Alfons Kauders wrote:
e vidis, i ovo donekle kontam ali kao pravnik moram priznati da je ostavljeno previse slobode za razne interpretacije tih propisa... znaci na jednom mjestu se govori o tome kako su prokleti i oni koji daju, i primaju, kao i oni koji svjedoce kamati... za pocetak dosta tih izuzetaka je uveden tek vremenom, koliko ja znam (a necu se praviti da znam puno, jer me vjera nije pretjerano zanimala) dosta tih odredbi su zapravo tumacenja... uopste, isto vazi i za dosta tekstova koji se smatraju svetim, jer su rezultat intervencija nastalih dugo nakon poslanikove smrti, tako da su mnogi koji su izucavali pomenute tekstove nailazili na mnostvo drevnih poslovica, od irana do egipta i libana... kao i na dijelove pravnih normi od hamurabija nadalje...
sta pokusavam reci, ocito je da se ne radi o u potpunosti kodifikovanom pravnom sistemu, jer nije bio zavrsen za vrijeme poslanika, a nije usao u prakticnu upotrebu jos x decenija i stoljeca nakon njega... kao i svaki pravni sistem, bio je podlozan izmjenama i reviziji, mada je to nespojivo sa svetim tekstom...
Ja razumijem odakle tvoja zapitanost i zbunjenost nekim stvarima.
Što se tiče samo Kur'ana kao svetog Teksta, on je bio objavljen cjelovit dok je Muhammed, alejhi-selam, bio među ljudima. Nije uopće potrebno dovoditi u pitanje
doslovnu istost Kur'ana kakav je bio u trenu smrti Muhammeda, alejhi-selam, i ovog kojeg danas učimo, čitamo. I on je uvijek prvi izvor islama, kako vjerovanja, tako i prakse.
Što se tiče hadisa, kao drugog izvora šerijatskih propisa, oni se sakupljaju kasnije, ali se zato razvila strahobalna nauka o ispitivanju i kategorizaciji hadisa o kojoj ne mislim sada pričati.
Treći izvor propisa je idžma/konsenzus svih šerijatskih pravnika po nekom pitanju, i četvrti izvore je qijas ili analogija, logika.
Ne mislim ovom prilkom ulaziti u rasprave o autentičnosti ovog ili onog, a svakako je ovo sve samo po sebi široko da što god kažem - nisam dovoljno rekao...ali, evo, tipkat ću
Mnoge stvari i jesu
uvedene vremenom, ali ne na način da je ubačeno nešto
čega prije nije bilo. Oni principi koje sam već navodio su uvijek bili prisutni, ali okolnosti nisu. Za nekim stvarima nije bilo potrebe nekad, a kasnije se javila potreba, prosto se nametnulo.
Evo jednog primjera korištenja
qijasa u donošenju nekog propisa, a to je bilo promišljanje Ebu Hanife. U Kur'anu jasno stoji da se ne smije, tokom dana menstruacije, imati intimni odnos sa suprugom, sve dok menstruacija ne prođe. Haram je to činiti i to je svakom vjerniku i vjernici jasno. E, sad...ukoliko neka žena ima
uobičajeno trajanje menstruacije od 7 dana, recimo, i to tako kod nje biva godinama, a onda se jednom desi da joj menstruacija traje 5 dana i ne pojavi se šesti dan, kao ni sedmi, te time bude jasno da je prošla - da li ona smije imati intimni odnos sa suprugom sedmog dana? Koncizan i jasan odgovor na ovakvo pitanje neće naći niko, koga to zanima u svrhu očuvanja od grijeha, ni u Kur'anu, ni u hadisu.
Ovo je banalan primjer, ali pokazuje jedan od načina do kojeg se dolazi do šerijatskog rješenja, a na osnovu promišljanja. Ovakve stvari su ujedno i šamar svim onim grupacijama u islamu koje negiraju ili sa velikim podozrenjem gledaju na korištenje
sopstvenog razuma u cilju rješavanja nekih odluka u šerijatu.
Ebu Hanifa je rekao da nije dopušteno imati intimne odnose, u takvom slučaju, ni sedmi dan, svejedno što
de facto više nema menstruacije. On je svoju odluku bazirao na
konstantnoj uobičajenosti trajanja menstruacije kod neke žene, te zbog toga
jedno odstupanje od te uobičajenosti ne mijenja stvar.
