Forum Klix.ba

"Dali veliki doprinos stvaranju Republike Srpske": Porodice poginulih ruskih boraca posjetile Pale
04. 11. 2011. • 18:06 S. B.



U organizaciji Omladinskog savjeta Grada Istočno Sarajevo i Udruženja građana srpsko-ruske zajednice iz Bjeljine opštinu Pale danas je posjetila delegacija iz Rusije koju su činile porodice ruskih dobrovoljaca poginulih u ratu i članovi "Moskovskog folklornog etnografskog ansambla Debrenovka".
Potpredsjednik SO Pale Siniša Lasica poželio je gostima iz Rusije ugodan boravak na Palama i izrazio zahvalnost porodicama poginulih ruskih dobrovoljaca koji su dali veliki doprinos stvaranju Republike Srpske (RS).

Govoreći o večerašnjem nastupu ruskog ansambla "Debrenovka" u Kulturnom centru Pale, čiji je cilj spajanje i približavanje srpske i ruske kulture, ali i izraz zahvalnosti ruskim dobrovoljcima koji su učestvovali u odbrambeno-otadžbinskom ratu, Lasica je izrazio nadu da će se stvoriti nove veze i prijateljstva koja će značiti nastavak saradnje sa opštinom Pale i u budućnosti.

Delegacija iz Rusije sutra sa Pala kreće ka Višegradu gdje će prisustvovati otkrivanju i osveštanju spomenika ruskim dobrovoljcima koji je prvi ovakav spomenik podignut u BiH zajedničkim sredstvima donatora iz Rusije i Vlade RS.

MLADIĆEVI PLAĆENICI IZ RUSIJE, UKRAJINE I GRČKE

Ponedjeljak, 29 Novembar 2010


Piše - Dženana Karup-Druško

Dokumenti: Ko je sve ratovao u redovima Vojske Republike Srpske?

MLADIĆEVI PLAĆENICI IZ RUSIJE, UKRAJINE I GRČKE

Na poslaničko pitanje postavljeno u Narodnoj skupštini RS-a o tome koliko stranih dobrovoljaca i porodica poginulih stranih dobrovoljaca ostvaruje prava iz budžeta, odgovorio je ministar za boračka pitanja priznajući da 41 korisnik (ruski dobrovoljac) ostvaruje pravo na porodičnu invalidninu. U Odjelu za strance Mnistarstva sigurnosti BiH ne znaju za ovaj podatak, kao ni koliko je bilo tih plaćenika, odakle su sve dolazili, kako su i jesu li dobijali bh. državljanstva i gdje su oni sada? Dani donose odgovore na ova pitanja Mirsad Duratović, poslanik Stranke za BiH, postavio je u Narodnoj skupštini Republike Srpske pitanje: "Da li je tačna informacija da se iz Fonda PIO RS-a uplaćuje više od 500 penzija stranim dobrovoljcima, odnosno Rusima i Ukrajincima koji su se borili u redovima Vojske

RS-a u proteklom ratu? Koliko stranih dobrovoljaca i porodica poginulih stranih dobrovoljaca ostvaruje prava na osnovu Zakona o pravima boraca RS-a?"

U odgovoru, na koji je čekao nekoliko mjeseci, a koji je potpisao Rade Ristović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite, navodi se: "Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje RS ne vrši isplatu penzija u Rusiji i Ukrajini, niti vodi evidenciju o korisnicima prava na penziju prema kriterijumu njihove nacionalne pripadnosti. Prema evidenciji Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite ukupno 41 korisnik (ruskih dobrovoljaca poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu) ostvaruje pravo na porodičnu invalidninu, a shodno Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata RS-a.”

Prvi dobrovoljci Za Dane Duratović kaže: “Iz odgovora se mnogo toga može vidjeti. Navodi se koliko je poginulih ruskih dobrovoljaca, a šta je sa ostalima, Srbijancima, Ukrajincima, Grcima, Rumunima? Ili oni, možda, nisu ginuli? Dalje, u odgovoru se kaže da se ne vrši isplata penzija u Rusiju i Ukrajinu, što ja nisam ni pitao, već da li se vrši uplata Rusima i Ukrajincima, nebitno gdje žive. Tvrde da ne vode evidenciju o nacionalnoj pripadnosti. Kao da je teško po imenima odrediti ko je stranac.”

Dragan Mektić, direktor Službe za poslove sa strancima Ministarstva sigurnosti BiH, upitan da li imaju evidenciju o stranim plaćenicima koji na osnovu učešća u ratu ostvaruju primanja iz budžeta RS-a odgovara: “Nemamo evidenciju o strancima koji su dobili državljanstva u RS-u, to rade entitetska ministarstva. Možda ima onih koji su državljani BiH, ali da ima stranaca koji ostvaruju prihode, a da su stranci bez našeg državljanstva, nema.”

Prema podacima Otadžbinskog saveza dobrovoljaca u ratovima u Hrvatskoj, BiH i Kosovu od 1990. do 2001. učestvovalo je između 529 i 614 plaćenika iz Rusije, Bugarske, Grčke, Rumunije i drugih zemalja. Poginulo ih je oko 40. I pored nezadovoljstva poslanika Duratovića, koji nije dobio potpune odgovore na svoja pitanja, činjenica je da je ovo možda i prvi put da Vlada RS-a zvanično prizna da su u ratu u redovima Vojske RS-a učestvovali dobrovoljci plaćenici iz Rusije i drugih zemlja, te da po tom osnovu ostvaruju prava iz budžeta. Obećanja U pripremi i vrbovanju ruskih plaćenika upućivanih na ratišta u BiH direktno je učestvovala Obavještajna služba ruske armije (GRU), koja je od plaćenika zahtjevala da detalje o upućivanju kriju i od Srba. Slanje ruskih plaćenika je dogovoreno na sastancima vojnih bezbjednosnih službi krajem 1991. i početkom 1992. godine. Prvi dobrovoljci su dolazili već 1991. i to na hrvatsko ratište. U pripremama i prihvatu tih plaćenika direktno je bio uključen Aleksandar Dimitrijević, u to vrijeme načelnik Obavještajne službe Vojske Jugoslavije, a naknadno i Biro Vlade RS-a u Beogradu. No, ta pomoć je nakon rata postala omča oko vrata vlastima u RS-u jer

