Ja, ba, zamisli prosjecnog isheklanog ćulahića u situaciji iz arzine slike...ExNihilo wrote:
Kakvo banalno i jednostrano gledanje.
Šta je stresom onozemaljskog suda? Šta je stresom griže savjesti koja čeka iza svakog počinjenog grijeha? Šta je sa stresom tereta ispunjenja svih obaveza, rituala i dužnosti?
Grdne rane...ExNihilo wrote:Rekao sam - onozemaljski sud. Ne ovozemaljski.Aoida wrote:ExNihilo wrote:
Kakvo banalno i jednostrano gledanje.
Šta je stresom onozemaljskog suda? Šta je stresom griže savjesti koja čeka iza svakog počinjenog grijeha? Šta je sa stresom tereta ispunjenja svih obaveza, rituala i dužnosti?
U banalnosti i jeste blagoslov.
Apsolutno posveceni vjernik skoro pa ne priznaje ovozemaljski sud.
Grizna savjest iza svakog pocinjenog grijeha - odakle mu kada svaka religija kaze, istinski se pokaj i bit ce ti oprosteno.
Stres glede obaveza rituala i vjerskih duznosti - jos nisam cula iti jednog vjernika da se zali na svoje vjerske obaveze i duznosti. Cak naprotiv, sve se to ispunjava sa lakom i radoscu. Ne gleda se na to kao teret, vec kao direktna, pa cak i povlastena poveznica izmedju njega/nje vjernika sa Bogom.
Jesi li ikada imao trenutak u zivotu gdje si pomislio, pa cak i pozelio nesto u stilu....joj da mi je ne mislit, da mi je nista ne radit, i odluku koju moras donjeti a izbjegavas iz razlicith razloga jer ti se ne svidjaju opcije pa pomislis....da moze neko umjesto mene....
Ali ne moze....nema ko. Pa se i dalje lomis i lomis dok se ne odlucis i onda strepis....da li sam dobro odlucio.
E razlika izmedju vjernika i ne-vjernika....vjernik odluci i prepusti se. Nema tolike dvojbe i nesigurnosti.
Osoba koja nije vjernik...jbg...susta suprotnost vjernika.
Abrahamske religije izričito podcrtavaju da je osjećaj griže savjesti najiskreniji oblik pokajanja. Dakle, krivica je poželjna, ona reflektira dušu koja još nije "oguglala na grijeh". Uostalom, logika stvari kaže da se čovjek i ne može pokajati ako ne osjeća da je uradio nešto loše. Dakle, savjest prethodi pokajanju.
Vjernike nećeš ni čuti da se žale na vjerske obaveze jer takvo šta nije pohvalno. Što ne znači da im uvijek lako pada. Ljudi su.
Probaj otići 5x u džamiju i vidjet ćeš da je već to dovoljno aktivnosti da ti ispuni dan. A valja život oko toga organizirati. Nije lako. Ko kaže da jeste, laže. Vjernik - konkretno musliman - uvijek je hipersvjestan vremena jer je u stalnoj utrci s istim da obavi molitvu na vrijeme. Reći da nije stresno može samo onaj ko nije iskusio.
Što se tiče posljednjeg pasusa, to je naravno mit. Abrahamske religije nisu posve determinističke i od čovjeka se traži odgovornost pri donošenju odluke. Štaviše, islam ima koncept istihare baš za one slučajeve kada je čovjek rastrgan dilemom.
Nemam vremena da pišem detaljnije.
Upitno je da li baš svakom vjerniku vjerske obaveze stvaraju stres.ExNihilo wrote:Kakvo banalno i jednostrano gledanje.
Šta je stresom onozemaljskog suda? Šta je stresom griže savjesti koja čeka iza svakog počinjenog grijeha? Šta je sa stresom tereta ispunjenja svih obaveza, rituala i dužnosti?
Oprosti, pogresno procitah.ExNihilo wrote: Rekao sam - onozemaljski sud. Ne ovozemaljski.
Krivica je pozeljna zbog lakse kontrole.Abrahamske religije izričito podcrtavaju da je osjećaj griže savjesti najiskreniji oblik pokajanja. Dakle, krivica je poželjna, ona reflektira dušu koja još nije "oguglala na grijeh". Uostalom, logika stvari kaže da se čovjek i ne može pokajati ako ne osjeća da je uradio nešto loše. Dakle, savjest prethodi pokajanju.
Ti ako ispunjavas svoju vjersku duznost praznog srca, onda to odradjujes u najmanju ruku polovicno.Vjernike nećeš ni čuti da se žale na vjerske obaveze jer takvo šta nije pohvalno. Što ne znači da im uvijek lako pada. Ljudi su.
