Kur'anski ajeti i teme za razmišljanje

[vodoprovodčik]

baš dubokoumno.

[Diwan]

Taman za teme:

وَلَقَدْ صَرَّ‌فْنَا فِي هَـٰذَا الْقُرْ‌آنِ لِلنَّاسِ مِن كُلِّ مَثَلٍ ۚ وَكَانَ الْإِنسَانُأَكْثَرَ‌ شَيْءٍ جَدَلًا
U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.
(18: Al-Kahf [54])

[Diwan]

baš dubokoumno.

ti si jedan bezobraznik, pardon satanist

[Rimad]

Na podforumu Sličica dana ima sličica sa dinosaurusom koji postavlja pitanja

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 3#p7150553

Moglo bi se primijeniti i ovdje .

[vodoprovodčik]

baš dubokoumno.

ti si jedan bezobraznik, pardon satanist

bez uvreda molit ću
ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.
Pa ko osim čovjeka može raspravljati? Jazavci? Kanadske guske? Polarne lisice?

[fidoremilienko]

Takvi kao ti

[Diwan]

Ne znam šta rade moderatori, ali ima previse provociranja sa strane nekih ljudi na temama sa islamskim predznakom, koji su tu samo radi provokacije i nipodoštavanje islamskih vrijednosti.

[Rimad]

Ne znam šta rade moderatori, ali ima previse provociranja sa strane nekih ljudi na temama sa islamskim predznakom, koji su tu samo radi provokacije i nipodoštavanje islamskih vrijednosti.

Slažem se. Druga je stvar kada neko postavlja pitanja, ali mislim na ovom podforumu ne bi trebalo biti mjesta provociranju i vrijeđanju vjere, kao ni postavljanju pitanja u svrhu trolanja.

[oridjidji]

Teško je objasnit išta čovjeku čiji postovi su u tolikoj mjeri reduntanti da to postaje komično.

mislim da @oridjidjo definitivno tu vodi rekord na sa-x,bez obzira koja tematika.

Zanimljivo je to da su mu postovi na pdf-u "Ljubav& seks" mnogo koncizniji ....

Što me to malo ofiraš pred rajom

[Teea]

Taman za teme:

وَلَقَدْ صَرَّ‌فْنَا فِي هَـٰذَا الْقُرْ‌آنِ لِلنَّاسِ مِن كُلِّ مَثَلٍ ۚ وَكَانَ الْإِنسَانُأَكْثَرَ‌ شَيْءٍ جَدَلًا
U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.
(18: Al-Kahf [54])

Eto Bog kaze u Kuranu da On Kuranom objasnjava primjere, a vi postavljate 20 preduslova za kompetentost tumacenja istog i poznavanje hadisa kao preduslov za tumacenje . Time samim se namece rasprava.
Ne vidim sto bi sve drugo,,kao i svetinje ne muslimana, moglo biti izlozeno kritici osim onoga usto mulimani vjeruju da je sveto.

Dokaz nije iskazan time sto mnogi ljudi vjeruju i prihvataju isto,ili glasno i agresivno brane ono u sto vjeruju.

autokratski muslimanski svijet se boji - ne oruzja, ne sile - nego logike.. intelektualne slobode, kritike.Takav ostaje kraci za glavu ili se prozove u najmanju ruku munafikom il kjafirom i stavi na stub srama.

Takvo sto nije slucajno.Kao sto ni kritika i rasprave nisu slucajno tu.

[Teea]

baš dubokoumno.

ti si jedan bezobraznik, pardon satanist

ne vidim ni jednu rijec u njegovoj recenici bezobraznu,i ako je ironjija.Dok za tvoj iskaz se ne bi moglo rec kako bi to Zika reko da je "na nivou".
Problem je u tvojoj emotivnoj inteligenciji ( IEQ ).

[oridjidji]

Taman za teme:

وَلَقَدْ صَرَّ‌فْنَا فِي هَـٰذَا الْقُرْ‌آنِ لِلنَّاسِ مِن كُلِّ مَثَلٍ ۚ وَكَانَ الْإِنسَانُأَكْثَرَ‌ شَيْءٍ جَدَلًا
U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.
(18: Al-Kahf [54])

Eto Bog kaze u Kuranu da On Kuranom objasnjava primjere, a vi postavljate 20 preduslova za kompetentost tumacenja istog i poznavanje hadisa kao preduslov za tumacenje . Time samim se namece rasprava.
Ne vidim sto bi sve drugo,,kao i svetinje ne muslimana, moglo biti izlozeno kritici osim onoga usto mulimani vjeruju da je sveto.

Dokaz nije iskazan time sto mnogi ljudi vjeruju i prihvataju isto,ili glasno i agresivno brane ono u sto vjeruju.

autokratski muslimanski svijet se boji - ne oruzja, ne sile - nego logike.. intelektualne slobode, kritike.Takav ostaje kraci za glavu ili se prozove u najmanju ruku munafikom il kjafirom i stavi na stub srama.

Takvo sto nije slucajno.Kao sto ni kritika i rasprave nisu slucajno tu.

Naravno da dokaz nije iskazan time sto mnogi ljudi vjeruju i prihvataju isto ili glasno i agresivno brane ono sto vjeruju.

Ne boji se islam logike, intelektualne slobode i kritike. Inaće bi u Islamu postojala inkvizicija nalik u Europi, a danas nebi preživio spomen na mnoge islamske logičare, niti bi stolječima postojala islamska filozofija. Ibn Sina je prvi polemisao o logici, kao i Gazali. Gazali je ostavio dijelo po imenu "Opseg logike", u kojoj je naglašavao važnost osijetila i iskustva kao izvora znanja, te je stavljao veliki akcenat na upotrebu logike u teologiji. Razi je razvio oblik induktivne logike. Suhravardi je razvio ideju "odlučujuće nužnosti" kao dio filozofskih špekulacija, čak je Ibn Tejmije pisao i pobijao grčke logičare. Još je tu mnogo imena od Ibn Arabija, ibn Rušda, ibn Halduna i drugih.

Mislim da mnogi ovdje prvo moraju razbiti nametnute stereotipe o muslimanima, pa se onda baviti njima jer kako mnogi pričaju o muslimanima ispašče da se oni nisu bavili ni religijom, ni filozofijom, ni naukom, niti jednom društveno korisnom formom, već su samo ratovali, pljačkali i ugnjetavali sve druge koji nisu bili muslimani.

[VerticalHairFactor]

Koliko ovdje ima neinteligentnih pitanja.

Najgore mi je pitanje sljedeće:
Gdje je slobodna volja čovjeka, ako je Bog sve unaprijed odredio šta će se desiti?

Nije bitno ono što Bog zna o nama, niti ono sto je odredio, bitno je ono što mi ne znamo sami jer smo mi ograničeni svojim razumom, te našim osijetilima i nemožemo sve da pojmimo što se pred nas postavi, a nekada nam je nepoznanica. Svi mi živimo s nekim planom, ali nam se naša budučnost čini nepremostivom jer nam je nepoznanica. Iako sami stvaramo u uzroke našoj sadašnjosti, opet nemožemo da predvidimo posljedice u našoj budučnosti i da pogodimo hoćemo li u onome u čemu smo istrajavali bilo ono dobro ili zlo uspijeti da pogodimo konačni cilj. Mi nemožemo nekada sve što zamislimo da postignemo u budučnosti, kako onda da dosegnemo znanje koje nam je voljom Božije skriveno.