su se suočili ne samo sa zahtjevima bivših plaćenika za nadoknadama, nego i sa zahtjevima porodica poginulih Rusa, a na osnovu zvaničnih dokumenata, što potvrđuje i odgovor ministra Ristovića. Sistem raspoređivanja tih plaćenika koji su dolazili na bh. ratište išao je preko Uprave za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, odnosno organa za mobilizacijske poslove GŠ VRS-a, nakon čega su upućivani u korpuse VRS-a. Kako i koliko su ti plaćenici bili uvezani u sistem ilustriraju brojni dokumenti. Na primjer, "zbog uspješnog izvršenja postavljenih zadataka u borbi protiv neprijatelja” pohvaljen je Davtijan (Ladika) Artur, pripadnik 19. Donjevakufske pješadijske brigade, inače pripadnik VRS-a od 1992. Ili, u dokumentu Ministarstva za pitanje boraca i žrtava rata RS-a (broj 02-3-2007/95 od 18.07.1995) stoji da je Sergej Suharev, rođen 11.6.1967., bio instruktor-pripadnik Druge lake pješadijske brigade Hercegovačkog korpusa, stopostotni invalid. Početkom godine Suharev je na ruskim portalima objavio pismo pod naslovom Izdajstvo administracije Republike Srpske, u kome je razočarano pisao o poslijeratnom odnosu Vlade RS-a prema ruskim dobrovoljcima. Privučeni obećanjima o velikom bogatstvu (pljačkanjem) i pričama o visokim plaćama koje ih čekaju u BiH "nakon što odbrane pravoslavlje" nerijetko su ginuli, bili ranjavani i ostajali bez ičega, jer su od lokalnih srpskih komandanata bili upućivani na najteže zadatke i ratišta. Često je dolazilo i do sukoba sa lokalnim Srbima, što potvrđuje ubitstvo Save Mijatovića, nakon što je ranio ruskog plaćenika Avgenija Mengunova, inače kapetana Ruske armije. Mijatovića je ubio Viktor Gekelj, koji je zajedno sa Mengonovim ratovao u Afganistanu. Grčki dobrovoljci I dok su se prisustvom dobrovoljaca iz islamskih zemalja, poznatih kao mudžahedini, u redovima Armije BiH bavile i mnoge međunarodne obavještajne službe – britanska obavještajna služba je svojevremeno objavila podatak da je u BiH preko Hrvatske u vrijeme rata došlo oko 500 boraca iz arapskih zemalja – o dobrovoljcima i plaćenicima koji su učestvovali u Vojsci RS-a malo toga se zvanično zna. Navodno je Ministarstvo odbrane RS-a u martu 1995. zatražilo da se u srede svi podaci o ruskim dobrovoljcima, kako preživjelim, tako i onim nestalim i poginulim, a kasnije je zahtjev proširen i na sve plaćenike i dobrovoljce, ali, prema informacijama prikupljenim od većine jedinica, ti podaci su “uništeni u transportu”. No, činjenica je da su ti plaćenici dolazili organizirano i bili uključivani u sistem VRS-a pod komandom generala Ratka Mladića i da se njima danas isplaćuju naknade iz budžeta, odnosno da građani BiH, koji su poreski obveznici, svojim doprinosima plaćaju ruske, ukrajinske i ine dobrovoljce koji su ratovali u redovima VRS-a.

Bitka na jevrejskom groblju - Aleksandar Tarčenko je teško ranjen

Već 1992. u BiH je stiglo 11 ruskih oficira veterana čečenskog rata. Među njima i Aleksandar Tarčenko iz Sant Peterburga, diplomirani pravnik i poručnik Ruske vojske. On je formirao jedinicu od 28 ljudi, koja je učestvovala na ratištima oko Goražda i Sarajeva. U jednoj od borbi na Jevrejskom groblju Tarčenko je ranjen, a 18 njegovih vojnika je poginulo. Danas kao teški invalid živi blizu Aranđelovca u Srbiji.
Dobrovoljci iz Ukrajine - Ostali u BiH

U VRS je 1994. došlo 11 dobrovoljaca iz Ukrajine. Vođa ove grupe Oleg Slaven poginuo je kod Teslića, a drugi vođa grupe Vasilij Ivanov Vasilevič je teško ranjen nakon čega je vraćen kući u Harkov. Preostali članovi ove grupe, Vladimiri Bobonjikov, Jurij Kološin, Boran Demjen, Andrej Suliga, Andrej Propeden, Valerij Gavris, Igor Maljcuk i Pavel Lisicki, prema distupnim podacima, ostali su u BiH gdje i danas žove.

Odredi dobrovoljaca - Penzioneri u Srbiji
Prema nezvaničnim informacijama Vojske RS-a tokom rata je bilo oko 600 dobrovoljaca iz Rumunije, Grčke i Rusije. Prvi ruski odred formiran je u Trebinju 1992. Komandir je bio Valerij Vlačenko, a

poslije raspada ovog odreda formiran je novi pod nazivom Carski Vukovi i djelovao je na području Višegrada. Vodio ga je Aleksandar Makharev As. U januaru 1993. iz Rostovske oblasti je došla grupa ruskih dobrovoljaca, koju je predvdio Aleksandar Grebov, koji je ubrzo ranjen i zamjenio ga je Genalij Kotov, koji je poginuo kod Višegrada. Ubrzo je formiran i treći Ruski odred pod komandom Aleksandra Škrabova, koji gine na Dobrinji kod Sarajeva, nakon čega se odred raspao. Većina iz ove grupe se vratila i žive na teritoriji Voronježa.

Početkom 1995. formiran je Grčko-ruski puk koji je djelovao na području Gacka. Poslednje borbe vodili su pod komandom Srđana Kneževića, komandanta Belih vukova na Nišićkoj visoravni kod Sarajeva. Mnogi od njih danas žive u okolini Užica, i primaju sredstva od države za svoj ratni angažman. Ratko Mladić je 1995. formirao Grčku dobrovoljačku gardu u okviru Drinskog korpusa koja je učestovala u genocidu počinjenom u Srebrenici. Poslije rata su se vratili u Grčku.
Poslije kiše - Regularno preko Budimpešte

Andrej Saratov u svojoj knjizi Poslije kiše piše: “Na Balkan su doputovali različiti ljudi sa raznih strana: Kozaci, bivši Afganci i Čečeni, nacionalpatrioti, bivši pripadnici specijalnih jedinica ruske vojske. Najveći priliv ruskih dobrovoljaca u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zbio se u proljeće i zimu 1993. kad je iz Moskve, Sankt-Petersburga, Rostova na Donu, Saratova i Urala, regularno, preko Budimpešte i Temišvara, dolazilo na stotine dobrovoljaca.”

