Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

[O'zone]

Vežem se na moj prethodni post a vzano za @smurfovu i @dr.gog-ovu konstataciju da je sve prodato odnosno izdato.

U toku ove akcije-napada kako hoćete ZB i TO i već ko je još bio tu se probijaju (ove info sam dobio kasnije pa ako nisu tačne vjerovatno će me neko ispraviti) Ljubljanskom preko zaobilaznice u gornji dio Ljubljanske ulice i valjda kreću sadašnjom Gornje Vakufskom prema spomen parku a dio ide dole prema nadvožnjaku u Radničkoj ulici i izlaze kod Lamela (bijele zgrade sa gornje strane zaobilaznice a prije mosta kad se ide iz smjera Željinog stadiona) i a policijskoj akademiji. Kažu da su stigli do policijske akademije i onda je došla naredba za povlačenje. Od koga i zbog čega ima milion špekulacija ali bih volio da mi nekad ta osoba odogvori zašto je to uradila.

Nakon odlaska sa linija Rogatičana i Sokočana na liniju dolaze komšije donji i gornji Kovačići njih cca 100-njak u sastavu 4 čete i oni ostaju tu do reintegracije tačnije do onog povlačenja svih snaga prije reintegracije Grbavice. Njihova prednost je bila u tome da je svaki dan do svaki drugi Tam 110 pun municije dolazio pred komandu u Splitskoj ulici istovaran u dvorištu kuće preko puta gdje je živio rahmetli Salko Ćurić. Ta se municija trošila bjesomučno sam izgled kifle je to govorio zgrada je bila doslovno probušena metcima. S vremenom je municije dolazilo manje pa onda i rijeđe čak je i hrana koja im je dolazila bila sve gora i gora na kraju se svela doslovice na rižu skuhanu u slanoj vodi ili makarone bez ičega u dodatku.

U vrijeme akcije na Treskavici Grbavica je mogla biti zauzeta puno lakše nego do tada jer je sva ljudska i snaga i značajan dio MTS povučen prema tom dijelu ratišta. Tih sedmica je na Grbavici bilo porilično pusto a na liniji znam da je jedan četnik hodao od dna Trnovske do vrha Miška Jovanovića i iz svakog bunkera ispalio po par metka kao bi ostavljali dojam da ih je više.

[Dupli_skalp]

Ako bude volje i živaca, idućih dana ću slikati dijelove tih ulica o kojima sam govorio, i uz pomoć par forumaša, označiti bitne dijelove..

Javit ću se ponovo..

svakako se javi, takve priče i detalji mislim da sve žarko zanimaju. to za te tunele mi je fascinantno.

i bilo bi super ako budeš mogao i neke slike da staviš, ipak je vizuelno sve lakše dočarati

[Garincha]

morao sam se prijaviti, kao zivi svjedok (mada dosta mlad) desavanja i na vracama i na grbavici u toku cijeloga rata.
datume vala nesto i ne pamtim tako da necu pisati hronoloski nego onako kako nadodje...

kao prvo bitan podatak, dijete sam iz mjesanog braka (otac pravoslavac, majka bosnjakinja), a rat sam docekao sa 6 godina u guzici... djetinjstvo provedeno na grbavici pod okupacijom me vjerovatno i natjeralo da ranije odrastem, jer iako dijete, morao sam i tada itekako paziti sta pricam i sa kim, koga pozdraviti i na koji nacin, koga zvati pravim a koga laznim imenom (staru sam zvao dragana)...

sve je pocelo u prvim mjesecima 92. dok smo jos roditelji i ja zivjeli na vracama, u kucama ispod spomen parka, vec tada su pocela okupljanja lokalnih srba u susjednim kucama, vec tada su pocela naoruzavanja, moj stari nije bio pozivan niti se na njega racunalo jer on je "ozenio muslimanku, necista krv je u venama njegovog djeteta, tj.mene"... a sve je puklo kad su jedno jutro sa carapama na glavama nekakve spodobe krenule od vrata do vrata pljackajuci sve nesrpske kuce... roditelji su odlucili tada da idemo, i ostavljamo sve iza sebe, i tako je i bilo...krenuli smo niz vraca ka grbavici, barikade su vec bile postavljene na tranzitu, pomoglo je tu srpsko prezime kao sto ce pomoci mnogo puta u nastavku rata...
plan je bio navratiti na grbavicu po dedu i nanu (sa majcine strane) i sa njima preci u grad kod tetke...medjutim dedo koji je radio u jna 40 godina i dobio od njih stan u vojnoj zgradi kod pumpe u tadasnjoj bratstva i jedinstva, nije zelio da cuje o odlasku iz svofg stana, jer "njemu jna nece nista, on je za njih radio tolike godine"...tipicno naivno razmisljanje kakvo je jos vladalo u pocetku rata... i tako ostadosmo nas petero na grbavici a rat visio nad glavo... vrijeme negdje kraj marta, pocetak aprila 92....nastavak slijedi zaboli me glava prisjecajuci se ovih stvari...

