Forum Klix.ba

Kako da zadržim dušu, da mi ne dirne tvoje?
Kako da se s njome vinem k drugim stvarima što postoje?
Ah, rado bih se sakrio u tami kraj izgubljenog neceg koje stoji na tihom, strašnom mjestu nekom što ne treperi od dubina tvojih, ali sve što nas dirne, to nas slije skupa kao gudalo što dvije žice jednim glasom daje.
Gdje smo?
Na kojem glazbalu to zvuci?
I koji igrac ima nas u ruci?
O slatka pjesmo.

Rainer Maria Rilke

dan je lijep jer ga tvoje oči gledaju...

E.K.

Tužne su ispitivačke oči tvoje.
One bi da smisao moj dokuče kao što bi mjesec da izmjeri more.
Razotkrio sam život svoj pred tvojim očima s kraja na kraj, i ništa ne ostade ni skriveno ni prešućeno.
I upravo me zato ne poznaješ.
Da je to barem dragulj, mogao bih ga zdrobiti u stotinu komadića i nanizati ih u ogrlicu da ti je na vrat stavim.
Da je to barem cvijet, okrugao, sitan i ljubak, otkinuo bih ga sa stabljike da ti ga u kosu zataknem.
Ali, to je srce, ljubljena moja. Gdje li su njegova zala i dno njegovo?
Ti ne poznaješ granica ovomu kraljevstvu, pa ipak si kraljica njegova.
Da dođe samo časak radosti, on bi se u lagani osmijeh rascvao, i ti bi ga začas mogla vidjeti i pročitati.
Da bude samo bol, razlila bi se u bistrim suzama, pa bi se u njima i bez riječi odrazila nutarnja tajna.
Ali, to je ljubav, ljubljena moja.
Njena je radost i njena bol bezgranična, i beskrajna je oskudica njena i njeno bogatstvo.
Blizu ti je kao i sam život tvoj, ali je nikada ne mošeš sasvim upoznati.

Tagore

frameni wrote:Tužne su ispitivačke oči tvoje.
One bi da smisao moj dokuče kao što bi mjesec da izmjeri more.
Razotkrio sam život svoj pred tvojim očima s kraja na kraj, i ništa ne ostade ni skriveno ni prešućeno.
I upravo me zato ne poznaješ.
Da je to barem dragulj, mogao bih ga zdrobiti u stotinu komadića i nanizati ih u ogrlicu da ti je na vrat stavim.
Da je to barem cvijet, okrugao, sitan i ljubak, otkinuo bih ga sa stabljike da ti ga u kosu zataknem.
Ali, to je srce, ljubljena moja. Gdje li su njegova zala i dno njegovo?
Ti ne poznaješ granica ovomu kraljevstvu, pa ipak si kraljica njegova.
Da dođe samo časak radosti, on bi se u lagani osmijeh rascvao, i ti bi ga začas mogla vidjeti i pročitati.
Da bude samo bol, razlila bi se u bistrim suzama, pa bi se u njima i bez riječi odrazila nutarnja tajna.
Ali, to je ljubav, ljubljena moja.
Njena je radost i njena bol bezgranična, i beskrajna je oskudica njena i njeno bogatstvo.
Blizu ti je kao i sam život tvoj, ali je nikada ne mošeš sasvim upoznati.

Tagore

Ona mi namiruje izgubljeno i dobijam vise nego sto sam zelio da imam. Moje zelje su bile maglovite i rasute, sad su skupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepsem od maste. Njoj priznajem sve sto ja nisam, a opet nista ne gubim, odricuci se. Nemocan pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrijednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnoscu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba pretvorena u osjecanje. Ljubav je zrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Stvorio sam je kao divljak svog kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zastita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi…da trazi od njega obicne stvari, da zahtijeva i nemoguce, da osjeca odusevljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek sjestan da bi mu bez njega, strahovi bili preteski, nade bez korijena, radosti bez trajanja.

M.Selimovic

frameni wrote:Ona mi namiruje izgubljeno i dobijam vise nego sto sam zelio da imam. Moje zelje su bile maglovite i rasute, sad su skupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepsem od maste. Njoj priznajem sve sto ja nisam, a opet nista ne gubim, odricuci se. Nemocan pred ljudima i slab pred svijetom, znacajan sam pred svojom tvorevinom, vrijednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnoscu svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba pretvorena u osjecanje. Ljubav je zrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Stvorio sam je kao divljak svog kumira, da mu stoji iznad pecinske vatre, zastita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi…da trazi od njega obicne stvari, da zahtijeva i nemoguce, da osjeca odusevljenje ali i ogorcenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek sjestan da bi mu bez njega, strahovi bili preteski, nade bez korijena, radosti bez trajanja.

M.Selimovic

Kakvi su ljudi Bosanci. Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada... nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi... zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno... malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi... ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom... dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo... boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.
Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela, a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada.
Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga.
A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim....

"Bolje dvije ne rijet nego jednu rijet" (ne znam, stari ljudi)

Iz filma The Great Debaters (baziran na istinitoj prici):

We do what we have to do in order to do what we want to do.

Naravno, odnosi se na skolovanje .

Svi mi imamo ono nešto, nekog i negdje...