Plaćenici iz Grčke - Centri za vezu u Solunu i Atini

Prvi dobrovoljci iz Grčke došli su 1991. na hrvatsko ratište. No, taj broj je bio zanemarljiv i svi su bili u Arkanovoj Gardi. Izbijanjem rata u BiH njihov broj se povećava, a sami dobrovoljci su tvrdili da ih je bilo 100-ak. Putem medija u Grčkoj su dobrovoljci pozivani da se “priključe borbi srpskog naroda koji je preživljavao najdramatičnije trenutke svoje novije istorije”. Centri za vezu su bili formirani u Solunu i Atini odakle su ti dobrovoljci upućivani u Beograd i dalje u Republiku Srpsku, gdje su raspoređivani u VRS. Naređenjem Ratka Mladića, marta 1995., formira se Grčka dobrovoljačka garda u sastavu Drinskog korpusa koja je bila smještena u Vlasenici. Učestvovali su u “oslobađanju” Srebenice gdje su na ruševinama pravoslavnog hrama istakli zastave Grčke, Srbije i Vizantije. Za iskazanu hrabrost i požrtvovanost tokom ratnih dejstava, predsjednik Republike Srpske je četvoricu Grka odlikovao medaljom “Belog orla”. Grčki mediji pisali su o ulozi grčke vlade u krvavoj balkanskoj drami navodeći da su postojala tri nivoa pomoći Srbima.
Prvi, koji je obuhvatao dopremanje goriva i lakog pješadijskog naoružanja i municije. Transport se odvijao od Pireja do barske luke odakle se pomoć prebacivala u Republiku Srpsku. Drugi je podrazumijevao obezbjeđivanje obavještajnih podataka preko svoje obavještajne službe EYD, posebno u ljeto 1995. tokom bombardovanja srpskih položaja od strane NATO saveza. Treći je bio upućivanje dobrovoljaca u redove VRS i VJ. Zahvaljujući predsjedniku Društva srpsko-grčkog prijateljstva, Arisu Mousionisu organizirana je u vrijeme rata u BiH posjeta Radovana Karadžića Grčkoj. Tom prilikom se Karadžić susreo sa tadašnjim predsjednikom Grčke, Konstantinom Micotakisom i predsjednikom vlade Andreasom Papandreuom. Karadžić je tada rekao čuvenu rečenicu: “Svi nam govore da položimo oružije jer smo sami. Ali mi kažemo, ne, jer nismo sami. Imamo uz nas Boga i Grke”.
BH DANI

muha_sa wrote:kako ce i bit poražen pored ovako sramnih presuda ovom i ovakvim monstrumima.
Fuj.




Saša Baričanin: Batkov saučesnik;




Sud BiH presudio Saši Baričaninu: Za Grbavicu 18 godina zatvora.

Piše: Jasna FETAHOVIĆ10/11/11 05:05

Zajedno sa Veselinom Vlahovićem, Baričanin je došao u stan porodice Balvanović i ubio tri njezina člana

Sud Bosne i Hercegovine jučer je Sašu Baričanina proglasio krivim za ratne zločine počinjene 1992. u sarajevskom naselju Grbavica i osudio ga na zatvorsku kaznu od 18 godina.
Baričanin je proglašen krivim za lišavanja života, ubistva, odvođenje u seksualno ropstvo i silovanja.
Višestruka silovanja
Sudsko vijeće, sačinjeno od sudija Enide Hadžiomerović, kao predsjedavajuće, te Zorana Božića i Mire Smajlović, utvrdilo je da je Baričanin 13. jula 1992, naoružan i u pratnji Veselina Vlahovića Batka, došao u stan porodice Balvanović u Radničkoj ulici u naselju Grbavica.
Muškim članovima porodice Balvanović, Emiru (1963) i Amiru (1954) naredili su da pođu sa njima i odveli ih u stan na Vracama, gdje su ih zavezali, a u usta im stavili krpe. Potom su se Baričanin i drugi vratili u kuću Balvanovića, odakle su prisilno izveli Otiliju (1929), te S1 i S2 (bile zaštićene svjedokinje op. a), pa i njih odveli u isti stan na Vracama.
S1 i S2 su zatvorene u jednu od soba, a Otiliju, Emira i Amira Baričanin i druge osobe odveli su na neutvrđenu lokaciju i ubili ih. Nakon toga su se Baričanin i još jedna osoba vratili u stan. Ta je osoba u stanu silovala S1, a Baričanin je S2 odveo u drugi stan, gdje ju je držao zatvorenu danima i više puta silovao. Baričanin je, također, još jednoj osobi omogućio da siluje S2. S2 je nakon nekoliko dana uz pomoć nekih osoba uspjela pobjeći iz stana u kojem ju je zatočenu držao Baričanin.
Tijela Otilije, Amira i Emira pronađena su na Trebeviću i ekshumirana, a nadležni vještak je utvrdio da su ubijeni iz vatrenog oružja.
Kako je jučer navela sutkinja Hadžiomerović, Vijeće je utvrdilo da je Baričanin zločine počinio s predumišljajem i da je bio svjestan širokog i sistematičnog napada na bošnjačko i hrvatsko civilno stanovništvo Sarajeva i u njemu učestvovao kao pripadnik Koševskog bataljona Vojske Republike Srpske. Baričanin je, utvrdilo je Vijeće, u ubistvima porodice Balvanović sudjelovao kao saučesnik, dok je prilikom silovanja S2 bio direktan počinilac.
- Saglasnim izjavama svjedoka S-1, S-2 i S-3, dokazano je da je optuženi zajedno sa Veselinom Vlahovićem došao u stan Balvanovića i odveo ove osobe, a potom učestvovao u lišavanju života njih troje, kazala je sutkinja Hadžiomerović.
Baričanin je, prema pojašnjenju Sudskog vijeća, sporio učešće u ovim zločinima, ali je Sud u cijelosti poklonio povjerenje svjedokinji S2, koja je dala iskaz o tome.

@Chisum

Nadam se da ce neko da ga zakolje, dok bude lezao tih svojih 18 kuka, jebem li mu grob u koji legne.

Osamnaest godina za tolika ubistva civila...... Sramota! Ne mogu opisati kakvo gadjenje osjecam.... Covjeka odmah na sabahu doceka ovakva vijest, kao da podvuku, da slucajno ne zaboravimo, kakva nam je ova nesretna zemlja.

popajic wrote:

@Chisum

Nadam se da ce neko da ga zakolje, dok bude lezao tih svojih 18 kuka, jebem li mu grob u koji legne.