Probaj otići 5x u džamiju i vidjet ćeš da je već to dovoljno aktivnosti da ti ispuni dan. A valja život oko toga organizirati. Nije lako. Ko kaže da jeste, laže. Vjernik - konkretno musliman - uvijek je hipersvjestan vremena jer je u stalnoj utrci s istim da obavi molitvu na vrijeme. Reći da nije stresno može samo onaj ko nije iskusio.
Prevod istihare:Što se tiče posljednjeg pasusa, to je naravno mit. Abrahamske religije nisu posve determinističke i od čovjeka se traži odgovornost pri donošenju odluke. Štaviše, islam ima koncept istihare baš za one slučajeve kada je čovjek rastrgan dilemom.
Nemam vremena da pišem detaljnije.
Pogrešna postavka.Aoida wrote:Pobozni vjernik koji ispunjava ono sto se od njega trazi, nema toliki strah od onozemaljskog suda.
O, kakvo pogresno shvatanje istihare.Aoida wrote:
Ovo je molitva gdje vjernik trazi da mu Bog ukaze sta je pravilno a sta ne. To znaci da opet nego drugi odlucuje.
Pise: "..Ti imaš moć, a ja nemam. I Ti znaš, a ja ne znam..."
Dalje "...O, Allahu, ako je u Tvom znanju ova stvar (navesti koja je) dobra za mene i na dunjaluku i na ahiretu (ili: moju vjeru, moj život i moje poslove) onda mi je propiši....A ako je u Tvom znanju ona loša po mene i moju vjeru, moj život i moje poslove (ili: za mene na dunjaluku i ahiretu) onda me odalji od nje..."
Ovo nikako ne znaci da vjernik preuzima odgovornost za svoju odluku. Ovdje vjernik ocekuje da mu se kaze da ste je dobro, a sta ne.
Nema ovde nikakve licne odgovornosti.
Jedan dio vjernika da, ali ne nuzno.Hakiz wrote:Pogrešna postavka.Aoida wrote:Pobozni vjernik koji ispunjava ono sto se od njega trazi, nema toliki strah od onozemaljskog suda.
Taj vjernik je pobožan i ispunjava sve šta se od njega traži upravo zbog velikog straha od onozemaljskog suda.
Nemoguće je znati sigurno.Gojeni H wrote:Jedan dio vjernika da, ali ne nuzno.Hakiz wrote:Pogrešna postavka.Aoida wrote:Pobozni vjernik koji ispunjava ono sto se od njega trazi, nema toliki strah od onozemaljskog suda.
Taj vjernik je pobožan i ispunjava sve šta se od njega traži upravo zbog velikog straha od onozemaljskog suda.
Postoje vjernici koji to rade u cilju stalnog priblizavanja Bogu i Njegovoj milosti. Just saying ...
Kao što nedavno akademik Duraković reče, taj dojam se stiče zbog loših prevoda i nije tačan. Teško da je taj strah pokretač bilo čega, ali nije ni bezrazložan jer mi se svi ipak plašimo na neki način i policije i suda i zatvora. Oni i imaju tu preventivnu svrhu da strahom odvrate od lošeg.Hakiz wrote:Pogrešna postavka.Aoida wrote:Pobozni vjernik koji ispunjava ono sto se od njega trazi, nema toliki strah od onozemaljskog suda.
Taj vjernik je pobožan i ispunjava sve šta se od njega traži upravo zbog velikog straha od onozemaljskog suda.
Dobro.Hakiz wrote:
Nemoguće je znati sigurno.
Ne možeš ustanoviti prijetnju paklom i obećanje raja u religiju i onda reći da vjernici to ignorišu. Ignorišu u smislu da pakao i raj nemaju nikakav uticaj na njihove odluke i izbore. Nemoguće da nemaju uticaj.
Da bi bili sigurni, morali bi nestati i raj i pakao. Tek kada vjernici ne bi očekivali nikakvu nagradu ili se plašili bilo kakve kazne, tek onda bi mogli biti sigurni. Ovako će uvijek postojati sumnja.
A zašto su nagrada i kazna uopšte morali biti uvedeni? Sama činjenica da postoje kazna i nagrada daje odgovor na ta pitanja.
Nema to veze sa prevodom. Ukini pakao, pa da vidimo.vatrogasac wrote:Kao što nedavno akademik Duraković reče, taj dojam se stiče zbog loših prevoda i nije tačan. Teško da je taj strah pokretač bilo čega, ali nije ni bezrazložan jer mi se svi ipak plašimo na neki način i policije i suda i zatvora. Oni i imaju tu preventivnu svrhu da strahom odvrate od lošeg.Hakiz wrote:Pogrešna postavka.Aoida wrote:Pobozni vjernik koji ispunjava ono sto se od njega trazi, nema toliki strah od onozemaljskog suda.
Taj vjernik je pobožan i ispunjava sve šta se od njega traži upravo zbog velikog straha od onozemaljskog suda.
