bambina78 wrote:Skoro onaj vlasnik Jutarnjeg rece da su dnevne novine hronika jednog vremena. Zamislite sutra kad neko bude analizirao Avaz, bas ce dobiti pravu sliku naseg drustva, laz, licemjerstvo, nemoral, neprincipijelnost, uvrede na najgori moguci nacin, nedostatak ikakve odgovornosti...
Pokušaću da u jednom postu dam neko svoje mišljenje. Ovo je zapravo suština stvari: Dnevna novina u kojoj teret posla i iznošenja svakodnevnih informacija u javnost pada na leđa tihe većine onih koji rade i pišu normalno.
Ti ljudi nose Avaz na leđima, i uzdržavaju Radončićevu bizarnu viziju politike i medija.
Već sam rekao, i ponovit ću ono što je neoborivo sa profesionalnog i političkog gledišta. Obrazac ponašanja "novinara Avaza" je zapravo ponašanje tri-četiri novinara unutar redakcije, tačnije redakcije rubrike Unutrašnje politike.
Ti ljudi su, tehnički rečeno, inventar novine unazad deceniju i kusur. Imaju zadatak da sprovode "uređivačku politiku" na dva nivoa- jedan je pisanje o temama tipa dnevnih dešavanja u politici gdje se vrši klasično informisanje čitalaca i gdje se Avaz ne razlikuje od ostalih novina. To je , vjerovali ili ne, teži dio posla ,ali ne i onaj koji donosi veliku platu.
Drugi nivo je pisanje tekstova o svim ličnostima, organizacijama i temama koje Fahrudin Radončić vidi kao neprijateljske ili negativne. Tu nema nikakve uredničke slobode, morala, granice ili profesionalnog standarda.
A "obični" novinar Avaza lako ostaje bez dijela plate čak i zbog onih retardiranih grešaka u naslovima, slikama i sl..
Glavni urednici tipa bivšeg šefa Numanovića za svoje brljotine (najdosadniji članci Avaza su potpisani imenom bivšeg gl.urednika) i slijepo sprovođenje onoga što misli Radončić su dobijali astronomske plate od po nekoliko hiljada KM dok su klinci pripravnici imali mrve do 500 maraka i normu textova...
Radončić nije glup, niti mu uopšte fali novinarskog znanja, i to je iluzija koja se obila o glavu nekolicini njegovih saradnika koji su mislili suprotno. On je svjesno kreirao Avaz takvim kakav jeste, i ponašanje novinara unutrašnjopolitičke redakcije je njegov obrazac. Fadil Mandal piše užasno, tekstovi ne sadrže skoro nikakve konkretne podatke, nemaju "priču", nemaju stil- ništa osim METE( što ne znači da ne zna pisati drugačije, jel..). Meta se mijenja onako kako je određeno u dogovoru sa Radončićem, ili čak i bez njega: Zaista, nije najčešće ni potrebno da Bos interveniše jer se "zna" kako treba pisati. Na glavama inače sasvim "normalnih" likova tipa ekipe koja radi unutrašnjopolitičke tekstove, je konopac koji vuče Radončić.
Ti ljudi nose epitete najgorih političkih novinara zbog stila kojim pišu i koji im je uslov ostanka na tom poslu. Plate su veće nego ostalim novinarima, i na takvo prodavanje obraza su se sami odlučili, i sami svjesno učestvuju u žurnalističkom kriminalu kojeg godinama kreira Radončić. Niko od njih nije na silu ispred tastature.
Dalje, Radončić je vrstan perač mozga i brutalan lik u isto vrijeme, te im je ugradio reflex da "sami znaju" za šta Gazda misli da je dobro, i nema praktične potrebe za "lekcijama". Za svoje kretenizme oni misle da su zabavni i često su ubjeđeni da su oni zapravo "žrtve" kada ih se kritikuje. Refleks poslušnosti ima za posljedicu da se počinje vjerovati i u najgore konstrukcije, a Fahri se ludilo oprašta jer "on zna više od nas".
Vlasnik Avaza je profil diktatora koji čak i mnogo obrazovanije i u novinarstvu vještije ljude pretvori u obične poltrone. Istu šemu pranja mozga i "tajnovitosti" koristi i u politici i to sa velikim uspjehom. Kombinacija tajnovitosti, učtivosti, darežljivosti uz najgrublju silu, prijetnje, podmetanja, vulgarnosti i prevare ako je potrebno.
Kako već rekoh, lično se proklamirao kao sljedbenik Berlusconija i Izetbegovića. Dakle, ima se posla sa čovjekom kojem je uzor najveći političko-medijski kriminalac u Evropi(Berlusconi) i drugorazredni balkanski političar sklon petljanju vjere u državu i obratno.
Međutim, ahilova peta Fahre Radončića je baš njegovo pero i njegov jezik. Papir sve pamti i trpi, kao i internet, a Radončić ima loš običaj da suviše ignoriše tu činjenicu. Ignoriše je iz arogancije i vjerujući u kratku pamet medijskih konzumenata. Međutim, ovo je Balkan, te arogancija i potcjenjivanje znače ,kad-tad, siguran pad.
Na kraju, ono što je najpogubnije i po samu struku, radeći u takvom mediju kreiraju se novi, i još lošiji novinari, bezobzirni, dosadni, nemaštoviti, ili čak kriminalizirani...
Numanović, Mandal, Lazović, Vele, Indira Ćatić i ostatak "uglednih" novinara unutar inače sasvim prosječne redakcije, svi su oni samo odraz ljudske naivnosti, gluposti i pokvarenosti ovog vremena. Ne uzrok gluposti i naivnosti, nego posljedica toga, i tome svjesno doprinose, nažalost.
Takvi su postali svjesno, za novac, a to ubjeđenje brane tako što još brutalnije lažu i napadaju neistomišljenike.
Na čitaocima je , zaista, da odaberu i da čitaju uključenog mozga. Ja naprimjer jednostavno spajalicom spojim prvih 6 strana i zadnjih 10
(unutrašnja politika, tv program, umrlice). Ostatak vrijedi 1 KM, ma koliko to nekome bilo bogohulno
