numizmatic wrote:Taman za teme:
وَلَقَدْ صَرَّفْنَا فِي هَـٰذَا الْقُرْآنِ لِلنَّاسِ مِن كُلِّ مَثَلٍ ۚ وَكَانَ الْإِنسَانُأَكْثَرَ شَيْءٍ جَدَلًا
U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.
(18: Al-Kahf [54])
ti si jedan bezobraznik, pardon satanistvodoprovodčik wrote:baš dubokoumno.
.Diwan wrote:ti si jedan bezobraznik, pardon satanistvodoprovodčik wrote:baš dubokoumno.
bez uvreda molit ću
Slažem se. Druga je stvar kada neko postavlja pitanja, ali mislim na ovom podforumu ne bi trebalo biti mjesta provociranju i vrijeđanju vjere, kao ni postavljanju pitanja u svrhu trolanja.Diwan wrote:Ne znam šta rade moderatori, ali ima previse provociranja sa strane nekih ljudi na temama sa islamskim predznakom, koji su tu samo radi provokacije i nipodoštavanje islamskih vrijednosti.
fatamorgana wrote:Zanimljivo je to da su mu postovi na pdf-u "Ljubav& seks" mnogo koncizniji ....Teea wrote:mislim da @oridjidjo definitivno tu vodi rekord na sa-x,bez obzira koja tematika.vodoprovodčik wrote:Teško je objasnit išta čovjeku čiji postovi su u tolikoj mjeri reduntanti da to postaje komično.
Eto Bog kaze u Kuranu da On Kuranom objasnjava primjere, a vi postavljate 20 preduslova za kompetentost tumacenja istog i poznavanje hadisa kao preduslov za tumacenje . Time samim se namece rasprava.numizmatic wrote:Taman za teme:
وَلَقَدْ صَرَّفْنَا فِي هَـٰذَا الْقُرْآنِ لِلنَّاسِ مِن كُلِّ مَثَلٍ ۚ وَكَانَ الْإِنسَانُأَكْثَرَ شَيْءٍ جَدَلًا
U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.
(18: Al-Kahf [54])
ne vidim ni jednu rijec u njegovoj recenici bezobraznu,i ako je ironjija.Dok za tvoj iskaz se ne bi moglo rec kako bi to Zika reko da je "na nivou".Diwan wrote:ti si jedan bezobraznik, pardon satanistvodoprovodčik wrote:baš dubokoumno.
Naravno da dokaz nije iskazan time sto mnogi ljudi vjeruju i prihvataju isto ili glasno i agresivno brane ono sto vjeruju.Teea wrote:Eto Bog kaze u Kuranu da On Kuranom objasnjava primjere, a vi postavljate 20 preduslova za kompetentost tumacenja istog i poznavanje hadisa kao preduslov za tumacenje . Time samim se namece rasprava.numizmatic wrote:Taman za teme:
وَلَقَدْ صَرَّفْنَا فِي هَـٰذَا الْقُرْآنِ لِلنَّاسِ مِن كُلِّ مَثَلٍ ۚ وَكَانَ الْإِنسَانُأَكْثَرَ شَيْءٍ جَدَلًا
U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.
(18: Al-Kahf [54])
Ne vidim sto bi sve drugo,,kao i svetinje ne muslimana, moglo biti izlozeno kritici osim onoga usto mulimani vjeruju da je sveto.
Dokaz nije iskazan time sto mnogi ljudi vjeruju i prihvataju isto,ili glasno i agresivno brane ono u sto vjeruju.
autokratski muslimanski svijet se boji - ne oruzja, ne sile - nego logike.. intelektualne slobode, kritike.Takav ostaje kraci za glavu ili se prozove u najmanju ruku munafikom il kjafirom i stavi na stub srama.
Takvo sto nije slucajno.Kao sto ni kritika i rasprave nisu slucajno tu.
