i to prije dvije godine!petunija wrote:Jel' vi čitate temu ili samo nabacujete komentare?
Tip odavno rekao kako je sve ostavio iza sebe, a vi i dalje ...
m@m@ wrote:samo jedno pitance: mozete li nadjacati i narediti srcu i postupiti razumno bas uvijek u zivotu?
.O kakvom srcu pricas ??enisa wrote:u cijelom ziovtu vagamo nesto, nekad pobijedi srce, nekad razum, ali u kljucnim trenutcima kakvu god odluku da donesemo kasnije cemo se pitati kako bi bilo da smo postupili drugacije
Znači, Hipi komuna je rješenje, nije li to pokušaj rješavanja problema arhaičnim oruđemPeppermintSA wrote:Koliko sam upratio, citajuci temu, osnovni stub ove rasprave je doticna zena. Jedni pokusavaju urusiti stub tupim, arhaicnim orudjem da bi zacementirali svoj polozaj, dok drugi, pak, izbjegavaju pominjanje stuba s ciljem prebacivanja tezista na neki drugi aspekt cijelog problema - npr. edipov kompleks. Sagledavajuci sam stub, kao metaforu za doticnu zenu, ja moram istaci i muza kao geolosku komponentu istog. Naime, ocigledno postoji opste-prihvaceno mjenje koje tvrdi, pomalo naivno, da sve pocinje i prestaje udajom, ili ti, brakom. Dakle, ona je ''zauzeta'' i ta cinjenica predstavlja paradigmu opsteg zgrozavanja vecine forumasa koji su postirali svoje misljenje, unutar konteksta crnobijelog monoteistickog sagledavanja svega i svacega(zabranjeno voce). Stvorila se kojekakva slika trzista ljubavi koja propagira konacnost. Nista na ovom svijetu nije konacno! Svaki brak je uvijek u tzv. sivoj zoni, uvijek je u nekoj tranziciji, a nikad nije apsolutan i konacan. To je osnova cijele ove price. Kada dodje do minimalizacije svih sastojaka koje cine jedan brak, dolazimo do spoznaje da osoba mora birati izmedju jedne od dviju stvari: Nuklearnu bit porodice ili licnu srecu u minimalistickim okvirima, koja je uvijek promjenjiva, iracionalna i trenutacna. Vi nazivate tu zenu osobom nepostojeceg moralnog kodeksa, ''kuravom'', ''rospijom''..Zasto? Zato sto ne prihvata nametnute zivotne etape? Zato sto ne zeli linearni zivot, kakav on i jeste, svesti na niz uzrocnoposljedicnih mikrozivota? Ko smo mi da sudimo njoj? Da li je cinjenica da je njen sadasnji muz nenasilan i da ne vrsi fizicki ili psiholoski teror nad njom jedini objektivan razlog njene vjernosti ili ostanka u braku? Ja ipak mislim da nije. Ako postoje zene koje boluju od Stokholmskog sindroma i na neki svoj, mazohisticki nacin, vole muzeve-nasilnike, zasto ne mozemo podnjeti cinjenicu da neke zene, prema kojima su muzevi, po nama, dobri zele nesto drugo? Zasto samo smiju zeljeti jednu, od dviju dijametralno suprotnih stvari? Zasto ona ne moze voljeti svog muza, a biti zaljubljena u svog ljubavnika? Ili pak, zasto ne moze voljeto svog muza, a i voljeti svog ljubavnika? Vratimo se zeni s muzem-nasilnikom: Ako on nju bije ili psihicki terorise, ok je da ona njega napusti, ili da ga vara s nekim ko je puka suprotnost prvopomenutog. S druge strane, ako je on ''fin'', ona gubi to pravo, a samim tim, i gubi razumjevanje drustva? Gdje prestaje subjektivizam, a gdje pocinje objektivizam? Sta znaci biti dobar? Ponavljam, brak a i ljubav nisu apsolutne kategorije, pa samim tim, i pojam nuklearne porodice je drustveno nametnut, a ne uslovljen nasom evolucionarnom psihologijom - Da li je nuklearna porodica osnovna jedinica drustva, ili je pojedinac? Ako ona ima savrsenog muza pored sebe, a ipak zeli nesto drugo, to je njeno pravo, isto kao sto je pravo zene koju muz terorise, da istog voli. Sta vise, ja veoma postujem osobe tog mentalnog, ili ti, dusevnog sklopa buduci da su pragmaticne, na spram pukog idealizma i sanjarenja. E sad, neko ce reci, pa dobro - ja sam ubjedjen/a da ona samo zeli prostu promjenu i svojevrstan bijeg izvan okvira dnevne monotonije i da to nije korektno - Ponavljam, pa sta? Zeli promjenu? Odlicno. Zeli seks? Odlicno. Zeli prozivjeti nekakvu mladalacku renesansu? Odlicno. Sustina jeste da je covjek, na kraju krajeva, uvijek sam iza cetiri zida svoga uma, i da cijeli svijet, sagradjen na staklenim nogama, nestaje kao zamak od dima cim se upusti u te svoje licne, solipsisticke, metafizicke katakombe. Zasto onda drzati rucnu? Zasto ne zivjeti? Zato sto smo mi animal racionale, odnosno racionalna bica? Pa evo dokle nas je dovela nasa racionalnost? Ovisnost o opijatima, ovisnost o materijalnim dobrima, patoloska posesivnost, mrznja, nezadovoljstvo, eskapizam, ljubomora, zavist...zar to nije, zapravo, Sodoma i Gomora, ili je ipak to racionalno, normalno i zdravo zivljenje?
