Forum Klix.ba

ma svaka veca kasarna, pogotovo one po ravnicama su imale svoje ekonomije, kod mene je bilo sve oko aerodroma pod kukurizima ( nije bio aktivan aerodorom pa su orali sve) a pored toga smo imali i farmu svinja.
tu je uvijek bilo par vojnika koji su se brinuli o njima i oni su imali posebne spavaone pored svinjca, tus kabine, tv...sve je bilo posebno ali brate sto je to smrdilo...jednom sam odvezao nekog oficira da nesto pogleda ....ja usao unutra i poceo povracat...a oni me gledaju blijedo...srecom postavljen je bio tako da je vjetar uvijek tjerao smrad u drugom pravcu prema njivama....
jednom smo tako isli na ZTV ( jel se tako zvala zavrsna vjezba za obuku) do batajnice i nazad...tamo natovarili kamione sa ovcijom balegom ( nisam ni znao da je bila ogromna farma ovaca na aerodromu...pasu ovce a pored njih provristi MIG...ma ni habera ) pa vozi nazad do kasarne i onda razbacuj po njivama...4 dana bila vjezba, za svaku cetu drugi dan...ja bio na obezbedjenju kolone...navozao se ko pas a sto smo prosuli gnojiva po auto putu to je druga prica....

...

tema postaje blogg

ljubav_aha wrote:tema postaje blogg

da ti pravo kažem, meni je nezgodno dalje pisati. Nije valjda da se kod ostalih nisu dešavali skečevi za 12 mjeseci.

quasar wrote:

ljubav_aha wrote:tema postaje blogg

da ti pravo kažem, meni je nezgodno dalje pisati. Nije valjda da se kod ostalih nisu dešavali skečevi za 12 mjeseci.

De ba ne zezaj, samo piši ......odoh kafu napraviti pa da na miru ćeifim

oh da sa kafom

quasar wrote:

ljubav_aha wrote:tema postaje blogg

da ti pravo kažem, meni je nezgodno dalje pisati. Nije valjda da se kod ostalih nisu dešavali skečevi za 12 mjeseci.

drug,nisu ni svi bili zanimljivi svakome,ima osoba koje znam licno su prosle npr. korz srednju skolu,a da ih se niko ne sjeca,istina,kod mene je bio obratan slucaj zato drug,zelim ti reci hvala pisi kad si raspolozen

je li bilo ovakvih oficira u JNA??

Jack Be Nimble wrote:

je li bilo ovakvih oficira u JNA??

cisto sumnjam da ih ima i u americkim marincima,ovo je holivudksa reklama americke vojske

ljubav_aha wrote:

Jack Be Nimble wrote:

je li bilo ovakvih oficira u JNA??

cisto sumnjam da ih ima i u americkim marincima,ovo je holivudksa reklama americke vojske

Pricao sam sa prijateljima koji su prosli kroz to i oni su rekli da je isto. Svi imaju istu pricu, izadjes iz autobusa i takvi par te sacekaju i odma se pocnu derati na tebe, psovati sve po spisku a pogotovo najebu oni koji imaju bradu, duzu kosu, uglavnom nesto sto iskace na pogled. I svi obicno prepricaju taj prvi dan ili prvi udar kada svatis da vise nisi niko i nista i da ti oni drze jaja u svojim rukama.

dio drill-a,malo folirancije koja je izgleda jos uvijek nekim balavcima potrebna da im nesto dodje iz guzice u glavu ,i istovrmena ego hrana za galamdzije ,sve u svemu,vojna tradicionalna procedura,ali mnogi furaju pricu u superlativu

pirmin wrote:@Fair: kako je bilo u Bileci?
Ja sam bio regrutovan za ShRO ali se zarati pa ne odoh(srecom).

http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read.php?id=10557

Fair Life wrote:

pirmin wrote:@Fair: kako je bilo u Bileci?
Ja sam bio regrutovan za ShRO ali se zarati pa ne odoh(srecom).

http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read.php?id=10557

guster sta velis za Oliveru

quasar wrote:

ljubav_aha wrote:tema postaje blogg

da ti pravo kažem, meni je nezgodno dalje pisati. Nije valjda da se kod ostalih nisu dešavali skečevi za 12 mjeseci.