Naletio si na pravo pitanje, kad se želi sa skepticizmom evaluirati ili, pak, razmišljati o položaju čovjeka kao bića koje podliježe sudu pred Bogom za svoja djela u islamu, konkretno.harač wrote:čini se da ne shvataš najbolje prirodu determinizma i problem sveznanja, budući da ovo što si ponudio nije odgovor. izbor, metafizički, ne postoji ukoliko mi ne možemo izabrati drugačije od onoga što je bog, u svom sveznanju, vidio. ukoliko možemo bog nije sveznajući povodom budućnosti, i samim tim nije bog. naš izbor je, prema tome, samo iluzija - mi smo primorani "izabrati" ono što je za nas već "viđeno". kao što istakoh prije model kalvinističke predestinacije mi se čini intelektualno najiskrenijim jer tvrdi da, uistinu, spasenjem se mogu nadati samo oni koje je opet bog predodredio da budu spašeni (ali ovaj model dolazi uz značajnu cijenu: uništenje slobodne volje, koju je islam, ako i drugi modeli kršćanstva, s pravom prigrlio). volio bih čuti islamsko viđenje ovog problema - do sad nisam ništa ozbiljno dobio.oridjidji wrote:Koliko ovdje ima neinteligentnih pitanja.
Najgore mi je pitanje sljedeće:
Gdje je slobodna volja čovjeka, ako je Bog sve unaprijed odredio šta će se desiti?
Nije bitno ono što Bog zna o nama, niti ono sto je odredio, bitno je ono što mi ne znamo sami jer smo mi ograničeni svojim razumom, te našim osijetilima i nemožemo sve da pojmimo što se pred nas postavi, a nekada nam je nepoznanica. Svi mi živimo s nekim planom, ali nam se naša budučnost čini nepremostivom jer nam je nepoznanica. Iako sami stvaramo u uzroke našoj sadašnjosti, opet nemožemo da predvidimo posljedice u našoj budučnosti i da pogodimo hoćemo li u onome u čemu smo istrajavali bilo ono dobro ili zlo uspijeti da pogodimo konačni cilj. Mi nemožemo nekada sve što zamislimo da postignemo u budučnosti, kako onda da dosegnemo znanje koje nam je voljom Božije skriveno.
Ljudi upišu fakuletet trude se uče, a ne znaju hoće li položiti predmet ili ne ili ga završiti. Banalizujem, samo da pokažem koliko je čovjek ograničen. Kako onda čovjek koji ne može da pogodi svoju ocijenu iz određenog predmeta, želi i hoće da pogodi svoj rezultat kod Boga koji ga je stvorio, a sakrio mu sve ono što njegovo znanje nemože samo dosegnuti. Što mi neznamo ono što nam drugi ljudi kriju?
Zato što smo ograničeni.
Gdje je slobodna volja tu? Slobodna volja je u našem izboru, a naši rezultati su u našem trudu prema onome što nam je Bog kao naš tvorac uslovio.Naši rezultati pripadaju nama nepoznatoj budučnosti i tome što ne znamo kada će nam proći rok trajanja. Rezultate toga On je sačuvao za sebe. Odgonetnuo nam je samo uputu i ono šta nam je činiti ako želimo dobro za sebe, ali i ono što je loše za nas. Naš je izbor šta ćemo od toga da slijedimo... A dali ćemo uspijeti u tome, e to je neizvjesno..
tumačenja na koja sam naišao na netu su nezadovoljavajuća jer nude ad hoc odgovore, pa bih volio detaljniju razradu
zanimljivoVerticalHairFactor wrote:Naletio si na pravo pitanje, kad se želi sa skepticizmom evaluirati ili, pak, razmišljati o položaju čovjeka kao bića koje podliježe sudu pred Bogom za svoja djela u islamu, konkretno.harač wrote:čini se da ne shvataš najbolje prirodu determinizma i problem sveznanja, budući da ovo što si ponudio nije odgovor. izbor, metafizički, ne postoji ukoliko mi ne možemo izabrati drugačije od onoga što je bog, u svom sveznanju, vidio. ukoliko možemo bog nije sveznajući povodom budućnosti, i samim tim nije bog. naš izbor je, prema tome, samo iluzija - mi smo primorani "izabrati" ono što je za nas već "viđeno". kao što istakoh prije model kalvinističke predestinacije mi se čini intelektualno najiskrenijim jer tvrdi da, uistinu, spasenjem se mogu nadati samo oni koje je opet bog predodredio da budu spašeni (ali ovaj model dolazi uz značajnu cijenu: uništenje slobodne volje, koju je islam, ako i drugi modeli kršćanstva, s pravom prigrlio). volio bih čuti islamsko viđenje ovog problema - do sad nisam ništa ozbiljno dobio.oridjidji wrote:Koliko ovdje ima neinteligentnih pitanja.