Ljudi upišu fakuletet trude se uče, a ne znaju hoće li položiti predmet ili ne ili ga završiti. Banalizujem, samo da pokažem koliko je čovjek ograničen. Kako onda čovjek koji ne može da pogodi svoju ocijenu iz određenog predmeta, želi i hoće da pogodi svoj rezultat kod Boga koji ga je stvorio, a sakrio mu sve ono što njegovo znanje nemože samo dosegnuti. Što mi neznamo ono što nam drugi ljudi kriju?

Zato što smo ograničeni.

Gdje je slobodna volja tu? Slobodna volja je u našem izboru, a naši rezultati su u našem trudu prema onome što nam je Bog kao naš tvorac uslovio.Naši rezultati pripadaju nama nepoznatoj budučnosti i tome što ne znamo kada će nam proći rok trajanja. Rezultate toga On je sačuvao za sebe. Odgonetnuo nam je samo uputu i ono šta nam je činiti ako želimo dobro za sebe, ali i ono što je loše za nas. Naš je izbor šta ćemo od toga da slijedimo... A dali ćemo uspijeti u tome, e to je neizvjesno..

čini se da ne shvataš najbolje prirodu determinizma i problem sveznanja, budući da ovo što si ponudio nije odgovor. izbor, metafizički, ne postoji ukoliko mi ne možemo izabrati drugačije od onoga što je bog, u svom sveznanju, vidio. ukoliko možemo bog nije sveznajući povodom budućnosti, i samim tim nije bog. naš izbor je, prema tome, samo iluzija - mi smo primorani "izabrati" ono što je za nas već "viđeno". kao što istakoh prije model kalvinističke predestinacije mi se čini intelektualno najiskrenijim jer tvrdi da, uistinu, spasenjem se mogu nadati samo oni koje je opet bog predodredio da budu spašeni (ali ovaj model dolazi uz značajnu cijenu: uništenje slobodne volje, koju je islam, ako i drugi modeli kršćanstva, s pravom prigrlio). volio bih čuti islamsko viđenje ovog problema - do sad nisam ništa ozbiljno dobio.

tumačenja na koja sam naišao na netu su nezadovoljavajuća jer nude ad hoc odgovore, pa bih volio detaljniju razradu

Naletio si na pravo pitanje, kad se želi sa skepticizmom evaluirati ili, pak, razmišljati o položaju čovjeka kao bića koje podliježe sudu pred Bogom za svoja djela u islamu, konkretno.

Ovo što ovaj kolega gore navodi predstavlja klasična objašnjenja "umjereno kasne" teološke misli kod islamskih skolastika, mada je istina da prema islamu Bog sve zna, zna čak i ono što se moglo dogoditi, i da se dogodilo kako bi bilo (dakle, u Božijem znanju su sve varijante svega iscrpljene) - što nam opet govori da i stvari koje se nisu dogodile nisu tako nemoguće i možda na neki način ipak postoje....

Međutim, činjenica je da muslimani vjeruju u "kada'" (presudu) i "kader" (odredbu). Isto tako, činjenica je da je Poslanik jednom prilikom rekao svojim ashabima (drugovima) na pitanje čemu raditi (činita djela, dobra ili loša) ako je sve određeno:
اعملوا فكل ميسر لما خلق له\
"Radite, svakom će biti lako da radi ono za što je stvoren." Iza čega slijedi da je neko stvoren za džehenem a neko za dženet.
Sa druge strtane, moram biti korektan pa reći da se na mnogo mjesta u Kur'anu spominje odabir i slobodna volja, međutim, odabir i slobodna volja ne znači da možeš "pobjeći i izaći" iz apsolutne Božije stvaralačke volje, samo iz one zakonodavne - da, ali i tada njegovim dopuštenjem jer se ništa ne događa osim njegovom voljom.

Za mene, koji pristupam sa pozicije skeptika, nikada nije bio problem shvatiti da Kur'an ne želi mijenjati ljude i ljudske nagone, koji su takvi zbog stvaralačke božije volje, nego ih kanalizirati, ublažiti i postepeno pretvoriti u vrlinu, ne zatirući ih; ali pitanje odredbe je "pitanje svih pitanja".

Ropstvo ljudima mnogo teže pada kada znaju da su robovi drugim ljudima, nego kada ne znaju, no ono postoji i danas, i bojim se da će postojati uvijek. Dakle, ja mogu shvatiti da islam rješava pitanje ropstva na način da "ma meleket jeminuke" (što desnica tvoja posjeduje, što je u tvojoj vlasti), dakle tvoj "rob" mora biti hranjen kao i ti, oblačen kao i ti, smije raditi samo onoliko koliko i ti radiš a da se ne iscrpiš (slagali se mi ili ne slagali sa time, ali istini za volju i danas ljudi koriste usluge robinja, koje ne zovemo robinje ali to jesu, robinje svog neimaštva, dakle prostitutke) - za sve postoje precizni tekstovi; ali je pitanje pitanja ovo što si ti postavio - zašto sve ovo na ovaj način?
Dakle, OK, čovjek smogne snagu i prebrodi sve nedaće i iskušenja, kanalizira svoje nagone na prihvatljiv način; zar na kraju neće uraditi ono "za što je stvoren", i u negativnom i u pozitivnom smislu?

Sa druge strane, pak, muslimani ili oni koji stvarno vjeruju ne bi ti ni trebali pokušavati objasniti "kader", jer je to jedna od rijetkih stvari o kojoj se ne bi smjelo raspravljati.
Zapravo, islam uopće nema mnogo misterija, islam je izgradio, kako to Rozental opravdano primjećuje, cijelu svoju civilizaciju oko jedne temeljne smislene misli koja je apstraktnog karaktera, oko jedne paradigme - ne želim reći kulta - a to je "'ilm", šturo prevedeno znanje, dakle znanje je to zbog čega je čovjek čovjek, tek na drugom mjestu je "tevhid" (apsolutni monoteizam) pa tek onda "ed-din" (vjera i njeno ispovijedanje); religija i dogma su mu bile nepoznate u klasičnom smislu, no "kader", ili odredba, jeste misterija u islamu, i svi su odmah u startu obeshrabreni da o tome pričaju. Dakle, ako si musliman, odmah ti se kaže - ne raspravljaj o Božijoj prirodi, to je neshvatljivo i to se ne može ni približno zamisliti, i ne raspravljaj o "kaderu", to je put u propast. Kraj, ende, nema dalje. Sve ostalo je na izvolite, podložno shvaćanju i razumijevanju.

Dakle, drug moj, muslimanski skolastici su o svemu pričali, raspravljali, objašnjavali itd., ali o kaderu ne, i o Božijem biću ( zatu-llah) ne. I sama odredba spada u dio u kojem se vodi rasprava o Bogu koji jeste, dakle njegova osobina je ta da je on "kaddere kulle šej'in tekdira", sve s mjerom odredio.
Rijetka misterija i tabu u klasičnoj islamskoj misli. Možda zato što su nam "motivi" samog postojanja na ovaj način nepoznati. Zašto sve uopće postoji na ovaj način?

