Nezbilj wrote:1. Za Bošnjake ideja samostalne i jedinstvene BiH nema alternative i to prije svega iz strateških egzistencijalnih interesa koje naravno prati i sentimentalna patriotska veza. Ne znam koliko se može uopšte govoriti o plemenitim ili manje plemenitim namjerama ali Bošnjaci vide BiH kao uslov svog opstanka koji je u posljednjem kao i prethodnim ratova bio frontalno ugrožen upravo od Srba i Hrvata. Očuvanje cjelovitosti BiH posmatra se također kao uslov opstanka jer bi podjelom BiH Bošnjaci bili getoizirani na vrlo uskom prostoru koji bi Srbija i Hrvatska okružile na širokom području i time onemogućile razvoj i opstanak ovog naroda. Osim toga Bošnjaci su živjeli u manjem ili većem broju na cijeloj teritoriji BiH tako da je danas nemoguće odreći se tih dijelova BiH sa kojih su silom i zločinom protjerani. To je možda ta sentimentalna dimenzija koja ne dozvoljava bilo kakav politički kompromis kojim bi se bilo ko mogao odreći nekog dijela BiH po bilo koju cijenu. Mislim da paralela sa Kosovom ili Sandžakom nema puno veze sa BiH. Kada Bošnjaci u BiH budu krenuli sa teritorijalnim pretenzijama prema Sandžaku, primorju ili nekom drugom području izvan BiH na koje bi se po nekom tobožnjem istorijskom ili nacionalnom osnovu moglo polagati neko pravo onda možemo govoriti o ekspanzionističkim pretenzijama kao što je to Kosovo ili RS za Srbiju.
2. Mislim da se političko razmišljanje dobrog dijela Bošnjaka može analizirati na primjeru odnosa prema Željku Komšiću. Činjanica da ovaj čovjek nije Bošnjak ni na koji način ne umanjuje povjerenje i privrženost prema politici koju on vodi iz prostog razloga jer je njegova politika patriotska i bosanskohercegovačka. Mislim da bi kada bi se birao jedan predsjednik Bošnjaci dali više glasova Željku Komšiću nego i jednom od postojećih bošnjačkih kandidata. Ovo dokazuje da dobar dio Bošnjaka još uvijek ima kapaciteta da cijeni ljude prema njihovoj politici odnosno u ovom slučaju prema njihovoj patriotskoj politici bez obzira na njihovu nacionalnost. E sada se postavlja pitanje je li Komšićeva politika Bošnjačka ili je njegova politika nešto što Bošnjaci podržavaju a to je državna bosanskohercegovačka patriotska politika. Mislim da u okvirima navedenog leži potencijal i željeni pravac kretanja bošnjačke politike. Međutim trebaće još dosta vremena da se takva politika jasno definiše, stekne potrebnu infrastrukturu i ljudske potencijale.
3. Bosnjaci kao najbrojni narod moraju biti generator pozitivni promjena ako usitinu zele da ova drzava bude jedinstvena u kojoj ce svi narodi biti jednakopravni...
Sa ovim komentarom se u potpunosti slažem ali kao što sam već na nekoliko mjesta komentarisao Bošnjaci kao politički narod još vijek prolaze kroz razvojne faze i nemaju dovoljno kapaciteta za takvu vrstu političkog liderstva. Možda će se jačanjem pozicije Bošnjaka u BiH kroz demografski i ekonomski razvoj kompleksi malog i ugroženog naroda postepeno prevazilaziti ali također je moguće da će ojačana pozicija rezultovati i novim talasom bahatog nacionalizma i unitarizacije. Nadam se da će prevagnuti pozitivne snage ali nikad se ne zna. Isto kao što su i Srbija i Hrvatska prolazile kroz slavne i mračne faze u stvaranju svojih država tako ne treba očekivati ni a će BiH niti Bošnjaci biti pošteđeni svojih demona.
4. Sta Bosnjaci nude Srbima i Hrvatima da bi bili sa njima? Opet se slažem. Međutim odgovor je isti kao i kod prethodnog pitanja. Bošnjaci nisu dovoljno zreli da bi mogli politički artikulisati takav pristup. Bošnjaci se još uvijek osječaju žrtvama jer oni to realno i jesu. Zar poslije Srebrenice, opsade Sarajeva i rušenja Mostara itd Bošnjaci još nešto treba da nude Srbima i Hrvatima da bi ih potkupili da ipak žive sa njima u istoj državi?
