Forum Klix.ba

E, sad cu Vam reci kako je tekao slucaj kojem sam bila ocevidac. Covjek je dozivio klasicni mobbing, muku mucio, nije znao sta da radi, a situaciju vise nije mogao trpjeti. Zalio se najvisoj instituciji vezanoj za tu radnu oblast, odgovor je bio:" Ne vjerujemo da se radi o mobbingu, poslodavac uredno obavlja svoju duznost."
Covjek je samo dozivio neugodnosti, a imao je dokaze o mobbingu.
Zakljucak: MI se i "trzamo" pomalo, ali kad nas na visim instancama doceka zid-dzaba ti, samo se kompromitiras.
Stoga, mislim da treba krenuti od promjene u drzavnim aparatima koji mogu zastititi radnika od mobbinga.

Ništa dok se ne donese ''Zakon o sprečavanju MOBBING-a''. Vidim da je ova neka organizacija STBiH, jedina u BiH nešto konkretno uradila tako što je poslala prijedlog Zakona Parlamentu BiH na usvajanje.

http://www.solidarnost.com.ba/content/v ... 1/lang,bs/

ZAKON O SPREČAVANJU MOBINGA - NASTAVAK KAMPANJE

STBIH uputio zahtjev parlamentu FBIH

Kao logičan slijed aktivnosti planiranih u sklopu Kampanje STOP nasilju nad ženama u trgovini, STBIH je na današnjoj Pres konferenciji najavio upućivanje Prijedloga Zakona o sprečavanju mobinga stranačkim klubovima u Parlamentu FBIH. Na konferenciji upriličenoj u zgradi Doma sindikata prezentiran je ovaj prijedlog kao i sam proces koji za svoj cilj ima konačno usvajanje ovog bitnog oruđa u borbi protiv mobinga.

Sekciji žena i STBIH na konferenciji se pridružila Besima Borić, predsjednica Sindikalnog foruma u SDP koja je u ime svog kluba obećala da će obavezati delegate stranke da zdušno podrže ovaj Zakon. "Ovim današnjim činom STBIH pokazuje da je unaprijedio i modernizovao svoj rad,zapravo uvodi novu praksu kojom pokazuje da nije dovoljno samo prepoznati problem nego ga istzražiti, ponuditi rješenje i ostvariti punu saradnju sa svim subjektima koji mogu dovesti do rješenja problema" rekla je gđa. Borić u svom osvrtu na kampanju Sekcije žena STBIH.

Izvod iz prijedloga zakona možete naći u prilogu.

Prijedlog Zakonom o spriječavanju mobinga na radnom mjestu odnosi se na poslodavce i zaposlenike kod pravnih i fizičkih lica u javnom i privatnom sektoru, na lica koja traže zaposlenje, lica koja su na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa /volontere/ i učenike i studente koji su kod poslodavca na praktičnoj obuci.

Ovim Zakonom utvrđeni su oblici mobinga na radnom mjestu kao i definicija mobinga kojom je opisano sistematično uznemiravanje, maltretiranje ili vršenje psihološkog pritiska, terora ili zlostavljanja radnika kojim se ugrožava ljudsko dostojanstvo, ugled i integritet, posredno ili neposredno od strane poslodavca, neposrednog rukovodioca ili radnih kolega pa čak i od trećih lica sa kojima radnik dolazi u kontakt u svakodnevnom obavljanju poslova.

Prijedlogom Zakona utvrđene su obaveze poslodavca da na vlastiti trošak a u cilju prepoznavanja, prevencije i spriječavanja mobinga na radnom mjestu provodi mjere informisanja i osposobljavanja kako rukovodnih lica tako i radnika i njihovih predstavnika. S obzirom na specifičnosti svakog poslodavca isti je obavezan pitanje spriječavanja mobinga na radnom mjestu posebno regulisati svojim aktom, odnosno pravilnikom o radu.

Svaki poslodavac koji zapošljava više od 15 radnika po ovom prijedlogu Zakona obavezan je imenovati ovlaštenu osobu, i obezbjediti joj potrebne uslove rada, koja će primati i rješavati prijave vezane za mobing na radu.

Prijedlogom Zakona o spriječavanju mobinga na radnom mjestu utvrđena je procedura zaštite od mobinga na način da radnik koji je izložen mobingu ima pravo da podnese prijavu i da na istu mora u narednom roku od 15 dana dobiti odgovarajući odgovor odnosno zaštitu. Takođe, ovim prijedlogom Zakona ostavljena je mogučnost da se oštečena osoba, ukoliko nije zadovoljna odgovorom ili ukoliko smatra da se po prijavi neće preduzeti odgovarajuće radnje i donijeti odgovarajuće mjere zaštitu traži putem suda i u tom slučaju ima pravo po podnošenju tužbe prekinuti rad i zadržava pravo naknade plaće kao da je radio.

Nadzor nad primjenom ovog zakona obavljala bi inspekcija rada.

Ovim zakonom su predviđene kaznene odredbe koje ne mogu biti manje od kazni predviđenih zakonom o radu i to u slučajevima kada nije imenovana ovlaštena osoba za prijem i rješavanje prijava o mobingu, ako je ista osoba imenovana bez saglasnosti vjeća zaposlenika i sindikata, ako podaci iz prijave zaposlenika postanu javni i ako se otkaže ugovor o radu zaposleniku koji koristi pravo prekida rada dok mu se ne osigura adekvatna zaštita.
Novčanom kaznom će se kazniti poslodavac kao pravno lice i fizičko lice te odgovorno lice kod pravnog lica.

Treba ovo podrzati, vrijeme je. A, kad zakon donose oni koji vrse mobbing, njima ne odgovara da se usvoji, jer bi morali vise paziti na postupke da ne bi letjeli sa stolice. Briga njih za radnicu u marketu, kad bi umrla danas od poslejdica mobbinga.

hassena wrote:Treba ovo podrzati, vrijeme je. A, kad zakon donose oni koji vrse mobbing, njima ne odgovara da se usvoji, jer bi morali vise paziti na postupke da ne bi letjeli sa stolice. Briga njih za radnicu u marketu, kad bi umrla danas od poslejdica mobbinga.

Naravno da ''Zakon o sprečavanju MOBBING-a'' treba što hitnije da se usvoji.

Na ovaj način bi se iz ruku raznih sociopata bez ikakvih referenci, izbilo glavno oružje a to je upravo MOBBING uz pomoć kojeg napadaju sve sposobne ljude i tako već više od decenije usprkos svome neznanju opstaju na veoma važnim i vodećim pozicijama u našem društvu dok sa druge strane, bez obzira na kolateralne štete koje prave uposlenicima i državi, za to nikome ne odgovaraju.

Dosta firmi u BiH je osiguralo svoje uposlenike od povreda na radu, međutim što je sa trajnim posljedicama dugogodišnjeg MOBBING-a koji se završi nekom bolešću ili smrću uposlenika?

Stoga, upravo zbog svega onoga što smo preživjeli u ratu i velikog broja naših građana oboljelih od PTSP-a, kazne za MOBBING u BiH, bi trebale da budu ogromne uz krivičnu odgovornost jer ljudi svakodnevno umiru a da uopće nisu niti svjesni što im se dešava.

Evo upravo čitam da su našem eminentnom profesoru na sudu ispravili nepravdu koju su mu nanijeli.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... ltetu.html

Odluka Suda predstavlja udarac Senatu Univerziteta u Sarajevu

Mašić: Otpušten jer je ukazivao na kriminal Općinski sud u Sarajevu donio je prije nekoliko dana rješenje kojim se Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu nalaže da profesora Izeta Mašića vrati na posao. Kako nam je potvrdila Emina Biščević, Mašićev advokat, riječ je o privremenoj mjeri do okončanja postupka, a Fakultet ima rok od osam dana da izvrši rješenje.