[Woody]

Uh, ne mogoh odoljeti.
Neponovljivi Ron Haviv, 18.03.1996. Reintegracija



Sjetih se i nekog intervjua, bjelosvjetskih novinara iz tog perioda. Helem:

Novinar: "Da li Srbi treba da idu iz Sarajeva?". Slučajni prolaznik: "Ne treba!". Novinar: "Da li vam je žao što idu?". Slučajni prolaznik: "Nije!"

[Pusti vodu!]

Imam potrebu da odam postovanje svim osobama koje su ostale u okupiranim dijelovima grada i nastavile zivjeti u teskim okolnostima. Ni nama, kojim smo zivjeli u slobodnim dijelovima grada nije bilo lako, naprotiv, vrlo tesko....mi smo imali svoje probleme, ali ljudi na okupiranim dijelovima grada cini mi se da nikad nisu imali mira...sto od cetnika koji su mogli u svako doba da ih odvedu, protjeraju, ubiju....a opet sto su mogli izgubiti zivot zbog naseg dejstvovanja po tim mjestima.
Koliko je meni poznato, vrlo malo ljudi, vojnika je uopste znalo da ima "nasih" ljudi na okupiranim podrucijima, koji pokusavaju prezivjeti.
Cini mi se da nasi snajperisti, i ne samo oni, uopste nisu razmisljali o takvim mogucnostima.
Rat je zaista gadna stvar.

@ o'zone i drugi koji pisete i predocavate nam svoja sjecanja, pokusajte sve to prenijeti na papir u obliku knjige....barem pokusajte.....mislim da bi bilo zainteresovanih da vam pokriju troskove stampanja.
Bilo bi steta da ne preneseta svoja svjedocenja širokim masama.

Pozdrav.

[nosara]

Da li iko ima vjerodostojnu informaciju o tome sta se desilo bratu narodnog heroja Jusufa Dzonlica Muameru, koji je, navodno, ubijen zvjerski na Grbavici...?

[sinuhe]

Pusti vodu!

sto od cetnika koji su mogli u svako doba da ih odvedu, protjeraju, ubiju....a opet sto su mogli izgubiti zivot zbog naseg dejstvovanja po tim mjestima.

Strasno zaista. Jos O'zone kaze da je dobro i prosao, ali previse je i to.

[O'zone]

93' godine je bio masovni izlazak ne-srba sa Grbavice. Tu se nije radilo o klasičnom protjerivanju gdje su se ljudi izvlačili iz njihovih domova i tjerali na drugu stranu već je išlo potpuno drugačije barem u našem slučaju.

Tada nam pred zgradu dolaze trojica vojnika jednog od njih se sjećam da je bio debeo sa raskopčanom košuljom do nekih pola prsa imao je žučkasto-smeđu kosu nije bio gingerhead nego nešto svjetliji pošto je bila kovrdžava svi su ga zvali Kudro po tome sam ga i ja zapamtio.

Pozdravili su se sa mojom majkom i još dvije komšinice što su bile tu, napravili onako snuždene face jer su eto došli da obavjeste da oni napuštaju položaje i vraćaju se na Rogatičko-Goraždansko ratište i da nas prijateljski upozore da im kao zamjena dolaze beli orlovi i arkanovi tigrovi koji su strašni koljači i da i sami znamo šta su oni sve radili po Zvorniku,Bijeljini i gdje god su bili raspoređeni.

Kako bi nas spasili, jer oni ipak brinu za nas, organizovali su masovni prelaz taj dan negdje oko podne pa ko hoće može da pokupi sve svoje stvari koje su mu bitne, zlato,novac,slike,... etc...i da nas oni bezbjedno prebace na Alijinu teritoriju, ko odluči da ostane oni mu ne garantuju bezbjednost i neće ga nositi na duši te da dobro razmislimo želimo li da rizikujemo živote sebe i svojih ukućana radi prnja.

Majka se vratila nazad u stan, otac i ja smo slušali sve već sa prozora i tu je sad nastala dilema šta da radimo? Mi smo uvjek mogli preći na Slobodnu teritoriju Sarajeva bilo je dosta familije mogli smo naći i smještaj ali nekako u čitavoj priči ja sam bio najveći problem jer roditelji nisu znali šta bi sa mnom. Razlog tome je moja duga istorija bolesti, dvije kliničke smrti,napadi gušenja (bolovao sam od bronhijalne astme) i samo smještanje u kolektivne centre, podrume ili bilo kakve neuslovne prostorje moga e značiti početak problema za mene a samim tim i za njih.