Bošnjaci se ne osjećaju da bilo šta duguju Srbima i Hrvatima već upravo suprotno. Bošnjaci osjećaju da bi Srbi i Hrvati trebali da se na neki način iskupe za ono što su u ratu napravili i da najmanje što mogu da urade jeste da promjene svoju antidržavnu i separatističku politiku. Dakle radi se vrlo dubokim kolektivnim emocijama koje još uvijek ne dozvoljavaju racionalno političko djelovanje o kojem ti govoriš. Bošnjački političar koji bi smatrao da Srbima i Hrvatima treba nešto ponuditi kako bi bili spremni živjeti sa Bošnjacima bio bi proglašen budalom i izdajnikom. Ja se međutim slažem da su Bošnjaci kao najbrojniji narod u poziciji da učine više kako bi konkretnim potezima otklonili razloge za strah od Bošnjačke dominacije čime bi se možda otvorili pravci za funkcionalnije preuređenje države međutim očigledno je prerano za takve političke ideje.
5. Moram priznati da nisam naročito dobro upoznat sa razmišljanjem bošnjačkog seljaka i zato sam govorio o Sarajevu. Mislim da je društveni mentalni sklop koji se formira u Sarajevu ipak onaj koji se najuticajnije širi na Bošnjake u drugim krajevima i zato mislim da je relevantno posmatrati odnose u ovom gradu. Ne znam kakva je to firma u kojoj se slušaju ilahije tokom radnog vremena niti mogu zamisliti likove koji poste i takvu muziku slušaju na poslu ali moguće da ima i takvih. Međutim ne bih rekao da je taj primjer relevantan za oslikavanje odnosa Bošnjaka prema nemuslimanima već šta više rakao bih da je taj primjer prilično pretenciozan. Hajde da navedemo još par primjera. Evo da se ne vraćamo na ratni period i činjenicu da ni jedna crkva nije stradala u Sarajevu, možda bi kao primjer mogli navesti i događaj kamenovanja katoličke crkve u Briješću grupe navijača Sarajeva nakon sahrane Vedrana Puljića. Počinioci su isti dan uhapšeni a sutra dan su Horde Zla došle da se izvinu sveštenicima i da osude to što se desilo i još donesu para za polupana stakla. Radi li se o političkom pranju ruku ili organizovanoj medijskoj predstavi? Recimo možda. U svakom slučaju radilo se o izrazu dobre volje i javnoj osuditi ovakavog akta jer on ne pretstavlja način na koji Sarajlije tretiraju crkve u svom gradu. Usporedi ovo sad sa paljenjem Barjakli džamije u sred Beograda na očigled policije 2004. ili neredima u Banja Luci 2001. godine prilikom postavljanja kamena temeljca za obnovu Ferhadije džamije u kojima je učestvovalo nekoliko hiljada napadača prilikom čega je Murat Badić poginuo zbog dobivenog kamena u glavu. Kao izraz dobre volje trebalo je 6. godina da bi otpočelo suđenje osumnjičenih za paljevinu u Beogradu, a za ubistvo Murata Badića nikada niko nije odgovarao.
1. Uglavnom se slazem sa ovim dijelom tvoga komentara. Mozda bi mogo stosta dodati, ali to je to, uglavnom si reko sta me je zanimalo.