Nesuđeni dekan

Mašić je otpušen prije skoro godinu, što je bila vijest koja je šokirala domaću javnost i izazvala zaprepaštenje u međunarodnim naučnim krugovima, jer je riječ
o jednom od najreferentnijih i u svijetu nauke najpoznatijih bh. profesora, koji je završio na birou za zapošljavanje.

Međutim, sada se postavlja pitanje, ko će ovome nevinom čovjeku nadoknaditi prije svega njegovo vrijeme, neprospavane noći, brige i u kojoj mjeri je ovaj slučaj oštetio njegovo zdravlje?

Dokle god budemo kao narod budemo dopuštali da nas vode razne sociopate, osobe oboljele od antisocijalnog ponašanja bez ikakvih referenci, koji će nesmetano i bez ikakve odgovornosti uništavati naše živote i uklanjati sve one sposobne stručne ljude koji bi mogli nešto dobro napraviti za ovaj narod i našu državu, neće nam biti napretka.

Zločin je činiti zlo i nasilje drugom čovjeku. Međutim, zar nije isto tako zločin nijemo posmatrati sa strane zlostavljanje nekog drugog a ne uraditi ništa da se to zlo sprijeći?

Zar tako, putem našeg pasivnog posmatranja, ustvari i mi ne postajemo suučesnici i pomagači u zlostavljanju nekoga drugog nevinog čovjeka? Zar nisu prokleti ljudi koji su nijemo posmatrali ubistvo nekog nevinog mladog čovjeka, recimo u tramvaju, a da isti ništa nisu učinili da to spriječe? Zar isti nisu prokleti jadnici i bjednici?

Jesu li moderni FARAONI toliko nas ubili u pojam, da više uopće nemamo osjećaja za bilo koga, niti smo sposobni da napravimo razliku između dobra i zla?

Kako prepoznati uredskog psihopata?

Psihopate nećete naći samo u sudnicama, zatvorima ili na stranicama kriminalističkih romana i crnih kronika nego i u svom uredu, upozorava dr. John Clarke, doktor psihologije sa sveučilišta u Sydneyu koji je objavio vodič za prepoznavanje psihopata.
Dr. Clarke upozorava kako najmanje jedan posto zaposlenih pokazuje ovaj poremećaj, što i nije tako puno, ali problem je u tome što 'korporacijska etika' potiče ponašanje koje pogoduje psihopatskom.
On kaže kako se iza 'ambicioznosti' zapravo krije bezobzirnost i želja za uspjehom pod svaku cijenu, a vodeći ljudi u poslovnom svijetu takvo ponašanje potiču i nagrađuju.
'Ako vidite oglas u kojem se kaže - znate da ste najbolji, možete utjecati na druge, odlučni ste svojoj organizaciji osigurati pobjedu po svaku cijenu - to je poziv psihopatima', kaže dr. Clarke.
On je u svojoj knjizi 'Pocket Pscyho' objavio kako prepoznati
psihotično ponašanje i kako se boriti protiv njega. Prema navedenom, psihopate na poslu možete prepoznati po sljedećem:
1. Bezgrešni: psihopati na radnom mjestu ne osjećaju krivnju bez obzira na to
koliko zlostavljaju, podmeću i narušavaju kredibilitet drugih djelatnika
2. Zavodnici: vrlo su rječiti i skloniji su razgovoru 'oči u oči' nego sudjelovanju na sastancima
3. Manipulatori: sustav i pravila tumače onako kako im odgovaraju, hrane se tuđim slabostima, posebno manjkom samopouzdanja
4. Nametnici: prisvajaju zasluge za tuđe uspjehe
5. Patološki lažljivci: nisu dobri lažljivci, ali kad upadnu u nevolju često se znaju izvući jer smisle 'dobru priču'
6. Nepredvidivi: osjećaju samo primarne emocije (radost, žalost, bijes) i vrlo brzo mijenjaju raspoloženje.
Dr. Clarke kaže kako se psihopati često sprijatelje s nekim na visokom položaju tko ih može zaštititi, a tada krenu potkopavati čak i svog zaštitnika kako bi se popeli na 'korporativnoj ljestvici'.
Za ljude pogođene ovakvim načinom ponašanja posljedice su često katastrofalne.
'Oni ubijaju samopouzdanje i vjeru u druge ljude. Žrtve postaju hladne, cinične, ogorčene i gotovo nesposobne za djelovanje', naglašava dr. Clarke. John Clark ističe kako se protiv psihopata bori obrazovanjem i timskim radom.
'Kad shvatite zašto vam ta osoba radi ono što radi, znate da nije riječ o vašoj grešci. Druga stvar je zajedništvo, jer kad drugima kažete što vam se događa, psihopat vas nije uspio izolirati, a to je ono što želi učiniti prije nego što vas uništi', kaže dr. Clarke.'Oni ne misle da rade išta pogrešno, već se smatraju pametnima i misle da bi bilo tko u sličnoj situaciji postupio isto. Ako uđu u program rehabilitacije, tamo ih uče socijalnim vještinama u ophođenju s ljudima a oni poslije te vještine koriste za još bolju manipulaciju', napominje dr. Clarke.

Veoma je bitno shvatiti zašto vam neki SOCIOPATA radi ono što radi i da budete svjesni činjenice da nije riječ o vašoj grešci niti je uopće do vas. Naravno, SOCIOPATA će svakodnevno širiti glasine i laži o vama na svakom koraku pokušavajući da vas izolira od drugih jer to je upravo taktika surovih i bez osjećajnih ljudi-vukova. Međutim, kada kažete drugima što vam se događa znajte da vas PSIHOPAT nije uspio izolirati, a to je ono što želio učiniti prije nego što vas uništi. Protiv gubitka samopouzdanja i vjere u druge ljude treba se boriti sportom i intenzivnim druženjem mada je teško jer kao što gore piše žrtve postaju hladne, cinične, ogorčene i gotovo nesposobne za djelovanje u borbi protiv PSIHOPATA koji se najlakše mogu prepoznati po PATOLOŠKOM LAGANJU svih ostalih.

