SARAJEVO - CRNA HRONIKA Vol. 5

[tempuser]

Unaprijed molim da me neko pogrešno ne shvati...
Nije nikakav žal, nego konstatacija.
Ubica je bio bolestan čovjek kojem nikako nije bilo mjesto na slobodi.
Imao je dijagnozu, bio je opasan po sebe i po okolinu.
Ovo nisu bila ubistva s predumišljajem nego ubistva počinjena od strane bolesnog čovjeka.
Ja ne krivim njega za ubistva koja je počinio, krivim sistem koji je dopustio da se tako bolestan čovjek nađe na slobodi i da uradi to što je uradio.
Siguran sam da on u trenutcima ubistva nije bio uračunljiv, nije bio svjestan šta čini.
Mišljenja sam da je pravda (šta god bila pravda) donekle zadovoljena, ali do ubistava nije smjelo doći, barem ne do zadnja 3 ubistva koje je počinio.
Taj čovjek je morao biti u ustanovi za liječenje.
Sistem je kriv.
Opet se vraćam na svima dobro poznati slučaj košarkaša Armina Isakovića koji je zaklao majku. Čovjek je paranoidni šizofrenik, na terapiji (ko zna da li ga iko kontroliše i koliko često), radi u Elektroprivredi. Ružno je govoriti da jer ne poznajem čovjeka, ali sama pomisao da je taj čovjek na slobodi, vjerovatno bez nadzora, nije baš svejedno. A koliko je takvih, što registrovanih, što neregistrovanih.
Naravno, za oboljenja takve vrste nije rješenje da se čovjek doživotno zaključa u "ludaru", ali sam naš sistem koji dozvoljava da takvi bolesnici žive bez nadzora zaista je tempirana bomba. Neko će reći - otkud ti znaš da nemaju nekakvu vrstu nadzora?! Ne znam, možda postoji, možda ne postoji sistem koji se brine o takvim bolesnicima.
U slučaju Gačića sistem te kontrole je, ako uopšte postoji - zakazao.

Slazem se sa vecinom ovoga...
Sistem ne moze reagovati dok bolestan covjek ne napravi prvi problem, sve kasnije je odgovornost sistema sto je bolestan covjek na slobodi.
Sinoc gledam prilog gdje covjek tj ljekar lijepo objasnjava zakonsku manjkavost da jedino sud moze poslati bolesnika na forenzicku psihijatriju, da je nekad bilo drugacije rjeseno i da su ljekari koji su pratili takvog pacijenta svakih 6 mj pisali izvjestaj.

[Tomahawk11]

ono što ne mogu shvatiti je količina radosti zbog ubijenog bolesnog čovjeka. mislim, ne olakšanja, već imam dojam da malo fali da ga se stavi mrtvog na haubu i prođe gradom. trofej. preparirati pa staviti u Čamparinu kancelariju.

Kratak je put od civilizacije do urođeničkog plemena.

a riječ je o čovjeku kojeg je sistem, koji mi kreiramo, morao zaustaviti i PRIJE krvavog pohoda. on je bio bolestan. nepovratno očigledno i očigledno ga se moralo držati dalje od slobode i kretanja među ljudima. očigledno je morao biti i medicinski zbrinut. dakle, sistem je zakazao i samim mi koji taj sistem i stvaramo.

Isto konstatovah i ovo je nešto čega bi trebali da budu svjesni oni koji mogu i trebaju nešto uraditi po ovom pitanju.

svoju sebičnost ili svoju zaboravnost?

Čuči u ljudima svašta, samo treba potrefiti na pravo mjesto, pa onda to izađe na površinu.

[tempuser]

sad se pitam, je li moguće da smo toliko sebični, jer smo, eto ubili serijskog ubicu i tako spasili vlastite guzove, istovremeno zaboravljajući da smo kao društvo već poraženi jer je lik ubio nedužne insane u Konjicu i Suhodolu. jer ga nismo iskontrolisali.

pa se onda pitam: šta to slavimo koje pičke materine?

svoju sebičnost ili svoju zaboravnost?

Legitimno pitanje!
Mi smo drustvo bez sistema drustvenih vrijednosti koje se nasladjuje nas tudjoj nevolji.