Tu moja majka odlučuje da spakuje stvari i da idemo pa šta bog da uzeli smo velike kofere i počeli trpati odjeću uglavnom i hranu barem ono što smo imali. Dio stvari koje su nam bile vrijednije, još nekih odjevnih predmeta,suđa,posteljina pakujemo i odnosimo kod komšinice srpkinje (bog da joj dušu prosti) koja je cjelo vrijeme povraćala od kada je čula da treba da idemo jer smo bili stvarno dobri susjedi. Inače ta komšinica je kao i još mnogo njih imala sina sa druge strane i prelazila je u Sarajevo preko Vrbanje mosta do zadnjeg dana do kada se moglo preći, čak je prelazila kad se više niko nije ni usuđivao pričati o tome. To njeno prelaženje krajem 93' godine je koštalo glave jer je proglašena petokolonašem i špijunom, isprebijana, opljačkana smještena u bolnicu na Sokocu gdje je od posljedica prebijanja i preminula.

U svoj toj strci oko pakovanja moja majka (sinoć je baš pitah što je to uradila, kaže nema pojima i da danas joj to ne bi palo na pamet) odlučuje da ode u stanicu milicije koja je bila smještena iza slastičarne Jadranka u dječijem vrtiću da provjeri informacije o dolasku belih orlova i arkanovih tigrova. Otišla je kod njih u stancu prenijela sve što su joj ovi rekli međutim on joj nisu mogli dati nikakve podatke jer to nije njihova oblast oni su za civilne poslove pa su poslali moju majku u sjedište vojne policije koja se nalazila u zgradi iza desno. Po dolasku u vojnu policiju dočekala su je tamo tri policajca koje ona opisuje kao najviše ljude koje je ikad vidjela kaže bila sam kao dijete među njima. Kad im je ispričala šta joj je rečeno oni su joj onako iznenađeno rekli "gospođo nemojte biti naivni, kakvi orlovi kakvi arkanovci niko od njih ne dolazi, nego se rogatičko-sokolačka jedinica povlači potrebni su na drugim mjestima a mi poreuzimamo linije (mi=lokalci). Slobodno se vratite kući i sjedite gdje i jeste niko Vam neće ništa". Nakon tog njihovog uvjeravanja majka se vraća kući i u dogovru sa mojim ocem odlučuju da ostanemo.

Taj dan sam izašao na garaže u Splitskoj ulici i gledao kolone ljudi kako dolaze noseći torbe,uzlove,kese bilo je starih, mladih,djece. Splitska se popunila ljudima i onda su na znak krenuli do raskrsnice sa Trnovskom pa su skretali niz Trnovsku i valjda išli Zagrebačkom do Vrbanja mosta i dalje.

Kako su zadnje osobe zamicale za čošak u Trnovskoj ulici tako su se sa druge strane Splitske iz smijera čevabdžinice Agronom počeli pojavljivati vojni kamioni jedan pa drugi pa treći pa čitava kolona znam samo da je prvi stajao skoro na Trnovskoj a zadnji na dnu Splitske. Kad su kamioni stali počeli su da iz njih izlaze četnici sve iz rogatičko-sokolačke jedinice i krenula je pljačka. Kupili su sve A/V tehniku, bijelu tehniku, namještaj čak i odjeću ako im se dopala ostao mi je u pamćenju jedan nosati rogatičan koji je nosi trim biciklo na pitanje što će mu odgovrio je "da vježbam na selu" uz glasan smijeh ostali prisutnih. Opljačkane su tada kuće i stanovi u Zagrebačkoj,Beogradskoj,Splitskoj,Trnovskoj,Ljubljanskoj, Miška Jovanovića i taj pohod je trajao do kasno u noć a sutra ujutro su već otišli a linije su preuzeli lokalci komšije i pojedini izbjeglice iz muslimanskog sarajeva "koji su jedva živu glavu izvukli te čim su prešli obukli uniformu da brane sprku nejač".

Tada je Grbavica tek bila pravo zauzeta jer ono što je ostalo ne-srba je bilo zanemarivo a uvjek se radilo na naseljavanju Grbavice srbima iz drugih djelova grada pa i iz drugih gradova tako da su sredinom 94' skoro svi stanovi u Grbavici bili popunjeni a popunilo se prilično i na ovim djelovima gdje su bile prve linije.

[Sitijevac2011]

Ozone, Doktor i ostali...ovakve stvari treba uokviriti u memoare ili dokumentarac. Zaista sad vidim, Grbavica je neispricana prica...

