Anksioznost

[Green Garden]

Dragi moji forumaši,
Odlučih da vas upitam za savjet jer imamo isti problem. I ja se zadnjih par godina borim sa anksioznošću, sama se borim na prirodan način, sve sam simtome imala, da ne nabrajam isti su, uspjela sam da prevaziđem napade, da ih kontrolisem, da koliko toliko vratim stvari u svoje ruke, međutim ostao mi je noćni ružni podsjetnik da se nisam izborila do kraja. Tačnije sve super funkcionise dok ne odem u krevet, onda pri prvom smirivanju, ono pred san, krene mi prekid u disanju, ja se trgnem, nekad kao stresem, odmah slijede ubrzani otkucaji srca jer se prepadnem i ode noc, borba. Bude perioda kada je sve ok međutim zadnja dva mjeseca kako sam ostala bez posla to se pogoršalo.
Navece ne smijem zaspat, da budem iskrena uhvati me strah da necu u snu prestat disat, ispatim se tokom noci, onda nekada pred jutro zaspim, kasno ustanem, nisam ni zašta i tako u krug.

Ono što me interesuje dešava li se i vama pred spavanje, u snu nedostatak daha, prekidi u disanju, intresuje me da li je i to jedan od češćih simptoma anksioznosti? Strah me da nije prava apneja.
(27 godina)

[Female_Sa]

Dragi moji forumaši,
Odlučih da vas upitam za savjet jer imamo isti problem. I ja se zadnjih par godina borim sa anksioznošću, sama se borim na prirodan način, sve sam simtome imala, da ne nabrajam isti su, uspjela sam da prevaziđem napade, da ih kontrolisem, da koliko toliko vratim stvari u svoje ruke, međutim ostao mi je noćni ružni podsjetnik da se nisam izborila do kraja. Tačnije sve super funkcionise dok ne odem u krevet, onda pri prvom smirivanju, ono pred san, krene mi prekid u disanju, ja se trgnem, nekad kao stresem, odmah slijede ubrzani otkucaji srca jer se prepadnem i ode noc, borba. Bude perioda kada je sve ok međutim zadnja dva mjeseca kako sam ostala bez posla to se pogoršalo.
Navece ne smijem zaspat, da budem iskrena uhvati me strah da necu u snu prestat disat, ispatim se tokom noci, onda nekada pred jutro zaspim, kasno ustanem, nisam ni zašta i tako u krug.

Ono što me interesuje dešava li se i vama pred spavanje, u snu nedostatak daha, prekidi u disanju, intresuje me da li je i to jedan od češćih simptoma anksioznosti? Strah me da nije prava apneja.
(27 godina)

Isto mi se desavalo mnogo puta. I ja sam skakala iz sna jer mi se cinilo da sam prestala disati (i sad mi se to ponekad desi) ali mene nije strah lupanja srca i sl., nego se bas bojim da cu baš prestati disati. Inace, uzasno se bojim tog gushenja. Panicne nemam vec 2 godine hB ali je uvijek neki simptom prisutan. I ono sto je najgore, kad sam najsretnija, odjednom kao da mi nesto klikne u glavi i pomislim "Sta li ce me strefiti sad jer sam bila rahat jedan dan"

KAd ti se to desi sa disanjem, pokusaj se polako smiriti i disanjem smanjiti broj otkucaja. Meni je mnogo pomogla kamilica sa medom i čaj matičnjak. Najbitnije je da covjek pokusa samog sebe dovesti u stabilno stanje. JA nikada nisam uzela nikakve tablete, a da znam da ce neka trajno djelovati, nema cijene koju ne bih platila da se domognem takve jedne tabletice.

Uglavnom, to sa disanjem se desava osobama koje su sklone ankziosnosti. Gubitak posla i stres koji je uzrokovan tim gubitkom aktivirali su anksioznost. Ja cim se nesto nasekiram, imam problema sa disanjem, neze veze spavam li ili ne.

[Mate Simmons]

Imao sam panični napad

[Mate Simmons]

Ja fkt nemogu više izdržati,mislim samo na najgore

[žuta lala]

Ja fkt nemogu više izdržati,mislim samo na najgore

Pa idi kod psihologa, ozbiljno ti kažem. Samo da razgovara s tobom... bit će ti lakše!

[Mate Simmons]

Ja fkt nemogu više izdržati,mislim samo na najgore

Pa idi kod psihologa, ozbiljno ti kažem. Samo da razgovara s tobom... bit će ti lakše!

Ma idem(i kod neuropsihijatra), nista mi ne pomaže..ni tablete, ništa.
Ovo što sam sebi možda umislio će još dugo trajati,neznam dokle ću izdržati

[žuta lala]

Koliko već ideš psihologu? I kakvom?
Nemoj molim te da imaš tako crne misli. Razmišljaj pozitivno, bit će sve ok!

[Mate Simmons]

Koliko već ideš psihologu? I kakvom?
Nemoj molim te da imaš tako crne misli. Razmišljaj pozitivno, bit će sve ok!

