH radi na tome da ona bude vrlo jednoznačna", tvrdi Puljić.

Govoreći o ulozi vjerskih zajednica u BiH, kardinal Puljić ističe da se vjerske zajednice prozivaju kad politika kiksa. "Svatko mora nositi svoju odgovornost", kaže Puljić, "i nije red uvlačiti vjerske zajednice i njihove nadležnosti u civilne poslove".

"Priča o trećem entitetu je bacanje prašine u oči i ne može biti sreće u jednom entitetu, već treba tražiti način da bude jednakopravnosti na cijelom teritoriju BiH. Ta se prašina baca u oči zato što nitko ne smije dirnuti Republiku Srpsku. Ko je Dodik da nudi Hrvatima treći entitet? Što ima meni netko davati ono što je moje? Ovo je i moja BiH. Nema nitko što nuditi nego treba dozvoliti da jednaka prava budu u BiH", poručuje Puljić.

koliko za 7 dana hrvatski kanal ce biti odobren

[kinu]

3. Najsumanitiji deo Tadićevog saopštenja nalazi se u sledećoj rečenici: „Srbija se snažno zalaže za stabilnu Republiku Srpsku, a time i Bosnu i Hercegovinu'“.

Sa. sleng: mojNe ga, driU ga!

stize i odgovor iz pc-a na prijavu protiv dode

*** SPAM *** - Prijave protiv nekoliko hiljada Bošnjaka i Hrvata osumnjičenih za navodne ratne zločine nad srpskim civilima u BiH, koje su članovi udruženja SPONA (Srpski pokret nezavisnih udruženja) dostavili tužilaštvima u BiH i Srbiji, prema informacijama do kojih je došao "Dnevni avaz", mogle bi biti korištene za potrebe političkih pritisaka Banje Luke i Beograda prema Sarajevu.

Izvori bliski istražnim organima BiH tvrde kako imaju podatke da je trenutno u RS u obradi više od hiljadu imena osoba koje se sumnjiče za ratne zločine za koje je upitno da li za vođenje postupka protiv njih lokalna tužilaštva imaju potrebnu saglasnost Tužilaštva BiH o osjetljivosti predmeta.

Od nekoliko hiljada ljudi koje je svojevremeno prijavila SPONA, izvučeno je, prema našim saznanjima, oko 1.200 imena protiv kojih je pokrenuta istraga za ratni zločin.

"Protiv jednog broja njih istragu vodi Tužilaštvo BiH, drugi su predmet istrage srbijanskog pravosuđa, a najveći broj je u lokalnim tužilaštvima u RS. Prema prvoj ocjeni, uglavnom su to osobe sa spiskova koje je 1995. i 1996. pravila služba bezbjednosti RS", navodi isti izvor.

Predsjednik Organizacije demobilisanih boraca iz Srebrenice Zulfo Salihović potvrdio je da je najveći broj osumnjičenih Bošnjaka i Hrvata pod istragom tužilaštava u RS, među kojima je skoro 400 Srebreničana, oko 200 ih je sa područja sarajevske regije, a značajan broj sa područja Tuzle, Bihaća i Goražda.

Prema njegovim riječima, osim civilnog i vojnog vodstva BiH i Srebreničana, prijavljena su skoro sva opštinska vodstva sa prostora koje je u ratu kontrolisala Armija BiH, zatim predstavnici političkih stranaka, direktori raznih institucija, pa čak i ljekari i univerzitetski profesori, umjetnici, novinari itd.

"Biće dovoljno da se njihova imena počnu spominjati u javnosti pa da se napravi cijela pometnja u životima tih ljudi, ali i u kompletnim odnosima u BiH. Najgore je što više niko ne zna koliko su potjernica za osumnjičenima izdali u RS i na kojoj će granici neko od tih ljudi, ni kriv ni dužan, biti uhapšen, kao što se to dogodilo Jusupu Ahmetoviću iz Milića", upozorava Salihović.

Iz Tužilaštva za ratne zločine Srbije juče "Avaz" nije mogao dobiti podatke o broju pokrenutih istraga protiv državljana BiH, ali nezvanično saznaje da je taj broj daleko veći od onog kojim se ovih dana špekuliše u javnosti.