[Garincha]

grbavicu 2 su isto tako iseljavali 93. i to u skupinama po 50-ak ljudi, sadasnjom ulicom Behdzeta Mutevelica pored zutih nebodera, pa tamo pored pekare pal i prelazili su pored palme na trg ljudi... dana kad smo trebali preci na "alijinu teritoriju" 2 grupe su presle, a mi u 3. grupi smo vraceni i svi iza nas... svi ljudi koji su vraceni tog dana nikad vise nisu imali mogucnost da predju... osim pojedinacnih pokusaja da se koritom miljacke po noci iskradu ili preko "stele"...vecina ljudi koja je ostala na grbavici je poslije regrutovana u radne vodove, a neki su i koristeni kao zivi stit na prvim linijama... u zgradi u kojoj sam zivio u toku agresije ostalo je mozda 10% prijeratnih stanara, kasnije se doselilo svega i svacega iz raznih vukojebina... a bilo je i slucajeva da su se ljudi uspjesno skrivali citav rat na grbavici

[O'zone]

Ozone, Doktor i ostali...ovakve stvari treba uokviriti u memoare ili dokumentarac. Zaista sad vidim, Grbavica je neispricana prica...

Ovdje nedostaje dosta stvari da bi bilo kompletno ja u svom pisanju obuhvatam 3-4 ulice a i sam znaš kolika je Grbavica. Ono što su preživljavali ljudi u unutrašnjosti je skroz druga priča puno groznija od ovoga što ja pišem dosta toga ljudi namjerno pokušavaju zaboraviti ili samo zaborave. Um je takav da traume pokušava izbristati ili ih ublažiti možda i sve ovo što ja pišem je bilo puno gore u tom trenutku nego sad kako ja to zamišljam, ko će ga znati?

Grbavica i Vraca imaju hiljade priča neke su kratke neke dugačke ali sve su potresne.

[Sitijevac2011]

Ozone, Doktor i ostali...ovakve stvari treba uokviriti u memoare ili dokumentarac. Zaista sad vidim, Grbavica je neispricana prica...

Ovdje nedostaje dosta stvari da bi bilo kompletno ja u svom pisanju obuhvatam 3-4 ulice a i sam znaš kolika je Grbavica. Ono što su preživljavali ljudi u unutrašnjosti je skroz druga priča puno groznija od ovoga što ja pišem dosta toga ljudi namjerno pokušavaju zaboraviti ili samo zaborave. Um je takav da traume pokušava izbristati ili ih ublažiti možda i sve ovo što ja pišem je bilo puno gore u tom trenutku nego sad kako ja to zamišljam, ko će ga znati?

Grbavica i Vraca imaju hiljade priča neke su kratke neke dugačke ali sve su potresne.

Ja se nadam da vas dvojica (obzirom da pisete najekspresivnije i najopsirnije) negdje to dokumentujete !

A ko zna detalje oko situacije kad su niski specijalci sisli u korito miljacke (negdje je cak video postojao) to se desavalo s pocetka rata. Predio u vilsonovom, potez od mosta Brastvo jedinstvo, pa sve do Vrbanje tacnije dio iza Invest banke nekadasnje (Kovacici) sad je tu ja mislim banka.

[pilica]

Moji su izašli preko mosta kod Bristola, dok je most gorio. Čete su ih izvele iz šopinga i tu ih pustili prema Bristolu i rekli im da se ne okreću i da ako im nešto ispadne (dozvolili su im da ponesu odjeću i ono što su mogli ponijeti u rukama) ne vraćaju se po to. Kažu da im je taj put bio kao godina.

[dječak sa šibicama]

Ne znam,a možda bolje da ne znam, jer sam se godinama savladavao da ne premlatim Senada Pecara, Timura Numića i tu stranačku bagru , dok sam ih sretao na ulici.

O njima najbolje govori podatak da su bili prvi do Musana, a nikada nisu odgovarali ni za sta. Timur je i danas glavonja u stranci. Za Pecare ne znam, ali vjerujem da su dobro podebljali racune u bankama.

Paradoks je da je Musan vrijedio vise od njih, u smislu ratnika, bar je imao tu kvalitetu da se znao potuci sa cetnicima. Oni ni to.

Zbog takvih je zaplatio Dino Magoda, Suljo Zolj i ostali koji su 8. juna uzeli cijeli Vidikovac a da im pomoc nikada nije dosla. Iako je obecano. Da ne govorim o civilima koji su ginuli po padinama Trebevica zbog cetnicke odmazde artiljerijom tog uzasnog dana, da se bar znalo zbog cega.