Osamnaest godina za tolika ubistva civila...... Sramota! Ne mogu opisati kakvo gadjenje osjecam.... Covjeka odmah na sabahu doceka ovakva vijest, kao da podvuku, da slucajno ne zaboravimo, kakva nam je ova nesretna zemlja.

Jebem ti zivot , na sta lice ove presude
Licno sam poznavao clanove porodice Balvanovic ,pa doktora Kundurevica... 18 god. nevidjena zvjerstva !
FUJ kakve presude

21.11.2011. U skladu sa duhom i slovom Dejtona

Banjom Lukom marširali članovi Ravnogorskog četničkog pokreta

Centrom Banje Luke danas su marširali pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta, a "u povodu obilježavanja 93. godišnjice ulaska srpske vojske u ovaj grad 1918. godine", kako je ranije najavljeno.



Organizator skupa, u kojem su učestvovali i pripadnici četničkog pokreta, je bio Odbor za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova Vlade RS-a.

Članovi pokreta su marširali centrom Banje Luke noseći već prepoznatljive uniforme i zastave, nakon čega su položili cvijeće na grob Svetog Pantelije, a Srbima stradalim u Prvom svjetskom ratu je služen parastos u crkvi Svete Trojice.

Poznato je da Parlament BiH nikada nije usvojio Zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija u našoj zemlji, tome su se protivile političke stranke iz Republike Srpske. Upravo zbog toga četnici i jesu mogli danas marširati gradom iz kojeg su tokom 1992. i 1993. godine protjerane gotovo sve bošnjačke i hrvatske porodice, a većina ih se nikada nije vratila na svoje ognjište, ili su zbog ovakvih provokacija bili prisiljeni prodati svoju imovinu i zauvijek napustiti svoj grad.

Ravnogorski četnički pokret marširao je Banjom Lukom na 16. godišnjicu potpisivanja Dejtonskog sporazuma koji bi trebao biti garant mira na ovim prostorima, a u čije se slovo i duh kune vladajuća struktura u Republici Srpskoj. No, sve dok se ne zabrani djelovanje ekstremnih organizacija u BiH, koje veličaju fašizam, mir je itekako upitan.

http://www.sarajevo-x.com/bih/banjom-lu ... /111121110

30.12.2011. Jovo Kapičić: Ponosan sam što sam uhvatio zločinca Dražu Mihailovića

“Udario me je iznenada, s leđa” – kaže Jovo Kapičić.

Kapičićevo lice je još uvijek modro. Šareno, kaže, kao uskršnje jaje. Preko nosa – ogromni flaster; mladi patrijota ga je, dok je general još bio na zemlji, u nesvijesti, polomio nogom. Na Burberry kaputu pokoji izblijedjeli trag krvi.

“Udarac je bio silovit, kao grom”, priča Jovo Kapičić. “Sjećam se da sam pao, a onda sam, kažu, krvav, nekoliko sekundi ležao tu, na trotoaru, bez svijesti... Dva nepoznata čovjeka su mi pomogla da ustanem, otpratila me do kuće. Sin i snaha su me odveli u Urgentni centar... Očigledno, nesretnici koji su poslali tog mladića htjeli su da me kazne, da me ponize, da poruče kako nisam poželjan... Ne mogu ni biti. Kako bi neko ko je partizan i antifašista danas u Srbiji bilo poželjan?! Nažalost, ova zemlja ponovo brzim koracima grabi u nasilje i nacionalizam. Izvinite, svašta sam prošao, vidio mnogo, ali, nikada se nije dogodilo da mladić tuče starca od devedeset i dvije godine. I u haosu se znao neki red...”

DANI: Zašto su Vas napali, šta mislite?

KAPIČIĆ: Napadnut sam kao Crnogorac, kao čovjek čije se ime posljednjih godina vezuje za Goli otok i kao neko ko je koordinirao hapšenje Draže Mihailovića. Zato!

DANI: Zašto – kao Crnogorac?

KAPIČIĆ: Već dvadeset godina živimo u zemlji u kojoj su vladajuće strukture – sa izuzetkom Zorana Đinđića – sluđivale ovaj nesretni narod pričama o tome kako su okruženi neprijateljima; početkom devedesetih, Srbe su navodno mrzili Slovenci, onda Hrvati, pa Bošnjaci, Albanci i na kraju Crnogorci... Moji javni istupi protiv politike Slobodana Miloševića i zalaganje za crnogorsku nezavisnost jedan su od uzroka prošlonedjeljnog napada. To mi srpska vlast nikada nije oprostila.

DANI: Za napad optužujete vlast?

KAPIČIĆ: Nego koga?! Govore: skinuli smo Miloševića, dobili smo demokratiju! Kakvu demokratiju?! Pa, ovdje nema demokratije još od Svetog Save. U Srbiji se nikada nije vladalo pravom, logikom, položajem najbrojnije nacije i jedne od najljepših zemalja Evrope; vladalo se silom. Srbija je uvijek željela da pomoću sile gospodari Balkanom. Vijekovima prijete kasapnicom. Milošević je četiri godine bombardovao Sarajevo, sravnio sa zemljom Vukovar, poklao one silne ljude u Srebrenici, kamionima dovozio leševe albanskih civila u Batajnicu, prijetio Crnoj Gori, okretao topovske cijevi ka Cetinju... Znate, svašta sam prošao, ali, ovo je prvi puta da, poslije sedamdeset i četiri godine, razmišljam da se iselim iz zemlje koju sam oslobađao...

DANI: Zašto?

KAPIČIĆ: Kako – zašto?! U ovom gradu živi moja porodica; ovdje su mi rođeni sinovi, unučad (sin, Dragan Kapičić, legendarni košarkaški reprezentativac SFRJ; unuk, Stefan Kapičić, jedan od najpoznatijih glumaca mlađe generacije sa prostora bivše Jugoslavije, op. T. N.), sva porodica... Ali, kada doživite da vas – starca sa obje noge u grobu – neko u po’ bijela dana napadne u centru Beograda, da vas kao posljednja kukavica udari mučki, s leđa, da vas obori na zemlju i tako, u nesvijesti, šutira nogama u lice, onda u takvoj zemlji nemate više šta da tražite.

DANI: Potencirate to – s leđa?