...mozda ja drugacije vidim stvari..?
kakva je to UDATA zena koja ceka na odobravanje i podrsku svojih roditelja kad su u pitanju takve stvari. da ona s tobom zeli nesto vise od toga sto joj predstavljas sad, do sad bi vec podnijela zahtjev za razvod. jer radis dobar posao, imas dobru platu, volis je i spreman si uciniti sve za nju i njeno dijete, sta joj vise treba? ipak, izgleda da nisi na nivou njenog muza. zbog toga je jos uvijek s njim a ne s tobom. a to sto spavaju u odvojenim sobama tjera me da se zapitam je li ti ikad dunulo u glavu da je ona s tobom samo radi zadovoljavanja nekih potreba.verter al ne jadan wrote:E pazite sad ovo!
Imam jaaaako visoke kriterije kad su dame u pitanju.Kažem dame,jer su me učili da žene zaslužuju najveće poštovanje.Uostalom,podigla me samohrana majka,pa o tom spolu mislim sve najbolje.Međutim,u vremenima kakva su ova,s obrnutim sistemom vrijednosti,teško se nađem u priči s većinom slobodnih djevojaka.Jedan sam od onih koji traže da ih žena prije svega mentalno zadovolji,pa tek onda malo bolje gleda njene fizičke atribute.To je danas jako teško.
Da ne duljim.Uvijek sam znao šta želim,kakvu ženu želim,i šta joj mogu pružiti.I čekao sam,čekao dok su moji vršnjaci zasnivali porodice,pravili djecu i poslije ganjali maloljetnice,ostavljajući kod kuće žene s trbusima da se same nose s buljukom djece i nervoznim svekrvama,kojima ništa nije dovoljno dobro.Takvu budućnost nisam htio za onu koju ću zvati svojom Gospođom.Imao sam tu sreću da je nađem.Ženu koju si čekao i koja te čekala cijeli život.Međutim,ona je u braku,kako sam i rekao.U javnosti,njih dvoje uporno održavaju farsu savršenog braka,a u tišini svog doma,ne razmijene ni par riječi.Spavaju u odvojenim sobama,ona s malim,on u njihovoj spavaćoj....Muž joj nije loš čovjek,nije nasilnik,alkoholičar.Sin jedinac,razmažen i naučen da su njegove želje drugima zapovijest.Ona,senzibilna i inteligentna,ne može jednostavno funkcionisati u toj sredini.A isto tako,nema hrabrosti izići iz tog braka,jer za to nema podršku svojih roditelja.Ja sam načisto s tim šta želim.Sve što imam u životu,postigao sam sam.Radim dobar posao,imam dobru plaću.O njenom djetetu znam više stvari od njegovog vlastitog oca,i od prvog trenutka ga doživljavam sastavnim dijelom njene ličnosti.Spreman sam je prihvatiti i pomoći joj,jer imam dovoljno godina da ne budem nezreo,a opet i premalo da ih smatrao život proživljenim.Ne tražim ja neke glupe komentare,tražim samo savjete dobronamjernih koji bi nam pomogli da nađemo najbezbolniji način da riješimo ovaj problem ....Unaprijed hvala!!!
svaka cast mamam@m@ wrote:ne ovisno o njemu, pisemo na tu temu
bojim se ako sta napisem da cu se sa svima ovdje posvadjati, zato svako malo, pisem, brisem...
samo jedno pitance: mozete li nadjacati i narediti srcu i postupiti razumno bas uvijek u zivotu?
sve ok, sve za 5 - tvoj život,ti biraš, ti odlučuješ .......... isto za njuverter al ne jadan wrote:E pazite sad ovo!
Imam jaaaako visoke kriterije kad su dame u pitanju.Kažem dame,jer su me učili da žene zaslužuju najveće poštovanje.Uostalom,podigla me samohrana majka,pa o tom spolu mislim sve najbolje.Međutim,u vremenima kakva su ova,s obrnutim sistemom vrijednosti,teško se nađem u priči s većinom slobodnih djevojaka.Jedan sam od onih koji traže da ih žena prije svega mentalno zadovolji,pa tek onda malo bolje gleda njene fizičke atribute.To je danas jako teško.