Najgore mi je pitanje sljedeće:
Gdje je slobodna volja čovjeka, ako je Bog sve unaprijed odredio šta će se desiti?
Nije bitno ono što Bog zna o nama, niti ono sto je odredio, bitno je ono što mi ne znamo sami jer smo mi ograničeni svojim razumom, te našim osijetilima i nemožemo sve da pojmimo što se pred nas postavi, a nekada nam je nepoznanica. Svi mi živimo s nekim planom, ali nam se naša budučnost čini nepremostivom jer nam je nepoznanica. Iako sami stvaramo u uzroke našoj sadašnjosti, opet nemožemo da predvidimo posljedice u našoj budučnosti i da pogodimo hoćemo li u onome u čemu smo istrajavali bilo ono dobro ili zlo uspijeti da pogodimo konačni cilj. Mi nemožemo nekada sve što zamislimo da postignemo u budučnosti, kako onda da dosegnemo znanje koje nam je voljom Božije skriveno.
Ljudi upišu fakuletet trude se uče, a ne znaju hoće li položiti predmet ili ne ili ga završiti. Banalizujem, samo da pokažem koliko je čovjek ograničen. Kako onda čovjek koji ne može da pogodi svoju ocijenu iz određenog predmeta, želi i hoće da pogodi svoj rezultat kod Boga koji ga je stvorio, a sakrio mu sve ono što njegovo znanje nemože samo dosegnuti. Što mi neznamo ono što nam drugi ljudi kriju?
Zato što smo ograničeni.
Gdje je slobodna volja tu? Slobodna volja je u našem izboru, a naši rezultati su u našem trudu prema onome što nam je Bog kao naš tvorac uslovio.Naši rezultati pripadaju nama nepoznatoj budučnosti i tome što ne znamo kada će nam proći rok trajanja. Rezultate toga On je sačuvao za sebe. Odgonetnuo nam je samo uputu i ono šta nam je činiti ako želimo dobro za sebe, ali i ono što je loše za nas. Naš je izbor šta ćemo od toga da slijedimo... A dali ćemo uspijeti u tome, e to je neizvjesno..
tumačenja na koja sam naišao na netu su nezadovoljavajuća jer nude ad hoc odgovore, pa bih volio detaljniju razradu
Ovo što ovaj kolega gore navodi predstavlja klasična objašnjenja "umjereno kasne" teološke misli kod islamskih skolastika, mada je istina da prema islamu Bog sve zna, zna čak i ono što se moglo dogoditi, i da se dogodilo kako bi bilo (dakle, u Božijem znanju su sve varijante svega iscrpljene) - što nam opet govori da i stvari koje se nisu dogodile nisu tako nemoguće i možda na neki način ipak postoje....
Međutim, činjenica je da muslimani vjeruju u "kada'" (presudu) i "kader" (odredbu). Isto tako, činjenica je da je Poslanik jednom prilikom rekao svojim ashabima (drugovima) na pitanje čemu raditi (činita djela, dobra ili loša) ako je sve određeno:
اعملوا فكل ميسر لما خلق له\
"Radite, svakom će biti lako da radi ono za što je stvoren." Iza čega slijedi da je neko stvoren za džehenem a neko za dženet.
Sa druge strtane, moram biti korektan pa reći da se na mnogo mjesta u Kur'anu spominje odabir i slobodna volja, međutim, odabir i slobodna volja ne znači da možeš "pobjeći i izaći" iz apsolutne Božije stvaralačke volje, samo iz one zakonodavne - da, ali i tada njegovim dopuštenjem jer se ništa ne događa osim njegovom voljom.