Izvinjavam se na offtopicu, ali bilo je i pitanja oko toga sta se cekalo, zasto se cekalo, i zasto je u nekim situacijama kada se moglo, zatajila komanda i glavesine.

[Dupli_skalp]

dr. Gog znas li da li je bilo nasih diverzanskih akcija po grbavici? Prije svega da li je bilo moguce da se diverzanti ubace u Grbavicu?

i mene ovo zanima...

isto tako možemo postaviti i kontrapitanje - jeli bilo ikad u toku rata njihovih ubačenih diverzanata sa grbavice u grad?

[O'zone]

Negdje nakon tog iseljavanja ne srpskog življa sa Grbavice kreće angožavanje svih muškaraca ne srpske nacionalnosti koji su ostali u radne vodove. Svima je poslana pisana obavjest da se moraju javiti u veliku salu opštine smještene u Šumarskom fakultetu. Poziv je stigao i mom ocu i u njemu je stajalo da ne odazivanje na isti za sobom vuče sankcije jer se radi o obaveznoj radnoj mobilizaciji.

Dosta ljudi je stiglo na taj skup mislim da su skupu prisustvovali načelnik opštine, Željko Mitrović-Gilmar i Milivoje Čavarkapa koji su odokativno pregledali ljude i dijelili ih između sebe. Čini mi se da je moj otac zapao Gigi i njegovom radnom vodu, znajući da Gigini ljudi rade najteže poslove na najrizičnijim mjestima tražili smo sve moguče načine da mog oca proglasimo nesposobnim za rad tada je doduše on već imao oko 62-3 godine i imao je zdravstvenih problema sa leđima te smo to iskoristili da dobije nalaze da je nesposoban.

Da bi se dobili nalazi trebalo je proči komisiju a komisija se nalazila u Banjalučkoj ulici sjedištu svih mogućih četnika, samo pojavljivanje muslimana u toj ulici je zvalo na belaj. Uglavnom moj otac je sa štapom u jednoj ruci a držeći se za majku drugom rukom krenuo pješke u Banjalučku ulicu. Tamo ih ispred sjedišta te komisije dočekuje Giga koji je tu sjedio sa još nekim društvom i vidjevši mog oca počinje da ga doziva imenom iz sve snage to je tamo zvučalo kao poklič za likvidaciju jer su sve bradate i nebradate spodobe okrenule da vide koga to Giga doziva. Kad su mu prišli moja majka ga je zamolila da se ne dere jer se zna gdje su on se na to nasmijao i pitao gdje će to moj otac, rekoše mu da ga vode na komisiju jer mu leđa nisu dobro i jedva hoda na to se Giga nasmijao i opet počeo da se dere"De ti meni njega pošalji malo Vamo da mu ja leđa ispravim". Njih dvoje su samo spustili glavu i prošli prema ambulanti.

Nakon pregleda utvrđeno je da moj otac ima probleme sa donjim dijelokm kičme i boluje od išijasa ali da ga to ne spriječava u radnoj obavezi nego se čak i preporučuje malo fizičke aktivnosti te da se zbog prirode oboljenja prebaci na drugu poziciju. Po izlasku iz ambulante opet ih je dočekao Giga sa istim provociranjem i pozivanjem da on ispravi leđa mom ocu jer ga garantovano neće više nikad zaboljeti.

Moj otac je poslije toga preraspoređen u JKP Srpsko Sarajevo gdje je doslovice radio kao smetljar. Snjim su radila još dvojica ljudi oba muslimani i oba stariji ljudi jedan čak od 70 godina. Njihov zadatak je bio čišćenje smeća svaki dan dobijali su lokaciju gdje idu tamo je odvožen veliki kontejner na kamionu a oni su onda morali da istresu male kontejnere i ručno prebace svo smeće u ovaj veliki. Kao obrok svaki dan su imali jednu Ikar konzervu i pola hljeba.

Istine radi moj otac je imao samo jednu veliku neprijatnost dok je radio u JKP a to je da ih je dok su išli negdje baš Banjalučkom ulicom prema lokaciji gdje trebaju kupiti smeće skupa sa Giginim ljudima koji su trebali zidati neke prepreke sustigla dvojica trojica balavaca četnika i izudarali mog oca i kolegu što je radio sa njim. Oni su zbog sporog hoda zaotajali za kolonom koja je išla ulicom a to su iskoristili ovi te se privukli njima sa leđa i prvo izudarali očevog kolegu pa kad se moj otac okrenuo dobio je io jedan žestok udarac u lice koji mu je slomio protezu koju je imao u ustima i napravio ogroman krvni podljev od drugog udarca se uspio nekako izmaknuti a onda su to vidjeli četnici koji su bili naprijed zavikali na njih i ovi srpski junaci su pobjegli. Ostatak vremena u radnom vodu do ranjavanja u Decembru '94 godine više manje je bilo OK.