Naravno. Jos nisam sreo vjernika da se ne raduje sto se u dzennetu ne mora klanjatiHakiz wrote:
Nemoguće je znati sigurno.
Ne možeš ustanoviti prijetnju paklom i obećanje raja u religiju i onda reći da vjernici to ignorišu. Ignorišu u smislu da pakao i raj nemaju nikakav uticaj na njihove odluke i izbore. Nemoguće da nemaju uticaj.
Da bi bili sigurni, morali bi nestati i raj i pakao. Tek kada vjernici ne bi očekivali nikakvu nagradu ili se plašili bilo kakve kazne, tek onda bi mogli biti sigurni. Ovako će uvijek postojati sumnja.
A zašto su nagrada i kazna uopšte morali biti uvedeni? Sama činjenica da postoje kazna i nagrada daje odgovor na ta pitanja.
Zasto muslimani dopustaju da ih nestrucni ili zlonamjerni cafiri plase Allahom kroz svoje lose prevode?vatrogasac wrote:
Kao što nedavno akademik Duraković reče, taj dojam se stiče zbog loših prevoda i nije tačan. Teško da je taj strah pokretač bilo čega, ali nije ni bezrazložan jer mi se svi ipak plašimo na neki način i policije i suda i zatvora. Oni i imaju tu preventivnu svrhu da strahom odvrate od lošeg.
Ispadoše praunuci Ademovih prađedovaGojeni H wrote:Ljajicu, posrbice!
Brazilci su zasluzili dva rekjata zahvalnosti, za svaki go po jedanGojeni H wrote:
Tako je to kad gledas brazilsko nabijanje nejaci a neko ti replicira o smislu postojanja.
Zavisi kako gledaš na pakao, kao na 'ucjenu' ili posljedicu. Čovjek je stvoren u džennetu.Hakiz wrote: Nema to veze sa prevodom. Ukini pakao, pa da vidimo.
Toga ima, a ne mora biti da je namjerno nego iz neznanja kako to dalje objašnjava Duraković. Umjesto da su rovili po nijansama arapskog jezika, mnogi su išli lakšim putem i kopirali naslijeđene vokabulare. Po Durakoviću džehennem i dalje jeste ružno mjesto kao što je džennet lijepo mjesto, ali pošto nisu slični ničemu na dunjaluku moramo ih posmatrati kao metafore, a sa druge strane kada se pažljivije prati ostatak teksta nema džehennem prvenstvo kod Boga. Dio iz toga, a analogno se odnosi i na džehennem:dadinjo33 wrote:Zasto muslimani dopustaju da ih nestrucni ili zlonamjerni cafiri plase Allahom kroz svoje lose prevode?vatrogasac wrote:
Kao što nedavno akademik Duraković reče, taj dojam se stiče zbog loših prevoda i nije tačan. Teško da je taj strah pokretač bilo čega, ali nije ni bezrazložan jer mi se svi ipak plašimo na neki način i policije i suda i zatvora. Oni i imaju tu preventivnu svrhu da strahom odvrate od lošeg.
P.S. Jao, mozda nije mislio na cafire. Zaboga, kojim je to islamskim kruzocima u interesu da uvelicavaju Allahovu prijetnju i u vjernickom stadu sire strah i paniku od Allaha?
Zar ima toga medju muminskim prevodiocima, da otezavaju umjesto da olaksavaju, da lazu na Allaha i prave babarogu od njeg?
Budući da se Kur"an obraća čovjeku, razumljivo je što koristi njegova najviša iskustva u jeziku i književnosti, pa se vrlo često služi metaforom koja će ovom prilikom biti u centru moje pažnje, tačnije - razmatrat ću samo jednu krunsku kur'ansku metaforu: Džennet.
Sasvim pojednostavljeno rečeno, Džennet je bašča, vrt. Pošto je Kur'an tijesno povezan sa uslovima svoga jezika - koga je, baš kao takav, normirao i ovjekovječio - nužno je na početku tumačenja ove metafore ukazati na etimologiju riječi džennet da bi se vidjela njena složenost.
Osnovno značenje korijena đNN (iz koga je izvedena imenica džennet) je "skriti", "zakriti", pa se kao riječ koja je u najbližem susjedstvu ovom korijenu navodi korijen STR, što znači "pokriti". Međutim, korijen đNN uvijek znači pokrivanje, skrivanje, zakrivanje itd. u smislu da je nešto sklonjeno od pogleda, ali i da je, naročito, zaštićeno. Otuda je čitav niz derivacija iz ovoga korijena: al-Đanan=srce (skriveno i zaštićeno u grudima); al-Đunna=oklop (skriva i štiti grudi); al-Đanin=embrion (skriven i zaštićen u utrobi majke), itd. Al-đanna(t) označava vrt (u kome mora biti, osim drveća, vinove loze i palmi - inače je to al-Hadiqa - čije bilje je tako gusto da čovjeka koji boravi u njemu naprosto skriva gustišem i štiti ga debelim hladom. Ima mnogo čitalaca koji uopće ne znaju ovako iznijansirano značenje riječi džennet i njenu etimologiju, ali valja reći da ta riječ ni u znalca jezika ne izaziva uvijek ovako složene asocijacije.