ma bilo je svega,
ja sam npr. imao u vodu jednog kretena jovicu, negdje je iz šumadije, tom je kupanje bilo noćna mora. svake nedjelje smo se organizovali i bukvalno ga ubacivali pod tuš. to je nevjerovatno. desetari su nas doslovce tjerali da ga uhvatimo i odvedemo na tuširanje. nikad nisam skontao kakva je to fobija, čime je uzrokovana, ali nedjelja je bila uvijek zanimljiva zbog igara bez granica sa jovicom kao glavnim takmičarem. frajer se jedno vrijeme krio po kasarni, samo smo ga brzo prokontali pa smo onda uvijek prvo njega na kupanje, kad ga okupamo... e sad razligu, idi gdje hoćeš, jebi mater, sakrivaj se gdje god ti volja.

pa je bio i jedan idiot iz aranđelovca, zaboravio sam mu ime, frajer isti kvisko, samo ogroman, preko 1,90, taj je uvijek čitao naveče knjigu, ali ne dok gori svjetlo, nego kad se sve pogasi onda on uzme i čita knjigu jer mu je bio krevet na sprat, a kroz prozor padalo ulično svjetlo tačno njemu na krevet. to je ko da i nema svjetla, al on pri tome čita. kreten 100%. trznuo me je prvi put kad sam to vidio, probudim se u neka doba u noći, krenem na pišanje, kad vidim njega, krevet mu je bio preko puta mog, drži frajer knjigu, reko "šta to ti radiš", a on ko iz topa "pa čitam bre",
dobro, mislim se ja, izvini što sam te uznemirio, dobro si me podsjetio odoh i ja šta da pročitam u hali, uzmem tadašnji ITD magazin, mislim da se tako zvao časopis, bilo na sredini uvijek par erotskih pričica, odem da ga bacim u miru, dok nema gužve. poslije ga nisam više pitao, samo ponekad u prolazu "hoćel to jarane" i ja svojim poslom do hale.

muha_sa wrote:

Fair Life wrote:

pirmin wrote:@Fair: kako je bilo u Bileci?
Ja sam bio regrutovan za ShRO ali se zarati pa ne odoh(srecom).

http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read.php?id=10557

guster sta velis za Oliveru

Ih... sve 'vako...

Život čine sjećanja, i da njih nema, ne bi znali ni zašto smo živjeli, niti bi neko znao za nas, niti bi ostao naš trag na ovom svijetu. Zapisivanje tih sjećanja, događaja, i dijeljenje sa drugima, čini da ponovo proživimo lijepe trenutke i da drugima uđemo u život i postanemo dio njihovih sjećanja. To nas čini na neki način besmrtnim. Zato ohrabrujem sve ostale da zapišu ovdje svoje doživljaje, neka se pokušaju sjetiti, ni meni nije sve došlo odmah, ali jedno sjećanje priziva drugo, neka asocijacija, neka tuđa priča...

Jednom prilikom, napravili smo neku kolektivnu pizdariju i taj put nas nisu poslali na marš, nego na brdo Možđenac (ma to je smješno, u blizini ima i planinarski dom 625m n/v - nešto kao Vratnik ) najviša kota u okruženju. Tu smo imali svoju osmatračnicu i lijepo se vidjelo sve do Mađarske. Trebalo je da se išaluje sav rov i da se zamješa beton i izbetonira. Prvi dan se snađosmo malo za vino u susjednom selu (poručnik je uhvatio krivinu), uradismo i nešto posla (uvijek se znalo koliko je nužno uraditi da se ne izofiramo). Međutim, nisu bili zadovoljni, a izgleda da je trebala doći i nekakva inspekcija i to je bilo od životne važnosti za poručnika (pomenuh da je već bio ražalovan, i sad se ponovo probija) jer je kapetan na godišnjem . Sutradan, svi na rad, čak i ćato... toliko mu je frka bila.
I radimo mi tako, ljeto, toplo je, vina nema, stariji vodnik profesionalac je sa nama. Napravili ekipe po 3 čovjeka, pa podijelili poslove, kopanje, šalovanje, rezanje, mješalica betona, civare... itd.
Došao red na ćatu da gura civare (a treba malo uzbrdo gurati ih nekih 10 metara) a ispod nogu već izgažena trava do gole zemlje, i tu i tamo prosuta voda od mješanja betona, prosut beton iz civara i sl. kako već izgleda svako gradilište. A ćato po fizionomiji: nekih 175 cm, 60 kg, cipela br.45., rodom iz okoline Vukovara.
I gura ćato civare uz ono brdo i šlajdra sve u mjestu. Kraj njega stoji već pominjani Vahid, naslonjen na lopatu, i gleda ga sa jednom podignutom obrvom. Trajalo je to tako možda i minutu, gubi ćato snagu, ali niko ne prilazi da pomogne.
Valjda je Vahidu dodijalo da gleda, i isturi prst srednjak i podbode ćatu onako otpozada u auspuh. HA, ćato isto kao da je najednom dobio 4x4 pogon i isfura sa onim civarama uzbrdo. Pa niko više nije bio u stanju da radi nakon toga...