Zbog manjka novca otac je slabo kad imao cigara a bio je strastveni pušać koji je konzumirao cigarete od svoje 10 godine zato je koristi vrijeme dok je radio na skupljanju smeća da skuplja i opuške koje je kasnije donosio kući otvarao istresao ono duhana što je ostalo,prao i sušio i onda motao cigare u razne vrste papira koje je ocjenjivao po mekoći, praznik bi bio kad bi naletila neka knjiga sa mekim listovima papira sličnim cigaret papiru tu je trgao one bjele ne isprintane stranice sa početka i kraja te u njiih motao cigare. Često je kući znao donijeti i čitave ili otvorene kutije ViK-a, Vikenda i Partnera (cigare koje su se najviše konzumirale na Grbavici) koje je dobija od nepoznatih ljudi često četnika koji su ga vidjeli kako skuplja opuške pa bi samo onako u prolazu ili bacili kutiju ispred njega ili mu je gurnuli u džep od radnog mantila dok su recimo tražili vatre nekad su znali i zovnuti sa prozora i baciti ali to su sve radili da se što manje primjeti jer pomaganje muslimanima nije bio zdrav hobby.

Otac je ranjen u Decembru '94 dok su išli da kupe smeće na parking ispod nebodera Šoping centra Grbavica. Tu je postojao veliki paravan koji se sklonjen kada je kamion ulazio da bi dampovao onaj veliki kontejner i nije vraćen nakon što je kamion otišao. Otac je sa jednim kolegom krenuo prema kontejnerima, kolega je išao prvi moj otac za njim kolega je proašo moj otac nije. Metak je pogodio u dršku lopate gađana je natkoljenica pošto je bio rasprskavajući dršku je raznio na mjestu udara kao i tri prsta moga oca, središnji čelični dio je prošao raznio natkoljeničnu kost i pogodio u drugu nogu gdje se i zaustavio.

Nakon ranjavanja prebačen je u Ambulantu na Grbavici pa onda sanitetskim vozilom u bolnicu u Kasindolu gdje je ostao između 30 i 45 dana i to večinom na intezivnoj njezi jer je bio prikopčan na tzv ekstenziju kako bi kost normalno srasla. Muslimani inače nisu nikad bili na intezivnoj njezi jer koga briga i ako umre naša sreć je da je dobra prijateljica radila u bolnici i bila jedna od glavnih doktora tako d je urgirala koliko je mogla da ostane izolovan na intezivnoj. Da je slučajno ležao u normalnim bolničkim sobama čisto sumnjam da bi se vratio jer raspoloženje je bilo užasno među ranjenicima koji su ležali tu....

Nastavit ću nekad kasnije ima još obaveza mimo ovog foruma

[Dupli_skalp]

Nastavit ću nekad kasnije ima još obaveza mimo ovog foruma

samo polako majstore... znamo da nije lako pričati, a kamoli pisati sve ove strahote što su vas zadesile.

[crysis]

Ne znam,a možda bolje da ne znam, jer sam se godinama savladavao da ne premlatim Senada Pecara, Timura Numića i tu stranačku bagru , dok sam ih sretao na ulici.

O njima najbolje govori podatak da su bili prvi do Musana, a nikada nisu odgovarali ni za sta. Timur je i danas glavonja u stranci. Za Pecare ne znam, ali vjerujem da su dobro podebljali racune u bankama.

Paradoks je da je Musan vrijedio vise od njih, u smislu ratnika, bar je imao tu kvalitetu da se znao potuci sa cetnicima. Oni ni to.

Zbog takvih je zaplatio Dino Magoda, Suljo Zolj i ostali koji su 8. juna uzeli cijeli Vidikovac a da im pomoc nikada nije dosla. Iako je obecano. Da ne govorim o civilima koji su ginuli po padinama Trebevica zbog cetnicke odmazde artiljerijom tog uzasnog dana, da se bar znalo zbog cega.

Izvinjavam se na offtopicu, ali bilo je i pitanja oko toga sta se cekalo, zasto se cekalo, i zasto je u nekim situacijama kada se moglo, zatajila komanda i glavesine.

Ja sam cuo za vidikovac malo drugaciju pricu. da je vidikovac namjerno pusten i kad su nasi zauzeli . docekala ih je artiljerija iz pravca pala i jahorine. sad koliko istine ima u tome.....

[dr.gog]

dobri momci.
Kontao sam da si Nino, njihov cetni bolnicar. mure je ljudina nad ljudinama

nesto mi je kroz maglu, mozda mijesam osobe . hazim je ostao bez ruke??