Za mene, koji pristupam sa pozicije skeptika, nikada nije bio problem shvatiti da Kur'an ne želi mijenjati ljude i ljudske nagone, koji su takvi zbog stvaralačke božije volje, nego ih kanalizirati, ublažiti i postepeno pretvoriti u vrlinu, ne zatirući ih; ali pitanje odredbe je "pitanje svih pitanja".
Ropstvo ljudima mnogo teže pada kada znaju da su robovi drugim ljudima, nego kada ne znaju, no ono postoji i danas, i bojim se da će postojati uvijek. Dakle, ja mogu shvatiti da islam rješava pitanje ropstva na način da "ma meleket jeminuke" (što desnica tvoja posjeduje, što je u tvojoj vlasti), dakle tvoj "rob" mora biti hranjen kao i ti, oblačen kao i ti, smije raditi samo onoliko koliko i ti radiš a da se ne iscrpiš (slagali se mi ili ne slagali sa time, ali istini za volju i danas ljudi koriste usluge robinja, koje ne zovemo robinje ali to jesu, robinje svog neimaštva, dakle prostitutke) - za sve postoje precizni tekstovi; ali je pitanje pitanja ovo što si ti postavio - zašto sve ovo na ovaj način?
Dakle, OK, čovjek smogne snagu i prebrodi sve nedaće i iskušenja, kanalizira svoje nagone na prihvatljiv način; zar na kraju neće uraditi ono "za što je stvoren", i u negativnom i u pozitivnom smislu?
Sa druge strane, pak, muslimani ili oni koji stvarno vjeruju ne bi ti ni trebali pokušavati objasniti "kader", jer je to jedna od rijetkih stvari o kojoj se ne bi smjelo raspravljati.
Zapravo, islam uopće nema mnogo misterija, islam je izgradio, kako to Rozental opravdano primjećuje, cijelu svoju civilizaciju oko jedne temeljne smislene misli koja je apstraktnog karaktera, oko jedne paradigme - ne želim reći kulta - a to je "'ilm", šturo prevedeno znanje, dakle znanje je to zbog čega je čovjek čovjek, tek na drugom mjestu je "tevhid" (apsolutni monoteizam) pa tek onda "ed-din" (vjera i njeno ispovijedanje); religija i dogma su mu bile nepoznate u klasičnom smislu, no "kader", ili odredba, jeste misterija u islamu, i svi su odmah u startu obeshrabreni da o tome pričaju. Dakle, ako si musliman, odmah ti se kaže - ne raspravljaj o Božijoj prirodi, to je neshvatljivo i to se ne može ni približno zamisliti, i ne raspravljaj o "kaderu", to je put u propast. Kraj, ende, nema dalje. Sve ostalo je na izvolite, podložno shvaćanju i razumijevanju.
Dakle, drug moj, muslimanski skolastici su o svemu pričali, raspravljali, objašnjavali itd., ali o kaderu ne, i o Božijem biću ( zatu-llah) ne. I sama odredba spada u dio u kojem se vodi rasprava o Bogu koji jeste, dakle njegova osobina je ta da je on "kaddere kulle šej'in tekdira", sve s mjerom odredio.
Rijetka misterija i tabu u klasičnoj islamskoj misli. Možda zato što su nam "motivi" samog postojanja na ovaj način nepoznati. Zašto sve uopće postoji na ovaj način?
Ma jok, to nam samo pokazuje da je ljubav manje komplikovana od religije ....oridjidji wrote: Što me to malo ofiraš pred rajom
A što je onda Al Hallaj jedan od velikana sufizma i uopšte Islamske misli bio prvo javno mučen pa onda pogubljen u Bagdadu ....oridjidji wrote:
Ne boji se islam logike, intelektualne slobode i kritike. Inaće bi u Islamu postojala inkvizicija nalik u Europi, a danas nebi preživio spomen na mnoge islamske logičare, niti bi stolječima postojala islamska filozofija.