Išao,pa mi bilo malo bolje, ali opet idem.
Uvijek probam pozitivno misliti,ali danas sam imao 3 napada straha.
Čak su došli zet i rodica s momkom da me malo izvuku na zrak, ali meni je postalo samo gore,budim se oko 12h, a zaspim svako jutro oko 6-7 kad svane dan.

[dita von teese]

Dragi moji forumaši,
Odlučih da vas upitam za savjet jer imamo isti problem. I ja se zadnjih par godina borim sa anksioznošću, sama se borim na prirodan način, sve sam simtome imala, da ne nabrajam isti su, uspjela sam da prevaziđem napade, da ih kontrolisem, da koliko toliko vratim stvari u svoje ruke, međutim ostao mi je noćni ružni podsjetnik da se nisam izborila do kraja. Tačnije sve super funkcionise dok ne odem u krevet, onda pri prvom smirivanju, ono pred san, krene mi prekid u disanju, ja se trgnem, nekad kao stresem, odmah slijede ubrzani otkucaji srca jer se prepadnem i ode noc, borba. Bude perioda kada je sve ok međutim zadnja dva mjeseca kako sam ostala bez posla to se pogoršalo.
Navece ne smijem zaspat, da budem iskrena uhvati me strah da necu u snu prestat disat, ispatim se tokom noci, onda nekada pred jutro zaspim, kasno ustanem, nisam ni zašta i tako u krug.

Ono što me interesuje dešava li se i vama pred spavanje, u snu nedostatak daha, prekidi u disanju, intresuje me da li je i to jedan od češćih simptoma anksioznosti? Strah me da nije prava apneja.
(27 godina)

U mom slucaju je bilo tako da sam ja stvarno imala realan problem, za koji nisam bila svjesna koliko me je opterecivao. To je trajalo nekih pet - sest godina, uz lupanje srca, zujanje u usima, skakanje pritiska, tj. pravi klasicni napad panike. Otkako me je sustiglo to da se pozabavim s tim konkretnim stvarima, i otkako sam se morala izboriti za to da stvari rijesim, i dovedem sve u red, nemam vise skakanja pritiska, gubitka daha, lupanja srca...

Osim toga sto sam rjesavala prave konkretne probleme, slusala sam i meditacije koje me opustaju. Mozes izgooglati sebi puno toga na you-tubeu, upisi par kljucnih rijeci i nadji onu koja bi ti mogla odgovarati.
Istina je da anksioznost ne moraju pratiti neki konkretni problemi, ali u nasoj zemlji mislim da se najcesce anksioznost javi zbog straha od pravih egzistencijalnih problema. Pa eto...mozda prvo malo da razmislis sta je to sto te muci. Ja nesto ne vjerujem previse u lijecenje simptoma, u setnju s cukama i druzenje s rajom. Moze to pomoci, ali samo ako najprije rijesis pravi uzrok opterecenja.

[farytale2013]

Moze li mi neko preporuciti dobrog psihoterapeuta u Sarajevu? Nemam koga da pitam u okolini, na webu ponuda vise nego mrsava, a problem gori. Hvala vam

[Revolucionar ★]

Kako postupati prema osobi koja je anksiozna ?! Znam nekoga sa tim problemom, ali me zanima misljenje iz prve ruke kako mogu pomoci u otklanjaju tog loseg osjecaja ?! Mozda neko sa iskustvom da mi da par uputa ?

[Rolo]

Nekad se tjeskoba može zaustavit na početku, a ako preraste u paniku onda je to nažalost puno teže.
Ljudima u takvom stanju, kao prva pomoć, najviše pomogne kad neko stvarno shvati njihovo stanje, i još važnije, da im to dokaže.

Zato bi napisao par riječi o tome kako se osjeća anksiozna osoba.
Redosljed je uvijek isti, prvo strah, pa tjeskoba, pa na kraju napad panike.
Od samog početka to su sve signali da nešto nije u redu i da se osoba počela u mislima okretat sebi i svojim tjelesnim simptomima, a pri tome udaljavati od svih stvari izvan sebe, na primjer od ljudi.

Za vrijeme ansksioznosti i panike, najgore je što to odvlači pažnju od svega. Bude se samo fokusiran na sebe i na jake senzacije i podražaje u tijelu. Osoba ima jeziv osjećaj da je sama u svemiru, doslovno, nema nigdje nikoga više! Sama jedna takva pomisao je dovoljna za novi napad panike.

Znači, kad bi nekome u tjeskobi i panici objasnili da razumijemo i vidimo kako ta osoba osjeća da naprosto nestaje sa lica zemlje, vjerujem da bi se to najstrašnije moguće iskustvo za čovjeka ublažilo ili čak prestalo. Cilj je da osoba osjeti da nije sama u hladnom bezdanu.

Dakle, kad osjetimo kod sebe ili kod drugih teško disanje, lupanje srca, hladan znoj, grč u želucu, zadnje što se treba uraditi je to da se na te simptome fokusiramo. Koliko god je tjeskoba jaka, jednostavno se ne smijemo fokusirat na to, nego se usmjeriti na nešto što je izvan nas. Ako bi se mogli u tim trenucima sjetit da nismo jedini na svijetu, sjetit se da postoje ljudi (imenom i prezimenom) oko mene, tad bi pobijedili taj užasan osjećaj.