[harač]

Koliko ovdje ima neinteligentnih pitanja.

Najgore mi je pitanje sljedeće:
Gdje je slobodna volja čovjeka, ako je Bog sve unaprijed odredio šta će se desiti?

Nije bitno ono što Bog zna o nama, niti ono sto je odredio, bitno je ono što mi ne znamo sami jer smo mi ograničeni svojim razumom, te našim osijetilima i nemožemo sve da pojmimo što se pred nas postavi, a nekada nam je nepoznanica. Svi mi živimo s nekim planom, ali nam se naša budučnost čini nepremostivom jer nam je nepoznanica. Iako sami stvaramo u uzroke našoj sadašnjosti, opet nemožemo da predvidimo posljedice u našoj budučnosti i da pogodimo hoćemo li u onome u čemu smo istrajavali bilo ono dobro ili zlo uspijeti da pogodimo konačni cilj. Mi nemožemo nekada sve što zamislimo da postignemo u budučnosti, kako onda da dosegnemo znanje koje nam je voljom Božije skriveno.

Ljudi upišu fakuletet trude se uče, a ne znaju hoće li položiti predmet ili ne ili ga završiti. Banalizujem, samo da pokažem koliko je čovjek ograničen. Kako onda čovjek koji ne može da pogodi svoju ocijenu iz određenog predmeta, želi i hoće da pogodi svoj rezultat kod Boga koji ga je stvorio, a sakrio mu sve ono što njegovo znanje nemože samo dosegnuti. Što mi neznamo ono što nam drugi ljudi kriju?

Zato što smo ograničeni.

Gdje je slobodna volja tu? Slobodna volja je u našem izboru, a naši rezultati su u našem trudu prema onome što nam je Bog kao naš tvorac uslovio.Naši rezultati pripadaju nama nepoznatoj budučnosti i tome što ne znamo kada će nam proći rok trajanja. Rezultate toga On je sačuvao za sebe. Odgonetnuo nam je samo uputu i ono šta nam je činiti ako želimo dobro za sebe, ali i ono što je loše za nas. Naš je izbor šta ćemo od toga da slijedimo... A dali ćemo uspijeti u tome, e to je neizvjesno..

čini se da ne shvataš najbolje prirodu determinizma i problem sveznanja, budući da ovo što si ponudio nije odgovor. izbor, metafizički, ne postoji ukoliko mi ne možemo izabrati drugačije od onoga što je bog, u svom sveznanju, vidio. ukoliko možemo bog nije sveznajući povodom budućnosti, i samim tim nije bog. naš izbor je, prema tome, samo iluzija - mi smo primorani "izabrati" ono što je za nas već "viđeno". kao što istakoh prije model kalvinističke predestinacije mi se čini intelektualno najiskrenijim jer tvrdi da, uistinu, spasenjem se mogu nadati samo oni koje je opet bog predodredio da budu spašeni (ali ovaj model dolazi uz značajnu cijenu: uništenje slobodne volje, koju je islam, ako i drugi modeli kršćanstva, s pravom prigrlio). volio bih čuti islamsko viđenje ovog problema - do sad nisam ništa ozbiljno dobio.

tumačenja na koja sam naišao na netu su nezadovoljavajuća jer nude ad hoc odgovore, pa bih volio detaljniju razradu

Naletio si na pravo pitanje, kad se želi sa skepticizmom evaluirati ili, pak, razmišljati o položaju čovjeka kao bića koje podliježe sudu pred Bogom za svoja djela u islamu, konkretno.

Ovo što ovaj kolega gore navodi predstavlja klasična objašnjenja "umjereno kasne" teološke misli kod islamskih skolastika, mada je istina da prema islamu Bog sve zna, zna čak i ono što se moglo dogoditi, i da se dogodilo kako bi bilo (dakle, u Božijem znanju su sve varijante svega iscrpljene) - što nam opet govori da i stvari koje se nisu dogodile nisu tako nemoguće i možda na neki način ipak postoje....

Međutim, činjenica je da muslimani vjeruju u "kada'" (presudu) i "kader" (odredbu). Isto tako, činjenica je da je Poslanik jednom prilikom rekao svojim ashabima (drugovima) na pitanje čemu raditi (činita djela, dobra ili loša) ako je sve određeno:
اعملوا فكل ميسر لما خلق له\
"Radite, svakom će biti lako da radi ono za što je stvoren." Iza čega slijedi da je neko stvoren za džehenem a neko za dženet.
Sa druge strtane, moram biti korektan pa reći da se na mnogo mjesta u Kur'anu spominje odabir i slobodna volja, međutim, odabir i slobodna volja ne znači da možeš "pobjeći i izaći" iz apsolutne Božije stvaralačke volje, samo iz one zakonodavne - da, ali i tada njegovim dopuštenjem jer se ništa ne događa osim njegovom voljom.

Za mene, koji pristupam sa pozicije skeptika, nikada nije bio problem shvatiti da Kur'an ne želi mijenjati ljude i ljudske nagone, koji su takvi zbog stvaralačke božije volje, nego ih kanalizirati, ublažiti i postepeno pretvoriti u vrlinu, ne zatirući ih; ali pitanje odredbe je "pitanje svih pitanja".

Ropstvo ljudima mnogo teže pada kada znaju da su robovi drugim ljudima, nego kada ne znaju, no ono postoji i danas, i bojim se da će postojati uvijek. Dakle, ja mogu shvatiti da islam rješava pitanje ropstva na način da "ma meleket jeminuke" (što desnica tvoja posjeduje, što je u tvojoj vlasti), dakle tvoj "rob" mora biti hranjen kao i ti, oblačen kao i ti, smije raditi samo onoliko koliko i ti radiš a da se ne iscrpiš (slagali se mi ili ne slagali sa time, ali istini za volju i danas ljudi koriste usluge robinja, koje ne zovemo robinje ali to jesu, robinje svog neimaštva, dakle prostitutke) - za sve postoje precizni tekstovi; ali je pitanje pitanja ovo što si ti postavio - zašto sve ovo na ovaj način?
Dakle, OK, čovjek smogne snagu i prebrodi sve nedaće i iskušenja, kanalizira svoje nagone na prihvatljiv način; zar na kraju neće uraditi ono "za što je stvoren", i u negativnom i u pozitivnom smislu?

Sa druge strane, pak, muslimani ili oni koji stvarno vjeruju ne bi ti ni trebali pokušavati objasniti "kader", jer je to jedna od rijetkih stvari o kojoj se ne bi smjelo raspravljati.
Zapravo, islam uopće nema mnogo misterija, islam je izgradio, kako to Rozental opravdano primjećuje, cijelu svoju civilizaciju oko jedne temeljne smislene misli koja je apstraktnog karaktera, oko jedne paradigme - ne želim reći kulta - a to je "'ilm", šturo prevedeno znanje, dakle znanje je to zbog čega je čovjek čovjek, tek na drugom mjestu je "tevhid" (apsolutni monoteizam) pa tek onda "ed-din" (vjera i njeno ispovijedanje); religija i dogma su mu bile nepoznate u klasičnom smislu, no "kader", ili odredba, jeste misterija u islamu, i svi su odmah u startu obeshrabreni da o tome pričaju. Dakle, ako si musliman, odmah ti se kaže - ne raspravljaj o Božijoj prirodi, to je neshvatljivo i to se ne može ni približno zamisliti, i ne raspravljaj o "kaderu", to je put u propast. Kraj, ende, nema dalje. Sve ostalo je na izvolite, podložno shvaćanju i razumijevanju.