O Halladžu postoje različita mišljenja i stavovi među samim sufijama...fatamorgana wrote: A što je onda Al Hallaj jedan od velikana sufizma i uopšte Islamske misli bio prvo javno mučen pa onda pogubljen u Bagdadu ....
Misliš na note, i sviranje po notama?arzuhal wrote:U vezi rasprave o kada i kaderu...Kako bi se to pitanje kroz umjetnost objasnilo, na koji način? Recimo, kroz muziku?
Prenosi se od poslanika Muhammeda s.a.v.s. da je jedino dova (iskrena molba Bogu) nešto što može promjeniti kader tj. Božije određenje. Prenosi Sevban, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kader ne mijenja ništa osim dove, dobra djela ne povećava osim dobročinstvo i čovjeku će biti uskraćena opskrba zbog grijeha!" (Ahmed)harač wrote:zanimljivoVerticalHairFactor wrote:Naletio si na pravo pitanje, kad se želi sa skepticizmom evaluirati ili, pak, razmišljati o položaju čovjeka kao bića koje podliježe sudu pred Bogom za svoja djela u islamu, konkretno.harač wrote:
čini se da ne shvataš najbolje prirodu determinizma i problem sveznanja, budući da ovo što si ponudio nije odgovor. izbor, metafizički, ne postoji ukoliko mi ne možemo izabrati drugačije od onoga što je bog, u svom sveznanju, vidio. ukoliko možemo bog nije sveznajući povodom budućnosti, i samim tim nije bog. naš izbor je, prema tome, samo iluzija - mi smo primorani "izabrati" ono što je za nas već "viđeno". kao što istakoh prije model kalvinističke predestinacije mi se čini intelektualno najiskrenijim jer tvrdi da, uistinu, spasenjem se mogu nadati samo oni koje je opet bog predodredio da budu spašeni (ali ovaj model dolazi uz značajnu cijenu: uništenje slobodne volje, koju je islam, ako i drugi modeli kršćanstva, s pravom prigrlio). volio bih čuti islamsko viđenje ovog problema - do sad nisam ništa ozbiljno dobio.
tumačenja na koja sam naišao na netu su nezadovoljavajuća jer nude ad hoc odgovore, pa bih volio detaljniju razradu
Ovo što ovaj kolega gore navodi predstavlja klasična objašnjenja "umjereno kasne" teološke misli kod islamskih skolastika, mada je istina da prema islamu Bog sve zna, zna čak i ono što se moglo dogoditi, i da se dogodilo kako bi bilo (dakle, u Božijem znanju su sve varijante svega iscrpljene) - što nam opet govori da i stvari koje se nisu dogodile nisu tako nemoguće i možda na neki način ipak postoje....
Međutim, činjenica je da muslimani vjeruju u "kada'" (presudu) i "kader" (odredbu). Isto tako, činjenica je da je Poslanik jednom prilikom rekao svojim ashabima (drugovima) na pitanje čemu raditi (činita djela, dobra ili loša) ako je sve određeno:
اعملوا فكل ميسر لما خلق له\
"Radite, svakom će biti lako da radi ono za što je stvoren." Iza čega slijedi da je neko stvoren za džehenem a neko za dženet.
Sa druge strtane, moram biti korektan pa reći da se na mnogo mjesta u Kur'anu spominje odabir i slobodna volja, međutim, odabir i slobodna volja ne znači da možeš "pobjeći i izaći" iz apsolutne Božije stvaralačke volje, samo iz one zakonodavne - da, ali i tada njegovim dopuštenjem jer se ništa ne događa osim njegovom voljom.
Za mene, koji pristupam sa pozicije skeptika, nikada nije bio problem shvatiti da Kur'an ne želi mijenjati ljude i ljudske nagone, koji su takvi zbog stvaralačke božije volje, nego ih kanalizirati, ublažiti i postepeno pretvoriti u vrlinu, ne zatirući ih; ali pitanje odredbe je "pitanje svih pitanja".
