02-03-2010 02:00
Iza Mahmudije Rustemi ostalo sedamnaestoro djece
- Sedamnestero djece je ostalo bez majke, tako da je suvišno pričati o jadu i belaju koji nas je sve iznenada zadesio - ovako je počeo svoju potresnu priču Hajrulah Hajro
Mučišta, muž 49-godišnje Mahmudije Rustemi, koja je nakon duge i teške bolesti preminula u petak. Prema njegovim riječima, veliki udio u bolesti njegove supruge su doprinijeli katastrofalni uvjeti u kojima živi porodica Mučišta.
Bez struje, vode, kupatila....
- U današnje vrijeme i kokoš ima svoje gnijezdo. Moja porodica, kao što možete vidjeti, živi bez struje, vode, kupatila, pa i kanalizacije. Navečer kada legnemo, budući da nas ukupno ima 22, izgledamo kao poredane flaše piva. Kuća, koja po još većem belaju nije moja, ne priliči ni ljudima iz 19 vijeka. Krov prokišnjava, vode i vlage u stanu nikada ne manjka... Upravo zbog toga se razbolila moja supruga, a to su i ljekari potvrdili. Ležala je u bolnici u Podhrastovima, gdje je jadnica i umrla - u jednom dahu kazao je Mučišta.
Mučišta kaže da mu je najteže zbog djece o kojima se sada nema ko brinuti.
- Mene skoro nikada nema, jer moram roviti po kontenjerima, sakupljati staro željezo, plastične boce, a sve to ne bi li zaradio koju marku da prehranim svoju porodicu. Umjesto da se bavim oko sahrane moje supruge, na teretu imam i ove svakodnevne probleme od kojih ne mogu pobjeći - kaže Mučišta.
Da stvar bude gora, prije osam mjeseci, Mučišta je ostao i bez 21-godišnjeg sina Valtera Mučište.
- Njega je ubila droga. Šta da vam kažem... Bio je povodljiv i to ga je koštalo glave. Najgore u svemu što su iza njega ostala supruga i dvoje maloljetne djece. Ne mogu ih prekrižiti, tako da se i, pored svoje djece, brinem i o njima. Kakvi da su, moja su krv - rekao je Mučišta.No, nije to jedini problem, koji glava ove porodice nosi na svojim leđima.
Sinovi Robert i Emrah Mučišta su iza rešetaka već nekoliko mjeseci. Robert je jedan od najpoznatijih maloljetnih delikvenata u našoj zemlji, a do sada je izvršio na desetine razbojništava, uglavnom napadajući starije žene. Javnosti je poznat po stravičnom zločinu, kada je sa maloljetnim Jetonom Osmanijem i Robertom Hrustićem zapalio i usmrtio staricu Ljubicu Đokić Spasojević. Njihov podeblji dosije otac nije želio pretjerano komentarisati.
Četvero djece u Domu
- Nema se tu šta reći. Najdraže bih da se o tome ni ne piše. Pa, ostao sam bez četvero djece, koja su smještena u Dom za nezbrinutu djecu. Nisam mogao da se adekvatno brinem za njih, zbog čega su prosili. Lako je običnoj raji pričati o nama i donositi neke zaključke o ovoj porodici. Neki i mrze našu porodicu! Ali, da li se neko zapitao šta bi uradio na mom mjestu? I da li bi bolje podizao i odgajao djecu - kazao je Mučišta. Na ovu temu se nadovezao rođak Đelajdin Ćelaj. Prema njegovim riječima, Robert nije krao iz zabave ili neke obijesti.
-

Robert je krao što je morao!

Ne pita se on čije je auto ili kuća, kada njemu zaplaču mala sestra ili brat, jer su gladni. Robert je krao kako bi donio komad hljeba i litar mlijeka gladnim ustima u kući. Neka vlasti siromašnim daju krov nad glavom i posao i niko neće krati. Svi koji kradu, a imaju kuću i posao, dao bih im doživotnu robiju - poručio je Đelajdin Ćelaj. Na našu konstataciju da je sklon i konzumiranju droga, Ćelaj je rekao:
- Pa, tuga i jad vas natjeraju da barem nakratko pobjegnete iz svijeta realnosti. Nažalost, on iz tog sivila može samo tako pobjeći. A, koliko znam, njegov drug s kojima je zajedno krao ga je i navukao na te jade - kaže Ćelaj, te dodaje kako ni njegovoj porodici ne cvjetaju ruže.
- Bio sam borac od prvog do posljednjeg dana. Tada su me svi na liniji ljubili i govorili ''to batko'', jer sam imao srce, a političari su nas obmanuli govoreći kako ćemo ''zlatnim kašikama jesti''. Pogledajte me sada, nemam ni običnu kašiku, a i da je imam, šta će mi kada nemam u nju šta staviti - ogorčeno govori Ćelaj.
Prije dvije godine, porodici Mučišta bila je oteta i njihova kćerka Selvija. Kako je «San» već ranije pisao, nju je tada oteo Ramče Redžepov iz Srbije. Tada je, uz izgovor da je traži otac, izmamio iz kuće i strpao u vozilo. Na sreću, ako ništa, ova priča je dobila sretan epilog.
- Selvija je uspjela pobjeći i vratiti se nama. U međuvremenu se udala i barem s te strane smo zadovoljni - zaključio je Hajrulah Mučišta.
A. Kapo
I pored problema školuju se
I pored silnih problema, kako kaže Hajrulah Mučišta, nekoliko djece se, ipak, školuje. Prema njegovim riječima, rado bi svu djecu poslao u školske klupe, ali nema od čega. Za vrijeme naše posjete, zatekli smo nekoliko mališana, koji su nas sramežljivo gledali. Tek jedna mala djevojčica je uspjela sramežljivo reći kako ide u školu i da je prošla ''dvojkom''. U njihovim očima se jasno moglo vidjeti da ne traže ništa što većina današnje djece ima, poput kompjutera i ostalih razonoda. Sve što žele i što je ujedno njihov nedosanjan san jeste krov nad glavom i normalan obrok!
Apel za pomoć
Hajrulah Mučišta apelovao je za pomoć sve nadležne institucije, islamske zajednice, kao i ljude dobre volje da pomognu njemu i njegovoj porodici.
- Bio bih presretan kada bih barem dobio struju i vodu, te riješio kanalizaciju. Nemam gdje djecu da okupam, pogotovo sada kada je zima. I svaki drugi vid pomoći bi mi dobro došao. Od hrane i odjeće, pa do drva, sve bi mi dobro došlo. Nekoliko puta sam se obraćao za pomoć, ali bezuspješno. I kada mi neko od vlasti da nešto, to je dovoljno tek za jedno dijete, a šta ću s ostalima - pita se Mučišta.
Sahrana danas
Mahmudiji Rustemi dženaza će se obaviti danas na mezarju Vlakovo. Iza nje su pored supruga Hajrulaha Hajre Mučište ostala djeca Ruši, Viser, Bastijan, Đulijano, Ardijan, Oliver, Robert, Leonard, Emrah, Raza, Selvija, Šeherzada, Bukurija, Duda, Violeta, Kanita i Selma.