Psihopatija nije ograničena samo na umiješanost u ilegalne aktivnosti već obuhvata i takve karakterne osobine kao što su manipulativnost, neiskrenost, egocentričnost i nedostatak krivice. Zastupljenost psihopatije među akademskom populacijom sugerira da bi možda 5% ili više od ispitivanog uzorka moglo biti karakterizirano kao psihopate, te da velika većina ispitanika pripada muškom rodu (više od 1 na 10 muškaraca, dok je kod žena ta brojka - 1 na 100).
Psihopatija dakle može biti karakterizirana kao ispoljavanje tendencije prema dominaciji i hladnoći. Takve individue su sklone ljutnji i iritaciji, te da jako naginju iskorištavanju drugih. Obično su ovakve osobe arogantne, manipulativne, cinične, egzibicionistički nastrojene, u potrazi za senzacijama, makijavelijanski tipovi, osvetoljubivi i zainteresirani samo za svoju korist. Dok sebi pridaju ljubav i važnost, smatrajući se visoko vrijednim, drugima ne pridaju tu istu ljubav i status i vide ih kao nedostojne i bezvrijedne. Ovakva karakterizacija je sasvim u skladu sa svim karakteristikama psihopatije koje se obično navode.
Njihovo glatko samopouzdanje funkcionira kao jedan natprirodni magnet za normalne ljude koji čitaju knjige za jačanje svog samopouzdanja ili traže pomoć psihologa da bi bili sposobni za neopterećenu interakciju s drugim ljudima. Psihopat za razliku od njih, nikad ne pati od neuroza, ne sumnja u sebe, nikad ne osjeća duševnu bol i tako liči na ono što “normalni” ljudi žele biti. Čak i kada nisu previše aktivni, psihopate su uvijek “magnet za ljude”. Psihopat pati od dubokog i neizlječivog afektivnog defekta.
Ukoliko zaista bilo što osjeća, onda su to emocije najpovršnije vrste. U stanju je učiniti što god želi, rukovođen najobičnijim hirom, zato što ga posljedice tog istog čina koje bi ispunile običnog čovjeka sramotom, samo-prezirom i neugodnošću, nikada ne muče.
Psihopat je novi tip čovjeka kojeg su iznjedrili pritisci modernog života. Prevaranti i hoštapleri su uvijek postojali ali u prošlosti glavna preokupacija je bila usmjerene a na identifikaciju neuspješnih a nikad na identifikaciju psihopata. Sada se to promijenilo. Sada nam prijeti super sofisticirana moderna varalica koja zna što radi, i radi to tako dobro da nitko ni ne primijeti.
Psihopate vole svijet biznisa. Poenta je u tome da, po svemu sudeći, novu masku trezvenosti za psihopatu podjednako predstavlja trodijelno poslovno odijelo, isto kao i razbojnička maska i pištolj. Danas imamo psihopatu u viđenim krugovima, on više nije gubitnik.
Psihopate jako dobro prolaze u beskrupuloznim poslovima prodaje jer za njih predstavlja posebno zadovoljstvo izvući se sa takvim nečim, a nemaju nikakvu savjest u vezi sa svojim klijentima.
Naše društvo koje postaje sve više materijalističko, te je „uspjeh po bilo koju cijenu“, postala krilatica mnogih poslovnih ljudi. Tipični psihopat cvijeta u ovakvoj okolini i obično je viđen kao “poslovni-heroj“.
Ukoliko je psihopata je predator prisjetimo se onda kako izgleda interakcija predatora i njegovog plijena u životinjskom carstvu. Možemo dobiti određenu sliku što se nalazi iza “maske razumnosti” koju nosi psihopata. Kao što životinjski predator razvija sve moguće taktike za vrebanje plijena, njihovo odvajanje od krda, približavanje i onemogućavanje njihovog otpora, tako i psihopata konstruira sve moguće načine kamuflaže riječima i svojim izgledom, lažima i manipulacijama, ne bi li što bolje izolirao svoj plijen od drugih.
Kada psihopata sa ovom bolesti preko posla dolazi u kontakt sa velikim brojem ljudi, doći će do epidemije i to će se prenijeti na niže nivoe rukovođenja koji će se isto tako ponašati a to dalje za posljedicu ima svakodnevno obolijevanje normalnih uposlenika ili umorstvima na radnim mjestima.

Psihopate se hrane vašim negativnim emocijama boli, patnje, tuge, frustracija, nemoći i jada. Oni uživaju da vas gledaju na radnom mjestu kako ste u neprestanom svjesnom ili podsvjesnom strahu, patnji, boli i u neznanju o svojim istinskim vrijednostima i potencijalima koje imate. Klasični psihopata odlikuje se - potpunim odsustvom savjesti - kao jedne važne osobine koju posjeduju normalni ljudi. On će se služiti svim sredstvima da ostvari svoje ciljeve. Radi se o ljudima koji su većinom - po samoj svojoj suštini – zli.

Normalnim ljudima savjest na neki način služi kao kočnica, tako da će oni većinu svojih postupaka ‘vagati’, težeći tome da ne povrijede druge prilikom ostvarenja svojih ciljeva. Međutim, nemajući savjest u sklopu svog bića, psihopata se nalazi u jednoj situaciji u kojoj on ima veliku ‘prednost’ nad normalnim čovjekom. Njega ništa ne može da koči, osim možda onih pravila uspostavljenih u okviru pravnog sistema društva.

Psihopata će vas uvijek optužiti da radite ono što on radi ili namjerava da uradi.

U svakoj interakciji između psihopate i normalnog čovjeka sa potpunim opsegom emocija, psihopata uvijek pobjeđuje a isti se odlikuju sa slijedećim osobinama:

1. SLATKORJEČIVOST I POVRŠINSKI ŠARM – tendencija ka milozvučnosti i uglađenosti; privlačnost, šarmantnost; glatkost i tečnost govora. Šarm psihopate ni u kom slučaju ne sadrži u sebi tragove stida, samo-svjesnosti, niti on ispoljava strah od bilo čega. Psihopati nikad ne zastaje jezik u grlu. Oni su se oslobodili od društvenih pravila ponašanja kao npr. kod razgovora, odnosno, uzimanja riječi kad na njih dođe red.

2. GRANDIOZNA SAMOVRIJEDNOST – jedan uveliko naduven pogled na svoje sposobnosti sa pretjeranim samopouzdanjem, jaka tvrdoglavost, samouvjerenost i hvalisanje. Psihopate su arogantni ljudi koji vjeruju da su superiorna ljudska bića.

3. POTREBA ZA STIMULACIJOM ili SKLONOST KA DOSADI – jedna prekomjerna potreba za novim, neobičnim, uzbudljivim iskustvima odnosno stimulacijama koje izazivaju uzbuđenje; vole da rizikuju tj. skloni su upuštanju u riskantne radnje. Psihopate često imaju lošu samo-disciplinu kod potpunog izvođenja zadataka, zato što im brzo postaje dosadno. Na primjer, nisu sposobni da obavljaju isti posao duže vremena, ili da obavljaju zadatke koje oni smatraju glupim ili rutinskim.

4. PATOLOŠKO LAGANJE – može biti umjereno ili pretjerano; u umjerenoj formi oni će biti lukavi, prepredeni, prevejani, tajanstveni i bistri; u eksteremnoj formi, oni će biti varalice, lažovi, podmukli, beskrupulozni, manipulativni i nepošteni.

5. VARANJE I MANIPULACIJA – koriste se obmanama, skloni su svakoj vrsti prevare ili obmanjivanja drugih kako bi stekli neku ličnu korist; za razliku od tačke #4, u stepenu u kome je eksploatacija, bezosjećajnost i nemilosrdnost zastupljena, što se odlikuje nedostatkom obzira za osjećanja i patnju njegovih ili tuđih žrtava.

6. NEDOSTATAK KAJANJA ILI OSJEĆAJA KRIVICE – nedostatak osjećanja ili obzira za gubitak, bol i patnju žrtava; tendencija ka ravnodušnosti, nepristranosti, hladnokrvnosti i potpuni nedostatak svake empatije. Oni to većinom ispoljavaju ohološću, prezirom ili omalovažavanjem svojih žrtava.

7. PLITKA OSJEĆANJA – emocionalno siromaštvo, ograničen opseg ili dubina osjećanja; ispoljavanje hladnoće usprkos izraženim znakovima društvenosti od strane drugih.

8. NEOSJETLJIVOST I NEDOSTATAK EMPATIJE – nedostatak osjećanja prema ljudima uopće; hladni, prezrivi, bezobrazni, bezobzirni i netaktični.

9. PARAZITSKI ŽIVOTNI STIL – jedna namjerna, manipulativna, sebična i eksploatatorska finansijska zavisnost od drugih koja se odražava nedostatkom njihove motiviranosti, niskom samo-disciplinom i nesposobnošću da započnu ili ispune svoje obaveze.

10. LOŠA KONTROLA PONAŠANJA – izražavanje iritacije, dosade, nestrpljivosti, prijetnje, agresivnosti ili verbalno vrijeđanje drugih; nedovoljna kontrola ljutnje i temperamenta; ponašaju se prenagljeno.

11. PROMISKUITETNO SEKSUALNO PONAŠANJE – niz kratkih, površnih, mnogobrojnih seksualnih afera i nasumično biranje seksualnih partnera; održavanje nekoliko "ljubavnih" veza u isto vrijeme; stalna tendencija ka navođenju drugih na seksualne aktivnosti ili pričanje s ponosom o svojim osvajačkim uspjesima i seksualnim avanturama.