Ropstvo ljudima mnogo teže pada kada znaju da su robovi drugim ljudima, nego kada ne znaju, no ono postoji i danas, i bojim se da će postojati uvijek. Dakle, ja mogu shvatiti da islam rješava pitanje ropstva na način da "ma meleket jeminuke" (što desnica tvoja posjeduje, što je u tvojoj vlasti), dakle tvoj "rob" mora biti hranjen kao i ti, oblačen kao i ti, smije raditi samo onoliko koliko i ti radiš a da se ne iscrpiš (slagali se mi ili ne slagali sa time, ali istini za volju i danas ljudi koriste usluge robinja, koje ne zovemo robinje ali to jesu, robinje svog neimaštva, dakle prostitutke) - za sve postoje precizni tekstovi; ali je pitanje pitanja ovo što si ti postavio - zašto sve ovo na ovaj način?
Dakle, OK, čovjek smogne snagu i prebrodi sve nedaće i iskušenja, kanalizira svoje nagone na prihvatljiv način; zar na kraju neće uraditi ono "za što je stvoren", i u negativnom i u pozitivnom smislu?
Sa druge strane, pak, muslimani ili oni koji stvarno vjeruju ne bi ti ni trebali pokušavati objasniti "kader", jer je to jedna od rijetkih stvari o kojoj se ne bi smjelo raspravljati.
Zapravo, islam uopće nema mnogo misterija, islam je izgradio, kako to Rozental opravdano primjećuje, cijelu svoju civilizaciju oko jedne temeljne smislene misli koja je apstraktnog karaktera, oko jedne paradigme - ne želim reći kulta - a to je "'ilm", šturo prevedeno znanje, dakle znanje je to zbog čega je čovjek čovjek, tek na drugom mjestu je "tevhid" (apsolutni monoteizam) pa tek onda "ed-din" (vjera i njeno ispovijedanje); religija i dogma su mu bile nepoznate u klasičnom smislu, no "kader", ili odredba, jeste misterija u islamu, i svi su odmah u startu obeshrabreni da o tome pričaju. Dakle, ako si musliman, odmah ti se kaže - ne raspravljaj o Božijoj prirodi, to je neshvatljivo i to se ne može ni približno zamisliti, i ne raspravljaj o "kaderu", to je put u propast. Kraj, ende, nema dalje. Sve ostalo je na izvolite, podložno shvaćanju i razumijevanju.
Dakle, drug moj, muslimanski skolastici su o svemu pričali, raspravljali, objašnjavali itd., ali o kaderu ne, i o Božijem biću ( zatu-llah) ne. I sama odredba spada u dio u kojem se vodi rasprava o Bogu koji jeste, dakle njegova osobina je ta da je on "kaddere kulle šej'in tekdira", sve s mjerom odredio.
Rijetka misterija i tabu u klasičnoj islamskoj misli. Možda zato što su nam "motivi" samog postojanja na ovaj način nepoznati. Zašto sve uopće postoji na ovaj način?
da ne bude da trolamo mimo teme, sad iskopah pristojnu hrestomatiju po pitanju predestinacije u različitim islamskim izvorima, te se ovo može smatrati raspravom o istima [bez potrebe da detaljno citiram]: http://www.abrahamic-faith.com/shamoun/ ... Islam.html
slučajno naiđoh na još nešto korisno. ispod je dat jedan pokušaj razrade koji se u određenoj mjeri podudara sa mojom prvobitnom primjedbom [nisam siguran koliko precizno oslikava islamsku misao, jer je izvorna webstranica islamofobična... ipak, gledano izvana, konkluzije se poklapaju sa prethodnim linkom o izvorima, kao i nekim zaključcima koje si sam sugerisao]. moj prijevod i redakcija:
Četiri osnovne premise:
1. Allah je sveznajući.
2. Ništa se ne događa osim Allahovom voljom.
3. Sam Allah ima slobodnu volju.
4. Allah ne može učiniti grešku.
Analiza
A. Budući da se ništa ne događa bez Allahove volje, sva ljudska bića stvrena su samo prema Allahovoj volji.
B. Budući da je Allah sveznajući, Allah zna za konačnu sudbinu svakog čovjeka i prije njihovog trenutka stvaranja.
C. Budući da Allah ima slobodnu volju, On ima slobodnu volju da stvori ili ne stvori koje god ljudsko biće želi.
D. Prema tome, u trenutku stvaranja, Allah bira da stvori samo one ljude za koje on zna da će biti spašeni, i druge za koje već zna da će biti osuđeni na pakao.