KAPIČIĆ: Potenciram, zato što se zna ko udara na taj način. Kada časno izađete na dvoboj, licem u lice, i da poginete od junaka, pa, Bože moj; ovako, mučki napasti čovjeka, to može samo nitkov! Jedan sam od heroja Drugog svjetskog rata; sa Nijemcima i njihovim saradnicima sam se borio u dvije najslavnije i najteže bitke – na Neretvi i na Sutjesci – i nikada sebi nisam dozvolio da izgubim obraz i udarim s leđa. To je sramno, nečasno; to se ne radi. Zato vam kažem: htjeli su da me ponize...

DANI: Jesu li uspjeli?

KAPIČIĆ: Nisu. Kako može da vas ponizi neko koga duboko prezirete?! I, što bi se dogodilo da sam imao pištolj?

DANI: Šta bi se dogodilo?

KAPIČIĆ: Ubio bih ga kao zeca, u to možete biti sigurni. Srećom, eto, tog dana nisam imao pištolj... Đe po stare dane da prljam ruke i idem u zatvor?! Znate, star sam čovjek; bio sam prijek, težak; na mene ni otac nikada u životu nije digao ruku, pa neće, vjerujte, ni ta fašistička gamad... Nažalost, ovo je zemlja u kojoj se više ništa ne poštuje; siledžijsko društvo koje ponovo pokušava da ovim dijelom Evrope zagospodari pomoću biča. To je zemlja koja je poništila svoj antifašizam, koja ga se stidi.

Tito mi je jednom rekao: “Znaš, Jova, srpskom narodu moramo biti veoma zahvalni; dali su nemjerljiv doprinos pobjedi naše Revolucije.”

Tačno je, ali – koji su to Srbi? Pa, Srbi iz Hrvatske, Bosne, Vojvodine... U Drugom svjetskom ratu, Sremci su bili veliki heroji! Možda niko nije bio hrabriji! Srbi iz uže Srbije su – i to jednom moramo reći – imali mali učinak.

DANI: Zašto?

KAPIČIĆ: Zato što je Beograd, za razliku od Hrvatske i Bosne, bombardovan 6. aprila 1941; drugo, Srbija je dala ogromne žrtve tokom Prvog svjetskog rata, pa su rane bile još uvijek svježe; treće, s obzirom na to da je Šumadija postavila neke od stubova srpske države – od dinastije, crkve i vojnih struktura – taj kraj nije bio baš najpogodnije tlo za propagiranje komunističkih ideja. Usprkos svemu, kao najbrojnijem narodu koji je imao i najveći broj žrtava u Drugom svjetskom ratu, Tito je Srbima dao 7. jul; htio je da im učini čast, da budu prvi, ispred svih. E, ovi su i to poništili! U Beogradu ne postoji više ulica 29. novembra, Lole Ribara, Đure Strugara; ne spominje se 27. mart, datum kojim bi se svaki narod ponosio. Bio sam tog 27. marta 1941. ovdje i vidio kako cio Beograd viče: “Bolje grob, nego rob!” Hajde, recite mi – koji je narod u Evropi tako nešto poručio svijetu. Nijedan! Znate li šta je bila Kadinjača?! Pa, to su srpski Termopili! Kao da je lako stajati i čekati metak. Ako jeste, da vidimo, neka probaju ovi junaci. Cio Radnički bataljon je poginuo i danas, kada se obilježava sedamdeset godina od herojskog stradanja srpskih rodoljuba, umjesto da ode na Kadinjaču i položi vijenac, predsjednik Tadić tamo šalje svog petog savjetnika... Na sve su pljunuli!

DANI: Početkom devedesetih, podržavši Slobodana Miloševića, toga su se prvi odrekli vaši nekadašnji saborci, partizani.

KAPIČIĆ: Jesu i sram ih bilo zbog toga! Sa tim ljudima sam se nekada borio za slobodu ove zemlje, za bratstvo i jedinstvo i prosperitet velike Jugoslavije koja je, za razliku od ovih čuda u kojima danas žive gotovo svi jugoslavenski narodi, u svijetu bila uvažavana i poštovana. Kada je, početkom devedesetih, od strane Slobodana Miloševića i JNA krenula agresija na Hrvatsku i BiH, javno sam apelovao i upozoravao da će takva politika neminovno dovesti do stravičnih zločina i da će zemlja biti stavljena na stub srama.

Sjećam se da sam 1990, sa Markom Orlandićem prisustvovao skupu u beogradskom Sava Centru, na kome je blizu sedam stotina mojih nekadašnjih drugova i saboraca, partizanskih generala, oficira, narodnih heroja, dalo podršku ratnoj politici Slobodana Miloševića. Bio sam zaprepašćen. E, nećete ga majci! – pomislio sam i uputio se ka bini. S obzirom na to da nisam bio pozvan i najavljen, odbili su da mi daju riječ; mikrofon sam im bukvalno oteo.

“Drugovi” – rekao sam – “ovim što govorite bacate ljagu na našu slavnu revoluciju, našu istoriju! Prosuli ste danas mutnu vodu na sve naše žrtve, na naše poginule drugove s kojima smo se nekada borili, dijelili muku, bol, glad, ideale... Ta mutna voda, zapamtite, nosi i vas, a sa vama, nažalost, i mene. Zato, stidite se i neka ste prokleti za sva vremena! I na dalje: ni ja vama na grob, ni vi meni na grob!”

Vikali su, zviždali, psovali me, protestovali... Vidjevši kako ljudi lako prodaju svoje ideale, iz te sam sale izašao očajan.

DANI: Zašto su prodali ideale? Kako su partizani postali nacionalisti?

KAPIČIĆ: Teško me pitate... Kako?! Ne želim nikoga da pravdam. Napravljena je atmosfera u kojoj su Hrvati bili predstavljeni kao rušitelji Jugoslavije, a Srbi kao njeni branioci... Kako?! Moje drugove je zavarao Slobodan Milošević, koga su, zajedno sa njegovim crnogorskim slugama, proglasili novim voždom; ne shvatajući da time daju podršku krvavoj konstrukciji Velike Srbije, nekadašnji partizani i antifašisti to su ludilo bezuslovno podržali. Nasjeli su na propagandu i srušili sve za šta su se borili... Eto, to vam je objašnjenje!

DANI: Ne mislite da je u Vašem jednopartijskom sistemu, u Titovom načinu vladanja, bilo nečega što je prouzrokovalo da se, poslije njegove smrti, razbuktaju nacionalizmi?