Dakle, drug moj, muslimanski skolastici su o svemu pričali, raspravljali, objašnjavali itd., ali o kaderu ne, i o Božijem biću ( zatu-llah) ne. I sama odredba spada u dio u kojem se vodi rasprava o Bogu koji jeste, dakle njegova osobina je ta da je on "kaddere kulle šej'in tekdira", sve s mjerom odredio.
Rijetka misterija i tabu u klasičnoj islamskoj misli. Možda zato što su nam "motivi" samog postojanja na ovaj način nepoznati. Zašto sve uopće postoji na ovaj način?

zanimljivo

da ne bude da trolamo mimo teme, sad iskopah pristojnu hrestomatiju po pitanju predestinacije u različitim islamskim izvorima, te se ovo može smatrati raspravom o istima [bez potrebe da detaljno citiram]: http://www.abrahamic-faith.com/shamoun/ ... Islam.html

slučajno naiđoh na još nešto korisno. ispod je dat jedan pokušaj razrade koji se u određenoj mjeri podudara sa mojom prvobitnom primjedbom [nisam siguran koliko precizno oslikava islamsku misao, jer je izvorna webstranica islamofobična... ipak, gledano izvana, konkluzije se poklapaju sa prethodnim linkom o izvorima, kao i nekim zaključcima koje si sam sugerisao]. moj prijevod i redakcija:

Četiri osnovne premise:
1. Allah je sveznajući.
2. Ništa se ne događa osim Allahovom voljom.
3. Sam Allah ima slobodnu volju.
4. Allah ne može učiniti grešku.

Analiza

A. Budući da se ništa ne događa bez Allahove volje, sva ljudska bića stvrena su samo prema Allahovoj volji.
B. Budući da je Allah sveznajući, Allah zna za konačnu sudbinu svakog čovjeka i prije njihovog trenutka stvaranja.
C. Budući da Allah ima slobodnu volju, On ima slobodnu volju da stvori ili ne stvori koje god ljudsko biće želi.
D. Prema tome, u trenutku stvaranja, Allah bira da stvori samo one ljude za koje on zna da će biti spašeni, i druge za koje već zna da će biti osuđeni na pakao.
E. Prema tome, budući da su rezultati svakog života već poznati prije stvaranja, "iskušenje" za spasenje je već gotovo prije nego što je stvoreni pojedinac i rođen.
Q.1. Život na Zemlji ne može biti iskušenje za spasenje. Iskušenje je već gotovo prije nego što je život na Zemlji i počeo.
F. Ukoliko su ljudska bića u mogućnosti da učine bilo šta da promijene svoju sudbinu od one koju je Allah već odredio, onda je Allah počinio grešku.
G. Budući da Allah ne može počiniti grešku, ljudsko biće ne može učiniti ništa da promijeni svoju sudbinu od one koju je Allah već odredio.
Q.2. Ljudska bića ne mogu imati slobodnu volju.

Općeniti zaključci

1. Život na Zemlji nije iskušenje za spasenje. Jer, kušnja nema smisla ako su rezultati već poznati unaprijed i ne postoji ništa što ih može promijeniti.
2. Kijamet, islamski Sudnji dan, je farsa. Nama se ne sudi za naša djela, već za Allahovu prethodnu odluku [povodom naše sudbine - moja opaska]
3. Ljudi ne ulaze u Islam zbog njegove superirone poruke ili religije [? - moja opaska], već zato što je Allah odredio da će oni postati muslimani, željeli oni to ili ne. [uistinu, ima nekoliko ajeta koji nedvosmisleno sugerišu da Allah vrši elekciju u islam - vidi, npr: 10:99-100; 58:22)
4. Budući da najveći dio čovječanstva koji je ikada živio, i koji sada žive, nisu muslimani, Allah je morao stvoriti najveći dio čovječanstva s jedinim ciljem njihovog konačnog osuđivanja na džehenem. Prema tome, jedini cilj stvaranja jeste pakao i patnja, ne raj i spasenje. [mislim da islam ima doktrinu o retroaktivnosti povodom prethodnih generacija, tipa da islam nije došao sa muhamedom, već je nastavak tradicije, što čini 4. najslabijom tačkom]


Uistinu, problem determinizma je višestruk, od čega činjenica da pobija tvrdnju o slobodnoj volji i nije najproblematičnije [to je, pak, nešto što islam može prebroditi, jer ne mora ni imati slobodnu volju kao dio doktrine - to ga naravno čini manje privlačnom ideologijom]. Veći problem je ovo što je gore izneseno, a što je meni promaklo - ljudi su unaprijed osuđeni na vječnu patnju. To je izrazito... neprivlačan zaključak. Morat ću pogledati kako kalvinisti opravdavaju ovo, jer njihova doktrina ide sličnim posljedicama (pitanje nužne božanske elekcije u spasenje etc.).

Jako je zanimljivo da se određena pitanja u islamu mogu smatrati tabuom, ali isto dolazi uz značajan intelektualni kompromis.

[fatamorgana]

Što me to malo ofiraš pred rajom

Ma jok, to nam samo pokazuje da je ljubav manje komplikovana od religije ....

[VerticalHairFactor]

@harač

Većina klasičnih islamskih mislilaca, čak i onih najvećih iz Zlatnog doba, apsolutno ne raspravlja o kaderu - kader je islamska misterija. Dakle, oni vjeruju u odredbu, vjeruju da je Bog pravedan, vjeruju da je "čovjeku olakšano ono za što je stvoren", ali apsolutno to ne pokušavaju objasniti. Priča o Božijem sveznanju, o tome da je on "van prostora i vremena", da on ne sliči ničemu i ništa njemu ne sliči, samo je, po priznanju svih islamskih skolastika, način da se približi običnim ljudima dio koncepta "odredbe", i na kraju se doda da je Bog "El-Adl" (Pravedni), Er-Rahman (Svemilosni) i Er-Rahim (Samilosni), i ima se povjerenje u njega u tom smislu, uz dodatak da poimanje odredbe izlazi iz percepcije ljudi i stvorenja uopće na ovom svijetu (i džina i meleka i svega ostalog što ima inteligenciju i svijest) i utjehu da će tajna kadera biti otkrivena na Sudnjem Danu. Kader je, po islamu, Božija tajna, ukratko. Također Božije biće, zatu-llah, nešto je oko čega se ne vodi nikakva debata; njegovi atributi su objašnjenje ljudima o stvarnosti onoga što jeste kroz prizmu njima razumljivih pojmova - ovdje govorim o klasičnoj misli, jer je ona prevalentna i može se smatrati meritornom u tom smislu.