Čuj Nino? Nino je bio moj bolničar kada sam vodio ekipu na Nišićima. Bio je super momak, velika raja, ali sam mu ja zgadio medicinu do kraja života. Jedne prilike je , onako krupan i jak, trebao pomoći oko jednog, nažalost polumrtvog nam saborca(umro je dva dana kasnije) N.Nal.. Ja kreten nisam kontao da nemaju svi želudac kao ja, i nakon intervencije (disanje usta na usta, motanje zavoja, itd.), sam se okrenuo i pogledao Ninu kojem je pozlilo jer sam bio sav krvav po licu od doticaja sa ranom na glavi. Srećom je došao sebi i pomogao da se čovjek nosi uz uspon od oko 80 stepeni, jer ja nisam imao snage ni upola ko Nino...

(mene se možeš sjetiti po dužoj kosi u jednom periodu-do ramena, i uniformi Legije stranaca smb boje, te naravno, torbi sa crvenim krstom- ambulanta je bila na Borku, u prizemlju jedne bijele kuće, gdje je bila i kuhinja, ručak..)

Sa Muretovom ekipom (Soukbunar) sam postao dobar nakon pomaganja na terenu, kada sam bio i vezista i sanitet, jer mi je rov bio najudaljeniji, pa sam pokidane žice vezivao prilikom obilaska linije svakog dana (po dva puta). Tako sam raji uštedio hodanje od 4-5 kilometara, što su mahalci zauvijek upamtili ..

Hazim B. sa Soukbunara je ostao bez ruke i danas nosi protezu. Bio je komandir 3. čete Borak zajedno sa rahmetli Mumareom (plus Davor i Branko u ekipi). Mada teški SDA kadar, Hazim je bio mlad i jako hrabar, i veoma pošten momak, vrlo pristojan u ponašanju. Dobio je ljiljana čini mi se, i danas živi normalno..Nije bio nacionalista i kriminalac.

Posebno sam cijenio to što nije legao na rudu "Cacine politike" i nazor-selama,a lično sam vidio kada ga je Caco ošamario zbog njegovog "čuvanja obraza". Ali to je jedna vrlo zla priča vezana za drugi zločin na Vrbanji...Otišli bi u drugom smjeru da to načnem..

[dr.gog]

dr. Gog znas li da li je bilo nasih diverzanskih akcija po grbavici? Prije svega da li je bilo moguce da se diverzanti ubace u Grbavicu?

i mene ovo zanima...

isto tako možemo postaviti i kontrapitanje - jeli bilo ikad u toku rata njihovih ubačenih diverzanata sa grbavice u grad?

Kažu da je bilo, a moja jedinica je dva puta uspjela uhvatiti diverzante na samoj liniji. Jednog slučajno, drugog jer je bio pijan.

Za grad ne znam, to znaju bivši borci Državne bezbjednosti MUP RBiH.

LIčno sam znao ušetati malo "ispred linije" ali za dalje nisam imao iskustva ni hrabrosti. Od moje raje, upadalo se samo u sklopu klasičnih akcija "pokazivanja zuba"- tj. puškaranja na ničijoj zemlji poslije kojeg su se većinom , vraćali svi čitavi. Kad bi se otišlo dublje, vraćalo se naredbom iz Korpusa najčešće...

NE ZNAM za neke od akcija za koje sam i ja "čuo"..nema dokaza iz prve ruke, od učesnika..

Mislim da je Državna Bezbjednost MUP RBiH vodila takve akcije, a to tvrdim jer mislim da osim njih i Specijalne jedinice Bosna(Vikić), niko nije bio uvježban za kretanje, skrivanje i diverzije takvog nivoa. Mi smo bili obični vojnici.
Nisam ja imao muda ni znanja da ušetam iskusnijim četnicima i dignem ih u zrak. To su radili stariji i daleko bolji borci, daleko od naših očiju i petokolonaša u gradu..

Slutim da su to radili borci iz jedinice "Ševe" rahm. Nedžada Ugljena, koje danas pominju, nažalost, samo po zlu. Istorija će reći svoje jednog dana..Nekad je četnički mitraljez,snajper , skupa sa četnikom, znao nestati(u dimu ili upucan) ,a da mi nismo imali pojma ko i odakle ga je ukinuo...Hoću samo da budem realan, bez fantaziranja..

[dječak sa šibicama]

Ne znam,a možda bolje da ne znam, jer sam se godinama savladavao da ne premlatim Senada Pecara, Timura Numića i tu stranačku bagru , dok sam ih sretao na ulici.

