Niemand wrote:Nesto s tim pojmom suzivot ocito ne stima. Zamislja se ko neki oprost, zaborav, grljenje, ljubljenje i ostali elementi prijateljskog asikovanja, mjesto puke, kolko tolko, mirne svakodnevnice, ono, placanje rezija, odlazak u granap, okopavanje basce i slicne stvari bez da ti neko psuje mater balijsku il razbija prozore il skrnavi mezarje il (...).
Al hajd. "Ako nisi s nama, onda si s njima"- razmisljanje. Na kraju cu i ja ispasti djikan, ko sto vam je svako djikan ko se ne slaze s vama, jer ne shvatam ljude koji zele ukinuti rs, jer samim tim ruse ustav bih, a kad se vec rusi, mogu se i srbi pridruziti rusenju i traziti odvajanje. U obje situacje ne razumijem sta se dobije. Ukidanje rs i sta onda? Po meni, a ono sto vi ne shvatate, zapravo upravo vi zahtjevate "suzivot". "Suzivot" je vama ukidanje rs-a, hajmo biti ope svi skupa, a oni eto ne bi s vama, pa hajmo se odvojiti.
Meni je suzivot nesto drugo. Mir. Samo to.
Uostalom, tema je radovan karadzic. I danas cu, kao i juce, spomenuti da se ni danas prijedor ne spominje. Kao ni druga mjesta. I dalje o "djikanima", "saloncima" i "dijaspori".
Hajd fino.
Da li je vlada RS za suzivot kad kaze da ce na svaki moguci nacin podrzati odbranu ratnog zlocinca? Da li su za suzivot oni koji lijepe plakate ratnih zlocinaca velicavsi ih kao heroje? Da li se dobro u svojoj kozi osjecaju ljudi drugih nacija u RS dok to gledaju? Da li se osjecaju da je zajednica spremna za suzivot dok cetnicke horde vrse postrojavanja u Visegradu? Ne vidim da se iko ogradjuje od istih, da ih SIPA istrazuje poput terorista iz Maoce i dr. mjesta (a kojih se ja iskreno stidim i za koje mislim da im nije mjesto tu gdje jesu, jer samo mogu napraviti probleme).
Jedni pozivaju na ukidanje RS, drugi na ukidanje BiH. Koja je razlika? Jedino sto bi ovi ukinuli visu instancu, a to je drzava. Ok, necemo nista ukidati, ali da vidimo tu dobru volju, da vidimo gdje je taj suzivot. Bosnjaci su, kad su bile poplave, potrcali da pomognu poplavljena podrucja gdje su bili Srbi. I svaka cast na tome. To je prava slika, to je pravi nacin da se pokaze suzivot.
Tema je svakako o ratnom zlocincu. Sta primjecujes, na koji nacin pojedini koji ''nisu s nama'', na koji nacin reaguju na presudu? Cast pojedincima koji smognu hrabrosti, pa osude i ograde se od istog. I to na forumu. Tesko i u javnosti, a razumijem i zasto. Dovoljno je pogledati dnevnik RTRS. Vlada takva propaganda, gdje neko ko nikad nije bio na ovim podrucjima niti sta konkretno zna sta se desavalo, rekao bi da su cak i u pravu.
Tako i ovdje na forumu, s vremena na vrijeme imamo pricu onih koji nece osuditi ratnog zlocinca, nego nam otvarati oci kako su svi jednaki.
Nema suzivota (a ni mira, o kojem pricas) sa tipom iz Doboja koji kaze da bi opet pod Radovanovu zastavu, koji bi se opet borio za njega.
Kako takvom pruziti ruku pomirenja i zivjeti normalno, kad znas da ti zlo misli i kad se ne mozes osjecati sigurno u njegovoj blizini? Pomisli kako je njegovom komsiji Bosnjaku koji ga je vidio na TV, a sutradan ga sretne na ulici.
Suzivota ima sa onima koji zaista to zele, koji ne ne velicaju ratnog zlocinca, koji ne podrzavaju njegova zlodjela prikazivajuci ih herojstvom.
I zaista ima takvih ljudi, onih koji bi da im bude bolje sutra, koji ce sutra pruziti ruku komsiji druge vjere kad se ovaj nadje u nesreci.
Manite se price o nekakvom bosnjackom fasizumu i izjednacavanju. Onaj ko je sposoban (makar to bilo i anonimno) ograditi se, osuditi, stidjeti se ratnog krvoloka, komsija Bosnjak ga sigurno nece gledati kao djikana, salonca ili sta god. Gledace ga kao svog komsiju.