quasar je napisao/la:

da ti pravo kažem, meni je nezgodno dalje pisati. Nije valjda da se kod ostalih nisu dešavali skečevi za 12 mjeseci.

ma i meni je, mada što kažeš uvijek ima nekih komičnih situacija,
ja se recimo uvijek sjećam doručka i onog margarina iz ferizaja (uroševca), margarin tvrđi od kamena, da se razmekša trebalo bi mu na suncu jedno 2 sata, a treba ga namazati i pojesti za 15-ak minuta. onda ga okreneš na kant, pa udari onom drškom od noža, al u ritmu i tako sva vojska u trpezariji, kad počne lupkanje po margarinu, isto ko u filmovima kad zatvorenici u muriji počnu štrajk pa ono prvo lagano lupkaju kašikama i onda sve jače do opšteg haosa.
tako čitav doručak, jer kad jedni ustanu sjedaju drugi što su došli na red, ko da si na koncertu...

jeste tu po restoranima su postojali čitavi protokoli, šta ko i kad radi, kaže...

kod nas se znao raspored za jelo, kad koji dan ulaziš u restoran. Isto tako znaš kad si zadnji. Nakon onoga postrojavanja pred ulazom, ide komanda: na-desno, kapu-skini, naprijed-korakom, i onda uđeš u red. Kad si dežurni desetar i zadnji ulaziš iza svoje vojske, onda glasno za cijelu salu kažeš: PRIJATNO NAJSTARIJA!

A iz sale se onda prolomi kao po komandi HVALA GENE!

E to su bili neki momenti gdje se oslikavalo zajedništvo, pripadnost, solidarnost, čvrstina, ponos...

Odgovaraju samo gentosi, a dok si gušter diviš im se i jedva čekaš dan kad ćeš moći i ti da odgovoriš...

...

...

Jack Be Nimble wrote:

je li bilo ovakvih oficira u JNA??

U Bjelovaru gdje sam je služio, ovakav je bio u to vrijeme kapetan I klase Ramiz Dreković
(ovaj što je sada penzionisani brig. gen.). Obožavao je da postroji vojnike i drži predavanje upravo ovako.
Slušao sam svojim ušima kada je prvo jutro rekao tek pristiglim gušterima:
"Siledžije organski ne podnosim. Samo sam je taj ko silu provodi. Voljno!"

Ja stvarno ne poznajem ni jednog mangupa koji nije odmah ustao i izašao na fiskulturu kad je Dreki ,kako smo ga od "milja" zvali , bio dežurni oficir.
Za one koji su imali nešto protiv njega, uvijek je bio otvoren za "razgovor" jedan na jedan (naravno on bi skinuo činove), pa ko voli nek' izvoli. To nije bilo preporučljivo, obzirom da je bio opasan k'o kobra.

U menzi se redovno nazdravljalo. Mi seprembarci slušamo "prijatno decembar", "Prijatno majska". Jedan iz POČ-a, gujo ko i mi, još nam opasači svjetlo smeđe boje dreknu iz svog glasa "Prijatno septembar" u tom trenutku iz hiljadu grla "Hvala klaso". Jadnik je slijedećih 7 dana ribao klozete pod maskom jer su mu proljevali litre i litre solne kiseline a zatvorili prozore da se ne vjetri.

