Lakat Jebić wrote:Hodidid wrote:
Prvo sve su drzave na tom prostoru izuzev Egipta i Turske proizvod postkolonijalnog crtanja mapa i karata novog Bliskog Istoka nakon raspada Osmanskog carstva. Dakle nije Izrael tu neka iznimka.
Kao drugo vidim da se slabo poznaje historija/povijest danasnje drzave Izrael kao i Zapadne obale odnosno onog sto se danas podrazumijeva drzavom Palestinom.Imam osjecaj da dobar broj sudionika ovog foruma misli da su zidovi po prvi put padobranima spusteni u Palestinu 1948 godine, po nalogu zapadnih imperijalista da bi preoteli arapima odnosno palestincima njihovu zemlju.
Palestina je arapska tek od 1150-1200 godine.Dakle vrijeme cini mi se III krstaskog rata i templara. Dakle kad Salahudin osvaja Jerusalim, otad je on i arapski. A prije toga ne.
Uostalom to su sad historijske rasprave ko je stariji kokos ili jaje. Za one koji se s tom tematikom zelje bolje upoznati radi vlastite naobrazbe preporucujem historicarku Karen Armstrong. Koja je napisala masu toga na zadanu temu. Historijski presjek zemlje koja se danas zove Izraelom i Jerusalimom kao glavnim gradom. Smatra se jednom od najobjektivnijih historicarki Bliskog Istoka uopce i jednim od najobjektivnijih.
ovaj dio nije tacan:
jerusalem je pod upravom muslimana od 638. kada ga osvaja hazreti omer, drugi halifa. 1099. ga osvajaju krstasi a 1187. salahudin ga vraca pod islamsku upravu.
Da, baš je zanimljiva ta historija Palestine i Izraela...Po meni bi se ipak trebalo vratiti još malo u prošlost. Arheološka nalazišta iz željeznog doba I (oko. 1200.-900. p.n.e.) svjedoče o novoj društveno-ekonomskoj prekretnici na području Izraela i Palestine. Krajem bronzanog doba, dio gradova je uništen, a civilizacija se posebno nastavlja u seoskim naseljima. Prema biblijskom izvještaju ovdje, dakle u ovom periodu bi trebalo smjestiti
dolazak Izraelaca u Kanaan i osvajanje zemlje, no ne postoje arheološki dokazi o nasilnom prekidu civilizacije mlađeg bronzanog doba ili o širokim razaranjima. Teško je odrediti etnički sastav ovog novonastalog elementa u Kanaanu. Uz Izraelce, tu su još uvijek i
Kanaanci, dok obalne i nizinske dijelove obitavaju
Filistejci, a možda i drugi "Narodi s mora".
Prema Bibliji Abraham, praotac Židova (ovdje ću staviti i Arapa, jer Židovi su potomci Ishaka a.s. a Arapi potomci Ismaila a.s.) doselio se iz planinskih predjela Mezopotamije u zemlju Kanaan. Živio je nomadskim životom, a bavio se stočarstvom. On i njegovi potomci bili su neka vrsta plemenskih vođa, patrijarha. Zbog teških uvjeta života i gladi u doba patrijarha Josipa odselili su se u plodni Egipat. Ondje su prihvatili sjedilački način života i počeli se baviti poljoprivredom. Zbog rasta uticaja ubrzo su došli u sukob sa faraonima XIX. dinastije. Kako bi se spasili od ropstva, oko 1235. p.n.e., pod vodstvom Mojsija ponovno kreću u seobu preko Crvenog mora i Sinaja u Kanaan. Nakon bijega iz Egipta, Jevreji su pod vodstvom Jošue stigli u Kanaan. Dolaskom u novu-staru domovinu uskoro su se sukobili sa tamošnjim stanovnicima
Filistejcima i
Kanaancima.
Od tog perioda dolazi do urbanog razvoja i monarhijskog uređenja među Izraelcima, dakle uspostave kraljevstva. Kralj David (Davud a.s.) prenio je sjedište u Jerusalem, dotada grad kanaanskog plemena Jebusejaca (na prelazu iz 11. u 10. vijek). U Davidovo doba izraelsko društvo doživjelo transformaciju iz labavog saveza plemena u pravu državu. Davida nasljeđuje Salomon (Sulejman a.s.) (sredinom 10. vijeka p.n.e.). Za vrijeme njegove vladavine gradi se prvi hram u Jeruzalemu.
Željezno doba II (oko 900.-600. p.n.e.) donosi znakove punog razvoja izraelske monarhije te vrhunca materijalne kulture na ovom prostoru. Biblijski izvještaji govore o sukobima nakon Salomonove smrti (oko 922. p.n.e.), te o pobuni Jeroboama i sjevernih plemena, nakon čega se kraljevstvo dijeli na dvije države: Izrael, Sjeverno kraljevstvo (s centrima u Šekemu i Samariji), te Judu, Južno kraljevstvo (s centrom u Jerusalemu).
U novim se prilikama promijenio i položaj dviju židovskih država. Nije više postojala ravnoteža između Egipta i Asirije, a prostor između ove dvije sile padao je sve više pod uticaj najprije Asirije, a potom i Babilonije. Samarija pada pod asirsku vlast 722. ili 721. god. p.n.e...Kraj Jude označen je pobjedom Babilonaca, predvođenih Nabukodonosorom, nad Egipćanima, u bici kod Karkemiša (605. p.n.e.). Nekoliko godina kasnije (598. p.n.e.) Babilonci kreću na Jerusalem, koji se sljedeće godine predaje, a kraljevska porodica je odvedena u Babilon. Nakon još jedne pobune u Judi, potaknute od strane egipatskog faraona Psamtiha II., Jerusalem je razoren (587. p.n.e.), skupa s Hramom i dvorom, a viši sloj stanovništva odveden je u Babilon. U previranjima, dio stanovništva pobjegao je i u Egipat.
Razarenje Jeruzalema označava i kraj židovske vlasti nad ovim krajevima, a početak nadmoći raznih velikih sila: Babilona, Perzije, te raznih helenističkih država (Seleukidi, Ptolemeji). Židovska izravna vlast u ovim krajevima bit će obnovljena tek 164. p.n.e...
ne znajuci za Balfoura.