Necu prepisati cijeli tekst, malo je podug, a i da ne proradi google
Uglavnom, pisac srece L.N. u velikom drustvu i biva pozvan da se pridruzi. Neko usput spomene da su u gostionici pronasli samoubicu, djecaka od dvadesetak godina. Na to gospodjice iz drustva izjave da "nikad nisu vidjele samoubicu", te se cijelo drustvo uputi ka gostionici, u kojoj ih, kako pisac kaze, "nisu smjeli odbiti". Decka je porodica poslala s novcem u grad da kupi neke stvari potrebne za sestru koja se udaje, medjutim, on je, naivan i mald, sav novac prokockao, te od posljednjih para narucio jelo, grozdje i vino, pa se ubio u iznajmljenoj sobi u gostionici.
Pisac kaze: "Svi nasi posmajtraju ubicu s velikom radoznaloscu. U svakoj nesreci bliznjega uvijek ima nesto sto veseli tudje oci - ma ko da je taj". Tada Lj. uze malo grozdja iz tanjira, za njim, smijuci se, uze i drugi, treci vec htjede pruziti ruku da uzme vino, kad ih upravnik policije zamoli da se udalje iz sobe.
Inace, ovo mi je jedna od najdrazih i sigurno najboljih knjiga koje sam ikad citala, pa me zanima ima li jos ljubitelja
Pisac, djelo?