Kao jedna od osnova za donošenje određenih šerijatskih propisa postoji i
'urf - običaji određenog podneblja, kulture, tradicije. Prof.dr. Muharem Štulanović je to upravo imao za svoju doktorsku disertaciju na Pravnom fakultetu u Sarajevu. A
'urf su neki običaji nekih naroda koji su prihvatili islam, a koji se ne kose sa šerijatom, odnosno Kur'anom i sunnetom, ali nisu običaji Arapa ili Turaka, recimo. Dakle, mogu postojati neki običaji kod bh muslimana koje šerijat ne spori i onda se, na osnovu tih običaja, mogu formirati određene šerijatske odluke SAMO ZA TAJ NAROD, to podneblje, tu kulturu.
U osnovi valja razumjeti da je šerijat nepromjenjljiv, on se zasniva najprije na Kur'anu, ali ono što jest promjenljivo i rastezljivo je
fikh - promišljanje šerijatskih odredbi i donošenje propisa. A razlog tome je u mnogo čemu. Evo jedan lagan primjer: kada je Omer b. Hattabu, jednom od najbližih drugova Muhammeda, aljehi-selam, i drugom halifi u povijesti islama, doveden neki čovjek koji je ukrao, Omer nije naredio da se izvrši kazna odsjecanja ruke, iako je Kur'an jasan i propis kaže da se kradljivcima odsjeca ruka za krađu. Zašto? Zato što je taj čovjek, ustvari, bio primoran na krađu, radio je kod jednog zemljoposjednika u njegovom vinogradu, bio je gladan i ubrao je sebi grožđa da jede. Omer je tada postupio, ne u skladu sa jednim ajetom koji govori o sanckiji za krađu, nego u duhu cijelog Kur'ana koji traži zaštitu i dostojanstvi čovjeka, pa je, obrnuto, velikom novčanom kaznom kaznio vlasnika vinograda što je uopće dozvolio da mu taj čovjek bude toliko gladan da je morao krasti.
Ovaj mikroprimjer možemo prenijeti i na cijelo društvo i državu, pa sagledati, ukoliko se u nekom društvu pojave različiti oblici kriminala, koliko je kriv narod, a koliko vlast u toj državi.
Nastavljam misao nakon sljedećeg tvog citata...
ovo za broza je fina paralela...
sta je sad fol... kako cemo reci da li je nekome nuzda zivjeti u 100 ili 50 kvadrata... opet se vracamo na presiroko postavljene norme koje su podlozne raznoraznim interpretacijama, pogotovo u moderno doba... mozda neko smatra da mu je nuzda zivjeti na jahti od 16 metara... dok je jahta od 24 metra luksuz... mozda neko smatra da je 50 kvadrata dovoljno, ali ga opet strah uci u kredit zbog vjerskih ogranicenja pa ce ostatak zivota provesti kao podstanar, i pri tome trositi svoj imetak koji je mogao ostaviti porodici na placanje kirije...
Valja uvijek, kao temelj priče o ovome, imati nekoliko stvari na umu. U te stvari spada da šerijat, kao vjerozakon, nije izdvojen od cjeline vjerovanja. Vjernici, ustvari, vjeruju da je sve što postoji uređeno po zakonu Zakonodavca: i kretanje nebeskih tijela, svi ciklusi u prirodi, sve je to
Sunnetullah, sve je jedna Veliki Univerzalni Zakon i Poredak kojeg je ustanovio Gospodar univerzuma. Šerijat koji se odnosi na ljude, na uređenje društva po islamskim principima, samo je jedan dio tog Općeg Šerijata.
Iskren vjernik ne potrebuje šerijtskog kadiju koji će mu reći da je pogriješio ili ne - on sam zna ko je Zakonodavac i čije propise krši, ako krši. Ukoliko bi se desilo da izbjegne neku sankciju na ovom svijetu, ona bi ga čekala na Budućem, ali možda strahovito uvećana ili, barem, desila bi mu se kad mu je najmanje
potrebna. Zato Kur'an stalno apelira na prevenciji grijeha i kršenja propisa, a ne samo na sankcioniranju.