12. RANI PROBLEMI U PONAŠANJU – razne vrste ponašanja u periodu do 13 godina, uključujući laganje, varanje, vandalizam, nasilje nad slabijim, seksualne aktivnosti, podmetanje požara, drogiranje lijepkom, korištenje alkohola i bježanje od kuće.

13. NEDOSTATAK REALNIH DUGOROČNIH CILJEVA – nesposobnost ili stalni neuspjeh kod donošenja i izvođenja dugoročnih planova i ciljeva; nomadska egzistencija, besciljnost, nedostatak životnog smjera.

14. IMPULSIVNOST – ispoljavanje postupaka bez predumišljaja i nedostatak reflekcije i planiranja; nesposobnost odolijevanja iskušenjima, kontrolisanja nagona i frustracije; nedostatak promišljenosti i uzimanja u obzir mogućih posljedica svojih postupaka; ludo odvažni, nepredvidljivi, nestalni i nesmotreni.

15. NEODGOVORNOST – nisu u stanju da ispunjavaju ili ispoštuju svoje obaveze, kao npr. kod plaćanja računa i vraćanja dugova; aljkavi su na poslu, često odsustvuju s posla; ne ispunjavaju na vrijeme ugovorene poslove.

16. NESPOSOBNOST ZA PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE POSTUPKE – nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke, kao rezultat nedostatka savjesti; nedostatak predanosti na poslu, antagonistička manipulacija, negiranje svoje lične odgovornosti i pokušavanje manipulacije drugih.

17. MNOGOBROJNE KRATKOTRAJNE BRAČNE VEZE – nisu u stanju da budu privrženi bilo kome ili čemu.

18. MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA – problemi u ponašanju u starosnom dobu između 13 i 18 godina; ispoljavaju kriminalne radnje ili neke druge antagonističke aspekte u smislu eksploatacije, agresivnosti, manipulacije, bezosjećajnosti, bezobzirne tvrdoglavosti.

19. OPOZIV USLOVNOG PUŠTANJA NA SLOBODU – opoziv uslovnog oslobađanja iz zatvora zbog nepromišljenosti, nepažnje ili neredovnog javljanja zakonskim organima.

20. KRIMINALNA VIŠESTRANOST – razne vrste kriminalnih radnji i prestupa, bez obzira na to da li je osoba bila uhapšena ili optužena za njih, osjećaj velikog ponosa kad nekažnjeno obave neke kriminalne radnje.

Naravno, samo prisustvo nekih od ovih osobina kod čovjeka, ne znači automatski da on pati od ovog mentalnog poremećaja. Danas će većina normalnih ljudi naći neke od ovih osobina kod sebe, što bi mogla biti posljedica jedne vješto organizovane kampanje "psihopatizacije" (transpersonalizacije) ljudskih bića koja se već odavno uveliko odvija, mahom preko medija, mada se to može desiti i nakon jedne duže neposredne interakcije sa osobama koje pate od ovog mentalnog poremećaja.

Jedna od posljedica ovih napada je i anksioznost o kojoj možete više pročitati na: http://www.anksioznost.net

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... ltete.html
Dok se radnici bore za koru hljeba: Sindikalne vođe završavaju privatne srbijanske fakultete
Desetine sindikalista, okupljenih oko Ismeta Bajramovića, diplomirale i magistrirale na FORKUP-u iz Novog Sada • Godina košta oko 3.000 KM
Za razliku od stotina hiljada obespravljenih i gladnih bh. radnika, koji s nekoliko stotina maraka jedva sastavljaju kraj s krajem, njihove sindikalne vođe obilato koriste svoje položaje za dodatno usavršavanje na fantomskim, privatnim fakultetima iz Srbije, istovremeno pretvarajući sindikate u studentske službe.
Zabranjivan rad
Tako su desetine sindikalista, predvođene Ismetom Bajramovićem, predsjednikom Saveza samostalnih sindikata (SSS) BiH, i Salihom Kruščicom, predsjednikom Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u FBiH, u posljednjih nekoliko godina diplomirale i magistrirale na Fakultetu za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista (FORKUP) iz Novog Sada.
Naime, kako saznajemo, godina na ovom fakultetu košta između 2.500 i 3.000 maraka. Predavanja nisu obavezna, a nakon što se uplati novac, prolazna ocjena na ispitu navodno je zagarantirana. S obzirom na to da je ovom fakultetu svojevremeno zabranjivan rad u Republici Srpskoj, nejasno je gdje se održavaju predavanja u BiH.
Prije nekoliko godina dislocirana nastava izvodila se u Bosanskoj Gradišci, a pojedinci tvrde da su predavanja pohađali u Srebrenici, čak i Sarajevu. Trenutno se predavanja održavaju u Bijeljini.
Jedan od bivših studenata ovog fakulteta je i Amer Toskić, predsjednik Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH, koji nam je kazao da je odustao od studiranja kada je vidio o kakvim mahinacijama se radi.
- Ja sam u početku bio u Gradišci, pa su onda nastavu prebacili u Sarajevo, pa onda opet u Gradišku... Odustao sam kada sam vidio koliko ima propusta. Nije čudno što to neki sebi mogu priuštiti kada mjesečno zarađuju po 3.500 KM - kazao nam Toskić.
Veza između studenata-sindikalista i menadžmenta ovog fakulteta je Mehmed Avdagić, jedan od predavača na FORKUP-u, koji je istovremeno i predsjednik Samostalnog sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji, vodoprivredi, ugostiteljstvu, turizmu i trgovini BiH (PPDIVUT).
Smiješni navodi
Avdagić nije želio otkriti koje sindikalne vođe su diplomirale i magistrirale na FORKUP-u. On je nazvao smiješnim navode pojedinih sindikalista da su godinu plaćali po 3.000 maraka, a da nisu vidjeli predavače.
- Kolegi koji je to pisao ja sam fino govorio da se bavi sobom, a ne drugima. Baš zbog toga je toliko dugo ostao u Gradišci, a njegove kolege su završile tri godine i išle dalje studirati - kazao nam je Avdagić.
Iako smo od Ismeta Bajramović, predsjednika SSSBiH, pokušali saznati jesu li istiniti navodi njegovih kolega da je za manje od tri godine diplomirao i magistrirao, ostali smo uskraćeni za odgovor.
- Ne bih vam to rekao ni za živu glavu - odgovara Bajramović.
Kruščica tvrdi da je završio u roku
Za razliku od Bajramovića, Salih Kruščica potvrdio nam je da je završio FORKUP iz Novog Sada.
- Nisam bio u Gradišci i s tim nemam nikakve veze. Fakultet iz Novog Sada završio sam za četiri godine, a išao samo redovno na nastavu tamo gdje su je zakazivali - kaže Kruščica.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... liste.html
... Da ovo praktično znači da je Savez pretvoren u privatni sindikat, u kojem odluke donosi i predočava javnosti isključivo predsjednik s uskim krugom saradnika, potvrdile su nam pojedine vođe granskih sindikata.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme ... andat.html ... Sporno je što većina uposlenika smatra da Lagumdžija nikada nije radio u interesu radnika, već je bio marioneta menadžmenta ove kompanije. Lagumdžija je ljetos šokirao javnost kada se ogradio od štrajka uposlenika ...

Današnji Sindikati širom BiH su samo-organizovane skupine pojedinaca koje se kriju se iza lažne borbe za prava radnika dok sa istima svakodnevno manipulišu, smiruju ih i lažu im, isključivo za neki svoj suženi lični interes ili za promicanje zajedničkih interesa sa privrednim kriminalcima od kojih samo oni imaju koristi.

Inače, predsjednici Sindikata širom BiH većinom su korumpirani polupismeni ljudi. U prilog ovome svjedoče stotine uništenih firmi širom BiH i hiljade radnika koji su završili na ulici.