KAPIČIĆ: Tito je vladao na jedini mogući način u zemlji kakva je bila Jugoslavija. Višenacionalna zajednica se nije mogla drugačije održati. Ne možemo Tita za sve okriviti. Da nije bilo republičkih nacionalsocijalističkih i šovinističkih vođa, Jugoslavija se ne bi u krvi raspala. Milošević je, ne zaboravite, na vlast došao kao branitelj Jugoslavije i Tita, da bi završio u najstravičnijem zločinu poslije Drugog svjetskog rata. A to ova vlast još uvijek neće da prizna. Umjesto toga, napadaju s leđa starca, narodnog heroja, koji ih je oslobodio…

DANI: Rekli ste – i uhapsio Dražu Mihailovića…

KAPIČIĆ: Naravno da sam ga uhapsio! I to mi ne opraštaju. Zanimljivo, ne spominju ko nam je pomogao da ga uhapsimo. Ne govore kako je Nikola Kalabić sarađivao sa nama, sa UDB-om i šta je Draža, onako jadan i prljav, u kancelariji Krcuna Penezića, u Đušinoj ulici, rekao kada sam ga predao Krcunu i Leki Rankoviću.

DANI: Šta je rekao?

KAPIČIĆ: “Osim srpskog, ima li još negde u svetu naroda u kome zamenik pristane da izda svog vrhovnog komandanta?!” To je rekao!

I, kada me optužuju da sam im uhapsio Dražu, zašto ne kažu da to nisam mogao učiniti sam, bez saglasnosti šefa? Ko je bio moj šef? Pa, Aleksandar Ranković, Srbin, antifašista i jedan od najhrabrijih ljudi koje sam vidio u životu. Kada je umro, ispratilo ga je preko stotinu hiljada Beograđana. Ko će njih ispratiti, što se ne zapitaju?! I, eto im, neka slave Dražu i četničke zločine, koljače u Foči i Višegradu, neka slave Miloševića, Karadžića i Mladića, pa će daleko dogurati. Osim kao zločinci, ti ljudi za istoriju ne znače ništa. I Srbi to znaju. Ali, potreban im je amblem, spomenik kojim bi se dičili. Izuzev svojih antifašista – ma koliko se trudili da ih nađu na nekom drugom mjestu – znaju da nemaju nikoga. Da to nije možda Boris Tadić? Naravno da nije. Kao istorijska ličnost, on ne znači ništa. Niti će ikada značiti.

DANI: Osim za hapšenje Draže Mihailovića, mediji u Srbiji Vas optužuju da ste bili “upravnik logora Goli otok”...

KAPIČIĆ: Prvo, nisam bio upravnik Golog otoka; znaju se imena ljudi koji su bili upravnici. U svojstvu pomoćnika Aleksandra Rankovića, Goli otok sam posjetio tri puta i tamo, sve ukupno, boravio pet dana. Postoje dokumenti, knjige... Nemoj zaboraviti da je “otac nacije”, Dobrica Ćosić, kao pisac, tražeći inspiraciju za novi roman, sa specijalnom dozvolom Leke Rankovića, na Golom otoku proveo neusporedivo više vremena.

DANI: Da, taj roman, zanimljivo, nikada nije napisan. Beogradski advokat, Dragoljub Todorović, pozivajući se na svjedočenje jedne od zatočenica, Miluše Jovanović, sestre Arsa Jovanovića, u svojojKnjizi o Ćosiću kaže kako je “otac nacije”, šetajući se u bijelim kratkim pantalonama i sa slamnatim šeširom na glavi, zatvorenice pitao: Šta je to tako strašno reći – revidiram.

KAPIČIĆ: Jeste, ali niko od srpskih “humanista” o tome danas neće da progovori ni riječ. Neka pitaju Dobricu Ćosića kako je bilo na Golom otoku; neka ga pitaju kakvi su bili uslovi, ko je stradao i zašto... Zamislite da je Václav Havel, “tražeći inspiraciju”, išao u Staljinove logore i da o tome nikada kasnije nije napisao ni slova! Znate, dosta je bilo priče o našim čuvenim disidentima! Kao šef beogradske UDB-e i Rankovićev pomoćnik, vrlo dobro znam šta su ti veliki Titovi protivnici radili...

DANI: Šta su radili?

KAPIČIĆ: Bolje me ne vucite za jezik! Drugo, zar nije licemjerno da javnost koja negira četverogodišnju sramnu opsadu Sarajeva, genocid u Srebrenici, logore po Srbiji u kojima su, devedesetih, mučeni i zlostavljani hrvatski civili, zločin biblijskih razmjera počinjen nad kosovskim Albancima, hladnjače, asanacije terena i ostala zvjerstva, danas, gotovo vijek poslije, gusla o Golom otoku?! Izvinite, u odnosu na zločine koje je počinio Miloševićev režim, a koji se ovdje i dalje brane, Goli otok je bio hotel sa pet zvjezdica. Ko od tih boraca za ljudska prava danas spominje činjenicu da su u Beogradu kao psi ubijeni nekadašnji predsjednik Srbije, Ivan Stambolić i premijer, Zoran Đinđić?! Niko! Pa, onda, neka ćute! Na Golom otoku nije ubijen, niko...

DANI: Opet Vi!

KAPIČIĆ: Ne, nego – opet vi! Goli otok jeste mrlja na licu velike države kakva je bila Jugoslavija, ali – šta smo mogli?! Bili smo tek izašli iz rata i spremali se za novi. Desetine sovjetskih divizija je stajalo na granicama Mađarske, Rumunije i Bugarske i čekalo da napadne Jugoslaviju. Industriju smo bili iselili iz Srbije i prebacili je u Bosnu. Očekujući sovjetske tenkove, po Vojvodini smo iskopali rovove u kojima su Staljinovu vojsku čekali jugoslovenski vojnici. Hiljadu i dvije stotine naših ljudi je poginulo na granicama. Da ne govorim o kolebanjima i izdaji u vrhu naše vojske, u svim strukturama… Jeste li se ikada zapitali zašto niko od zapadnih zemalja, njihovih medija ni riječ nije progovorio o Golom otoku? Zašto nijedan od svjetskih lidera pred Titom nikada nije spomenuo Goli otok? Jeste, ne kažem, na Golom otoku je bilo nevinih ljudi, ali, u odnosu na ove koji su došli poslije nas i koji su u paramparčad razbili sve za što smo se borili, mi komunisti djelujemo kao ozbiljna gospoda! Engleski džentlmeni.