2. Ovdje se u potpunosti razilazimo u misljenjima. Ja koliko znam Komsic se osjeca Bosancem, tako da je prema njemu moguca iskljucivo vjerska netrpeljivost (ne znam da li je vjernik). I pored toga sam siguran da bi njegova podrska u ruralnim mjestima bila potpuno minorna u odnosu na Silajdzica, bas zato jer je katolik i jer se zove Zeljko. Mnogi Bosnjaci u BiH ne gledaju sta covjek radi nego gledaju kako se zove (isto je sa Srbima i Hrvatima da se razumijemo). Ne vidim neku bitnu razliku izmedju djelovanja Komsica i bilo kojeg drugog radikalnog bosnjackog politicara, cak sta vise, Komsic je cesto (direktno ili indirektno) najradikalniji branioc bosnjacki interesa. On je za mene umro kada nije reagovo na izjavu turskog ministra vanjskih poslova Davutoglua. Covjek u sred BiH izjavi da 'osamska vojska u Bosnu nije pala sa padobranima, nego je dosla na konjima'
.. (Ne trebam napominjati koliko je zla nanjela osvajacka osmanska vojska i da su na kraju krajeva ubili posljednjeg bosanskog kralja.) Na to niko od bosnjacki politicara ne reaguje. To me dovodi do zakljucka da bosnjacki politicari bastine ugnjetavacku vladavinu Osmanskog carstva u BiH. Da je to izjavio Tadic, kozu bi mu zgulili. Davutoglu je izreko nevidjenu uvredu i pljuno u facu svakom
ISTINSKOM bosanskom patriotu. Gdje je tada bio Komsic? Da je jednako osudio tu izjavu kao izjavu Vojislava Kostunice, mene bi kupio za sva vremena. Ovako ga smatram asimiliranim bosancem/bosnjakom, koji podilazi bosnjackoj volji. Svako postovanje prema njemu je tada umrlo, jer je pokazo dvostruke standarde i dva lica. Razumijem ja da je Bosnjacima puno srce radi njegovih dvostruki standarda, ali takav covjek
NIKADA nece biti prihvacen od hrvatskog i srpskog naroda. Mogu Bosnjaci nametati svoju volju Hrvatima i provocirati njihove osjecaje, ali time se stvara efekat bumeranga. U Hrvatima se generise mrznja koja moze kad tad eskalirati. Tuzno je sta SDP radi hrvatskom narodu. Da to urade SDA i SzBiH nebi bilo nimalo neobicno ili cudno, ali lafo multi - kulti stranka, to vec zaboli one lakovjerne. Zakljucak je da svi vole asimilarane pripadnike drugih naroda. Zasto Bosnjaci ne podrze Krsmanovica koji se pokazuje kao 100 puta bolji od Dodika ili Bosica? Zasto ne podrze Bojana Bajica? Isto tako Srbi podrzavaju onog Galijasevica i Selmana. Srbi u Srbiji podrzavaju Zilkica i o njemu imaju super pozitivno misljenje za razliku od muftije Zukorlica... Sto li? Mislim da je sasvim ocigledno. Vjestacko 'multi - kulti' NIKADA NECE PROCI, jer nije niko toliki slijepac da ne uvidi perfidnu taktiku.
3. Slazem se u potpunosti.
4.
Sta Bosnjaci nude Srbima i Hrvatima da bi bili sa njima?[/color] Opet se slažem. Međutim odgovor je isti kao i kod prethodnog pitanja. Bošnjaci nisu dovoljno zreli da bi mogli politički artikulisati takav pristup. - Tacno tako.
Bošnjaci se još uvijek osječaju žrtvama jer oni to realno i jesu. Zar poslije Srebrenice, opsade Sarajeva i rušenja Mostara itd Bošnjaci još nešto treba da nude Srbima i Hrvatima da bi ih potkupili da ipak žive sa njima u istoj državi?
Bošnjaci se ne osjećaju da bilo šta duguju Srbima i Hrvatima već upravo suprotno. - Slazem se i u potpunosti razumijem. Lijepo ti to obrazlazes. Ali, i ti si svjestan da se to jednom mora premostiti da bi se krenulo naprijed.
Bošnjaci osjećaju da bi Srbi i Hrvati trebali da se na neki način iskupe za ono što su u ratu napravili i da najmanje što mogu da urade jeste da promjene svoju antidržavnu i separatističku politiku. Dakle radi se vrlo dubokim kolektivnim emocijama koje još uvijek ne dozvoljavaju racionalno političko djelovanje o kojem ti govoriš. - U potpunosti jasni i razumljivi osjecaji. Ali, opet se vracamo na separatisticke pretenzije srpskog i hrvatskog naroda... Kako ce oni promjeniti antidrzavnu i separatisticku politiku kada im to ne dozvoljava bosnjacko ogorcenje, mrznja i zaziranje od srpski i hrvatski interesa!?? Ne mozes nekome pristupiti ovako i ocekivati da ti se prikloni... 