SPONA= Srpski pokret obmane naroda , Dodikov cuko kojeg pusta uvijek kad je gusto .Kamenja u dzepove i gadjat ako nalete.

Salu na stranu ako je ovo istina a vjerujem da jest hajd majci sad otidji u PC pa oni ce pocet hapsit.
Nije dobro ako neko ne reaguje moglo bi bit svasta ,ovo mirise na barikade.

[kv99]

Prije nekoliko mjeseci je krkan izgubio tuzbi koju je pokrenuo protiv novinara iz Federacije, RTVFBiH i pogotovo emisije "60 minuta " i tom je prilikom osudzen da plati cjelokupne troskove sudzenja a sve ukupno je bilo nekoliko hiljada KM ( ako me dobro sjecam bilo je oko 10 000 KM) . Da li iko zna kako je to sve proslo tj da li se krkan povinovao odluci suda /ignoriso odluku ?

[dallton]

Let’s trade Ratko Mladic for Republika Srpska

-Marko Atilla Hoare


Bosnia-Hercegovina, the weakest spot in the European order in the Balkans, may be closer to renewed violent conflict than at any time since the war ended there in 1995. Milorad Dodik, prime minister of Bosnia’s Serb entity, the ‘Republika Srpska’ (RS), openly expresses his opposition to Bosnia’s continued existence, while working methodically to undermine it from within, paving the way for the Serb entity’s eventual secession. His radical stance appears to be catalysed by his desire to avoid investigation for fraud, corruption and misuse of finances by Bosnia’s central bodies. After Bosnia’s State Investigation and Protection Agency sent a report to the state proscutor’s office detailing allegations against Dodik, the latter responded that ‘Even the little faith I had in the state of Bosnia and Herzegovina is now lost due to this farce with the criminal charges against me’ and ‘They have made this country pointless.’ Bosnia’s Muslims, or Bosniaks, are meanwhile preparing to resist the secession of the Serb entity through force of arms. Serbia’s President Boris Tadic, torn between pro-European and nationalist impulses, has aligned himself with Dodik, claiming he is the victim of a ‘daily witch-hunt’. The Bosnian central state has virtually ceased to function. Already last autumn, the former High Representative of Bosnia, Lord (Paddy) Ashdown, and the architect of the Dayton Peace Accords, Richard Holbrooke, wrote in an article in The Guardian that Bosnia ‘is in real danger of collapse’. Yet the situation has only become worse since that article was penned, and shows every sign of deteriorating further.

It is, therefore, clear to anyone who cares to look that the constitutional order established in Bosnia by Dayton, based as it is upon two semi-independent entities (the RS and the Muslim-Croat Bosnian Federation) has ceased to function and has become a danger to regional peace and stability. The question is not whether this order needs to be replaced, but what it should be replaced with. The question ultimately boils down to whether Bosnia should be recentralised and reintegrated, so that the central institutions can function properly again, or whether Bosnia should be allowed effectively to disappear altogether.

Some argue that the RS should be allowed to secede and become an independent state, as Kosova has been allowed to secede from Serbia and Montenegro was allowed to secede from the State Union of Serbia and Montenegro. Yet this is a false parallel that demonstrates a fundamental misunderstanding of the constitutional nature of Bosnia on the part of those that draw it. Contemporary Bosnia is not a federation of entities that came together formally on the basis of their own individual sovereign wills, as was the old Yugoslav federation. After World War II, Montenegro, Serbia and the other Yugoslav republics came together voluntarily to form a federal union of sovereign members, while Kosova joined the People’s Republic of Serbia formally on the basis of a decision of its own assembly. By contrast, the RS was created as part of the overall peace settlement at Dayton that also created the two-entity Bosnia in place of the old Bosnian republic, and that was based on certain mutually agreed terms and conditions. The trade-off was that, on the one hand, the RS would be recognised as one of Bosnia’s two entities in extremely generous borders encompassing 49% of Bosnia’s territory, despite the fact that Serbs had comprised only slightly over half of the pre-war population of this territory, and only 31% of the pre-war population of Bosnia as a whole. And on the other hand, the RS would recognise that it formed an integral part of a unified Bosnian state.