Da ne duljim.Uvijek sam znao šta želim,kakvu ženu želim,i šta joj mogu pružiti.I čekao sam,čekao dok su moji vršnjaci zasnivali porodice,pravili djecu i poslije ganjali maloljetnice,ostavljajući kod kuće žene s trbusima da se same nose s buljukom djece i nervoznim svekrvama,kojima ništa nije dovoljno dobro.Takvu budućnost nisam htio za onu koju ću zvati svojom Gospođom.Imao sam tu sreću da je nađem.Ženu koju si čekao i koja te čekala cijeli život.Međutim,ona je u braku,kako sam i rekao.U javnosti,njih dvoje uporno održavaju farsu savršenog braka,a u tišini svog doma,ne razmijene ni par riječi.Spavaju u odvojenim sobama,ona s malim,on u njihovoj spavaćoj....Muž joj nije loš čovjek,nije nasilnik,alkoholičar.Sin jedinac,razmažen i naučen da su njegove želje drugima zapovijest.Ona,senzibilna i inteligentna,ne može jednostavno funkcionisati u toj sredini.A isto tako,nema hrabrosti izići iz tog braka,jer za to nema podršku svojih roditelja.Ja sam načisto s tim šta želim.Sve što imam u životu,postigao sam sam.Radim dobar posao,imam dobru plaću.O njenom djetetu znam više stvari od njegovog vlastitog oca,i od prvog trenutka ga doživljavam sastavnim dijelom njene ličnosti.Spreman sam je prihvatiti i pomoći joj,jer imam dovoljno godina da ne budem nezreo,a opet i premalo da ih smatrao život proživljenim.Ne tražim ja neke glupe komentare,tražim samo savjete dobronamjernih koji bi nam pomogli da nađemo najbezbolniji način da riješimo ovaj problem ....Unaprijed hvala!!!
.........možda je muž zapostavlja - da, možda sapavaju u odvojenim sobama - ali ako je ona preljubnica, razvod joj baš i nije najisplativija opcija Paša moj solidni iz svoje bašče beri cvjet!Charmed30 wrote:Razmisli kako bi bilo da si u braku i da se to nekomu dogadja sa tvojom suprugom .....
Zanima me kako bi se ponio u toj ulozi i sta bi na kraju bio ishod.....
Takodje ne znam kako se ne sjetite one stare zapovijesti " Ne pozeli tudje"
verter al ne jadan wrote:E pazite sad ovo!
Imam jaaaako visoke kriterije kad su dame u pitanju.Kažem dame,jer su me učili da žene zaslužuju najveće poštovanje.Uostalom,podigla me samohrana majka,pa o tom spolu mislim sve najbolje.Međutim,u vremenima kakva su ova,s obrnutim sistemom vrijednosti,teško se nađem u priči s većinom slobodnih djevojaka.Jedan sam od onih koji traže da ih žena prije svega mentalno zadovolji,pa tek onda malo bolje gleda njene fizičke atribute.To je danas jako teško.
Da ne duljim.Uvijek sam znao šta želim,kakvu ženu želim,i šta joj mogu pružiti.I čekao sam,čekao dok su moji vršnjaci zasnivali porodice,pravili djecu i poslije ganjali maloljetnice,ostavljajući kod kuće žene s trbusima da se same nose s buljukom djece i nervoznim svekrvama,kojima ništa nije dovoljno dobro.Takvu budućnost nisam htio za onu koju ću zvati svojom Gospođom.Imao sam tu sreću da je nađem.Ženu koju si čekao i koja te čekala cijeli život.Međutim,ona je u braku,kako sam i rekao.U javnosti,njih dvoje uporno održavaju farsu savršenog braka,a u tišini svog doma,ne razmijene ni par riječi.Spavaju u odvojenim sobama,ona s malim,on u njihovoj spavaćoj....Muž joj nije loš čovjek,nije nasilnik,alkoholičar.Sin jedinac,razmažen i naučen da su njegove želje drugima zapovijest.Ona,senzibilna i inteligentna,ne može jednostavno funkcionisati u toj sredini.A isto tako,nema hrabrosti izići iz tog braka,jer za to nema podršku svojih roditelja.Ja sam načisto s tim šta želim.Sve što imam u životu,postigao sam sam.Radim dobar posao,imam dobru plaću.O njenom djetetu znam više stvari od njegovog vlastitog oca,i od prvog trenutka ga doživljavam sastavnim dijelom njene ličnosti.Spreman sam je prihvatiti i pomoći joj,jer imam dovoljno godina da ne budem nezreo,a opet i premalo da ih smatrao život proživljenim.Ne tražim ja neke glupe komentare,tražim samo savjete dobronamjernih koji bi nam pomogli da nađemo najbezbolniji način da riješimo ovaj problem ....Unaprijed hvala!!!
k'o brus vejnov sobaarkarenjina wrote:VERTERU ESI MI DOBAR