Zbog ovoga je kod nas samo najstarija imala pravo da se folira.

A kad već pomenu masku i taj gumeni čep na izduvnom ventilu maske:
običaj kod drila je da te tjera da trčiš uzbrdo, kopaš, i radiš sve moguće nepodopštine pod maskom. Naravno protok zraka kroz onaj filter jedva je dovoljan da te snabdijeva kod normalnog koraka, pogotovo što ti ga zasite raznim suzavcima i dimovima na obuci, tako da ti negdje na pola roka dođe na 50% kapaciteta, a ne daju ti da staviš rezervni dok se ne naredi. I naravno šta ćemo, prvo smo vadili tu gumicu da možemo disati, ali onda su nam počeli bacati i otrove, tako da onaj ko nema gumicu najebe ko žuti, plus što još dobije kaznu od oficira poslije. tako smo se dosjetili da tu mekanu gumicu samo podvijemo i pritisnemo onim gumenim čepom koji stoji kao zaštita otvora. Tako imaš normalan protok zraka, a ako bace otrov, dovoljan je samo mali dodir tog čepa da se ona gumica sama oslobodi i vrati na mjesto.

a u vezi sa otrovima ima ekstra skeč:
bili mi na Kalniku, završna vježba. 7 dana horgalo, ratovalo se, vrlo malo spavalo i jelo, smrdljivi, umorni dočekasmo večer uoči povratka u bazu. ocjena vježbe odlično, pukovnik, načelnik garnizona pohvalo četu, kepiju lale iz ušiju pa oko glave rastu. Ostalo nešto te municije sa otrovima i pošto je to trebovano iz garnizonskog magacina nije se smjelo vratiti jer će ispasti da nismo radili koliko smo trebali, i kepi da ne minira sam sebe, naredi da se municija uništi tako što će se sva aktivirati u nekaku jarugu. I tako nas 20 i kusur, stavili maske, zajmili ona dva sanduka, suzavci i zagušljivci-nadražljivci. vadi osigurače bacaj u jarugu. otrovi su teži od zraka pa ostali u jarugi kao magla, a ljetno veče bez i najmanjeg vjetra nam je davalo sigurnost da oblak neće krenuti na nas.
Otišli mi na večeru, dobili dopuštenje i da zapalimo logorsku vatru i malo krompira iz kuhinje, neko je odnekud donio i par paketa kobasica, tako da je svako dobio po jednu, ma nema - Jamboree pravi, samo što nismo počeli pjevati izviđačke pjesme.

Kad putem se ukazaše nekakvi farovi, i vidimo da je taj neko u gadnoj žurbi. Kepi nabaci šapku, popravi uniformu, kaže nama, sredite se malo, možda je pukovnik.
Stiže kampanjola, iz nje izleti nekakav major i pod gas-maskom. I vozač isto ima gas-masku. Šta je ovo, jbt.? Da nije opet Černobil (bio 3 mjeseca prije ovoga).
Kad je major vidio da smo mi bez maski, skide i on svoju i poče grmiti, pola ga nismo razumjeli jer je valjda makednonac, pa je u huji i bez daha, pomiješao jezike...
Uglavnom ovako: ta jaruga u koju smo bacali otrove, spušta se lagano do nekakve "donje kasarne" (nismo imali pojma da ima nekakva donja kasarna) par kilometara odatle, tako da se njima naš oblak dovukao nizbrdo taman kad su večerali i cijela kasarna je onda povraćala, plakala, kihala... neise, desetkovali smo bataljon.

Kepi je to maestralno izvrdao, oblakom od posljednje vježbe koju su zračne struje nekako donijele njima.

@quasar

.......tačno popravite dan

u bilečkoj kasarni su wc-i bili bez vrata, jer se navodno nekad prije vojnik objesio u wc-u,
samo na jednoj kabini su bila vrata ali dobro podignuta od poda , da se vide noge,
koliko se u tom wc-u sa vratima prolilo sperme, mogli smo banku otvoriti

Evo vam i pjesma

...