Secession of the RS from Bosnia would constitute a violation of the terms of the Dayton Accords, therefore nullifying any obligation on the part of the other Bosnian parties and the international community to recognise its existence. Such an act of illegal secession would inevitably result in a Bosniak military response; the Western alliance would then effectively be faced with the unenviable choice between colluding in the illegal secession or colluding in its military crushing by the Bosniaks, with all the bloodshed that would involve. A successful dismembering of Bosnia would further encourage Serb efforts at dismembering Kosova, resurrecting Serbian expansionism and encouraging similar impulses on the parts of other Balkan peoples, such as the secession of the Albanian minority in Macedonia, with potentially catastrophic consequences for the region.

Far better, then, to ensure that the RS does not secede. Those complaining that the Serbs are supposedly being discriminated against by the international community, so far as national self-determination is concerned, should politely be reminded that the Bosnian Serbs are not being accorded any fewer rights in this respect than the Bosnian Croats, or than the Albanians in Macedonia - indeed, they have been accorded a higher degree of autonomy than either. Furthermore, the right to national self-determination also belongs to the non-Serb inhabitants of the territory of the RS who were expelled during the war; like Bosnia as a whole, the RS belongs to all its peoples, not just the Serbs or any other single ethnic group.

Indeed, the recognition of the RS in 1995 was made contingent upon its acceptance of additional terms, including that it permit the return of Muslim and Croat refugees to its territory and cooperate with the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY). These terms have not been fulfilled: the RS, whose territory was nearly half Muslim and Croat in 1992, is today still almost entirely ethnically purely Serb, while its record of collaboration with the ICTY is the worst of any state or entity in the region. Ratko Mladic, the architect of the genocidal Srebrenica massacre and one of the two most high-profile Bosnian Serb war-crimes indictees, has still not been delivered to The Hague, while the other, former RS president Radovan Karadzic, was arrested in Belgrade only last year, having previously enjoyed years of fugitive existence in the RS and Serbia, undisturbed by their authorities. Not only has the RS no right to secede, but by violating the terms of the Dayton Accord, it has forfeited the right to exist in the form mandated by Dayton. In the name of both justice and regional stability, we have every reason to scale back the autonomy of the RS and reintegrate it with the rest of the country, so that the Bosnian central institutions are able to function. Bosnia is heading toward either partition or reintegration; since it cannot be partitioned without catastrophe, it must be reintegrated. The RS may continue to exist at the administrative and ceremonial level, as a district of Bosnia with its own flag and other symbols, but real sovereignty over the whole of Bosnia must reside in Sarajevo if the state is to function.

The reintegration of Bosnia can serve to kill two birds with one stone; it can solve the Bosnian problem, and solve the Serbian problem as well. Leaving aside the question of Kosova, the problem with Serbia is that it is not being allowed to join the EU given its failure to arrest Mladic. Yet what the EU views as punishment, the anti-European nationalists in Serbia view as reward: as Sonja Biserko, head of Serbia’s Helsinki Committee, has argued, punishing Serbia over Mladic by keeping it out of the EU is counterproductive, as it further weakens the already weak pro-European element in Serbian politics. Biserko therefore favours Serbia’s unconditional entry into the EU. Yet the Bosniaks would rightly see an end to European pressure on Serbia over Mladic as grossly unfair; they would be entirely justified in responding to such a European betrayal of the terms of the Dayton Accords with more radical measures.

Allowing Serbia to join the EU without arresting Mladic would be a reasonable quid pro quo for the reintegration of the RS into Bosnia, solving both the Serbian and Bosnian problems, bolstering the pro-European element in Serbia while compensating the Bosniaks and Bosnian citizens as a whole for the failure to arrest Mladic. The warrant for Mladic’s arrest can remain klix, should he ever resurface.