Ako se neko požali, mi u dobroj namjeri pokušavamo bodriti čovjeka kako je sve u redu, da se sve može logično objasniti, da ne prijeti ništa, ali to uopšte ne pomaže. Pomaže jedino kad shvatimo kako to sve izgleda iz perspektive čovjeka koji se žali, i to pokažemo.

[otherside]

Samo par malih savjeta, mozda nekome budu od koristi

Panicne atake stvaraju osjecaj nemoci i ovisnosti o nekontroliranim reakcijama vlastitog tijela. Srecom, postoje tehnike samopomoci koje pomazu u preuzimanju moci nad simptomima.

1) Preuzimanje kontrole podrazumijeva identifikaciju određenih misli koje aktiviraju panicnu reakciju i prihvatanje cinjenice da je napad panike neugodan i zbunjujući ali ne i zivotno ugrozavajuci.
2) Kreativna vizualizacija i afirmacija su tehnike koje sluze za pozitivno treniranje maste, npr. zamisljanje nekog mjesta koje simbolizira mir i opustanje za pacijenta uz koristenje afirmativnog stava: “ja sam dobro”, “to je lako”,...
3) Samopouzdanje. Ponekad neki aspekti porodicnog i profesionalnog zivota potkopavaju samopouzdanje. Potrebno ih je identificirati i eliminisati ili ublaziti njihov uticaj.
4) Tehnike opustanja ublazavaju napetost misica i usporavaju disanje sto pomaze umu da se opusti.
5) Dijeta - Nestabilnost nivoa šećera u krvi može pojacati simptome panike. Uravnotezena i redovna ishrana, bogata slozenim ugljikohidratima poput krompira, rize i tjestenine a izbjegavanje kofeina, alkohola, pusenja, cokolade pomazu stabilnost nervnog sistema.
6) Prva pomoć: disanje u papirnatu kesu podize koncentraciju ugljen dioksida i olaksava simptome, trcanje tokom panicne atake, fotografija voljene osobe za povratak u stvarnost, brojenje unazad, pjevanje omiljene pjesme,...

[_Gea_]

mislila sam otvoriti novu temu o opsesivno-kompulsivnom poremecaju ali pretpostavljam da mogu pitati i ovdje jer OKP spada pod anksiozne poremecaje. naime, tek nedavno sam saznala o tom poremecaju gledajuci neku emisiju o njemu i bojim se da imam neki blazi oblik jer sam se pronasla u dosta stvari.
pretrazivala sam malo po internetu, uradila neke testove online i svi su pokazali da imam simptome. nemam napade panike kakve vas je dosta opisalo na ovo temi (na srecu) ali imam odredjene ritualne radnje navece pred spavanje. tok mojih radnji obavezno izgleda ovako svaku noc pred odlazak u krevet: zavrsim sa toaletom - ugasim svjetlo u toaletu - gurnem prstom prekidac za bojler da se uvjerim da je iskljucen jer mi sam pogled na ugasenu lampicu nije dovoljan - odem do kuhinje popiti casu vode - svako kolo na sporetu pojedinacno pipnem i sapcem kod svakog "nula" da se uvjerim da je svako 100% iskljuceno - (kada sam sama kuci nakon toga slijedi dodirivanje rucke svakog prozora i ulaznih vrata) - u sobi ispod radnog stola provjerim produzne uticnice (ne znam kako se to kaze ali shvaticete valjda o cemu pricam ) postoji pet uticnica, u 4 je prikljucen utikac a peta je uvijek prazna i u nju ukljucujem fen, peglu za kosu i sl. po potrebi.. obaveznu je dodirnem prstima jer mi opet sam pogled na nju praznu nije dovoljan. ne znam zasto ona mi uvijek mora biti prazna - zatim provjerim balkonska vrata, zakljucana su ali ja ih dva tri puta gurnem da se uvjerim da je nemoguce da se otvore - i zatim legnem u krevet i navijem alarm. ovdje me pocnu opsjedati misli da nece zazvoniti ujutru, da cu pogresno naviti ili da ce mi se u toku noci mobitel ugasiti, pa navijem nekoliko alarma i provjeravam po nekoliko puta jesu li dobro navijeni i je li mi se mobitel slucajno ugasio..
malo izgleda prepopsirno ali sve te radnje uradim brzinom vjetra. ponekad, ali rijetko doduse, i nakon sto legnem padne mi na pamet da sam mozda nesto od toga preskocila pa ustanem da jos jednom provjerim.

i nedavno procitam nova istrazivanja gdje naucinici tvrde da ozbiljnije grickanje noktiju moze biti znak OKP. tu vec imam ogroman problem jer sakatim prste. imam pretjeranu potrebu da gulim kozicu ili bilo kakve predmete koji se mogu guliti.

izvinite sto sam se raspisala ali eto nadam se da neko zna vise o tom poremecaju i da moze prepoznati je li rijec o tome. moze li prerasti u neki ozbiljniji oblik, kako se lijeci i sl.