Kao i kod svih ostalih balkanaca na ovim prostorima kod predsjednika sindikata većinom prevladava samo suženi lični interes ispred svega. Inače, na ovim prostorima naši ljudi se prvo pitaju što država može uraditi za njega lično pa tek onda sto on može uraditi za državu i ako nešto odradi to želi da papreno naplati. Nisu svi takvi predsjednici sindikata takvi ali 99% jeste, jer većinom sposobni, normalni i pošteni ljudi ne žele da se bave sindikatom.

Većina nas balkanaca smo pasivni i sasvim nam je svejedno ko nas vodi i ko predstavlja. Međutim, polupismeni predstavnici Sindikata, sa druge strane veoma dobro poznaju pasivni i kukavički mentalitet našeg naroda (heroji u ratu - kukavice u miru) i to vješto koriste za ostvarivanje svojih ličnih suženih interesa putem raznih manipulacija, laži i konstantnog ''bacanja prašine u oči'' radnicima koji svakodnevno umiru od posljedica prošlog rata, poslijeratnog siromaštva, MOBBING-a i vještački stvorenog osjećaja bespomoćnosti.

Ovo se prije svega normalnim ljudima svakodnevno vještački nameće od strane ljudi-vukova koji stalno prave stanje ''bare'' i traže rupe u zakonu, jer samo tako mogu opstati dok se u TRANSPARENTNOM okruženju gube i nestaju. Upravo zbog toga, danas više niko ne vodi računa o bilo kome, prije svega radi naše pasivnosti i dopuštanja ljudima-vukovima da rade što god požele a da za to nikome ne odgovaraju.

Zbog naše pasivnosti i nebrige za neki normalan život, nas 99% normalnih ljudi je prepušteno samo sebi da se kao životinje borimo između sebe (homo homini lupus – čovjek je čovjeku vuk) i preživljavamo godinu za godinom, mjesec za mjesecom a neki dan za danom dok sa druge strane 1% pojedinaca iz našeg okruženja uživa u svim blagodatima stanja ''bare'' koju su vještački napravili (uz pomoć pojedinaca iz lažnih sindikata).

Jeli to život dostojan jednog čovjeka?

Vještačko pravljenje društva u kojem će biti 99% siromašnih i nezadovoljnih pojedinaca, neće biti zadovoljno niti sretno ni 1% onih super bogatih koji ovakvo stanje ''bare'' svakodnevno prave jer ne kaže naš narod bez razloga da ''šejtan, nalet ga bilo, na kraju uvijek dođe po svoje''.

Izgleda da oni toga nisu svjesni, jer bez većine sretnih pojedinaca nema ni sretnog društva.

http://www.6yka.com/jesu-li-hrvati-govna-nevidjena U oproštajnom pismu, priča shrvana majka C., njena je šesnaestogodišnja kćerka Slađana na četiri stranice opisala teror kojega je gotovo pune dvije godine prolazila u školi, gdje su je ostali učenici svakodnevno provocirali i maltretirali zbog bosanskog naglaska i porijekla, gađajući je u školskom dvorištu hranom i dovikujući joj da se vrati odakle je došla. Nakon dvije godine djevojka se slomila, i odustala od svog drugog i posljednjeg života.

Izuzetno napisan tekst Borisa Dežulovića koji opisuje klasični MOBBING ali onaj najgore vrste koji se odvija u našim školama sa balkanskim mentalitetom. Nakon ovakvih tekstova, normalnom čovjeku koji živi na ovim prostorima ostaje samo da šuti …

Zato, opet-odgoj.
Naucimo djecu da se nose sa tim, da ga prepoznaju, da znaju da nisu ona kriva sto postoje bolesni umovi.

hassena wrote:Zato, opet-odgoj.
Naucimo djecu da se nose sa tim, da ga prepoznaju, da znaju da nisu ona kriva sto postoje bolesni umovi.

Hassena,
Balkanski primitivni i neodgojeni roditelji koji imaju samo suženi lični interes prije svega, na taj način odgajaju i buduće generacije. Nažalost, našu djecu prije svega odgaja politika, televizija i štampa koja im je u potpunosti iskrivila normalnu svijest. Sve drugo i drugačije treba mrziti, dobro je postalo zlo dok je zlo je postalo dobro. Političari na vrhu su samo odraz naroda ispod njih koji se istovjetno ponaša i bavi se mitom, korupcijom i kriminalom ali na sitno. Lični suženi interes je ispred svega i živi se samo za danas dok nas budućnost uopće ne interesuje. Dobro se sjećam jednog filma prije rata, gdje glavni glumac kaže '' Baš me briga što će biti poslije mene, da grane biserom rađaju''. Nama balkancima smo samo bitni mi sami sebi koji smo ujedno i sami sebi bitak. Važno nam je što je danas dok nas budućnost uopće ne interesuje niti u kakvom ćemo stanju budućim generacijama predati na korištenje ovu državu u kojoj živimo kao i resurse koje koristimo a koji uopće nisu naši, već pripadaju generacijama koje dolaze poslije nas.

Prvi problem kod mobinga je taj što je vrlo teško dokaziv. Drugo, ne mora mobing uvijek vršiti nadređeni. Dešava se da vama podređena osoba itekako može vršiti mobing tako što širi klevete i laži o vama, nastojeći vas obezvrijediti kao čovjeka. I to je prvi korak ka izolaciji. Koliko puta smo čuli ono "tri puta ponovljena laž postaje istina"? Na žalost, ljudi uvijek rado slušaju loše o drugome i vole vjerovati u takve priče, bez da saslušaju drugu stranu. Koliko ljudi poznajete da je odbilo učestvovati u tračevima o osobi koja trenutno nije tu ili da je pokušala odbraniti tu osobu? Drugim riječima, 99% ljudi su saučesnici u mobingu. I dok sebe ne promijenimo i disciplinujemo u smislu da nas prestane zanimati prljavi veš naše komšinice dotle ćemo i biti saučesnici ovog zločina.

petunija wrote:Prvi problem kod mobinga je taj što je vrlo teško dokaziv. Drugo, ne mora mobing uvijek vršiti nadređeni. Dešava se da vama podređena osoba itekako može vršiti mobing tako što širi klevete i laži o vama, nastojeći vas obezvrijediti kao čovjeka. I to je prvi korak ka izolaciji. Koliko puta smo čuli ono "tri puta ponovljena laž postaje istina"? Na žalost, ljudi uvijek rado slušaju loše o drugome i vole vjerovati u takve priče, bez da saslušaju drugu stranu. Koliko ljudi poznajete da je odbilo učestvovati u tračevima o osobi koja trenutno nije tu ili da je pokušala odbraniti tu osobu? Drugim riječima, 99% ljudi su saučesnici u mobingu. I dok sebe ne promijenimo i disciplinujemo u smislu da nas prestane zanimati prljavi veš naše komšinice dotle ćemo i biti saučesnici ovog zločina.

Hvala svima na učešću. Ova tema zaista poprima jedne lijepe konture u svim segmentima i svakodnevno se pravi prava slika stanja uzroka i posljedica MOBBING-a u BiH. Vezano za vašu konstataciju, u privatnim firmama gdje vladaju normalni odnosi, veoma rijetko se može desiti da podređeni vrši MOBBING nad nadređenim osim ako isti nije neki rod vlasniku ili je u nekim posebnim bliskim odnosima (veza) pa se podređeni može tako ponašati. Taj vid napada-odbrane se može dešavati u velikim i jakim sredinama gdje je veoma izražen nepotizam, mito i korupcija. Svaka akcija ima svoju reakciju i ništa se ne dešava bez razloga, tako napad nekad može biti najbolja odbrana od psihopata ukoliko ćete na taj način sačuvati vaše zdravlje.

http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/110201147

Konačno slobodni

Vlada Kantona Sarajevo smijenila Arziju Mahmutović

Arzija Mahutović smijenjena je s pozicije direktorice Javne ustanove "Djeca Sarajeva" odlukom Vlade Kantona Sarajevo na današnjoj sjednici.