This would leave the unresolved dispute over Kosova as the principal remaining source of instability in the former Yugoslavia. It is unrealistic to expect Serbia to recognise Kosovo as a condition for EU membership. But the EU could impose more reasonable conditions: firstly, an end to Serbia’s destabilisation of and embargo against Kosova, and to its promotion of parallel structures among the Serb minority there; secondly, a formal undertaking not to veto Kosovo’s eventual membership of the EU; and thirdly, an undertaking to respect the autonomy, unity and indivisibility of Kosova, something that Belgrade already formally adheres to. This would leave only an unresolved dispute between Belgrade and the majority of EU states over whether the self-governing, unified Kosova heading toward EU membership is or is not an independent state (and entities do not have to be independent to join or leave the EU - witness Greenland, which seceded from the European Economic Community in 1985 despite the fact that it was an autonomous part of Denmark, which remained in the EEC).

European leaders may baulk at attempting any such ‘radical’ solution. Yet if they do, they may find themselves faced with a much worse crisis in the near future, one that will really require drastic measures to rectify.

This article was published today on the website of the Henry Jackson Society

vidi sto su se medjunarodni analiticari raspisali na svim kontinentima, prosto se utrkuju svaki dan po pet analiza, ne mogu da sve stignem, nisu ovoliko pisali o BiH jos od rata ...svaka cast dodo ucinio si nam uslugu ko niko dosad sad jos samo kreni, postavi barikade ili pocni hapsiti i

samo za dodu spasitelja jedinstvene BiH, sretan 1 mart dan nezavisnosti

[zayko]

The reintegration of Bosnia can serve to kill two birds with one stone; it can solve the Bosnian problem, and solve the Serbian problem as well.

Odavno vecih gluposti ne procitah kao u ovoj gore "analizi" ooo, ljebe

[dallton]

The reintegration of Bosnia can serve to kill two birds with one stone; it can solve the Bosnian problem, and solve the Serbian problem as well.

Odavno vecih gluposti ne procitah kao u ovoj gore "analizi" ooo, ljebe

isto su rekli kad je pisac gornjeg teksta (inace jedan od bivsih tuzilaca koji je plavsicku poslao na dugogodisnje ljetovanje) napisao 2000 da je nezavisnost Kosova neumitna, u vrijeme kad je ni albanci nisu trazili

[Skyfox]

ne zalazim na pdf politika ali 124 stranice o MD jest popularan

[zayko]

The reintegration of Bosnia can serve to kill two birds with one stone; it can solve the Bosnian problem, and solve the Serbian problem as well.

Odavno vecih gluposti ne procitah kao u ovoj gore "analizi" ooo, ljebe

isto su rekli kad je pisac gornjeg teksta (inace jedan od bivsih tuzilaca koji je plavsicku poslao na dugogodisnje ljetovanje) napisao 2000 da je nezavisnost Kosova neumitna, u vrijeme kad je ni albanci nisu trazili

vidimo koliko je neminovna mozda ce se bas on morati izjasniti da je to protivno medjunarodnom pravu

[zayko]

ne zalazim na pdf politika ali 124 stranice o MD jest popularan

Dodik apsolutno rulz na ovim prostorima!

[njonjica]

ne zalazim na pdf politika ali 124 stranice o MD jest popularan

Ma jok popularan....smijesan

[zayko]

Svega mi, pored njega su svi njegovi "partneri" iz politickog zivota FBH vise nego presmijesni

[Bosram]

Let’s trade Ratko Mladic for Republika Srpska

-Marko Atilla Hoare


Bosnia-Hercegovina, the weakest spot in the European order in the Balkans, may be closer to renewed violent conflict than at any time since the war ended there in 1995. Milorad Dodik, prime minister of Bosnia’s Serb entity, the ‘Republika Srpska’ (RS), openly expresses his opposition to Bosnia’s continued existence, while working methodically to undermine it from within, paving the way for the Serb entity’s eventual secession. His radical stance appears to be catalysed by his desire to avoid investigation for fraud, corruption and misuse of finances by Bosnia’s central bodies. After Bosnia’s State Investigation and Protection Agency sent a report to the state proscutor’s office detailing allegations against Dodik, the latter responded that ‘Even the little faith I had in the state of Bosnia and Herzegovina is now lost due to this farce with the criminal charges against me’ and ‘They have made this country pointless.’ Bosnia’s Muslims, or Bosniaks, are meanwhile preparing to resist the secession of the Serb entity through force of arms. Serbia’s President Boris Tadic, torn between pro-European and nationalist impulses, has aligned himself with Dodik, claiming he is the victim of a ‘daily witch-hunt’. The Bosnian central state has virtually ceased to function. Already last autumn, the former High Representative of Bosnia, Lord (Paddy) Ashdown, and the architect of the Dayton Peace Accords, Richard Holbrooke, wrote in an article in The Guardian that Bosnia ‘is in real danger of collapse’. Yet the situation has only become worse since that article was penned, and shows every sign of deteriorating further.