[Muhamed Đakmić]

Naša ljudskost u odnosu na njegovu bolest bi se i trebala mjeriti time da ne slavimo smrt na način na koji je on slavio.

[julisiz es grant]

U ovom sistemu sa ovim pravnim propisima ništa mu se drugo nije moglo učiniti nego pustiti ga na slobodu.
Tegeltija je juče objasnio da su ranije mjere koje su bile u starom zakonu ukinute aktuelnim KZ-om (iako se opet ne bi na njega primjenjivale).

[sumirprimus]

poslije ubistva majke njemu nije bilo mjesto u zatvoru. i tu je napravljen propust.
sad je gotovo.

[Tomahawk11]

U ovom sistemu je pogrešno i to što je osuđen čovjek kojem je ustanovljeno bolesno stanje.
No, pošto nema sistema, odnosno nije regulisano da umjesto zatvorske kazne bude smješten u odgovarajuću instituciju, imamo još 3 ubistva poslije toga i njegovu likvidaciju od strane policije.

[Haris.ba]

Sistem ne moze reagovati dok bolestan covjek ne napravi prvi problem, sve kasnije je odgovornost sistema sto je bolestan covjek na slobodi.
Sinoc gledam prilog gdje covjek tj ljekar lijepo objasnjava zakonsku manjkavost da jedino sud moze poslati bolesnika na forenzicku psihijatriju, da je nekad bilo drugacije rjeseno i da su ljekari koji su pratili takvog pacijenta svakih 6 mj pisali izvjestaj.

Dobro je što samo sud može poslati na psihijatriju. Problem je što kada je podjeljena nadležnost kod nas je to odmah - nisam ja nadležan.

Nego, nije tačno da se mora čekati da čovjek napravi problem. Zna se to, samo što je takvo društvo kod nas da se "ne talasa". Kada se prisjetim ko je kao dijete iskazivao devijantna ponašanja i kako se škola odnosila "pusti ga nek završi školu pa postane problem drugoga", veoma je jednostavno bilo uključiti tu djecu u sistem i lječiti ih. Drugo je što je taj sistem slabo finansiran i zapostavljen. Ne pričam o glupostima tipa djece koja su preaktivna pa da ih se kljuka lijekovima da "se smire", već o ponašanjima tipa agresivnosti prema drugog djeci (povređivanje), krađama, seksualnim devijantnostima itd. Ta djeca koju znam su sada po zatvorima i postala su problem zatvorskog sistema. Možda će se rehabilitovati, mada sumnjam. Jer jedan je već drugi put u zatvoru. A nije tako moralo biti.

Slušam jučer na radiju direktora zavoda Bakovići iz Fojnice. I narod zove sa osvrtom na ubicu i vidi se koliko je narod zadrt. Pita direktora kako komunicira sa korisnicima usluga zavoda, jesu li vezani, ima li stražu kada priča sa njima.... On džaba priča da idu u pozorište, na zimovanje, ljetovanje...

Najtužnije je što se neće ništa promjeniti.

[julisiz es grant]

U ovom sistemu je pogrešno i to što je osuđen čovjek kojem je ustanovljeno bolesno stanje.
No, pošto nema sistema, odnosno nije regulisano da umjesto zatvorske kazne bude smješten u odgovarajuću instituciju, imamo još 3 ubistva poslije toga i njegovu likvidaciju od strane policije.

Jer je proglašen uračunjivim...tada.
(Ne)uračunjivost nije permanentno stanje, jer se mijenja čak i kod normalnih ljudi (svi ponekada malo odlijepimo pod stresom i različitim emocijama). Zato se uvijek cijeni od slučaja do slučaja, tj vještači. A niko od nas nije bio na suđenju 2002, niti ima sudske spise da može ocjenjivati je li sve ispravno provedeno (tj i da imamo to sve, nismo kompetentni jer nismo te struke i nemamo znanje).

[tempuser]

U ovom sistemu sa ovim pravnim propisima ništa mu se drugo nije moglo učiniti nego pustiti ga na slobodu.
Tegeltija je juče objasnio da su ranije mjere koje su bile u starom zakonu ukinute aktuelnim KZ-om (iako se opet ne bi na njega primjenjivale).