Zato sam ti i rekao da je to jedan od rijetkih, rijetkih tabua, u civilizaciji čiji klasični period veliča znanje kao ultimativnu ljudsku osobinu, te traži od svojih pripadnika da traže to znanje i uzmu ga bez obzira na izvor.

Sa druge strane, ta 4. tačka je najslabija karika, ispravno si procijenio, jer islam prihvaća poslanike svim prethodnim narodima do najranije tačke ljudskog roda, a oni koji nisu upoznati sa "istinom" ne drži odgovornim i neće biti predmet suđenja. No, tu se postavlja pitanje Božije milosti - čemu tolika patnja, zar baš mora?

"I nesretni će u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati – osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi." (Hud; 106-107)

Ovaj ajet je predmet kontinuiranog spora i baca novo svjetlo na poimanje kazne u islamu.
U ovom ajetu, prije svega, vidiš odraz ovoga o čemu si pisao - u Džehenem idu oni koji su nesretni, "we-llezine šukku", oni koje je njihova nesreća nadvladala, a nadvladala je zato što je bio kader da se to desi. "Oni su od tog materijala da idu tamo". Na drugom mjestu oni koji su u Džehenemu kažu "galebet 'alejna šikvetuna": nesreća naša nas je svladala, pravdaju se Bogu, kažu mu mi smo tu zato što nas je nesreća naša; činjenica da smo od "ezela", od praiskona i ništavila predodređeni da budemo tu; ophrvala i mi nismo mogli ništa napraviti.
Međutim, u ajetu se također jasno vidi da Bog može htjeti da oni ne ostanu u Džehenemu zauvijek, i da je to mogućnost, štaviše "on čini što želi". Zapravo, kao da se ljudima kaže, ako budete zločesti, idete na grozno mjesto i tamo ćete iskusiti nepojmljivu patnju, i to je tako strašno i bit će vječito tamo, jer je Bog svemoguć i on to može. Većina ajeta ide sa ovim konceptom, a ovaj, kao za utjehu, kaže, to će se desiti, osim ako Bog drukčije ne odredi, a on može drukčije odrediti, ali vi nemojte biti zločesti. Kod ovakvih naizgled suprotstavljenih ajeta traži se "pomirenje", ili "stvarno značenje u duhu jezika i logike cjeline" - zato mnogi kažu da Bog nikoga neće ostaviti vječito u patnji, štaviše, mnoga predanja navode da će Džehenem na kraju ostati prazan i pust; ima čak i predanje o posljednjem čovjeku koji izlazi iz Džehenema (moli Boga da ga izbavi iz patnje, pa kad ga izbavi, moli ga da ga približi Dženetu.... na kraju ga Bog uvede u Dženet; radi se o hadisu, ne ajetu). Sa druge strane "čuvari vjere" ili Božiji fanovi (što bi neko rekao), imaju bolji pristup, oni kažu o ovom ajetu nećemo raspravljati, vjerujemo u njega ali ćemo ga lagano izignorisati, a Bog nevjernicima neće oprostiti nikada to znamo 100%, zato nemojte biti nevjernici, a bit ćete ako nas ne slušate.

Međutim, prema islamu Bog je sve odredio, i "perom, koje je svjetlo i ono što je napisano tim perom je svjetlo, zapisao je sve od početka ovog našeg svijeta do njegovog kraja", sve i jedan detalj, a zna i ono što nije bilo, kako bi bilo da je bilo, njemu ništa nije skriveno, i ništa se ne dešava bez njega, ni dobro ni zlo, s tim da zlo nije čisto nepatvoreno zlo, čak ni sotona, iblis, nije čisto nepatvoreno zlo - takvo što ne postoji prema islamu.

Pitanje i dalje ostaje: "Zašto ovoliko patnje?" Čemu sve ovo? Dakle, ti si pogodio esencijalno pitanje za prave skeptike, na sva ostala je moguće dati smislen odgovor, prihvatio ga neko ili ne, ali ovo je zaista "misterija", i većina vjernika djetinjasto racionalizira pitanja u vezi sa "pravilima koja ovdje vladaju".

[fatamorgana]

Ne boji se islam logike, intelektualne slobode i kritike. Inaće bi u Islamu postojala inkvizicija nalik u Europi, a danas nebi preživio spomen na mnoge islamske logičare, niti bi stolječima postojala islamska filozofija.

A što je onda Al Hallaj jedan od velikana sufizma i uopšte Islamske misli bio prvo javno mučen pa onda pogubljen u Bagdadu ....

[fatamorgana]

Joj sad me sjetiste jedne poezije od Omara Hajama, otprilike ide ovako, po sjećanju:

Kad je Bog, tvorac određiv'o sastav ljudi
zašto ga onda na raspad i smrt osudi,
ako je sastav dobar što ga treba rastavljati,
a ako nije dobar e ko za to da se sudi ....

[arzuhal]

A što je onda Al Hallaj jedan od velikana sufizma i uopšte Islamske misli bio prvo javno mučen pa onda pogubljen u Bagdadu ....

O Halladžu postoje različita mišljenja i stavovi među samim sufijama...

[arzuhal]

U vezi rasprave o kada i kaderu...Kako bi se to pitanje kroz umjetnost objasnilo, na koji način? Recimo, kroz muziku?

[VerticalHairFactor]

U vezi rasprave o kada i kaderu...Kako bi se to pitanje kroz umjetnost objasnilo, na koji način? Recimo, kroz muziku?

Misliš na note, i sviranje po notama?
U smislu da Bog jeste odredio, kadere znači odrediti nešto precizno i s mjerom, ali nije prisilio "edžbere" nikoga na nešto, načelo neodređenosti u islamu, na neki način. Nama se čini da je sve prepuno mogućnosti, teoretski i jeste, ali ono što se dogodilo i moralo se dogoditi jer su sve ostale mogućnosti iscrpljene, pa makar i postojale u Božijem znanju.

Vidi, kako god se racionaliziralo ovo pitanje, ostaje činjenica da na njega nema odgovora, nema razumljivog objašnjenja. Samo se može primiti k znanju da je i fraza, tako česta kod naših nana, "la havle ve la kuvete illa billah" fraza koja potvrđuje da se ništa bez Boga ne može uraditi prema islamskom učenju.

Havl, izgovara se hawl حول znači promjenu, izmjenu stanja, najsitnije kretanje, bilo kakvo kretanje, a kuvet, kuwah قوة označava snagu, i najmanji trag snage i energije. Dakle, u arapskom jeziku apsolutno odricanje: "Nema nikakve kretnje i promjene, niti bilo kakve snage, osim kod Boga", što će reći da Bog stvara i naše kretnje, da on daje snagu i energiju svemu što postoji, čak i samom sotoni, i ubici kad ubija, svemu, apsolutno svemu, ništa bez njega ne može postojati i sve je قدر تقديرا s mjerom odredio. Istina, postoji načelo izbora, čovjek ima volju, ali i ta njegova volja ne može izaći iz Božije stvaralačke volje.

Jednostavno, kader je misterija i tabu. O tome se ne priča, bar koliko ja poznajem islamsku misao i filozofiju.