It is, therefore, clear to anyone who cares to look that the constitutional order established in Bosnia by Dayton, based as it is upon two semi-independent entities (the RS and the Muslim-Croat Bosnian Federation) has ceased to function and has become a danger to regional peace and stability. The question is not whether this order needs to be replaced, but what it should be replaced with. The question ultimately boils down to whether Bosnia should be recentralised and reintegrated, so that the central institutions can function properly again, or whether Bosnia should be allowed effectively to disappear altogether.

Some argue that the RS should be allowed to secede and become an independent state, as Kosova has been allowed to secede from Serbia and Montenegro was allowed to secede from the State Union of Serbia and Montenegro. Yet this is a false parallel that demonstrates a fundamental misunderstanding of the constitutional nature of Bosnia on the part of those that draw it. Contemporary Bosnia is not a federation of entities that came together formally on the basis of their own individual sovereign wills, as was the old Yugoslav federation. After World War II, Montenegro, Serbia and the other Yugoslav republics came together voluntarily to form a federal union of sovereign members, while Kosova joined the People’s Republic of Serbia formally on the basis of a decision of its own assembly. By contrast, the RS was created as part of the overall peace settlement at Dayton that also created the two-entity Bosnia in place of the old Bosnian republic, and that was based on certain mutually agreed terms and conditions. The trade-off was that, on the one hand, the RS would be recognised as one of Bosnia’s two entities in extremely generous borders encompassing 49% of Bosnia’s territory, despite the fact that Serbs had comprised only slightly over half of the pre-war population of this territory, and only 31% of the pre-war population of Bosnia as a whole. And on the other hand, the RS would recognise that it formed an integral part of a unified Bosnian state.

Secession of the RS from Bosnia would constitute a violation of the terms of the Dayton Accords, therefore nullifying any obligation on the part of the other Bosnian parties and the international community to recognise its existence. Such an act of illegal secession would inevitably result in a Bosniak military response; the Western alliance would then effectively be faced with the unenviable choice between colluding in the illegal secession or colluding in its military crushing by the Bosniaks, with all the bloodshed that would involve. A successful dismembering of Bosnia would further encourage Serb efforts at dismembering Kosova, resurrecting Serbian expansionism and encouraging similar impulses on the parts of other Balkan peoples, such as the secession of the Albanian minority in Macedonia, with potentially catastrophic consequences for the region.

Far better, then, to ensure that the RS does not secede. Those complaining that the Serbs are supposedly being discriminated against by the international community, so far as national self-determination is concerned, should politely be reminded that the Bosnian Serbs are not being accorded any fewer rights in this respect than the Bosnian Croats, or than the Albanians in Macedonia - indeed, they have been accorded a higher degree of autonomy than either. Furthermore, the right to national self-determination also belongs to the non-Serb inhabitants of the territory of the RS who were expelled during the war; like Bosnia as a whole, the RS belongs to all its peoples, not just the Serbs or any other single ethnic group.

Indeed, the recognition of the RS in 1995 was made contingent upon its acceptance of additional terms, including that it permit the return of Muslim and Croat refugees to its territory and cooperate with the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY). These terms have not been fulfilled: the RS, whose territory was nearly half Muslim and Croat in 1992, is today still almost entirely ethnically purely Serb, while its record of collaboration with the ICTY is the worst of any state or entity in the region. Ratko Mladic, the architect of the genocidal Srebrenica massacre and one of the two most high-profile Bosnian Serb war-crimes indictees, has still not been delivered to The Hague, while the other, former RS president Radovan Karadzic, was arrested in Belgrade only last year, having previously enjoyed years of fugitive existence in the RS and Serbia, undisturbed by their authorities. Not only has the RS no right to secede, but by violating the terms of the Dayton Accord, it has forfeited the right to exist in the form mandated by Dayton. In the name of both justice and regional stability, we have every reason to scale back the autonomy of the RS and reintegrate it with the rest of the country, so that the Bosnian central institutions are able to function. Bosnia is heading toward either partition or reintegration; since it cannot be partitioned without catastrophe, it must be reintegrated. The RS may continue to exist at the administrative and ceremonial level, as a district of Bosnia with its own flag and other symbols, but real sovereignty over the whole of Bosnia must reside in Sarajevo if the state is to function.