Funkciju vršioca dužnosti direktora JU "Djeca Sarajeva" u narednih šest mejseci vršit će Vasva Jajetović, pedagog i psiholog koju su izabrali vršioci dužnosti u Upravnom odboru JU "Djeca Sarajeva".

Inače, Arzija Mahmutović je nedavno uzela godišnji odmor, te je najprije automobilom otputovala u Zagreb, a zatim avionom u London.

Odlukom novoizabrane Vlade KS napokon je završena priča oko imenovanja, ostanka ili odlaska direktorice Arzije Mahmutović.

Podsjetimo, uposlenici JU "Djeca Sarajeva", ali i roditelji čija djeca idu u vrtiće te javne ustanove, nerijetko su se žalili na nepravilnosti u njenom radu.

No, njen "najveći grijeh" sigurno je bio ukidanje Djeda Mraza u vrtićima.

Vezano za slučaj ''Arzija'' ono što je evidentno jeste to, da su postojali i drugi načini djelovanja ukoliko građani nisu bili zadovoljni radom neke osobe u javnim institucijama i mogli su to na dostojanstven način riješiti. Međutim, ovdje je slučaj kako neko reče organizovanja sistematskog napada velike grupe ljudi na pojedinca uz podmuklo napravljen medijski linč putem dizanja prašine i pravljenja hajke sa ciljem da se ova individua totalno diskredituje.

Ukoliko malo dublje razmislimo možemo vidjeti da toj grupi roditelja uopće nije nanesena velika šteta zabranom djeda mraza (ako je uopće potpune zabrane i bilo) bar što se tiče utjecaja na samo zdravlje tih istih roditelja ili nanošenja neke materijalne štete od strane ove individue. Sa druge strane, ovoj individui i njenoj kompletnoj porodici je nanesena prije svega velika duševna patnja kao i materijalna šteta što je pravi MOBBING.

Posljedice ovih napada koji su trajali jedan duži period ova individua će osjećati godinama što će veoma uništiti njeno psiho-fizičko zdravlje. Možda će joj biti svejedno ali će u podsvijesti godinama da pati nakon ovoga što joj se je desilo, posebno ako je imala neke iskrene namjere čak i ako je radila pogrešne poteze.

Ova grupa roditelja je prilikom organizovanja napada zaboravila činjenicu da je i ova individua zvana ''Arzija'' prije svega roditelj kao i majka djece koja će godinama patiti sa njom i imati velike posljedice, što će se veoma odraziti na njihovo psiho-fizičko zdravlje. Posebno ukoliko njena djeca dožive slične napade i izolaciju od svoje generacije što je veoma izvjesno da će se desiti ili im se već dešava.

Stoga, zanemarujući profesionalnu stranu ove individue za koju su svoje mišljenje na kraju dali stručnjaci i pedagozi njenom smjenom, a gledajući prije svega iz nekog svoga ljudskog ugla sva dešavanja vezano za slučaj ''Arzija'' kao i organizovanje napada grupe roditelja i medijskog linča iste grupe na jednu individuu, smatram jednim od najdegutantnijih oblika MOBBING-a i napada organizovane grupe na pojedinca.

Pogledajte emisiju "8 kat" Daniele Trbović posvećenu problemu MOBBING-a na HRT 1 koja je bila dana 07.02.2011, sa gošćama Jadrankom i Ružicom - voditeljicama Udruge Mobbing u Hrvatskoj.

Kliknite na link:

http://www.hrt.hr/index.php?id=137&tx_t ... 241cb56c47

Zatim idite na: ''Ukoliko ste propustili neku od emisija, možete ih pogledati OVDJE''.

http://www.24sata.hr/novac/cak-50-posto ... loce-87949

Čak 50 posto svih šefova pravi su psihopati i zloće

Pola rukovoditelja su "zmije u odijelima i imaju poremećaje osobnosti koje karakteriziraju psihopate, pokazala je nova britanska studija

Zli šefovi uživaju u maltretiranju drugih

Ekonomski stručnjaci nabrojat će razne uzroke gospodarskog sloma - prekomjerna potroČak 50 posto svih šefova su psihopati i zmije u odijelimašnja posuđenog novca, davanje kredita sumnjivim klijentima, ulaganje u riskantne vrijednosne papire, prijevare... no psiholozi će to i pojednostavniti. Uzrok je u pohlepi, sebičnosti i bezobzirnosti ljudi na čelu tvrtki. A to su obilježja psihopata, kojih među visokorangiranim menadžerima ima čak 50%, tvrde stručnjaci iz Britanskog psihološkog društva. Menadžeri psihopati ostavljaju dojam artikuliranih i samouvjerenih, ali su nepouzdani, sebični i bezobzirni. Profesor psihologije Adrian Furnham kaže da je u svijetu biznisa sposobnost manipuliranja nagrađena:

- Čuvajte se ljudi ovih obilježja: zgodna, rječita, suvisla, vrlo odvažna i vrlo samopouzdana, s liderskim ambicijama. Ako vam netko kaže da je u stanju uvelike poboljšati poslovanje tvrtke, budite oprezni jer bi to mogao biti znak narcizma, a ne talenta i sposobnosti.

Riječ “psihopat” izaziva strah jer podsjeća na masovne ubojice s krvavim nožem ili opake manijake koji vrebaju u mračnim kutovima zatvora. Međutim, to je samo dio istine: psihopata ima na slobodi, i to ne bilo gdje, nego na visokim položajima u kompanijama.
Kanadski profesor psihologije Robert Hare, vodeći stručnjak kad je riječ o psihopatiji, kaže da su psihopati iz svijeta biznisa “zmije u odijelima”.

>>> Razgovor s prijateljima izvan posla pomoći će razjasniti je li šef uistinu zao. Ako imate kolegu u kojeg ste sto posto sigurni da neće to prenijeti dalje, povjerite se njemu. Pogled sa strane pružit će novu, objektivnu perspektivu, a možda i rješenje problema.

>>> Šef psihopat će “otkinuti glavu” djelatniku koji se usudi dići glas protiv njega. Zato, ako situacija postane neizdrživa, prema šefu nastupite zajednički ili se obratite njegovu šefu. Zajedničkim nastupom moći ćete pokazati kako nije problem samo u viđenju jednog čovjeka. Kako sastanak ne bi djelovao kao opći linč, razgovarajte pomirljivo, primjerice: “Vjerujem da kolega nije svjestan učinka svojih postupaka”. Prepričavajući incidente, držite se činjenica.

AMBICIJA
Čak i ako je posrijedi trivijalna igra, psihopat neće podnijeti poraz. Lagat će, varati i učinit sve kako bi izašao kao pobjednik. U trenu će se iz šarmantnog i zabavnog sugovornika pretvoriti u opsjednutog manijaka.

SADIZAM
Ako vidi situaciju u kojoj čovjek ili životinja pati, većina ljudi će ili pomoći ili se uplašiti i praviti da ništa ne vidi. Psihopat će s užitkom gledati. A ako on uzrokuje patnju, primjerice, daje otkaz, uživat će još više.

NAPADI BIJESA
Zbog sitnice, poput njegove olovke koja nije na stolu, psihopat će planuti toliko da potpuno izgubi kontrolu. Inače su mirni i staloženi te ne podliježu stresu, pa je preobrazba jednaka onoj dr. Jekylla u mr. Hydea.