[oridjidji]

čini se da ne shvataš najbolje prirodu determinizma i problem sveznanja, budući da ovo što si ponudio nije odgovor. izbor, metafizički, ne postoji ukoliko mi ne možemo izabrati drugačije od onoga što je bog, u svom sveznanju, vidio. ukoliko možemo bog nije sveznajući povodom budućnosti, i samim tim nije bog. naš izbor je, prema tome, samo iluzija - mi smo primorani "izabrati" ono što je za nas već "viđeno". kao što istakoh prije model kalvinističke predestinacije mi se čini intelektualno najiskrenijim jer tvrdi da, uistinu, spasenjem se mogu nadati samo oni koje je opet bog predodredio da budu spašeni (ali ovaj model dolazi uz značajnu cijenu: uništenje slobodne volje, koju je islam, ako i drugi modeli kršćanstva, s pravom prigrlio). volio bih čuti islamsko viđenje ovog problema - do sad nisam ništa ozbiljno dobio.

tumačenja na koja sam naišao na netu su nezadovoljavajuća jer nude ad hoc odgovore, pa bih volio detaljniju razradu

Naletio si na pravo pitanje, kad se želi sa skepticizmom evaluirati ili, pak, razmišljati o položaju čovjeka kao bića koje podliježe sudu pred Bogom za svoja djela u islamu, konkretno.

Ovo što ovaj kolega gore navodi predstavlja klasična objašnjenja "umjereno kasne" teološke misli kod islamskih skolastika, mada je istina da prema islamu Bog sve zna, zna čak i ono što se moglo dogoditi, i da se dogodilo kako bi bilo (dakle, u Božijem znanju su sve varijante svega iscrpljene) - što nam opet govori da i stvari koje se nisu dogodile nisu tako nemoguće i možda na neki način ipak postoje....

Međutim, činjenica je da muslimani vjeruju u "kada'" (presudu) i "kader" (odredbu). Isto tako, činjenica je da je Poslanik jednom prilikom rekao svojim ashabima (drugovima) na pitanje čemu raditi (činita djela, dobra ili loša) ako je sve određeno:
اعملوا فكل ميسر لما خلق له\
"Radite, svakom će biti lako da radi ono za što je stvoren." Iza čega slijedi da je neko stvoren za džehenem a neko za dženet.
Sa druge strtane, moram biti korektan pa reći da se na mnogo mjesta u Kur'anu spominje odabir i slobodna volja, međutim, odabir i slobodna volja ne znači da možeš "pobjeći i izaći" iz apsolutne Božije stvaralačke volje, samo iz one zakonodavne - da, ali i tada njegovim dopuštenjem jer se ništa ne događa osim njegovom voljom.

Za mene, koji pristupam sa pozicije skeptika, nikada nije bio problem shvatiti da Kur'an ne želi mijenjati ljude i ljudske nagone, koji su takvi zbog stvaralačke božije volje, nego ih kanalizirati, ublažiti i postepeno pretvoriti u vrlinu, ne zatirući ih; ali pitanje odredbe je "pitanje svih pitanja".

Ropstvo ljudima mnogo teže pada kada znaju da su robovi drugim ljudima, nego kada ne znaju, no ono postoji i danas, i bojim se da će postojati uvijek. Dakle, ja mogu shvatiti da islam rješava pitanje ropstva na način da "ma meleket jeminuke" (što desnica tvoja posjeduje, što je u tvojoj vlasti), dakle tvoj "rob" mora biti hranjen kao i ti, oblačen kao i ti, smije raditi samo onoliko koliko i ti radiš a da se ne iscrpiš (slagali se mi ili ne slagali sa time, ali istini za volju i danas ljudi koriste usluge robinja, koje ne zovemo robinje ali to jesu, robinje svog neimaštva, dakle prostitutke) - za sve postoje precizni tekstovi; ali je pitanje pitanja ovo što si ti postavio - zašto sve ovo na ovaj način?
Dakle, OK, čovjek smogne snagu i prebrodi sve nedaće i iskušenja, kanalizira svoje nagone na prihvatljiv način; zar na kraju neće uraditi ono "za što je stvoren", i u negativnom i u pozitivnom smislu?

Sa druge strane, pak, muslimani ili oni koji stvarno vjeruju ne bi ti ni trebali pokušavati objasniti "kader", jer je to jedna od rijetkih stvari o kojoj se ne bi smjelo raspravljati.
Zapravo, islam uopće nema mnogo misterija, islam je izgradio, kako to Rozental opravdano primjećuje, cijelu svoju civilizaciju oko jedne temeljne smislene misli koja je apstraktnog karaktera, oko jedne paradigme - ne želim reći kulta - a to je "'ilm", šturo prevedeno znanje, dakle znanje je to zbog čega je čovjek čovjek, tek na drugom mjestu je "tevhid" (apsolutni monoteizam) pa tek onda "ed-din" (vjera i njeno ispovijedanje); religija i dogma su mu bile nepoznate u klasičnom smislu, no "kader", ili odredba, jeste misterija u islamu, i svi su odmah u startu obeshrabreni da o tome pričaju. Dakle, ako si musliman, odmah ti se kaže - ne raspravljaj o Božijoj prirodi, to je neshvatljivo i to se ne može ni približno zamisliti, i ne raspravljaj o "kaderu", to je put u propast. Kraj, ende, nema dalje. Sve ostalo je na izvolite, podložno shvaćanju i razumijevanju.

Dakle, drug moj, muslimanski skolastici su o svemu pričali, raspravljali, objašnjavali itd., ali o kaderu ne, i o Božijem biću ( zatu-llah) ne. I sama odredba spada u dio u kojem se vodi rasprava o Bogu koji jeste, dakle njegova osobina je ta da je on "kaddere kulle šej'in tekdira", sve s mjerom odredio.
Rijetka misterija i tabu u klasičnoj islamskoj misli. Možda zato što su nam "motivi" samog postojanja na ovaj način nepoznati. Zašto sve uopće postoji na ovaj način?

zanimljivo

da ne bude da trolamo mimo teme, sad iskopah pristojnu hrestomatiju po pitanju predestinacije u različitim islamskim izvorima, te se ovo može smatrati raspravom o istima [bez potrebe da detaljno citiram]: http://www.abrahamic-faith.com/shamoun/ ... Islam.html

slučajno naiđoh na još nešto korisno. ispod je dat jedan pokušaj razrade koji se u određenoj mjeri podudara sa mojom prvobitnom primjedbom [nisam siguran koliko precizno oslikava islamsku misao, jer je izvorna webstranica islamofobična... ipak, gledano izvana, konkluzije se poklapaju sa prethodnim linkom o izvorima, kao i nekim zaključcima koje si sam sugerisao]. moj prijevod i redakcija:

Četiri osnovne premise:
1. Allah je sveznajući.
2. Ništa se ne događa osim Allahovom voljom.
3. Sam Allah ima slobodnu volju.
4. Allah ne može učiniti grešku.