The reintegration of Bosnia can serve to kill two birds with one stone; it can solve the Bosnian problem, and solve the Serbian problem as well. Leaving aside the question of Kosova, the problem with Serbia is that it is not being allowed to join the EU given its failure to arrest Mladic. Yet what the EU views as punishment, the anti-European nationalists in Serbia view as reward: as Sonja Biserko, head of Serbia’s Helsinki Committee, has argued, punishing Serbia over Mladic by keeping it out of the EU is counterproductive, as it further weakens the already weak pro-European element in Serbian politics. Biserko therefore favours Serbia’s unconditional entry into the EU. Yet the Bosniaks would rightly see an end to European pressure on Serbia over Mladic as grossly unfair; they would be entirely justified in responding to such a European betrayal of the terms of the Dayton Accords with more radical measures.

Allowing Serbia to join the EU without arresting Mladic would be a reasonable quid pro quo for the reintegration of the RS into Bosnia, solving both the Serbian and Bosnian problems, bolstering the pro-European element in Serbia while compensating the Bosniaks and Bosnian citizens as a whole for the failure to arrest Mladic. The warrant for Mladic’s arrest can remain klix, should he ever resurface.

This would leave the unresolved dispute over Kosova as the principal remaining source of instability in the former Yugoslavia. It is unrealistic to expect Serbia to recognise Kosovo as a condition for EU membership. But the EU could impose more reasonable conditions: firstly, an end to Serbia’s destabilisation of and embargo against Kosova, and to its promotion of parallel structures among the Serb minority there; secondly, a formal undertaking not to veto Kosovo’s eventual membership of the EU; and thirdly, an undertaking to respect the autonomy, unity and indivisibility of Kosova, something that Belgrade already formally adheres to. This would leave only an unresolved dispute between Belgrade and the majority of EU states over whether the self-governing, unified Kosova heading toward EU membership is or is not an independent state (and entities do not have to be independent to join or leave the EU - witness Greenland, which seceded from the European Economic Community in 1985 despite the fact that it was an autonomous part of Denmark, which remained in the EEC).

European leaders may baulk at attempting any such ‘radical’ solution. Yet if they do, they may find themselves faced with a much worse crisis in the near future, one that will really require drastic measures to rectify.

This article was published today on the website of the Henry Jackson Society

vidi sto su se medjunarodni analiticari raspisali na svim kontinentima, prosto se utrkuju svaki dan po pet analiza, ne mogu da sve stignem, nisu ovoliko pisali o BiH jos od rata ...svaka cast dodo ucinio si nam uslugu ko niko dosad sad jos samo kreni, postavi barikade ili pocni hapsiti i

samo za dodu spasitelja jedinstvene BiH, sretan 1 mart dan nezavisnosti

ODLICAN CLANAK PA LJUDI ZNAJU SVE STO JE I KAKO CE BITI DALJE.

[dallton]

odbrojavanje, presli smo 90 minuta redovne utakmice, a sad tik tak tik tak

Premijer Republike Srpske Milorad Dodik ovih dana broji posljednje sekunde sudačke nadoknade utakmice koju je još prije dvije godine započeo protiv svojih dugogodišnjih mentora iz SAD-a. Upravo su organizacije pod patronatom SAD-a svojedbno dale Dodiku politički zamah i zahvaljujući njihovoj materijalnoj, intelektualnoj i lobističkoj potpori Milorad Dodik je od male i neupadljive stranke- SNSD - za kratko vrijeme stvorio uvjerljivu političku snagu i u RS i u BiH.