Vjerovanje u Sudnji dan je povezano sa izvršenjem šerijata
ovdje i sada. Evo jedna primjer zloupotrebe šerijatskog propisa ili
driblinga kroz šerijat (a takvih možeš naći puno):
Davanje zekata je ne samo obaveza imućnog muslimana, nego i jedna od pet temelja islama kao vjere. Zekat je dužan dati (2,5% vrijednosti imovine na koju se daje zekat) svako ko posjeduje određenu imovinu koju ne koristi za lične svrhe (npr: zemlja koju ne obrađuje, zlato i srebro koje mu stoji, itd), a koja PREGODINI u njegovom vlasništvu. Znači, ako je imovina koju obuhvaća obaveza izdvajanja zekata bil godinu dana u vlasništvu pojedinca, on je dužan dati zekat na nju, nakon isteka jedne godine.
Ukoliko neko ima takvu imovinu, a onda, pred sam istek jedne godine,
pokloni tu imovinu svojoj supruzi i ona bude
vlasnik te imovine makar dan-dva, pa mu ona opet to sve
vrati nakon par dana - taj čovjek ne bi bio dužan dati zekat na imovinu jer je taj dan, u kojem nije bio vlasnik imovine, bio dovoljan da prekine jednogodišnje vrijeme i ponovo bi se računala nova godina od dana kada mu je supruga vratila imovinu. Na taj način čovjek, ako hoće, može svake godine izbjeći davanje zekata.
Nameće se pitanje: pa onda šerijat nije savršen jer omogućava toliko ''rupa'' koje pojedinci mogu iskoristiti, a opet biti čisti pred zakonom, šerijatom? Tako je, jer šerijat računa, kao što sam rekao, i na vjerovanje u Allaha i Sudnji dan (to je neodvojivo), pa ako bi neko tako radio ili ako bi svi tako radili, onda bi to pokazalo da više vjera (iman) i ne postoji među ljudima (ili cijelom društvu) i, prema tome, i sam šerijat postaje suvišan jer su se ljudi okrenuli od Allaha, od vjere u Njega i Dan sudnji. U tom slučaju, nek' ljudi sami sebi skroje zakone po svojoj mjeri, a konačni sud će biti kod Allaha.
dodatni problem imamo kada pokusamo te odredbe primjeniti u stvarnom zivotu... jer su tesko ostvarive u postojecem svjetskom ekonomskom sistemu... masa banaka koje nude usluge islamskog bankarstva su zapravo u vlasnistvu nemuslimana, tj. finansijskih institucija koje su istovremeno i vlasnici klasicnih banaka na zapadu... postavlja se pitanje da li je onda poslovanje s takvim bankama uopste dozvoljenjo, ako se njihovi vlasnici ne pridrzavaju principa islamskog bankarstva s druge strane granice? upitno je koliko se moze drzati i apsolutne zabrane bilo kakvog ucesca u procesu izdavanja kredita i prikupljanja kamate... prije 1400 godina ok, tada su pojedinci krcmili pare i ubirali kajmak, ali sada imas ogromne integrisane finansijska sisteme koji ne mogu funkcionisati bez hiljada ljudi i mnostva resursa... nemoguce ih je odvojiti po tim pravilima, a opet ih nije realno sve tretirati kao neke beduinske lihvare koji su se pogatili u poslanikovo doba...
I još jednu stvar valja imati na umu: nije isto govoriti o primjeni šerijata i šerijatskih propisa u nekoj, aj recimo, idealnoj šerijatskoj državi (jer pravih šerijatskih država danas nema...imaju neke koje izdaleka kda se gleda, pomalo i liče..
) i društvima i državama u kojima nije šerijatska uprava. Dakle, veoma su važne OKOLNOSTI. Pa bile one lokalne ili globalne.
Kada je dr. Jusuf Karadawi napisao knjigu ''Halal i haram u islamu'', bio je napadnut od strane nekih selefijskih krugova da on u toj knjizi
dozvoljava svašta nešta i nalazi opravdanja za stvari za koje to ne bi nikako smio činiti. On im je tada odgovorio:
- Napisao sam ovu knjigu sa raznolikim šerijatskim propisima za MUSLIMANE KOJI ŽIVE U NEMUSLIMANSKIM SREDINAMA, poglavito zemljama Evrope i USA...
I, vrlo mudar čovjek, iznosi šerijatska rješenja po raznim životnim pitanjima koja muče muslimane u nemuslimanskim zemljama, kako da se postave, šta da učine, kako da, kad su već primorani da postupaju suprotno šerijatu, učine ono najmanje kršenje šerijatskih propisa i najmanji grijeh, jer je nemoguće da sve ispoštuju.
mogu mislit, on bi citav Kur'an prepiso na ovu temu kako je kreno 
@ pred-predzadnji post 