'Stoko jedna genocidna, prihvati da si genocidna i odreci se onoga sto si steko genocidom i etnickim ciscenje'. Ovako svaki Srbin u RS dozivljava bosnjacku politiku i osjecaje bosnjackog naroda. Da li je realno ocekivati da Srbi pozitivno odgovore na ovakav pristup? Po meni, ako Bosnjaci uistinu zele multietnicku i jedinstvenu BiH, pristup prema Srbima i Hrvatima se mora promjeniti. Zasto pristup ne promjene Srbi i Hrvati? Pa zato sto ih je ispod 50% (sa tendencijom da ih u buducnosti bude puno manje) i sto se opravdano plase majorizacije. Bosnjaci moraju biti lider i pokretac svega pozitivnog u ovoj drzavi, bas zato jer im brojnost to nalaze. Uvijek su promjene donosili veliki, a nikada mali. Dakle, prvo sto bi Bosnjaci trebali uraditi jeste napraviti JASNU distinkciju izmedju srpskog naroda i zlocinaca iz sprskog naroda. Vecina Bosnjaka na razne nacine preko Karadzica i Mladica sve Srbe karakterise kao egezekutore i odobravaoce zlocinacke politike. Uporno guranje Karadzica i Mladica u srpski narod pravi nesagledive posljedice i po srpski, a i po bosnjacki narod. Zlocinci upravo to i zele, da se kriju iza naroda. Njih je potrebno U POTPUNOSTI odvjojiti od naroda jer bi tada njihova djela i ideje bile u potpunosti izlozene sudu istine i morala. Pomirljivi ton bi bio ITEKAKO mudra odluka bosnjacki politicara. Takvim djelovanjem nebi se nabacivala lopta na volej srpskim i hrvatski nacionalistima i sovinistima, te bi oni bili potpuno prepusteni svome konkretnom djelovanju na terenu. Kriminal, mito i korupcija bi u potpunosti isplivali na vidjelo, te bi ti ljudi bili porazeni od vlastitog naroda, sto je dugorocno puno bolje nego da ih porazi bosnjacki nacionalizam. Ako bi Bosnjaci djelovali pomirljivo, Srbi i Hrvati bi morali promjeniti svoj pristup. Ako do toga nebi doslo, MZ bi jasno uvidjela da u BiH imaju jednu krajnje pozitivnu stranu i drugu krajnje negativnu. To bi ih nagnalo da suzbiju tu negativnu stranu i bezrezervno podrze pozitivnu. Ovako MZ ima utisak da su manje vise svi podjednako losi i nacionalisticki ostrasceni, tako da je svako njihovo uplitanje u potpunosti onemoguceno. Ja nemam iluzija da tu politiku mogu sprovesti politicari kao sto su Silajdzic i Komsic. Njihova jedina kvaliteta je populizam, tako da ako se toga odreknu, odrekli bi se i vlasti. Krajnje je neophodno da bosnjacki narod izabere neku tolerantnu i pomirljivu stranku.
Bošnjački političar koji bi smatrao da Srbima i Hrvatima treba nešto ponuditi kako bi bili spremni živjeti sa Bošnjacima bio bi proglašen budalom i izdajnikom. - Sada dolazimo do ovog dijela koji je u potpunosti tacan. Apsolutna vecina razmislja upravo ovako.
Ja se međutim slažem da su Bošnjaci kao najbrojniji narod u poziciji da učine više kako bi konkretnim potezima otklonili razloge za strah od Bošnjačke dominacije čime bi se možda otvorili pravci za funkcionalnije preuređenje države međutim očigledno je prerano za takve političke ideje. - Nadam se da ce vecina Bosnjaka uskoro dijeliti tvoje misljenje.
5. Vjeruj mi da primjera netolerancije ima koliko hoces. Posebno je praktikuju ljudi koji su u gradove dosli iz ruralni sredina, a takvih je u svakom gradu jako puno. Sto se tice tog slucaja sa Hordama Zla... Iako su mi nekako odvratni (
), u potpunosti vjerujem u njihovo iskreno izvinjenje. Na jednoj drugoj temi sam piso o Hordama Zla. Kada su na celu grupe bili Dzine i Mai, HZ su konstantno ispoljavale sovinizam, koji je ' zadrta i lakovjerna' masa uvijek odobravala i gromoglasno podrzavala. Sada su na celu grupe neki drugi momci, koji vjerovatno nisu sovinisti, pa zato i grupa ne djeluje sovinisticki. Koliko znam HZ su pravili dukseve na kojima se nalazi slika sa dzamijom, pravoslavnom i katolickom crkvom, sto jasno pokazuje u kojem se smjeru krece ta navijacka grupa. Dakle, kao i u svakoj drugoj organizaciji, SVE JE DO VODSTVA. Kakav vodja, takvi vojnici. Slazem se da Srbi i Hrvati pokazuju veci stepen ne tolerancije, ali daleko od toga da Bosnjaci puno zaostaju. Jedino se mora priznati da su primjeri srpske i hrvatske netolerancije znatno radikalniji.
kraj price.