Kur'an je pronašao u arapskome jeziku riječ kojom najuspješnije opisuje nešto neiskustveno i onostrano nečim što jest iskustveno, što je čovjeku veoma dobro poznato. Prihvatimo li - nužno i privremeno - tradicionalno shvaćanje metafore prema kome je u njenoj osnovi sličnost i poređenje (a u nastavku ću dokazivati upravo na metafori Džennet kako su za metaforu, nakon početne sličnosti konstituenata, važnije njihove razlike), onda se može reći da u metafori Džennet imamo dva poredbena korelata: ono što se poredi (Raj) i ono s čim se poredi (vrt), odnosno ono što pozajmljuje ime i ono čije ime se pozajmljuje. Drugim riječima, neko buduće iskustvo, nama potpuno nepoznato u svojoj onostranosti, a koje se želi predstaviti kao najveći mogući užitak, predstavlja se izuzetno gustim vrtom i spasonosnom njegovom hladovinom (džennet). To poređenje realizira se uvjerljivošću i snagom metafore koja počiva na imaginativnom i razvija imaginaciju optimalno. To je poređenje realizirano na način metafore: ne kaže se da je Raj kao vrt. Ako bi to bila figura poređenja (sa dva eksplicirana poredbena korelata i poredbenom partikulom kao), onda bi to bilo poređenje "na nižem nivou", pa bi i oni čitaoci koji površno čitaju Kur"an shvatili da je Raj samo kao vrt, ali - zahvaljujući strukturi metafore - oni misle da je to ipak i upravo vrt. Naime, osnovno svojstvo metafore je to što iščezavaju jedan poredbeni korelat i poredbena čestica (kao), te što se jedan poredbeni korelat (Raj) predstavlja imenom drugoga korelata (vrt), ali tako što uzima ono što je najbitnije, što je sama bit korelata čije ime se pozajmljuje da bi se istaklo svojstvo(a) onoga za koga se pozajmljuje (Raj). Kada za igrača kažem: Napada naš soko, to znači da igrač, koji se ne vidi u iskazu kao morfem, ima najvažnija svojstva sokola (srčanost, strjelovitost, opasnost, istrajnost itd.), ali on, naravno, nije soko, jer u metaforičkome poređenju mora postojati kontekst (ar. qarina) koji onemogućava doslovno shvaćanje metaforički upotrijebljene riječi.
Dakle, Raj kao nemjerljiv zbir najvećih naslada i radosti predstavljen je jezičkom metaforom džennet (vrt) tako što je za Raj rečeno da je Vrt, pri čemu su nestali jedan poredbeni korelat i poredbena čestica: Raj se metaforički predstavlja imenom Vrta. Književno neobrazovan i nesenzibilan čitalac to uzima doslovno, ne znajući da u svakoj metafori mora biti kontekst koji odbija doslovno poimanje. U ovom slučaju taj bitni faktor metafore (kontekst) je upravo to što nema smisla, što je nelogično, na Ahiret bukvalno prenositi neku bosansku bašču ili beduinsku oazu da bismo mogli neizmjerno uživati: bašča i oaza primjerene su ovoj egzistenciji, ne i onosvjetskoj.
http://balkanbosna.tripod.com/id77.html
Naravno kao ucjenu. Ucjenu posljedicom.vatrogasac wrote:Zavisi kako gledaš na pakao, kao na 'ucjenu' ili posljedicu. Čovjek je stvoren u džennetu.Hakiz wrote: Nema to veze sa prevodom. Ukini pakao, pa da vidimo.
A zašto onda ima vjernika griješnika? Kur'an ih spominje.Hakiz wrote:
Naravno kao ucjenu. Ucjenu posljedicom.
solidan oksimoronHakiz wrote: Čovjek nije stvoren nego je proizvod evolucije
...proizvod koji nije proizveden... "Proizvod" je riječ i pojam koji više, onako, pripada socijalističkom, marksističkom vokabularu i svijesti, "proizvod umjetničkog djelovanja" i toHardcoreMX wrote:solidan oksimoronHakiz wrote: Čovjek nije stvoren nego je proizvod evolucije
, više se stvari proizvode nego što se stvaraju...jel' ovo neka implikacija na djelu?HardcoreMX wrote:solidan oksimoronHakiz wrote: Čovjek nije stvoren nego je proizvod evolucije