Bas kao sto napisah ranije, ali je pogresno kontatovati (ne mislim na tebe), da se nista nije moglo uraditi. Naravno da jeste, ispraviti manjkavosti KZ-a, ali to je jos jedan u nizu dokaza kakvi idioti vode ovu drzavu.

[Tomahawk11]

U ovom sistemu je pogrešno i to što je osuđen čovjek kojem je ustanovljeno bolesno stanje.
No, pošto nema sistema, odnosno nije regulisano da umjesto zatvorske kazne bude smješten u odgovarajuću instituciju, imamo još 3 ubistva poslije toga i njegovu likvidaciju od strane policije.

Jer je proglašen uračunjivim...tada.
(Ne)uračunjivost nije permanentno stanje, jer se mijenja čak i kod normalnih ljudi (svi ponekada malo odlijepimo pod stresom i različitim emocijama). Zato se uvijek cijeni od slučaja do slučaja, tj vještači. A niko od nas nije bio na suđenju 2002, niti ima sudske spise da može ocjenjivati je li sve ispravno provedeno (tj i da imamo to sve, nismo kompetentni jer nismo te struke i nemamo znanje).

A po otpustanju iz zatvora? Čini mi se da je bila preporuka psihijatra.

[sumirprimus]

pa poslije drugog ubistva majke taj je morao ici psihijatru na pregled.
e onda je do struke

[tempuser]

Sistem ne moze reagovati dok bolestan covjek ne napravi prvi problem, sve kasnije je odgovornost sistema sto je bolestan covjek na slobodi.
Sinoc gledam prilog gdje covjek tj ljekar lijepo objasnjava zakonsku manjkavost da jedino sud moze poslati bolesnika na forenzicku psihijatriju, da je nekad bilo drugacije rjeseno i da su ljekari koji su pratili takvog pacijenta svakih 6 mj pisali izvjestaj.

Dobro je što samo sud može poslati na psihijatriju. Problem je što kada je podjeljena nadležnost kod nas je to odmah - nisam ja nadležan.

Nego, nije tačno da se mora čekati da čovjek napravi problem. Zna se to, samo što je takvo društvo kod nas da se "ne talasa". Kada se prisjetim ko je kao dijete iskazivao devijantna ponašanja i kako se škola odnosila "pusti ga nek završi školu pa postane problem drugoga", veoma je jednostavno bilo uključiti tu djecu u sistem i lječiti ih. Drugo je što je taj sistem slabo finansiran i zapostavljen. Ne pričam o glupostima tipa djece koja su preaktivna pa da ih se kljuka lijekovima da "se smire", već o ponašanjima tipa agresivnosti prema drugog djeci (povređivanje), krađama, seksualnim devijantnostima itd. Ta djeca koju znam su sada po zatvorima i postala su problem zatvorskog sistema. Možda će se rehabilitovati, mada sumnjam. Jer jedan je već drugi put u zatvoru. A nije tako moralo biti.

Pod "cekanje da napravi neki problem" sam mislio na stavljanje pod kjuc jer ne mozes nekoga apriori proglasiti opasnim po okolinu, ali ne i na sistematsko pracenje i tretman od pokazivanja prvih znakova bolesti koje ti pominjes.

[Tomahawk11]

pa poslije drugog ubistva majke taj je morao ici psihijatru na pregled.
e onda je do struke

Nije normalan onaj ko ga je proglasio normalnim nakon toga, ako je tako bilo.

[julisiz es grant]

U ovom sistemu je pogrešno i to što je osuđen čovjek kojem je ustanovljeno bolesno stanje.
No, pošto nema sistema, odnosno nije regulisano da umjesto zatvorske kazne bude smješten u odgovarajuću instituciju, imamo još 3 ubistva poslije toga i njegovu likvidaciju od strane policije.

Jer je proglašen uračunjivim...tada.
(Ne)uračunjivost nije permanentno stanje, jer se mijenja čak i kod normalnih ljudi (svi ponekada malo odlijepimo pod stresom i različitim emocijama). Zato se uvijek cijeni od slučaja do slučaja, tj vještači. A niko od nas nije bio na suđenju 2002, niti ima sudske spise da može ocjenjivati je li sve ispravno provedeno (tj i da imamo to sve, nismo kompetentni jer nismo te struke i nemamo znanje).

A po otpustanju iz zatvora? Čini mi se da je bila preporuka psihijatra.