Ćutnja je najglasniji plač žene,znaš da je stvarno povrijeđena, onda kad te počne ignorisati...

vesela_sveska wrote:Svi mi imamo ono nešto, nekog i negdje...

jel ovo by neko

U GORAŽDE DOŠAO HODŽA PA OBJAŠNJAVA

mojim borcima da se ne treba bojati pogiblje
jer uživancija na ovom svijetu nije ništa
prema uživanciji na onom gdje im sljeduje
sto meraka sve jedan veći od drugoga
Dočarava kao pouzdan očevidac
džennetske bašče kroz koje teku vode
milion puta smaragdnije od Une
Nabraja čega sve tamo ima
i grožđa i smokava pa lijepije naramči
pa banana pa hurmi Ma jebeš hurme
ima li tamo deset u pola? pita ga Crni
Hodža se pravi nečuo nastavlja s detaljnim
opisom milina džennetskih Prosto mi dođe
krivo što sam još na dunjaluku a ne već davno
na ahiretu i ovaj život ovdje pričini mi se kao
opasno gubljenje vremena Zavazda shvatih:
do ovog svijeta drži jedino osoba koja
ne drži do sebe A je li neko hodža (opet će Crni)
iz tvoje familije u ovom ratu poginuo?
Nije, šućur Allahu

Marko Vešović - Poljska konjica

Poslednja osoba na koju mislis prije nego sto zaspis je osoba koja je ili razlog tvoje srece ili razlog tvoje boli...

vesela_sveska wrote:Ćutnja je najglasniji plač žene,znaš da je stvarno povrijeđena, onda kad te počne ignorisati...

”Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovjek ne smije predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali, kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen, ni pun prijetnji.”

- Vjerujem! – konacno je uskliknuo artist i ugasio svoj pogled – vjerujem! Te oci ne lažu. Ta koliko sam vam puta govorio da je vaša temeljna pogreška u tome što podcjenjujete znacenje ljudskog pogleda. Shvatite, jezik može sakriti istinu, ali oci nikad! Netko vam iznenada postavi pitanje, vi cak ni ne trepnete, u sekundi ovladate sobom i znate što je potrebno reci da se sakrije istina, i govorite posve uvjerljivo, i nijedan mišic na vašem licu se ne pomakne, ali jao, istina, uznemirena pitanjem, s dna duše u trenu doleti u oci, i sve je gotovo. Primjecena je, a vi ste uhvaceni!

M. A. Bulgakov

otkud mi ovo čudno osjećanje?
ja kroza nj' prolazim kao kroz tamnozeleni mir i mirisnu tišinu omorikove šume u ljetnji dan.
i zaboravljam sve oko sebe.

Ivo Andrić

ja koračam livadama plav od sutona...

Šimić

Tesko je po dusu, da osecanja koja su vezana uz dogadjaje naseg zivota ne umiru zajedno sa tim dogadjajima. Nego i kad nestane lice i krajeva koji su bili, podlogom osjecanjima, ona ostaju ziva i svjeza, i to ne u liku sjecanja nego istinita i mocna kao u dan dozivljaja. A kako su izgubila svaku realnu podlogu, bude bol i ceznju, tresu dusom kao nezasticenim stablom, hrane se nemirom srca, kradu sadasnjost i truju buducnost.

Ivo Andric

frameni wrote:Tesko je po dusu, da osecanja koja su vezana uz dogadjaje naseg zivota ne umiru zajedno sa tim dogadjajima. Nego i kad nestane lice i krajeva koji su bili, podlogom osjecanjima, ona ostaju ziva i svjeza, i to ne u liku sjecanja nego istinita i mocna kao u dan dozivljaja. A kako su izgubila svaku realnu podlogu, bude bol i ceznju, tresu dusom kao nezasticenim stablom, hrane se nemirom srca, kradu sadasnjost i truju buducnost.

Ivo Andric

„Ne zаnimаju me lepe, mirne, normаlne veze, preferirаm nаšu“


tarzanija

vesela_sveska wrote:”Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovjek ne smije predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali, kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen, ni pun prijetnji.”

Pusti ti mene, ovako zapuštenog.
Loše nikom nije donelo dobro.
Povuci se iz mene u sebe,
pa se polako, u tri smene,
prisećaj, šta sve treba zaboraviti.

Pusti ti mene, ovako napuštenog.
Ne možeš ni ti mimo sveta.
Ako neko pita
otkud fleke od mene,
reci da nisi ni osetila
da si mi slučajno dušu,
dušom, u prolazu, očešala.

g.tadić

PurpurHazel wrote:Pusti ti mene, ovako zapuštenog.
Loše nikom nije donelo dobro.
Povuci se iz mene u sebe,
pa se polako, u tri smene,
prisećaj, šta sve treba zaboraviti.

Pusti ti mene, ovako napuštenog.
Ne možeš ni ti mimo sveta.
Ako neko pita
otkud fleke od mene,
reci da nisi ni osetila
da si mi slučajno dušu,
dušom, u prolazu, očešala.

g.tadić

PurpurHazel wrote:Pusti ti mene, ovako zapuštenog.
Loše nikom nije donelo dobro.
Povuci se iz mene u sebe,
pa se polako, u tri smene,
prisećaj, šta sve treba zaboraviti.

Pusti ti mene, ovako napuštenog.
Ne možeš ni ti mimo sveta.
Ako neko pita
otkud fleke od mene,
reci da nisi ni osetila
da si mi slučajno dušu,
dušom, u prolazu, očešala.

g.tadić