E. Prema tome, budući da su rezultati svakog života već poznati prije stvaranja, "iskušenje" za spasenje je već gotovo prije nego što je stvoreni pojedinac i rođen.
Q.1. Život na Zemlji ne može biti iskušenje za spasenje. Iskušenje je već gotovo prije nego što je život na Zemlji i počeo.
F. Ukoliko su ljudska bića u mogućnosti da učine bilo šta da promijene svoju sudbinu od one koju je Allah već odredio, onda je Allah počinio grešku.
G. Budući da Allah ne može počiniti grešku, ljudsko biće ne može učiniti ništa da promijeni svoju sudbinu od one koju je Allah već odredio.
Q.2. Ljudska bića ne mogu imati slobodnu volju.
Općeniti zaključci
1. Život na Zemlji nije iskušenje za spasenje. Jer, kušnja nema smisla ako su rezultati već poznati unaprijed i ne postoji ništa što ih može promijeniti.
2. Kijamet, islamski Sudnji dan, je farsa. Nama se ne sudi za naša djela, već za Allahovu prethodnu odluku [povodom naše sudbine - moja opaska]
3. Ljudi ne ulaze u Islam zbog njegove superirone poruke ili religije [? - moja opaska], već zato što je Allah odredio da će oni postati muslimani, željeli oni to ili ne. [uistinu, ima nekoliko ajeta koji nedvosmisleno sugerišu da Allah vrši elekciju u islam - vidi, npr: 10:99-100; 58:22)
4. Budući da najveći dio čovječanstva koji je ikada živio, i koji sada žive, nisu muslimani, Allah je morao stvoriti najveći dio čovječanstva s jedinim ciljem njihovog konačnog osuđivanja na džehenem. Prema tome, jedini cilj stvaranja jeste pakao i patnja, ne raj i spasenje. [mislim da islam ima doktrinu o retroaktivnosti povodom prethodnih generacija, tipa da islam nije došao sa muhamedom, već je nastavak tradicije, što čini 4. najslabijom tačkom]
Uistinu, problem determinizma je višestruk, od čega činjenica da pobija tvrdnju o slobodnoj volji i nije najproblematičnije [to je, pak, nešto što islam može prebroditi, jer ne mora ni imati slobodnu volju kao dio doktrine - to ga naravno čini manje privlačnom ideologijom]. Veći problem je ovo što je gore izneseno, a što je meni promaklo - ljudi su unaprijed osuđeni na vječnu patnju. To je izrazito... neprivlačan zaključak. Morat ću pogledati kako kalvinisti opravdavaju ovo, jer njihova doktrina ide sličnim posljedicama (pitanje nužne božanske elekcije u spasenje etc.).
Jako je zanimljivo da se određena pitanja u islamu mogu smatrati tabuom, ali isto dolazi uz značajan intelektualni kompromis.
kao i uvijekVerticalHairFactor wrote: Naletio si na pravo pitanje, kad se želi sa skepticizmom evaluirati ili, pak, razmišljati o položaju čovjeka kao bića koje podliježe sudu pred Bogom za svoja djela u islamu, konkretno.
Ovo što ovaj kolega gore navodi predstavlja klasična objašnjenja "umjereno kasne" teološke misli kod islamskih skolastika, mada je istina da prema islamu Bog sve zna, zna čak i ono što se moglo dogoditi, i da se dogodilo kako bi bilo (dakle, u Božijem znanju su sve varijante svega iscrpljene) - što nam opet govori da i stvari koje se nisu dogodile nisu tako nemoguće i možda na neki način ipak postoje....