DANI: Baš – engleski džentlmeni?!

KAPIČIĆ: Baš engleski džentmeni! Ljudi koji pljačkaju državu, koji su na vlast došli goli kao pištolji, a sa funkcija odlaze kao bogataši, kome oni mogu da drže moralne pridike?! Pogledajte šta je bilo ko od nas, ratnih i poratnih komunista, ostavio svojoj djeci! Možda neku ruiniranu vilu na Dedinju, koja, kada je usporedite sa kućama u kojima žive tajkuni, finansijeri balkanskih ratova i nesreće, šverceri, sjecikese i saradnici raznih službi, liče na kolibu...

U doba Slobodana Miloševića, 1993, sa Golootočanima sam gostovao u emisiji na beogradskoj televiziji Studio B; govorio sam o Titu, partizanima, Golom otoku, Draži... Svašta sam rekao, pa mi nije falila ni dlaka sa glave; danas, u vrijeme velikih demokrata, ne mogu ulicom da prođem od dobacivanja, psovki... Doduše, ne ostajem im dužan. Nikada se nikome nisam sklanjao, pa neću ni ovima. Napravili su situaciju u kojoj cijela država ratuje sa mnom, sa starcem od devedeset dvije godine. Ko sam ja?! Zašto oni sa mnom polemišu? Nisam ja pisao istoriju; stvarao sam je! A oni, ko su oni? Niko!

DANI: Mislite li da će napadač na Vas biti pronađen?

KAPIČIĆ: Ne budite smiješni! Ko da ga pronađe? Oni što vode hajku?! Pa, predsjednik političkog savjeta Demokratske stranke, Dragoljub Mićunović, mjesecima upozorava javnost da “Jovo Kapičić još uvek slobodno šeta Beogradom”. Ilić Olja Bećković, ćerka akademika Matije Bećkovića, koja u svakoj drugoj emisiji traži moje hapšenje. Štampa tvrdi da sam prvi počeo, da izazivam... Naravno, njima je uvijek kriva žrtva; dželat je – bio izazvan . Osim Čedomira Jovanovića i ljudi iz LDP-a, niko me nije pozvao. Zamislite gradonačelnika koga ne interesuje je li živ čovjek koji u tom gradu živi sedamdeset i četiri godine; da se predsjednik Republike, kome bih mogao otac da budem, ne zapita u kakvom je stanju pretučeni građanin zemlje čiji je on predsjednik! Možete li i da zamislite šta bi se desilo da je u Americi ili u Francuskoj napadnut heroj iz Drugog svjetskog rata? Uzbunila bi se cijela zemlja. Ovdje – ništa. Naravno, prilaze ljudi; taksisti i prodavci pitaju kako sam... Znate, volim, obožavam srpski narod, ali mi se gade ova vlast, crkva, Akademija, sudski, policijski sistem... Oni su za sve krivi. I, nika

http://www.tacno.net/Novost.aspx?id=12252

KENJAC wrote:Musana Topalovica je ubilo jedno lice kojem je ova gnjida nanijela najveci bol ! Odgovono tvrdim da je "preskocio" taj dan Musan bi ostao ziv, i nastavio bi se baviti istim stvarima. Nikakav sistem nije mu sudio ni osudio njegove zlocine. Cak sta vise tadasnji a i sadasnji predsjednik drzave Bosne i Hercegovine dodjose na dostojanstveni ispracaj heroja odbrane!!!!!!! Zasto sam tako siguran? Iz jednostavnog razloga sto je sistem imao priliku da da se tako "sudjenjem i osudom " distancira od ubice Nikole Gardovica ali to NIKAD nije ucino dok taj isti nije ubijen 15 godina poslije od strane drugih kriminalaca oko podjele terena za dilanje , kradje i ubistva !!!
P.S. Za dezurne branioce jedine Bosne nam. Sa ovim ne zelim niti hocu ikako da branim razna govna tipa Batka , Arkana , Karadzica.... al nemojte mi suplje kako smo se "mi" obracunali sa "nasima"

KENJAC wrote:Musana Topalovica je ubilo jedno lice kojem je ova gnjida nanijela najveci bol ! Odgovono tvrdim da je "preskocio" taj dan Musan bi ostao ziv, i nastavio bi se baviti istim stvarima. Nikakav sistem nije mu sudio ni osudio njegove zlocine. Cak sta vise tadasnji a i sadasnji predsjednik drzave Bosne i Hercegovine dodjose na dostojanstveni ispracaj heroja odbrane!!!!!!! Zasto sam tako siguran? Iz jednostavnog razloga sto je sistem imao priliku da da se tako "sudjenjem i osudom " distancira od ubice Nikole Gardovica ali to NIKAD nije ucino dok taj isti nije ubijen 15 godina poslije od strane drugih kriminalaca oko podjele terena za dilanje , kradje i ubistva !!!
P.S. Za dezurne branioce jedine Bosne nam. Sa ovim ne zelim niti hocu ikako da branim razna govna tipa Batka , Arkana , Karadzica.... al nemojte mi suplje kako smo se "mi" obracunali sa "nasima"

tbv wrote:

KENJAC wrote:Musana Topalovica je ubilo jedno lice kojem je ova gnjida nanijela najveci bol ! Odgovono tvrdim da je "preskocio" taj dan Musan bi ostao ziv, i nastavio bi se baviti istim stvarima. Nikakav sistem nije mu sudio ni osudio njegove zlocine. Cak sta vise tadasnji a i sadasnji predsjednik drzave Bosne i Hercegovine dodjose na dostojanstveni ispracaj heroja odbrane!!!!!!! Zasto sam tako siguran? Iz jednostavnog razloga sto je sistem imao priliku da da se tako "sudjenjem i osudom " distancira od ubice Nikole Gardovica ali to NIKAD nije ucino dok taj isti nije ubijen 15 godina poslije od strane drugih kriminalaca oko podjele terena za dilanje , kradje i ubistva !!!
P.S. Za dezurne branioce jedine Bosne nam. Sa ovim ne zelim niti hocu ikako da branim razna govna tipa Batka , Arkana , Karadzica.... al nemojte mi suplje kako smo se "mi" obracunali sa "nasima"

postoje neke zivotne forme od kojih niko ne smije da bjezi, - ako te neko bije, siluje i kolje, onda taj prvi mora da odgovara i dozivi katarzu, a tek poslije toga to isto treba da dozivi i osvetnik cije su reakcije bile posljedice akcija, obrnuto nije pravedno, nije ljudski...

tbv wrote: postoje neke zivotne forme od kojih niko ne smije da bjezi, - ako te neko bije, siluje i kolje, onda taj prvi mora da odgovara i dozivi katarzu, a tek poslije toga to isto treba da dozivi i osvetnik cije su reakcije bile posljedice akcije, obrnuto nije pravedno, nije ljudski...