Obavezno liječenje samo dok traje služenje kazne. To je po zakonu i to je ono što je manjkavo.
Stalno govorim, sve je u njegovom slučaju urađeno u skladu s propisima. Ali u propisima se očito štošta treba promijeniti.

[JThomas]

kad se već uočilo sve što se treba uočiti, suludo je da ne postoji nikakav institucionalni nadzor, a u ovakvom slučaju i zatvoreno liječenje. pa nema ovakvih hiljadu u državi. nego su budžeti sami sebi svrha, svrha budžeta je da onaj ko ga kontroliše ostane u tom položaju. i nema nizašta...osim za plate.

njemu je vjerovatno suđeno kao bitno smanjeno uračunljivom (ali ne neuračunljivom) i u tom slučaju obavezno liječenje u smislu krivičnog zakona ne može trajati duže od kazne zatvora. što je potpuno apsurdno za ovakve teške slučajeve. ali svejedno, ima i zadržavanje na liječenju u vanparničnom postupku. da se htjelo, da je zanimalo - moglo se.

[tempuser]

pa poslije drugog ubistva majke taj je morao ici psihijatru na pregled.
e onda je do struke

Morao biti psihijatrijski vjestacen, ali je sud taj koji ga je osudio na "obicnu" robiju kao zdravog covjeka!

[sumirprimus]

pa poslije drugog ubistva majke taj je morao ici psihijatru na pregled.
e onda je do struke

Nije normalan onaj ko ga je proglasio normalnim nakon toga, ako je tako bilo.

pa o tome i pricam.
jer znam za slican slucaj, doduse ne sa ovoliko zrtava ali slican.

[julisiz es grant]

pa poslije drugog ubistva majke taj je morao ici psihijatru na pregled.
e onda je do struke

Morao biti psihijatrijski vjestacen, ali je sud taj koji ga je osudio na "obicnu" robiju kao zdravog covjeka!

Čim su mu odredili psihijatrijsko liječenje nisu ga smatrali zdravim.
Ali mentalna bolest i uračunjivost nisu iste stvari.

[pepeljara]

kad se već uočilo sve što se treba uočiti, suludo je da ne postoji nikakav institucionalni nadzor, a u ovakvom slučaju i zatvoreno liječenje. pa nema ovakvih hiljadu u državi. nego su budžeti sami sebi svrha, svrha budžeta je da onaj ko ga kontroliše ostane u tom položaju. i nema nizašta...osim za plate.

njemu je vjerovatno suđeno kao bitno smanjeno uračunljivom (ali ne neuračunljivom) i u tom slučaju obavezno liječenje u smislu krivičnog zakona ne može trajati duže od kazne zatvora. što je potpuno apsurdno za ovakve teške slučajeve. ali svejedno, ima i zadržavanje na liječenju u vanparničnom postupku. da se htjelo, da je zanimalo - moglo se.

suludo je sto ne postoji takav nadzor, al zato imamo svemirski program

[_BataZiv_0809]

Razloga za slavlje nema. Za olaksanje svakako.

[sumirprimus]

kakvo slavlje i olaksanje ovo je za posteno zabrinut se, sta njima prodje pod uracunljivo,bog te pito kakvih sve ptica medju nama ima

[JThomas]

ima osnov da ga se zatvori. ali ja znam koji je to rezon, eto jeste piše tako ali mi vam to ne praktikujemo

pa piše s razlogom, ne mora neko ko je opasan još preći na djelo, ili čak ne mora nikad ako se ne steknu okolnosti. ali mu treba liječenje, treba mu pomoć. ili može kao ovaj, odslužiti svoje ali biti i dalje opasan. ali neka ima za plate, i muko moja pređi na drugoga.

[Haris.ba]

Član 22.
Osoba sa teškim duševnim smetnjama koja uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i direktno
ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih
osoba može se smjestiti u zdravstvenu ustanovu bez pristanka, po postupku za prisilno
zadržavanje i prisilni smještaj propisanim ovim zakonom.

Sve se može kad se hoće.

[wewa]

nisu dzaba javna pogubljenja bila prvorazredna zabava za siroke mase.
u nama cuci perverzna potreba za uzivanjem u tudjoj patnji i ponizenju. nisu Bosanci nikakav izuzetak...