[iamia]

kojeg doktora u sarajevu preporucujete da moze prepisati zoloft?
hvala!

[bubamarac]

zoloft ti moze propisati samo psihijatar,tako da ti je najbolje da odes kod dr.opste prakse i trazis uputnicu za psihijatra u opstini u kojoj zivis.mislim da ti je to jedini nacin.sretno

[Rolo]

mislila sam otvoriti novu temu o opsesivno-kompulsivnom poremecaju ali pretpostavljam da mogu pitati i ovdje jer OKP spada pod anksiozne poremecaje. naime, tek nedavno sam saznala o tom poremecaju gledajuci neku emisiju o njemu i bojim se da imam neki blazi oblik jer sam se pronasla u dosta stvari.
pretrazivala sam malo po internetu, uradila neke testove online i svi su pokazali da imam simptome. nemam napade panike kakve vas je dosta opisalo na ovo temi (na srecu) ali imam odredjene ritualne radnje navece pred spavanje. tok mojih radnji obavezno izgleda ovako svaku noc pred odlazak u krevet: zavrsim sa toaletom - ugasim svjetlo u toaletu - gurnem prstom prekidac za bojler da se uvjerim da je iskljucen jer mi sam pogled na ugasenu lampicu nije dovoljan - odem do kuhinje popiti casu vode - svako kolo na sporetu pojedinacno pipnem i sapcem kod svakog "nula" da se uvjerim da je svako 100% iskljuceno - (kada sam sama kuci nakon toga slijedi dodirivanje rucke svakog prozora i ulaznih vrata) - u sobi ispod radnog stola provjerim produzne uticnice (ne znam kako se to kaze ali shvaticete valjda o cemu pricam ) postoji pet uticnica, u 4 je prikljucen utikac a peta je uvijek prazna i u nju ukljucujem fen, peglu za kosu i sl. po potrebi.. obaveznu je dodirnem prstima jer mi opet sam pogled na nju praznu nije dovoljan. ne znam zasto ona mi uvijek mora biti prazna - zatim provjerim balkonska vrata, zakljucana su ali ja ih dva tri puta gurnem da se uvjerim da je nemoguce da se otvore - i zatim legnem u krevet i navijem alarm. ovdje me pocnu opsjedati misli da nece zazvoniti ujutru, da cu pogresno naviti ili da ce mi se u toku noci mobitel ugasiti, pa navijem nekoliko alarma i provjeravam po nekoliko puta jesu li dobro navijeni i je li mi se mobitel slucajno ugasio..
malo izgleda prepopsirno ali sve te radnje uradim brzinom vjetra. ponekad, ali rijetko doduse, i nakon sto legnem padne mi na pamet da sam mozda nesto od toga preskocila pa ustanem da jos jednom provjerim.

i nedavno procitam nova istrazivanja gdje naucinici tvrde da ozbiljnije grickanje noktiju moze biti znak OKP. tu vec imam ogroman problem jer sakatim prste. imam pretjeranu potrebu da gulim kozicu ili bilo kakve predmete koji se mogu guliti.

izvinite sto sam se raspisala ali eto nadam se da neko zna vise o tom poremecaju i da moze prepoznati je li rijec o tome. moze li prerasti u neki ozbiljniji oblik, kako se lijeci i sl.

Ne bi rekao da ti imaš neki poremećaj, već tvoja okolina ima problema s tobom.
Ako bi na trenutak zaboravila na sve, sigurno bi mogla primijetiti kako je atmosfera oko tebe većinom jadna i tmurna, kao i ljudi koji te najviše okružuju (od malih nogu).
A šta ti je drugo preostalo nego da se brineš za sebe i osiguravaš na svaki mogući način?

Da je nekome stalo i da se neko hoće iskreno uživjet u tvoje strahove, vrlo vjerovatno ih ne bi imala, nit bi opsesivno pokušavala kontrolisat život.

Znači, problem nije u tvom mozgu, kako to većina voli tvrditi, nego u nedostatku pravih odnosa s drugima.

[kojeime]