Analiza

A. Budući da se ništa ne događa bez Allahove volje, sva ljudska bića stvrena su samo prema Allahovoj volji.
B. Budući da je Allah sveznajući, Allah zna za konačnu sudbinu svakog čovjeka i prije njihovog trenutka stvaranja.
C. Budući da Allah ima slobodnu volju, On ima slobodnu volju da stvori ili ne stvori koje god ljudsko biće želi.
D. Prema tome, u trenutku stvaranja, Allah bira da stvori samo one ljude za koje on zna da će biti spašeni, i druge za koje već zna da će biti osuđeni na pakao.
E. Prema tome, budući da su rezultati svakog života već poznati prije stvaranja, "iskušenje" za spasenje je već gotovo prije nego što je stvoreni pojedinac i rođen.
Q.1. Život na Zemlji ne može biti iskušenje za spasenje. Iskušenje je već gotovo prije nego što je život na Zemlji i počeo.
F. Ukoliko su ljudska bića u mogućnosti da učine bilo šta da promijene svoju sudbinu od one koju je Allah već odredio, onda je Allah počinio grešku.
G. Budući da Allah ne može počiniti grešku, ljudsko biće ne može učiniti ništa da promijeni svoju sudbinu od one koju je Allah već odredio.
Q.2. Ljudska bića ne mogu imati slobodnu volju.

Općeniti zaključci

1. Život na Zemlji nije iskušenje za spasenje. Jer, kušnja nema smisla ako su rezultati već poznati unaprijed i ne postoji ništa što ih može promijeniti.
2. Kijamet, islamski Sudnji dan, je farsa. Nama se ne sudi za naša djela, već za Allahovu prethodnu odluku [povodom naše sudbine - moja opaska]
3. Ljudi ne ulaze u Islam zbog njegove superirone poruke ili religije [? - moja opaska], već zato što je Allah odredio da će oni postati muslimani, željeli oni to ili ne. [uistinu, ima nekoliko ajeta koji nedvosmisleno sugerišu da Allah vrši elekciju u islam - vidi, npr: 10:99-100; 58:22)
4. Budući da najveći dio čovječanstva koji je ikada živio, i koji sada žive, nisu muslimani, Allah je morao stvoriti najveći dio čovječanstva s jedinim ciljem njihovog konačnog osuđivanja na džehenem. Prema tome, jedini cilj stvaranja jeste pakao i patnja, ne raj i spasenje. [mislim da islam ima doktrinu o retroaktivnosti povodom prethodnih generacija, tipa da islam nije došao sa muhamedom, već je nastavak tradicije, što čini 4. najslabijom tačkom]


Uistinu, problem determinizma je višestruk, od čega činjenica da pobija tvrdnju o slobodnoj volji i nije najproblematičnije [to je, pak, nešto što islam može prebroditi, jer ne mora ni imati slobodnu volju kao dio doktrine - to ga naravno čini manje privlačnom ideologijom]. Veći problem je ovo što je gore izneseno, a što je meni promaklo - ljudi su unaprijed osuđeni na vječnu patnju. To je izrazito... neprivlačan zaključak. Morat ću pogledati kako kalvinisti opravdavaju ovo, jer njihova doktrina ide sličnim posljedicama (pitanje nužne božanske elekcije u spasenje etc.).

Jako je zanimljivo da se određena pitanja u islamu mogu smatrati tabuom, ali isto dolazi uz značajan intelektualni kompromis.

Prenosi se od poslanika Muhammeda s.a.v.s. da je jedino dova (iskrena molba Bogu) nešto što može promjeniti kader tj. Božije određenje. Prenosi Sevban, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kader ne mijenja ništa osim dove, dobra djela ne povećava osim dobročinstvo i čovjeku će biti uskraćena opskrba zbog grijeha!" (Ahmed)

Omeru r.a. su jedne prilike doveli čovjeka koji je pio alkohol. Na pitanje, zašto to radi on je rekao da je Allah tako odredio. Zatim je Omer naredio bičevanje posebno za pijenje, a posebno zato što je slagao na Allaha.

A što je slagao na Allaha? Kako su to ashabi razumjevali kader? Ovo je moje misljenje o tome.

Bog je stvorio covjeka.
Dao mu svojstva osobine koje posjeduje.
Znanje kojem je podučen kao i put kojim će hodati.
Uslovio ga je dobrom te činjenjem dobra, dao mu dovu kako bi mogao iskrenom molbom izmjenio kader, te mu je zabranio činjenja zla i slijeđenje šejtana, ali ga nije prisilio izborom šta od to dvoje da čini.
Covjek ima rok u kojem ce ciniti sta zeli sve dok mu rok ne istekne tj. dok ne umre
i nakon toga sudiće mu se prema dijelima na konačnom sudu.

O tome čovjek zna onoliko koliko mu je Bog dao da zna,
a Bog zna sve o čovjeku njegov početak, znanje koje mu je dato, put, izbor, rok, djela i konacno ishodiste.
Konačni sud nepostoji zbog Božije potvrde sopstvenog znaanja, jer on sve zna, već zbog čovjeka da mu se predoće njegova dijela i da se uvijeri da je ono što na šta mu se upučivalo istina i da je postojanje Boga istina, a zabluda sve ono što je od šejtana slijedio.

Istina je da se sve zbiva sa božijom voljom i određenjem. Za vjernika priznavanje tog dijela islamskog vjerovanja znači da se on mora zalagati da živi život unutar granica božije upute čineči dobro s nadom i vjerom da će i postiči Božije zadovoljstvo i raj kao nagradu za svoja dijela.

Zato se od ljudi iziskuje trud jer trud je ono sto nam treba da bismo uspijeli u bilo cemu sto radimo:
I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti. (Et-Tevba, 105)

E sad s razlogom je od nas to skriveno. Recimo u Islamu su Anđeli bića čija suština stvaranja je činjenje dobra i oni mogu samo da ga čine jer su Božijom voljom bez prava izbora osuđeni samo na činjenje dobra. Šejtan ili Ibliz je nastao od džinna koji se zbog svoje prirode nefsa ili sebe samog tj. svoje suštine usprotivio božijoj volji, pa ga je Bog svojom voljom osudio da živi na zemlji te zlom zavodi ljude i njega je učinio silom svojom vođom svih nevjernika i zbog toga ce biti predvodnik onih koji ce zbog svoga nevjerovanja biti kaznjeni paklom.
Čovjek je dobio znanje i dvije mogučnosti tj. da slijedi dobar i loš put i u njegovom izboru nema prisile, ka ni 100% procentnosti da je sve ono što misli ili namjerava da učini i nešto što će mu se desiti jer je to uslovljeno božijom voljom. Zato naš trud nedonosi željene rezultate...

[ljubav_aha]

Naletio si na pravo pitanje, kad se želi sa skepticizmom evaluirati ili, pak, razmišljati o položaju čovjeka kao bića koje podliježe sudu pred Bogom za svoja djela u islamu, konkretno.

Ovo što ovaj kolega gore navodi predstavlja klasična objašnjenja "umjereno kasne" teološke misli kod islamskih skolastika, mada je istina da prema islamu Bog sve zna, zna čak i ono što se moglo dogoditi, i da se dogodilo kako bi bilo (dakle, u Božijem znanju su sve varijante svega iscrpljene) - što nam opet govori da i stvari koje se nisu dogodile nisu tako nemoguće i možda na neki način ipak postoje....