NARCISOIDNOST
Psihopat uvijek mora biti u središtu pozornosti. Ne samo da je sam sebi najbolji nego ga i drugi moraju takvim vidjeti. Bilo kakva kritika, pa čak i bezazleni humor na njegov račun, kod psihopata može izazvati burnu reakciju.

hassena wrote: E, sad cu Vam reci kako je tekao slucaj kojem sam bila ocevidac. Covjek je dozivio klasicni mobbing, muku mucio, nije znao sta da radi, a situaciju vise nije mogao trpjeti. Zalio se najvisoj instituciji vezanoj za tu radnu oblast, odgovor je bio:" Ne vjerujemo da se radi o mobbingu, poslodavac uredno obavlja svoju duznost." Covjek je samo dozivio neugodnosti, a imao je dokaze o mobbingu.
Zakljucak: MI se i "trzamo" pomalo, ali kad nas na visim instancama doceka zid-dzaba ti, samo se kompromitiras.
Stoga, mislim da treba krenuti od promjene u drzavnim aparatima koji mogu zastititi radnika od mobbinga.

Sama činjenica da trenutno u BiH postoji 40% ljudi nezaposleno je ''Kamen u rukama PSIHOPATA'' kojim svakodnevno UMARAJU ljude širom BiH.

Naročito kada se ovakvom PSIHOPATI kao POJEDINCU daju u ruke sve ovlasti da radi što god poželi onda njegovom zlu i nasilju prema uposlenicima nema kraja. Posebno ako je svjestan činjenice da za MOBBING trenutno ne može odgovarati jer nema krivične odgovornosti.

Upravo zbog ovoga razloga više nego u bilo kojoj drugoj zemlji postoji ovoliki stepen MOBBING-a, pa je stoga potrebno što više pisati o ovome veoma izraženom problemu i upoznati javnost sa istim.

Potrebno je HITNO tražiti donošenje Zakona za sprječavanje MOBBING to jeste, sa kojim bi se preventivno djelovalo na poslodavce koji danas širom BiH drže uposlenike u jednom vidu modernog ROBOVLASNIŠTVA prisiljavajući uposlenike da rade po 12 sati i više, kršeći na taj način međunarodno ljudsko pravo na normalan život uposlenika i TRI OSMICE.

Međutim danas širom BiH situacija je sasvim drugačija i u većini slučajeva oni koji nisu upoznati sa zdravstvenim opasnostima po život koji nosi MOBBING to jeste, iz neznanja i straha u većini slučajeva šute i trpe svakodnevno zlostavljanje i maltretiranje na radnom mjestu.

Kao posljedica trpljenja i šutnje, većina onih koji su godinama izloženi MOBBING-u na kraju ostane bez posla, zdravlja ili života.

Sto se tiče samog MOBBING-a, prije razgovora i obračuna sa ''neposrednim'' MOBBER-om koji vrši pritisak na vas treba utvrditi od koje osobe dolazi ''stvarni'' MOBBING.

Najčešće kada se na visokoj funkciji nalazi osoba sa psihičkim poremećajem ista je tzv. demagog koji pojma nema o poslu ili stručnosti ali svima na lijep i ugodan način drži predavanja o poslu.

U današnje vrijeme širom BiH oni se veoma uspješno kriju iza utjecajnih pojedinaca u Strankama, vjerskih zajednica i uglednih ljudi, koji štite ove PSIHOPATE radi nekog svoga ličnog suženog interesa i daju im podršku u svakom pogledu prije svega radi novca, pozicije ili neke usluge, bez obzira na kolateralne štete koje oni svakodnevno prave svima drugima običnim ljudima kao i državi.

Ovakve antisocijalne, podle, nestručne i neobrazovane visoko pozicionirane osobe koje nemaju pojma o poslu svakodnevno dolaze u susret sa nekim ko je sposoban i obrazovan.

Veoma često neki stručnjak iz dobre namjere nešto predloži za unapređenje posla sto je korisno i dobro za sve ali PSIHOPTA ovim postupkom se osjeti veoma uvrijeđen i ugrožen jer je neobrazovana i podla neznalica.

Naravno ovaj visoko pozicionirani MOBBER neće uopće reagovati na ovo čak ce i prihvatiti prijedlog uz osmjeh. On za ovakve slučajeve je već postavio ispod sebe po hijerarhiji za rukovodioca obično neku agresivnu i psihički nestabilnu osobu sa kojom se lako može manipulirati a koja ce učiniti sve da ostane na rukovodećem mjestu.

Nakon izvjesnog vremena ovaj PSIHOPTA na jedan veoma podmukao način ''nagovora'' neposrednog rukovodioca da izvrši MOBBING nad tim čovjekom, što se ne rijetko završi UMORSTVOM na radnom mjestu.

Neposredni rukovodilac vrši pritisak na ŽRTVU polako i stihijski da se ne otkrije. Podlo nagovara druge uposlenike da istog neprimjetno maltretiraju na radnom mjestu MOBBING-om.

ŽRTVA to jeste, osoba koja je stručna i visoko kvalifikovana za posao se tada nalazi pod MOBBING-om ali ne zna odakle ''puše vjetar''.

ŽRTVA ne shvaća o čemu se radi i odlazi do visoko pozicioniranog MOBBERA da se žali na svoga neposrednog rukovodioca i svoje radne kolege.

Nakon toga podmukli ''čovjek/žena vuk'' ga ljubazno i susretljivo prima na razgovor i obećava ŽRTVI da ce to riješiti.

Poslije razgovora sa ŽRTVOM, ''čovjek/žena vuk'' ponovo naređuje njegovom neposrednom rukovodiocu da pojača maltretiranje i zlostavljanje do konačne eliminacije sa radnog mjesta jer isti nije dovoljno slomljen i uništen.

Na taj način visoko pozicionirani PSIHOPTA ostaje u dobrim odnosima sa svima dok ostali neposredni rukovodioci sa ostalim svim drugim umiješanim uposlenicima koji su svjesno ili nesvjesno uvučeni u MOBBING završavaju na Sudu sa optužnicom za zlostavljanje i maltretiranje.

Tako se dešava u zemljama gdje postoji Zakon koji kažnjava MOBBING ali kod nas toga trenutno nema.

Uzimajući u obzir da sada u BiH postoji na hiljade uposlenika koji su u periodu '92-'95 godine bili izloženi svim onim strahotama rata, MOBBING-a u BiH svakodnevno pravi kolateralne finansijske štete firmama i uposlenicima, više nego što je to bilo gdje u svijetu, upravo radi već narušenog zdravlja uposlenika i velike stope nezaposlenosti.

Međutim, kod nas još uvijek nema ''Zakona za sprečavanje MOBBING-a'' kao što je to slučaj u susjednim zemljama (Hrvatska, Srbija, Makedonija) i za isti još uvijek nema krivične odgovornosti.

Prijedlog ovog Zakona je davno poslat na usvajanje ali nikad do sada nije usvojen.

Zato, u ovom vremenu tranzicije prije svega je najvažnije sačuvati svoje psiho-fizičko zdravlje do nekih sretnijih vremena, kada će se uspostaviti istinska vladavina prava.

Do tada, svi mi KOLEKTIVNO šutimo i trpimo nasilje POJEDINACA ljudi vukova, PSIHOPATA koji svakodnevno jašu li jašu po životima nas običnih građana, istim ili jačim tempom.

Kako to fino Dubioza kolektiv kaže u pjesmi:

(NARODE) Šuti i Trpi! (POJEDINCE) do nekih sretnijih vremena!

Ništa ne poduzimaš,

Puštaš da te gaze,

Ne mogu da vjerujem,

Da smo masa bez glasa,

Bez zvuka, bez basa,

Potlačena klasa!

Poslije svakih izbora, razne korumpirane PSIHOPATE, osobe oboljele od antisocijalnog poremećaja ličnosti (sa sumnjivim ili kupljenim diplomama) daju novac za lobiranje utjecajnim pojedincima iz Stranaka i tako, kao na pijaci, kupuju svoje pozicije.