mislila sam otvoriti novu temu o opsesivno-kompulsivnom poremecaju ali pretpostavljam da mogu pitati i ovdje jer OKP spada pod anksiozne poremecaje. naime, tek nedavno sam saznala o tom poremecaju gledajuci neku emisiju o njemu i bojim se da imam neki blazi oblik jer sam se pronasla u dosta stvari.
pretrazivala sam malo po internetu, uradila neke testove online i svi su pokazali da imam simptome. nemam napade panike kakve vas je dosta opisalo na ovo temi (na srecu) ali imam odredjene ritualne radnje navece pred spavanje. tok mojih radnji obavezno izgleda ovako svaku noc pred odlazak u krevet: zavrsim sa toaletom - ugasim svjetlo u toaletu - gurnem prstom prekidac za bojler da se uvjerim da je iskljucen jer mi sam pogled na ugasenu lampicu nije dovoljan - odem do kuhinje popiti casu vode - svako kolo na sporetu pojedinacno pipnem i sapcem kod svakog "nula" da se uvjerim da je svako 100% iskljuceno - (kada sam sama kuci nakon toga slijedi dodirivanje rucke svakog prozora i ulaznih vrata) - u sobi ispod radnog stola provjerim produzne uticnice (ne znam kako se to kaze ali shvaticete valjda o cemu pricam ) postoji pet uticnica, u 4 je prikljucen utikac a peta je uvijek prazna i u nju ukljucujem fen, peglu za kosu i sl. po potrebi.. obaveznu je dodirnem prstima jer mi opet sam pogled na nju praznu nije dovoljan. ne znam zasto ona mi uvijek mora biti prazna - zatim provjerim balkonska vrata, zakljucana su ali ja ih dva tri puta gurnem da se uvjerim da je nemoguce da se otvore - i zatim legnem u krevet i navijem alarm. ovdje me pocnu opsjedati misli da nece zazvoniti ujutru, da cu pogresno naviti ili da ce mi se u toku noci mobitel ugasiti, pa navijem nekoliko alarma i provjeravam po nekoliko puta jesu li dobro navijeni i je li mi se mobitel slucajno ugasio..
malo izgleda prepopsirno ali sve te radnje uradim brzinom vjetra. ponekad, ali rijetko doduse, i nakon sto legnem padne mi na pamet da sam mozda nesto od toga preskocila pa ustanem da jos jednom provjerim.

i nedavno procitam nova istrazivanja gdje naucinici tvrde da ozbiljnije grickanje noktiju moze biti znak OKP. tu vec imam ogroman problem jer sakatim prste. imam pretjeranu potrebu da gulim kozicu ili bilo kakve predmete koji se mogu guliti.

izvinite sto sam se raspisala ali eto nadam se da neko zna vise o tom poremecaju i da moze prepoznati je li rijec o tome. moze li prerasti u neki ozbiljniji oblik, kako se lijeci i sl.

Ne bi rekao da ti imaš neki poremećaj, već tvoja okolina ima problema s tobom.
Ako bi na trenutak zaboravila na sve, sigurno bi mogla primijetiti kako je atmosfera oko tebe većinom jadna i tmurna, kao i ljudi koji te najviše okružuju (od malih nogu).
A šta ti je drugo preostalo nego da se brineš za sebe i osiguravaš na svaki mogući način?

Da je nekome stalo i da se neko hoće iskreno uživjet u tvoje strahove, vrlo vjerovatno ih ne bi imala, nit bi opsesivno pokušavala kontrolisat život.

Znači, problem nije u tvom mozgu, kako to većina voli tvrditi, nego u nedostatku pravih odnosa s drugima.

To jeste OKP. OKP je vrsenje neke radnje bez racionalnog razloga i, da se tako izrazim, "jer tenesto tjera na to/. I ti zeljela, ne zeljela "moras" to uiaditi, ne mozes da ne uradis. Koliko god se trudila da ne popustis, na kraju uradis ono "na sta si natjerana" I ako se ta radnja redovno ponavlja, to jeste OKP. Na primjer, jedan od najcescih OKP je izbjegavanje stajanja na spojevima ploca na ulici kada se hoda. Racionalno nema nikakvog razloga da se na stane na spoj, nista se nece desiti ako stanes na spoj. Ali nesto te tjera da ne smijes stati na spoj. Ili ako stanes na spoj jednom nogom, moras stati i drugom "da izjednacis". Ili izbjegavanje nekih brojeva, nekih rijeci ili slicno. Ili koristenje nekih rijeci i tam ogdje ne treba ali si na to natjerana. Uostalom, serija Monk sve kaze o OKP . To su najcesci OKP.

A najbolji nacin za lijecenje OKP je pronaci sta je pravi uzrok pa to promijeniti. Na primjer imas problem na poslu ili u porodici, zbog nekog razloga ne mozes otici sa posla ili odvojiti se od clanova porodice sa kojima imas problem, pa onda naucis da zivis sa tim problemom. Izgledas na povrsini mirna, ali posto problem negdje mora isplivati, ispliva u obliku OKP. Ili ne mora biti neki problem. Na primjer radis nesto jer mislis da ti to odgovara, recim u vezi si s nekim za kogha mislis da ti odgovara ili radis ili studiras nesto sta mislis da ti odgovara i tako daljea. Ali nikada nisi iskreno sebi odgovorila o tome sta ti stvarno odgovara. Na primjer, i namjerno dajem ovaj primjer, imas vezu i vjerna si u toj vezi. A u stvari tebi vjernost ne odgovara. I tako zivis sa mislju da imas super vezu, da si ti u toj vezi divna osoba, ali u podsvijesti si nezadovoljna. I kako to nezadovoljstvo nije raciolanalizovao, nije artikulisano, tebi se javi OKP. I kada se zapitas zasto se javio nikako ne mozes da pronadjes odgovor jer imas krasan zivot, divnu vezu, posao na kojem si zadovoljna. U stvari nisi. Jesi zadovoljna na racionalnom nivou. ali na instinktivnom nivou, na nivou primarnih zelja nisi. Medjutim to ne znas jer ne nikada nisi analizirala. Nisi se analizirala jer nisi imala potrebu za tim. Ili jesi pokusala, pa ti se nije svidjelo sta bi mogao biti rezultat analize (na primjer rezultat analize bi bio to da bi bila sretna trebala bi zivjeti zivot koji ti je potpuno stran dosadasnjem jer nisi tako vaspitavana i jer ti sistem vrijednosti kojim su te u djetinjstvu indoktrinirali, a ti ga na racionalnom nivou prihvatila, taj zivot odbacuje), i onda si potisnula sve to. I sada, naizgled nicim izazvan, javlja se OKP.

