Officer Crabtree wrote:Čuj, klasika je kad žena vrijeđa muškarca da nema seksualnog partnera...
To je prejednostavno.
Ajde, pa i ti si meni napisao da sam crnac, trol, i da sam futrovana, a svaka ti rečenica vuče na to da sam lujka bez obzira šta napišem, pa ako se ja ne ljutim (mada nisi u pravu) zašto se ti osećaš povređeno kada se zezam sa tobom?
Ja bi volela da ti i ja budemo drugari i da ubijamo vreme u zezanciji na forumu jer mi je ova nova sredina prehladna i nepoznata, slabo tu koga znam, a ako ti nećeš meni i to odgovara. Nema problema, navikla sam i na gore.
U vezi teme nemam više šta da ti kažem jer sam ti gotovo već sve i rekla. Ljubav je lepa, lepi su i oni koji mogu voleti, ja nažalost do nedavno to nisam mogla jer sam bila okružena gomilom muškaraca koji su u meni mogli primetiti samo žensko telo ali ne i moju unutrašnjost, a o tome sam već pisala nadugo i naširoko. Nikada ne bih vodila ljubav sa onima sa kojima radim jer ne želim uništavati tuđu sreću i decu praveći ih nesrećnima. Čak i da sam prava veštica koja je u stanju to uraditi, ne želim sebi davati neke nade da će taj virtualni čovek iz priče sa kojim radim ostaviti ženu i decu zbog mene jer znam da većina neće. Nemoj sebi umišljati da već nisam doživela to o čemu razgovaramo dok sam radila. Svi ovi "sa kojima sam trebala voditi ljubav u kancelariji" koji su probali iskazati svoju "nežnost" primećivanjem da mi je kosa ili šminka super sređena iza sebe imaju "sretne brakove" i lepe žene i decu koje sam videla kada im dođu u posetu. Isti ti ljudi imaju jednu te istu univerzalnu priču "kako su jako razočarani brakom u koji se ne uklapaju baš najbolje zbog čega im treba promena". Ja im ne želim biti ta "promena", želim biti ja, a ako neko ne može da shvati da čovek mog života pored toga što je tvrdo muško mora razumeti i zašto nekada moram ostati sama jer mi je to potrebno, i zašto ne mogu da visim i na poslu i kod kuće sa njim, to je svakako njegov problem a ne moj.
Čak i da zamišljeni lik nije oženjen, kojeg će mi đavola i na poslu i kod kuće? Da mi na poslu zvoca ako moram ostati duže, ako moram izaći na poslovni ručak čisto radi posla a ne radi seksa, ako se nekom drugaru nasmejem jer je ispričao smešan vic, ako nekoga bez veze pogledam, ako nekoga pogledam sa vezom, ako odem na kafu za vreme pauze sa prijateljicom a ne sa njim, ili ako mu taj dan nisam posvetila "dovoljno pažnje koju je očekivao". Zar i kod kuće kada želim da budemo sami i da se mazimo moramo pričati samo o poslu i šta se kome tamo desilo, ili ako se posvađamo kod kuće je li moramo ta tmurna lica i svađe preseljavati na posao da nam se svi smeju pa da sredina koja sa nama radi odlučuje ko je u pravu a ko nije?
To čoveče nije ni ljubav ni brak, to je robija + lanci koji te vežu i ne daju da dišeš, a meni to svakako nije potrebno. Ako nekada budem poželela dečka za "jednokratnu upotrebu" otići ću u neki veći grad i odabrati jednog, i to svakako neću raditi na poslu gde ću svakom živom morati objašnjavati "zašto nam je na početku tako lepo išlo a sada sve liči na pakao". Nemoj da me shvaćaš pogrešno, ne zamerim i nemam nameru zameriti onima koji rade skupa i žive u braku, ali to jednostavno nije život za mene. Ako sam izašla sa drugaricom da kupim šminku za vreme pauze izašla sam zbog toga a ne da bih varala svog ljubomornog muža sa kojim radim, i niko mi ne sme zvocati ni na poslu ni kod kuće zbog toga.
EDIT: Nisam mogla prvi put da zalepim ovaj link, ajde valjda će sada da bude sve u redu:
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 11&t=70218
Zapitaj se gde je devojka mogla da upozna matorog osim u nekoj zajedničkoj prostoriji u koji spada i kancelarija, i da li joj je matori u samom startu rekao da je oženjen, da ima dvoje dece, i treće koje tek treba da se rodi.
Meni je ovo žalosno i fuj.