1gorstak wrote:

tbv wrote:

KENJAC wrote:Musana Topalovica je ubilo jedno lice kojem je ova gnjida nanijela najveci bol ! Odgovono tvrdim da je "preskocio" taj dan Musan bi ostao ziv, i nastavio bi se baviti istim stvarima. Nikakav sistem nije mu sudio ni osudio njegove zlocine. Cak sta vise tadasnji a i sadasnji predsjednik drzave Bosne i Hercegovine dodjose na dostojanstveni ispracaj heroja odbrane!!!!!!! Zasto sam tako siguran? Iz jednostavnog razloga sto je sistem imao priliku da da se tako "sudjenjem i osudom " distancira od ubice Nikole Gardovica ali to NIKAD nije ucino dok taj isti nije ubijen 15 godina poslije od strane drugih kriminalaca oko podjele terena za dilanje , kradje i ubistva !!!
P.S. Za dezurne branioce jedine Bosne nam. Sa ovim ne zelim niti hocu ikako da branim razna govna tipa Batka , Arkana , Karadzica.... al nemojte mi suplje kako smo se "mi" obracunali sa "nasima"

postoje neke zivotne forme od kojih niko ne smije da bjezi, - ako te neko bije, siluje i kolje, onda taj prvi mora da odgovara i dozivi katarzu, a tek poslije toga to isto treba da dozivi i osvetnik cije su reakcije bile posljedice akcija, obrnuto nije pravedno, nije ljudski...

Jelena Ana Lavrin, od majke Olge Sciban, supruga Vasila Lavrina, kojoj je Suad Osmanović naredio da legne i da raširi noge a zatim joj je, dok joj je on gurao komad drveta u polni organ, Esad Tucaković upaljačem palio stidne dlake i na kraju je zaklao Esad Tucaković, odsjekao joj glavu i tijelo bacio u provaliju. U ubistvu je učestvovao i Ertan Hukelić,

Zoran Muminagić, dobi od 17 godina

Ervin Nikolić (ili Ergon), zvani Eno - kome je Samir Bejtić zabio sablju kroz vrat, a potom su ga ostali udarali noževima po tijelu dok ga nisu izmasakrirali pa mu je Samir Bejtić odvojio glavu od tijela i bacio tijelo u provaliju Kazan,

itd itd

Kakvi osvetnici ? Za sta su se svetili ovoj zeni ili ovom momku od 17 godina ? Jesi li ti normalan ?

KENJAC wrote:.. al nemojte mi suplje kako smo se "mi" obracunali sa "nasima"

Colonel wrote:Ovdje se brkaju pojmovi fašizam, nacizam, militarizam, nacionalizam, ekstremizam i terorizam. Sve se to nekako nastoji staviti u isti koš. Sve mi je to nekako apsurdno jer stvarno neznam vise ko odredjuje sta znaci biti fasista a sta ne, ko stavlja na listu teroristickih org paravojne formacije koje ni po čemu ne lici na organizovani terorizam, ko odredjuje da npr mossad nije teror org, a vjerovatno su pobili vise ljudi nego pojedine teror org. Onda eta i ira teror org, izvlaci se iz konteksta da su fasisti, onda nakon par god nisu ni teroristi ni fasisti vec nekakvi revolucionari ili sta vec.
Skroz mi je nekako cudno vise pricati o tom fasizmu jer naprosto vise nemam pojma sta bi to trebalo znaciti?
Onaj tvrdokorni radikalni nacionalizam koji melje i ubija sve ono sto mu smeta? Il cisto ono sto zapadnjaci odredjuju takvim?

Chmoljo wrote:

tbv wrote: postoje neke zivotne forme od kojih niko ne smije da bjezi, - ako te neko bije, siluje i kolje, onda taj prvi mora da odgovara i dozivi katarzu, a tek poslije toga to isto treba da dozivi i osvetnik cije su reakcije bile posljedice akcije, obrnuto nije pravedno, nije ljudski...

opravdavanje ili bilo kakva demagogija oko onoga što se dešavalo na Kazanima, sama po sebi je degutantna. u bilo kojoj mjeri.

takonekako wrote:Komunizam još nije poražen, kako se nažalst vidi i iz ove teme.....

takonekako wrote:Komunizam još nije poražen, kako se nažalst vidi i iz ove teme.....

tbv wrote: cekaj ba, smiri se, ja nisam uzimao nicije ime kao primjer, ili nekog proglasio osvetnikom, vec sam odgovorio na

KENJAC wrote:.. al nemojte mi suplje kako smo se "mi" obracunali sa "nasima"

posto on odbranu BiH oslovljava sa MI i NASIM onda sam sa pravom odgovorio o agresiji VI i VASIM, odnosno odbrana je zrtva a agresija zlocinac...

takonekako wrote:Komunizam još nije poražen, kako se nažalst vidi i iz ove teme.....

tbv wrote:

Chmoljo wrote:
opravdavanje ili bilo kakva demagogija oko onoga što se dešavalo na Kazanima, sama po sebi je degutantna. u bilo kojoj mjeri.

slazem se

1gorstak wrote:

tbv wrote: cekaj ba, smiri se, ja nisam uzimao nicije ime kao primjer, ili nekog proglasio osvetnikom, vec sam odgovorio na

KENJAC wrote:.. al nemojte mi suplje kako smo se "mi" obracunali sa "nasima"

posto on odbranu BiH oslovljava sa MI i NASIM onda sam sa pravom odgovorio o agresiji VI i VASIM, odnosno odbrana je zrtva a agresija zlocinac...

kolega je rat proveo na pravoj strani, a to sto je ljut jer se nije smoglo snage za detaljno ciscenje repova, nego se tim mafijasima progledalo kroz prste u zamjenu za lojalnost, sasvim ga razumijem. Ne mislim da se sa jakom SDA na sceni to moglo ocekivati, ali razumijem njegovu ljutnju.

I drugi put pazi sta pises. Nema scenarija, nema situacije u kojoj postoje nase i njihove prljave stvari, cim je prljavo nije nase. Nema tu kalkulacija.