Druga vrsta OKP je OKP uzrokovan fizioloskim problemom u mozgu. Tu naravno ne pomaze promjena stila zivota, to se lijeci klinicki.

U svakom slucaju, ako zelis da se rijesis OKP otidji specijalisti. Ja imam takodje blage pojave OKP, ali posto mi nisu problem u svakodnevnom funkcionisanju ne obazirem se na njih. Znam sta mi je i zasto mi je tako, ali nije problem.

Doduse, ovo je sve laicki, pa ne vjeruj napisanom

Ako ti nije problem u svakodnevnom funkcionisanju, mozda da se ne brines previse. Ali OKP moze biti veoma tezak za svakodnevan zivot, pa ako zelis to rijesiti, idi specijalisti. Na ovom forumu se neces izlijeciti, to je sigurno.

[lavorpunvode]

mislila sam otvoriti novu temu o opsesivno-kompulsivnom poremecaju ali pretpostavljam da mogu pitati i ovdje jer OKP spada pod anksiozne poremecaje. naime, tek nedavno sam saznala o tom poremecaju gledajuci neku emisiju o njemu i bojim se da imam neki blazi oblik jer sam se pronasla u dosta stvari.
pretrazivala sam malo po internetu, uradila neke testove online i svi su pokazali da imam simptome. nemam napade panike kakve vas je dosta opisalo na ovo temi (na srecu) ali imam odredjene ritualne radnje navece pred spavanje. tok mojih radnji obavezno izgleda ovako svaku noc pred odlazak u krevet: zavrsim sa toaletom - ugasim svjetlo u toaletu - gurnem prstom prekidac za bojler da se uvjerim da je iskljucen jer mi sam pogled na ugasenu lampicu nije dovoljan - odem do kuhinje popiti casu vode - svako kolo na sporetu pojedinacno pipnem i sapcem kod svakog "nula" da se uvjerim da je svako 100% iskljuceno - (kada sam sama kuci nakon toga slijedi dodirivanje rucke svakog prozora i ulaznih vrata) - u sobi ispod radnog stola provjerim produzne uticnice (ne znam kako se to kaze ali shvaticete valjda o cemu pricam ) postoji pet uticnica, u 4 je prikljucen utikac a peta je uvijek prazna i u nju ukljucujem fen, peglu za kosu i sl. po potrebi.. obaveznu je dodirnem prstima jer mi opet sam pogled na nju praznu nije dovoljan. ne znam zasto ona mi uvijek mora biti prazna - zatim provjerim balkonska vrata, zakljucana su ali ja ih dva tri puta gurnem da se uvjerim da je nemoguce da se otvore - i zatim legnem u krevet i navijem alarm. ovdje me pocnu opsjedati misli da nece zazvoniti ujutru, da cu pogresno naviti ili da ce mi se u toku noci mobitel ugasiti, pa navijem nekoliko alarma i provjeravam po nekoliko puta jesu li dobro navijeni i je li mi se mobitel slucajno ugasio..
malo izgleda prepopsirno ali sve te radnje uradim brzinom vjetra. ponekad, ali rijetko doduse, i nakon sto legnem padne mi na pamet da sam mozda nesto od toga preskocila pa ustanem da jos jednom provjerim.

i nedavno procitam nova istrazivanja gdje naucinici tvrde da ozbiljnije grickanje noktiju moze biti znak OKP. tu vec imam ogroman problem jer sakatim prste. imam pretjeranu potrebu da gulim kozicu ili bilo kakve predmete koji se mogu guliti.

izvinite sto sam se raspisala ali eto nadam se da neko zna vise o tom poremecaju i da moze prepoznati je li rijec o tome. moze li prerasti u neki ozbiljniji oblik, kako se lijeci i sl.

eh kad bi svako od nas zbrajao simptome poremecaja o kojima svakodnevno mozemo cuti na TV-u, internetu.. dokle bismo dogurali. pa svako od nas ima neke svoje male rituale, koje vrsimo svjesno ili ne, nesto na sto smo navikli kroz zivot i zbog cega se osjecamo sigurnije u svojoj kozi i svom okruzenju. bez obzira koliko se svaki od tih rituala cinio smijesnim i sl.
nego, mani se ti tih emisija, ne razmisljaj puno o svemu tome, i bit ces ok, kada se jednog dana osvrnes neces se moci ni sjetiti kako i kada si prestala sa svim tim.
sto se noktiju tice, posto pretpostavljam da zbog tog grickanja nemas prirodno njegovane nokte, pocasti se, otidji na manikuru i sredi nokte, poslije ce ti biti zao grickanjem upropastiti tako lijepe ruke.