Međutim, činjenica je da muslimani vjeruju u "kada'" (presudu) i "kader" (odredbu). Isto tako, činjenica je da je Poslanik jednom prilikom rekao svojim ashabima (drugovima) na pitanje čemu raditi (činita djela, dobra ili loša) ako je sve određeno:
اعملوا فكل ميسر لما خلق له\
"Radite, svakom će biti lako da radi ono za što je stvoren." Iza čega slijedi da je neko stvoren za džehenem a neko za dženet.
Sa druge strtane, moram biti korektan pa reći da se na mnogo mjesta u Kur'anu spominje odabir i slobodna volja, međutim, odabir i slobodna volja ne znači da možeš "pobjeći i izaći" iz apsolutne Božije stvaralačke volje, samo iz one zakonodavne - da, ali i tada njegovim dopuštenjem jer se ništa ne događa osim njegovom voljom.

Za mene, koji pristupam sa pozicije skeptika, nikada nije bio problem shvatiti da Kur'an ne želi mijenjati ljude i ljudske nagone, koji su takvi zbog stvaralačke božije volje, nego ih kanalizirati, ublažiti i postepeno pretvoriti u vrlinu, ne zatirući ih; ali pitanje odredbe je "pitanje svih pitanja".

Ropstvo ljudima mnogo teže pada kada znaju da su robovi drugim ljudima, nego kada ne znaju, no ono postoji i danas, i bojim se da će postojati uvijek. Dakle, ja mogu shvatiti da islam rješava pitanje ropstva na način da "ma meleket jeminuke" (što desnica tvoja posjeduje, što je u tvojoj vlasti), dakle tvoj "rob" mora biti hranjen kao i ti, oblačen kao i ti, smije raditi samo onoliko koliko i ti radiš a da se ne iscrpiš (slagali se mi ili ne slagali sa time, ali istini za volju i danas ljudi koriste usluge robinja, koje ne zovemo robinje ali to jesu, robinje svog neimaštva, dakle prostitutke) - za sve postoje precizni tekstovi; ali je pitanje pitanja ovo što si ti postavio - zašto sve ovo na ovaj način?
Dakle, OK, čovjek smogne snagu i prebrodi sve nedaće i iskušenja, kanalizira svoje nagone na prihvatljiv način; zar na kraju neće uraditi ono "za što je stvoren", i u negativnom i u pozitivnom smislu?

Sa druge strane, pak, muslimani ili oni koji stvarno vjeruju ne bi ti ni trebali pokušavati objasniti "kader", jer je to jedna od rijetkih stvari o kojoj se ne bi smjelo raspravljati.
Zapravo, islam uopće nema mnogo misterija, islam je izgradio, kako to Rozental opravdano primjećuje, cijelu svoju civilizaciju oko jedne temeljne smislene misli koja je apstraktnog karaktera, oko jedne paradigme - ne želim reći kulta - a to je "'ilm", šturo prevedeno znanje, dakle znanje je to zbog čega je čovjek čovjek, tek na drugom mjestu je "tevhid" (apsolutni monoteizam) pa tek onda "ed-din" (vjera i njeno ispovijedanje); religija i dogma su mu bile nepoznate u klasičnom smislu, no "kader", ili odredba, jeste misterija u islamu, i svi su odmah u startu obeshrabreni da o tome pričaju. Dakle, ako si musliman, odmah ti se kaže - ne raspravljaj o Božijoj prirodi, to je neshvatljivo i to se ne može ni približno zamisliti, i ne raspravljaj o "kaderu", to je put u propast. Kraj, ende, nema dalje. Sve ostalo je na izvolite, podložno shvaćanju i razumijevanju.

Dakle, drug moj, muslimanski skolastici su o svemu pričali, raspravljali, objašnjavali itd., ali o kaderu ne, i o Božijem biću ( zatu-llah) ne. I sama odredba spada u dio u kojem se vodi rasprava o Bogu koji jeste, dakle njegova osobina je ta da je on "kaddere kulle šej'in tekdira", sve s mjerom odredio.
Rijetka misterija i tabu u klasičnoj islamskoj misli. Možda zato što su nam "motivi" samog postojanja na ovaj način nepoznati. Zašto sve uopće postoji na ovaj način?

kao i uvijek

[asurbanipal]

Pojavni svijet koji nas okružuje varljiv je i obojen različitim bojama poput laži. Kreće se ka svršetku i nestanku. On je kao crtež na vodi, kao šara na pijesku koju vjetrovi brišu...
Allah dž.š. nije od ovog svijeta. On je iznad njega. Allah se ne može razboljeti, ostarjeti, umrijeti: nije ispravno ni da Ga fiktivno zamislimo poput ostalih stvari. On je uzvišen nad svim.
Svijet je uokviren u granicama vremena i prostora. Allah je iznad vremena i prostora. On se ne svodi na mjesto ni oblik, nema karakteristika prostora. Ne može se reći da je dole ili gore, lijevo ili desno, un...utra ili vani. Zato On ne zaprema nikakvo tijelo, nije uobličen nikakvim opsegom, niti je otjelovljen kakvom formom ili oblikom.
Obzirom da je iznad vremena, On nema ni doba ni starosti, nema početka ni završetka, nema prošlosti, sadašnjosti, ni budućnosti. Nego je On apsolutna prisutnost, neprekidna sadašnjost i vječno trajanje predstavljeno zauvijek u šehadetu i gajbu...
Nije ispravno da za Njega kažemo da raste, razvija se, stari, postaje veći, snažniji, kompletniji...Jer On je uvijek savršen...
Obzirom da je lišen vremena i prostora, On se ne kreće i ne premješta, nego se nalazi u stanju opšteg mirovanja i postojanosti, a sve oko njega je uzburkano. Ovo je značenje Allahovog imena "Es-Samed" (Postojan i Stalan). Zato je On utočište i sigurnost u moru uzburkanosti kome duše bacaju svoja sidra, poput lađe koja se ukotvi i baci svoje sidro na stabilno dno da iz njegove čvrstine crpi svoju stabilnost. On je utočište kome se sve obraća.
Mi smo okovani vremenom i prostorom.
Allah je slobodan (vječan i beskonačan). On nema početka, nema kraja, nema granica.
On je "El-Latif" savršeno nježan, bestjelesan, bestežinski, nematerijalni.
Ovo je značenje riječi "El-Lutf", odnosno sušta skrivenost. .
"El-Latif" je onaj ko nema tijela, težine, ni mase koja ga onesposobljava. Stoga On, u svako vrijeme, u skrivenosti i nevidljivosti, proniče u svaku stvar u potpunoj prisutnosti sa svakom stvari: Ne dostižu Ga oči, a On njih dostiže. On je s nama gdje god mi bili. Posve je uz nas, ali Ga mi ne vidimo, kao što niko od nas ne vidi zjenice svojih očiju. Bliži nam je od krvi u našim krvnim sudovima...

Dobra tema

[vodoprovodčik]

Do sad su svi pokušavali riješit paradoks, a dođe čovjek i objasni kako je to dogma. Nema se tu više šta prigovorit. O dogmi se ne raspravlja.