Međutim, nakon što je ojačao, Dodik je napravio kardinalnu grešku pilajući granu na kojoj je sjedio odnosno ulazeći u otvoreni sukob s američkim diplomatima u BiH i suprotstavljajući se trenutno, strateški, najbitnijem američkom interesu na Balkanu - zaživljavanju nezavisnosti Kosova odnosno međunarodne ovjere ove činjenice. Kada se tome doda da Dodik već mjesecima atakuje na Bosnu i Hercegovinu koja je kao država spašena zahvaljujući SAD-u, onda se popis Dodikovih grijeha kod njegovih jučerašnjih pokrovitelja dodatno proširuje.

Kao što je poznato, američki demokrati zaustavljanje rata u BiH smatraju svojim najvećim vanjskopolitičkim uspjehom u vrijeme obnašanja vlasti u SAD-u tijekom devedesetih, a prije dolaska republikanaca i Busha u Bijelu kuću. Danas kada su demokrati apsolutni pobjednici posljednjih izbora u SAD-u i kada je na poziciju američke državne tajnice zasjela Hillary Clinton jasan je kontinuitet političkog djelovanja u odnosu na adminsitraciju njezina supruga Billa koja je, kao što smo naveli, najzaslužnija za prestanak rata u BiH i njezin opstanak kao multietničke države.

I dok je čitav svijet, prije nekoliko mjeseci, slavio pobjedu demokrata i Baracaka Obame, jedini koji je mogao tugovati nad tom činjenicom bio je Milorad Dodik jer je znao da mu počinje teći sudačko vrijeme. Dolazak na mjesto američkog dopredsjednika Joea Bidena, osvjedočenog prijatelja BiH tijekom agresije, zazavonio je na uzbunu u Dodikovom stožeru.

Clintonova kao državna tajnica,nakon toga, došla je kao sol na ranu, a akcije američkih zvaničnika u BiH samo su potvrdile novi snažni kurs američke politike prema destabilizatorima prilika u našoj zemlji. U kontekstu novog vjetra ohrabrenja iz Washingtona treba gledati i smjeli korak osoba iz SIPA-e koje su pravosudnim organima napokon dostavile izvještaj o počinjenim kriminalnim djelima Milorada Dodika čime je pritisak na premijera RS-a dostigao svoj vrhunac.

Dodik je reagirao kao nekadašnji predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić. Zaigrao je čak i na istu taktiku pričama o povlačenju kadrova SNSD-a iz državnih institucija. Kao i Ante zaprijetio organiziranjem referenduma, a priču o optužnici sveo na politikantsku tezu da je optužen zato što je Srbin, a ne zato što je pronovjerio milijunska sredstva.

Čitav slučaj i scenario već smo gledali s Jelavićem i HDZ-om BiH. Svi će se sjetiti da je HDZ BiH, svojedobno suočen s optužbama za kriminal, napustio institucije vlasti, a njihov tadašnji lider je Ante Jelavić tada je kazao: „Federacija BiH je mrtva", a danas Dodik kaže: „Za mene je BiH inozemstvo".

Jelavić je proglasio samoupravu i organizirao referendum pod geslom "opredjeljenje ili istrebljenje". Dodik danas također prijeti nekakvim referendumom. Jelavić je došao u sukob s međunarodnom zajednicom, baš kao i Dodik danas. Jelavićeva je politika doživjela poraz, a on je procesuiran. Slična sudbina čeka i premijera RS-a.

I za kraj, još jedan kuroizitet. Kada su u pitanju političari iz RH najbrutalniji prema Jelavićevoj kamarili bio je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je javno i eksplicitno govorio o kriminalu i ekstremizmu koji je Jelaviećv HDZ BiH početkom stoljeća proklamirao. I stoga je bio najomraženiji političar među Jelavićevim pristašama u Hercegovini. Mesić je danas "pencilin" i za Dodika i on jasnije od domaćih političara govori o prirodi vlasti i politike "maloga vožda". Mesić je stoga najomraženiji hrvatski političar među Dodikovim pristalicima u RS-u.