[Salah ad-Din]

Eh ja tek sad vidim ovu temu

Kako se vi borite sa ovim zlom? xD

Ja imam anksioznost i panične poremećaje već duže vremena, pijem antidepresive, ali Bgm slabo pomažu, jeste lakše ali opet paničnih i anksioznosti ima na izvoz
Imate kakav narodni lijek, kakvu zanimaciju čime zaboravljate na to?

[Rolo]

Po mom mišljenju, pravi narodni lijek protiv anskioznosti je produbljivanje odnosa sa ljudima.
U našem savremenom društvu, najveći ideal je bit autonoman, držat sve pod kontrolom i bit "sam svoj majstor", ali je problem što to čovjeka gura u izolaciju ma koliko bio okružen ljudima.

Dok čovjek tako balansira između samoće i odnosa s drugima, ne stigne doživjeti ništa oko sebe, ni vrijeme ni okolinu ni ljude. Ostaje samo mučna anksioznost i bavljenje sobom i svojim tjelesnim simptomima.

Ako bi se mogao sjetiti nekoga ko je strpljiv, razuman i u koga imaš povjerenja, pa da porazgovaraš s njim o svojim problemima, mislim da bi panika po malo nestajala.

[kerima1]

Eh ja tek sad vidim ovu temu

Kako se vi borite sa ovim zlom? xD

Ja imam anksioznost i panične poremećaje već duže vremena, pijem antidepresive, ali Bgm slabo pomažu, jeste lakše ali opet paničnih i anksioznosti ima na izvoz
Imate kakav narodni lijek, kakvu zanimaciju čime zaboravljate na to?

Narodni lijek ti mogu preporuciti da nadjes VALERIJANU njen korijen djeluje smirujuce,proguglaj o toj biljci,a sad ce uskoro bit aktuelna biljka KANTARION isto dobra za smirenje,ima je svugdje u prirodi na izvoz pa dodji do nje.Jos sta pomaze je strah od Boga koga je NJega strah ne boji se bas toliko nikog drugog

[crna macka]

pozdrav svima,dosla sam na ovu temu da trazim savjet od sviju vas,prvo ja nisam anksizna osoba ali sam svakodnevno sa osobom koja to jeste te sam samim tim procitala i edukovala se o anksioznosti koliko god sam mogla ali znam da opet nemogu dokuciti kako se vi svi osjecate e sad ima par pitanja ....prvo zelim vase misljenje u vezi setnje, osoba o kojoj pisem nece da hoda odnosno svugdje ide autom,od ponedeljka do petka sa posla kuci i legne gleda tv citavo vrijeme znaci od 16h-23h jer tad ide na spavanje ,vikendom izadje malo i u toku sedmice na jednu kafu otprilike pola sata....ja sam citajuci po forumima i svasta nesto odlucila tu osobu natjerati da setamo iako odbija...interesuje me da li mogu nanijeti stetu ako uspijem u nakani odnosno tu osobu natjeram da setamo svaki dan bar malo ....i mimo ovoga sto sam pitala svaki vas savjet bi mi dobro dosao jer zaista zelim pomoci a nekad jednostavno ne znam kako ...

[Salah ad-Din]

@crnamacka

Kao prvo svaka ti čast što želiš da pomogneš toj osobi, jer u tim trenucima ti treba osoba koja te razumije i koja želi pomoći. Moraš prvo dobro porazgovarati sa tom osobom, sigurno da je depresija i anksioznost u pitanju, ali možda ta osoba ima i agorafobiju. To ti je strah od vanjskog prostora, od mjesta gdje ima puno ljudi itd. Ako shvatiš da ima to, onda moraš postepeno mu pomagati, prvo ga izvesti ispred zgrade-kuće, pa malo sjedite, razgovarate, pa kasnije do prodavnice a onda i na neke duže šetnje. Sve u svemu, definitivno ga trebaš natjerati da šeta, jer je to jedini put ka izlječenu, ne može čitav život provesti u kući. A i uvijek ti mora biti na umu, da je njemu anksioznost na prvom mjestu, dok hoda on će osluškivati puls, misliti na vrtoglavicu i bit će ga strah da se ne onesvijesti, tvoj zadatak je da mu misli odvratiš od toga (kao što to radi televizija, zbog toga radije provodi vrijeme pred TV-om, nego vani), znači stalno razgovaraj s njim, ne daj mu da se zamisli, pokazuj mu životinje koje prolaze, idite na neki kolač, sladoled ili šta već voli, ne bi bilo loše da povedete još društva da ga što više animirate da razgovara sa vama i da zaboravi na probleme, vremenom ako bude uspiješno to će mu postati terapija i on će moliti tebe da idete da šetate, jer tada neće misliti na probleme. Samo budi pažljiva sa njim, smije se na njegove šale, neka se trudi da izmišlja nove kako bi te nasmijao, skreći mu misli sa problema, a kako bi znala koji su njegovi problemi prvo odradiš jedan dobar razgovor sa njim, npr. ako ga je strah srčanog udara (kao mene) nikako mu ne smiješ pričati o tome kako je neko tvoj doživio srčani, kako je zaglavio u hitnoj i slično, mene to odmah izbaci iz takta i gotov sam. Zapamti, najbolji lijek za depresiju i anksioznost jeste prvo fizička aktivnost, time čovjek izbacuje energiju koju troši na strah, paniku i slično, čak tri puta mora biti fizički aktivniji od prosječnog čovjeka, drugo da jede hranu koja ima b-kompleks, treće da ima osobu kojoj može sve kazati, tj. tebe, uvijek ga fino saslušaj, zamisli se da si ti u toj situaciji da razumiješ njegove probleme, to je veliko olakšanje kada imaš nekoga ko te razumije, čak i ako kaže da ga strah nečeg banalnog nemoj mu se smijati već ga razumi. Sretno i ako ti išta bude trebalo javi se, ja se već dugo vremena borim sa tim