O njima najbolje govori podatak da su bili prvi do Musana, a nikada nisu odgovarali ni za sta. Timur je i danas glavonja u stranci. Za Pecare ne znam, ali vjerujem da su dobro podebljali racune u bankama.

Paradoks je da je Musan vrijedio vise od njih, u smislu ratnika, bar je imao tu kvalitetu da se znao potuci sa cetnicima. Oni ni to.

Zbog takvih je zaplatio Dino Magoda, Suljo Zolj i ostali koji su 8. juna uzeli cijeli Vidikovac a da im pomoc nikada nije dosla. Iako je obecano. Da ne govorim o civilima koji su ginuli po padinama Trebevica zbog cetnicke odmazde artiljerijom tog uzasnog dana, da se bar znalo zbog cega.

Izvinjavam se na offtopicu, ali bilo je i pitanja oko toga sta se cekalo, zasto se cekalo, i zasto je u nekim situacijama kada se moglo, zatajila komanda i glavesine.

Ja sam cuo za vidikovac malo drugaciju pricu. da je vidikovac namjerno pusten i kad su nasi zauzeli . docekala ih je artiljerija iz pravca pala i jahorine. sad koliko istine ima u tome.....

Ne znam sta je prava istina, ja sam cuo da se dobro marisalo sa Srbima gore, i da su bili razbijeni i rastrkani po sumi nakon povlacenja. Jedan od tih rasutih po sumi je i sasuo rafal u Dinu, kad je bitka vec zavrsila.

Da su pustali, nebi ostavili artiljeriju i ostalo tesko oruzje iza sebe. Nekom logikom se vodim.

Artiljerija je nakon sto su nasi popeli gore, zaorala po padinama Trebevica, po naseljima Hrid, Sirokaca, Mahmutovac, Bistrik, zemlja gori. Tada je i kuca moje porodice dobila projektil (zanimljivo, maljutka, odnekud sa Trebevica ispaljena, valjda sa Zlatista ili sa Osmica, gledano sa krova gdje je opalila, samo te lokacije su u vidokrugu), srecom niko nije stradao.

[crysis]

kazem ti cuo sam , da kad su se nasi popeli da je sva optika bila razbijena i da su pri bijegu ubacivali kasikare u cijevi minobacača. navlakusa klasicna . to su priče ,zato kazem gdje je istina........

[Koshpa]

kazem ti cuo sam , da kad su se nasi popeli da je sva optika bila razbijena i da su pri bijegu ubacivali kasikare u cijevi minobacača. navlakusa klasicna . to su priče ,zato kazem gdje je istina........

Ko nije citao, ovdje mozete procitati svasta od borca koji je pisao u svom blogu.

Postavljam vam link gdje covjek tacno opisuje borbe i cak je postavio mapu i nacrtao kako su se borbe kretale.

http://zbsg.blogger.ba/arhiva/2009/02/19/2065566

[Nekako s proljeća]

Dosta je bilo prilika da se neki teritorij pod kontrolom snaga VRS-e zauzme iznenadnim upadima. Teško je to zauzeto bilo održati pod svojim kontrolom, jer su imali bar po jedan rezervni-alternativni položaj. A artiljerija svud oko Sarajeva ...više je bila primjena održavanja-uzvrđivanja linija i malo po malo guranje naprijed, ondje gdje se je moglo.i upadi povremeno u cilju vezivanja njihovih snaga na tom području, dok se na sasvim drugom području pokušava uraditi nešto ozbiljnije.

Ozrenska ulica je njima bila ''žila kucavica'' , koliko je meni poznato . Čudi me da se niko ne dotiče Debelog brda, dominantne čuke ...jednom prilikom su i napravili pokolj nad našim snagama.

[Koshpa]

Dosta je bilo prilika da se neki teritorij pod kontrolom snaga VRS-e zauzme iznenadnim upadima. Teško je to zauzeto bilo održati pod svojim kontrolom, jer su imali bar po jedan rezervni-alternativni položaj. A artiljerija svud oko Sarajeva ...više je bila primjena održavanja-uzvrđivanja linija i malo po malo guranje naprijed, ondje gdje se je moglo.i upadi povremeno u cilju vezivanja njihovih snaga na tom području, dok se na sasvim drugom području pokušava uraditi nešto ozbiljnije.

Ozrenska ulica je njima bila ''žila kucavica'' , koliko je meni poznato . Čudi me da se niko ne dotiče Debelog brda, dominantne čuke ...jednom prilikom su i napravili pokolj nad našim snagama.

U blogu iznad koji sam postavio, covjek opisuje u cetiri price tacne borbe na Zlatistu uz postavljenu mapu, vrijedi procitati njegov blog