Međutim, činjenica je da muslimani vjeruju u "kada'" (presudu) i "kader" (odredbu). Isto tako, činjenica je da je Poslanik jednom prilikom rekao svojim ashabima (drugovima) na pitanje čemu raditi (činita djela, dobra ili loša) ako je sve određeno:
اعملوا فكل ميسر لما خلق له\
"Radite, svakom će biti lako da radi ono za što je stvoren." Iza čega slijedi da je neko stvoren za džehenem a neko za dženet.
Sa druge strtane, moram biti korektan pa reći da se na mnogo mjesta u Kur'anu spominje odabir i slobodna volja, međutim, odabir i slobodna volja ne znači da možeš "pobjeći i izaći" iz apsolutne Božije stvaralačke volje, samo iz one zakonodavne - da, ali i tada njegovim dopuštenjem jer se ništa ne događa osim njegovom voljom.
Za mene, koji pristupam sa pozicije skeptika, nikada nije bio problem shvatiti da Kur'an ne želi mijenjati ljude i ljudske nagone, koji su takvi zbog stvaralačke božije volje, nego ih kanalizirati, ublažiti i postepeno pretvoriti u vrlinu, ne zatirući ih; ali pitanje odredbe je "pitanje svih pitanja".
Ropstvo ljudima mnogo teže pada kada znaju da su robovi drugim ljudima, nego kada ne znaju, no ono postoji i danas, i bojim se da će postojati uvijek. Dakle, ja mogu shvatiti da islam rješava pitanje ropstva na način da "ma meleket jeminuke" (što desnica tvoja posjeduje, što je u tvojoj vlasti), dakle tvoj "rob" mora biti hranjen kao i ti, oblačen kao i ti, smije raditi samo onoliko koliko i ti radiš a da se ne iscrpiš (slagali se mi ili ne slagali sa time, ali istini za volju i danas ljudi koriste usluge robinja, koje ne zovemo robinje ali to jesu, robinje svog neimaštva, dakle prostitutke) - za sve postoje precizni tekstovi; ali je pitanje pitanja ovo što si ti postavio - zašto sve ovo na ovaj način?
Dakle, OK, čovjek smogne snagu i prebrodi sve nedaće i iskušenja, kanalizira svoje nagone na prihvatljiv način; zar na kraju neće uraditi ono "za što je stvoren", i u negativnom i u pozitivnom smislu?
Sa druge strane, pak, muslimani ili oni koji stvarno vjeruju ne bi ti ni trebali pokušavati objasniti "kader", jer je to jedna od rijetkih stvari o kojoj se ne bi smjelo raspravljati.
Zapravo, islam uopće nema mnogo misterija, islam je izgradio, kako to Rozental opravdano primjećuje, cijelu svoju civilizaciju oko jedne temeljne smislene misli koja je apstraktnog karaktera, oko jedne paradigme - ne želim reći kulta - a to je "'ilm", šturo prevedeno znanje, dakle znanje je to zbog čega je čovjek čovjek, tek na drugom mjestu je "tevhid" (apsolutni monoteizam) pa tek onda "ed-din" (vjera i njeno ispovijedanje); religija i dogma su mu bile nepoznate u klasičnom smislu, no "kader", ili odredba, jeste misterija u islamu, i svi su odmah u startu obeshrabreni da o tome pričaju. Dakle, ako si musliman, odmah ti se kaže - ne raspravljaj o Božijoj prirodi, to je neshvatljivo i to se ne može ni približno zamisliti, i ne raspravljaj o "kaderu", to je put u propast. Kraj, ende, nema dalje. Sve ostalo je na izvolite, podložno shvaćanju i razumijevanju.
Dakle, drug moj, muslimanski skolastici su o svemu pričali, raspravljali, objašnjavali itd., ali o kaderu ne, i o Božijem biću ( zatu-llah) ne. I sama odredba spada u dio u kojem se vodi rasprava o Bogu koji jeste, dakle njegova osobina je ta da je on "kaddere kulle šej'in tekdira", sve s mjerom odredio.
Rijetka misterija i tabu u klasičnoj islamskoj misli. Možda zato što su nam "motivi" samog postojanja na ovaj način nepoznati. Zašto sve uopće postoji na ovaj način?