[crna macka]

@crnamacka

Kao prvo svaka ti čast što želiš da pomogneš toj osobi, jer u tim trenucima ti treba osoba koja te razumije i koja želi pomoći. Moraš prvo dobro porazgovarati sa tom osobom, sigurno da je depresija i anksioznost u pitanju, ali možda ta osoba ima i agorafobiju. To ti je strah od vanjskog prostora, od mjesta gdje ima puno ljudi itd. Ako shvatiš da ima to, onda moraš postepeno mu pomagati, prvo ga izvesti ispred zgrade-kuće, pa malo sjedite, razgovarate, pa kasnije do prodavnice a onda i na neke duže šetnje. Sve u svemu, definitivno ga trebaš natjerati da šeta, jer je to jedini put ka izlječenu, ne može čitav život provesti u kući. A i uvijek ti mora biti na umu, da je njemu anksioznost na prvom mjestu, dok hoda on će osluškivati puls, misliti na vrtoglavicu i bit će ga strah da se ne onesvijesti, tvoj zadatak je da mu misli odvratiš od toga (kao što to radi televizija, zbog toga radije provodi vrijeme pred TV-om, nego vani), znači stalno razgovaraj s njim, ne daj mu da se zamisli, pokazuj mu životinje koje prolaze, idite na neki kolač, sladoled ili šta već voli, ne bi bilo loše da povedete još društva da ga što više animirate da razgovara sa vama i da zaboravi na probleme, vremenom ako bude uspiješno to će mu postati terapija i on će moliti tebe da idete da šetate, jer tada neće misliti na probleme. Samo budi pažljiva sa njim, smije se na njegove šale, neka se trudi da izmišlja nove kako bi te nasmijao, skreći mu misli sa problema, a kako bi znala koji su njegovi problemi prvo odradiš jedan dobar razgovor sa njim, npr. ako ga je strah srčanog udara (kao mene) nikako mu ne smiješ pričati o tome kako je neko tvoj doživio srčani, kako je zaglavio u hitnoj i slično, mene to odmah izbaci iz takta i gotov sam. Zapamti, najbolji lijek za depresiju i anksioznost jeste prvo fizička aktivnost, time čovjek izbacuje energiju koju troši na strah, paniku i slično, čak tri puta mora biti fizički aktivniji od prosječnog čovjeka, drugo da jede hranu koja ima b-kompleks, treće da ima osobu kojoj može sve kazati, tj. tebe, uvijek ga fino saslušaj, zamisli se da si ti u toj situaciji da razumiješ njegove probleme, to je veliko olakšanje kada imaš nekoga ko te razumije, čak i ako kaže da ga strah nečeg banalnog nemoj mu se smijati već ga razumi. Sretno i ako ti išta bude trebalo javi se, ja se već dugo vremena borim sa tim

hvala puno na odgovoru,ja sam uz njega i mislim ostati iako mi nekad nije lako,ja vecinu svog vremena poklanjam njemu,zaboravljajuci i na svoje tegobe i ja sam nekad nervozna neraspolozena ali mi nekad bezveze to i reci pred njim jer sta je moja nervoza spram vasom,a mislim da nema agorofobiju jer izadjemo mi vikendom bez problem i radnim danima,ali kad god ja kazem ostavi auto tu pa cemo prosetati malo do tamo odmah negiranje ne moze on hodati nego autom pravo pred kafic,restoran ili gdje vec idemo,godinu dana sam uz njega u tome i vjeruje mi pa prema tome uz neko nagovaranje mislim da mogu postici sta budem trazila od njega ,samo se nekad plasim da mu ne nanesem stetu jer kao sto sam rekla koliko se god ja trudila nisam to osjetila na svojoj kozi hvala Bogu i nemogu da svatim u srz kako se osjecate vi...evo jos jednog prmjera npr: sjedimo i kaficu pijemo kafu i onda on meni kaze odnosno vecinom pokaze dlanove kako su se poceli znojiti i to je znak za pokret mora on kuci malo prileci ,sta mislis da trebam uraditi u tom momentu da li trebam da ga zadrzavam da jos sjedi i pokusati pricom skrenuti misli ili je ipak bolje dozvoliti mu da odemo i da malo legne....