#3026 Re: Samo za 30+ forumase
Posted: 29/06/2016 17:20
a sta znaci aberecke abertute? aber rekao bi nesto na njemackom.. ono emaesesa sam odgonetnuo davno, ali ovo nikako 
burazeru, ja imam 20+ pa sam 90 % ovoga doživioCreasy wrote:Ovaj tekst me podsjetio na djetinjstvo i na sve one nezaboravne avanture i dozivljaje kojih su danasnja djeca uslisena...
Za svu djecu koja su rođena i preživjela
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes
U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i
NITKO nije umro zbog toga
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli
zato što smo smo se
STALNO IGRALI VANI
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.
Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga
Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva
Naše generacije su dale najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !
I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!
MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !
Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali
Da biste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!
Pozdrav generacijo.
ŽIVJELI !
svatko od nas je anđeo sa samo jednim krilom, a letjeti možemo tek zagrljeni...
za comodora 64 nisam znao iskreno dok se s Ajsom jednom prilikom nisam zapričao pa on to spomenu
bez toga, odrastao i iskusio 90 % tih stvari sto si naveo
i bilo je lijepo, stvarno jeste i bogu se zahvaljujem sto sam imao takvo djetinjstvo
s druge strane
imamo ovo sto imamo, odnosno dječake do 14-15-16-17 godina
neku večer krenuo u šetnju, vidim ekipu od 20 djecaka, sjede jedan do drugoga i svi na telefonima..
svi govore, tako vrijeme došlo i sl.
mozda jeste, ali to nije razlog da se djeca tako ponasaju!!! jednostavno ne shvatam to!!! Nešto nije u redu.
kontam da su u jednu ruku roditelji odgovorni za to..neki momcic dobije telefon, matorci mu moraju kupiti drugi cisto zato kad neko drugi ima, da ima i njihovo čeljade, to je natjecanje, cije ce dijete sve imati i sta ce sve imati
ja starom kad sam reko aj mi kupi fontel, opalio mi šamar, 7 dana mi u glavi zvonilo i poslo me na ulicu da se igram s djecom
na kraju sam mu zahvalan
prvi telefon dobio u prvom srednjem
sad imam nekakav tačskrin i kajem se i dan danas što sam ga kupio...(iako sam morao, poslovi u pitanju bili u dalekoj zemlji)
nada da nije sve izgubljeno je ta sto svaki put kad vidim par momcica u mom kvartu kako se igraju istih igara sto smo se mi igrali, ne znaju za internet, telefone i sl. puno mi srce bude ba, drago mi to da vidim, vecinu njihovih roditelja znam i dosta puta kad ih sretnem, pruzim im ruku iz postovanja, prvenstveno na odgoju a i na tome da nisu popustili ovom jebenom usranom sistemu koji od ljudi pravi robote bez emocija i bez iceg drugog
jebeno vrijeme skroz naskroz totalno
mali mi rodjak neki dan trazi da mu preporucim koji playstation da uzme (10 godina mu)
reko nema teorije ba, ima da ides napolje od jutra do mraka, ima da igras kantara, planova, da skraces s drveta na drvo, igras fudbala i sta vec ne, da se isprljas da te prepoznat ne mogu, a plejku ces dobiti kad narastes i kraj price
njegovi me starci gledaju cudno, ali i oni sami znaju da sam upravu, mada su zestoko popustili pod tim drustvenim pritiskom i sl.
jebes to ba
sreca do neba, ne mogu da vjeruju... 