Poveznice Dodik-Jelavić još će biti eksplicitnije kada Dodik "zbriše" iz BiH u svoj beogradski stan, a kao što neki mediji najavljuju. (Jelavić se već godinama od bh. pravosuđa krije u Splitu).

[Bosram]

Moralo bi se pratiti stanje na tekovnim racunima Genociteta i Drzave BiH da ne dodje do naglih transakcija istih u strane nepoznate banke. To se mora sprijeciti i striktno kontrolisati jer ce Laktasenko sa svojim krimo stakorima pokusati isprazniti racune ili dio sto ce mu trebati za miran san u svom brlogu gdje planira bijeg.

Nadam se da SIPA i MZ prati pokrete ovog krimosa i njegovih satelita.

Sjetimo se koliko je love odnio Dabic a kojeg je upravo prozivao Laktasenko...........

[Novi_Nick]

BLIC

Piše: Daniel OMERAGIĆ

03/03/09

Rata (ne)će biti

Sa stranica subotnjeg izdanja zagrebačkog Jutarnjeg lista Milorad Dodik je poručio kako će njegov narod mirnim putem izaći iz Bosne i Hercegovine. U intervjuu vođenom u banjalučkom kremlju, u zgradi izgrađenoj na sumnjiv način, zbog čega ga je SIPA prijavila Tužilaštvu BiH, Dodik poručuje kako on nije čovjek od rata i kako niko nema razlog za strah.

Ovaj političar, kojeg nam je međunarodna zajednica nakon rata servirala kao alternativu Radovanu Karadžiću, ne prestaje da prijeti odvajanjem Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, uz sipanje cinizma da rata neće biti. Kao da je ikada u povijesti bilo moguće otcijepiti pola zemlje bez krvavih sukoba. Da bi to ostvario, Dodik neprestano kopa i traži ono što ne valja u BiH. Na meti je sada Agencija za istrage i zaštitu - SIPA. U toj državnoj instituciji na djelu je paralelizam i urota protiv Republike Srpske, jer da nije tako, smatra Dodik, ne bi bilo ni prijave protiv njega za kriminal težak 145 miliona maraka.

To je od prije nekoliko dana i službeni stav Vijeća ministara o SIPA oko kojeg su saglasni i Srbi i Bošnjaci i Hrvati. Dodiku je pošlo za rukom da ujedini ministre u svojoj odbrani. Na tu kartu on igra i u politici otcjepljenja Republike Srpske. Kada je uspio dobiti jednoglasnu podršku Vijeća ministara, zašto ne bi računao da će ga u nakani da i konačno podijeli Bosnu i Hercegovinu podržati njegovi prudski partneri - Sulejman Tihić i Dragan Čović?

Nesto razmisljam kako bi Dodik mogao mirnim putem izvesti danasnji teritorijalni entitet RS i Srbe iz Bosne i Hercegovine i onda mi pade napamet da jedina mogucnost da to odradi je preko potpisa nekih tzv Bosnjackih politickih izdajnika?!

Sta vi mislite ima li jos koji drugi nacin na koji bi Dodik mirnim putem mogao da otkine 1/2 teritorije BiH i od nje napravi jos jednu srpsku drzavu ili je pripoji drzavi Srbiji?

[mmostar]

hoooj

[seln]

Milorad Dodik je poručio kako će njegov narod mirnim putem izaći iz Bosne i Hercegovine

Pas bio ko ih sprijeci.....

[vratnik]

Poludio.
When Israel was in Egypt’s land,
Let My people go!
Oppressed so hard they could not stand,
Let My people go!
Refrain:
Go down, Moses,
Way down in Egypt’s land;
Tell old Pharaoh
To let My people go!
No more shall they in bondage toil,
Let My people go!
Let them come out with Egypt’s spoil,
Let My people go!
Oh, let us all from bondage flee,
Let My people go!
And let us all in Christ be free,
Let My people go!
You need not always weep and mourn,
Let My people go!
And wear these slav’ry chains forlorn,
Let My people go!
Your foes shall not before you stand,
Let My people go!
And you’ll possess fair Canaan’s land,
Let My people go!

[Topla voda]

jel ovo faza
""milorad "mahatma" dodik""?