Nakon što KUPOVINOM a ne svojih referencama dođu na visoku poziciju, ovi ljudi u svojoj psihopatiju umisle da su postali i vlasnici a da su uposlenici njihovi ROBOVI koji treba da rade bez pogovora. Ovi ljudi imaju kriva moralna i ostala uvjerenja jer su korumpirani. Napasni su i arogantni prema svim onima koji su po hijerarhijskoj ljestvici ispod njih a prema svojim poslušnicima su dragi i ljubazni. Za njih ne vrijede zakoni i moralne norme i veoma često ih se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima kao što je uzimanje novca za zapošljavanje bez konkursa ili prodaja nižih pozicija. Oni koji ih otkriju odmah postaju njihove žrtve i sva svoja (ne)djela prebacuju na njih, što je klasični MOBBING od čega ljudi svakodnevno umiru. Oni sebi za suradnike biraju ljude sa istim ili sličnim psihičkim poremećajem koji su također od njih KUPILI svoju nižu poziciju čime se ovaj krug mita i korupcije produbljuje.

U današnje vrijeme širom BiH oni se veoma uspješno kriju iza utjecajnih pojedinaca u Strankama, vjerskih zajednica i uglednih ljudi, koji štite ove PSIHOPATE radi nekog svoga ličnog suženog interesa i daju im podršku u svakom pogledu prije svega radi novca, pozicije ili neke usluge, bez obzira na kolateralne štete koje svakodnevno prave državi i široj društvenoj zajednici.

Psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti, koju doktor Robert Hare, jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju, označava kao potpuni i neizlječivi nedostatak osjećanja. Ukoliko psihopata uopće nešto osjećaja, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama ili griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastrofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili „čistu sitnicu”. Psihopatija sasvim uobičajena u ljudskom društvu i postoji mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni, doktori, pa čak i psihijatri.

Oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni ljudi, samo što su duševno mrtvi ljudi bez ikakvih osjećaja.

Duševno mrtvilo, čini ih veoma efikasnim „mašinama”. Oni mogu biti briljantni, mogu da pišu naučne radove, mogu da IMITIRAJU riječi pune emocija (veoma su uspješni glumci), međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem. („Po njihovim plodovima poznajete ih.”). Oni su tip čovjeka koji je u jednom momentu tvrditi kako je strahovito pogođen bolom uslijed smrti nekog bliskog prijatelja a u sljedećem momentu će otići u disko klub „da bi to zaboravio”. Čini se da oni to STVARNO zaborave.

S obzirom da su veoma efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnoge psihopate su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon dužeg vremena njihove kolege i suradnici postaju svjesni činjenice da je njihov uspjeh i napredak zasnovan na gaženju drugih ili kršenju njihovih prava. Iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osjećaj iskrenog povjerenja. Psihopata nikada ne smatra da s njegovom psihom nešto nije u redu, te tako ne osjeća ni potrebu da treba nešto da mijenja u vezi svog ponašanja. Osim što su egocentrični, oni su često i narcisoidni. Narcisoidnost je samo jedna od njihovih karakternih crta.

Rijetko kad dolaze u sukob sa zakonom, dok istovremeno čine strahovite štete državi i kolegama s posla. Psihopate se najčešće druže samo s onima od kojih mogu imati neke koristi. Za psihopatu je najvažnija jedino njegova „glad,” a sve ostalo je za njega ‘tamo negdje daleko’, osim ukoliko se to ne može apsorbovati s njegove strane u smislu neke vrste „hrane”. Za njega postoji samo jedno pitanje: „Da li se to može na neki način iskoristiti” ili – „da li ja mogu nešto od toga dobiti,” a sve ostalo je od strane njegovih nagona rangirano kao manje vrijedno.

Ukratko je psihopata predator ili grabljivac. On se kamuflira uz pomoću jedne „maske trezvenosti,” a onda slično grabljivim životinjama tiho i neprimjetno prati svoju žrtvu, izdvaja je iz stada, približava joj se i krši njen otpor. Dobri su stratezi i veoma dobro se maskiraju koristeći sve vrste riječi, gestova laži i manipulacija kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove vrline, slabosti i mane, te će igrati na te karte koliko god je to moguće i kako im to odgovara.

Iako nemaju savjesti, oni će još u svojoj mladosti primijetiti tu „čudnu” osobinu kod drugih, te će taj problem prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati tako što će se oslanjati ili apelovati na - NJIHOVU savjest. Psihopata će vas uvijek optužiti da radite ono što on radi ili namjerava da uradi. U svakoj interakciji između psihopate i normalnog čovjeka sa potpunim opsegom emocija, psihopata uvijek pobjeđuje.

Ovakvi ljudi uopće ne pokazuju osjećaj krivice za kolateralne štete koju svakodnevno prave državi, firmi i uposlenicima kao i svim drugim običnim normalnih građanima.

Citati su preuzeti od doktora Roberta Hare koji je jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju.
Autor je knjige ''Without Conscience'' - ''Bez savjesti''.

http://www.rts.rs/page/stories/sr/story ... bingu.html

"Mobing ima i indirektne socio-ekonomske posledice. Kod zlostavljanog produktivnost je bitno smanjena, što dalekosežno gledano ima utiče na ekonomski razvoj društva", ističe Jovanović, koautor nacrta zakona o mobingu.

Prema njegovim rečima, lekari upozoravaju da su 33 zdravstvena simptoma povezana sa mobingom, zbog čega i pravni razlozi navode na donošenje tog zakona.

Ja samo mogu reci da sam prije par dana na svojoj kozi iskusio sve do sada napisano na radnom mjestu, dao sam otkaz nakon verbalne rasprave sa poslodavcem gdje sam totalno razoruzao pred ostalim uposlenicima.

na kraju su mi upucene prijetnje sto sam ozbiljno shvatio i naravno odmah otisao u policiju da prijavim poslodavca.

na moje iznenadjenje policija je profesionalno jako profesionalno prihvatila moju prijavu, sto nemogu da kazem ni u ludilu vezano za kantonalnu inspekciju rada gdje su mi samo ponavljali da ja tu nista nemogu dokazati i nisu htjeli ni da me saslusaju. u kantonalnoj inspekciji rada su me samo blijedo gledali, totalno nezainteresovani. jako neljubazni i odbojni su bili.
pokusat cu opet. necu odustati.

dobrodosla bi mi pomoc od nekoga ako je imao slicne situacije na radnom mjestu.

ukratko moja prav kao radnika su prekrsena
jer nisam imao slobodan dan
nije mi predocena platna lista prilikom isplate place
nisu mi uplacivani doprinosi na visinu plate koju sam primao
u zadja tri mjeseca bio sam izlzen kao i moje radne kolege brutalnim verbalnim napadima, provkama i uvredama koje nikada istini za volju nisu bile upucivane direktno ali je stres jako prisutan


danas kad sam razoruzao poslodavca i mogu reci slobodno spustio ga na zemlju pred ostalim kolegama, pitao sam ga sta on ustvari zeli da li zeli da se radnici boje njega i drhte pred njim jel to treba pa da bude sretan, na sta je on sa osmjehom na licu odusevljeno rekao "pa naravno"


rasprava je dalje bila jako zucna i klminirala je njegovom prijetnjom upucenoj meni pred dva svjedoka, sada dali ce oni htjeti svjedociti ili nece neznam i nije me briga, ja cu ostaviti pisani trag iza sebe, i u policiji i u poreznoj upravi i u inspekciji rada. sljeeci put kad se neko pozali morat ce reagovati.

Arc_Angel wrote: pitao sam ga sta on ustvari zeli da li zeli da se radnici boje njega i drhte pred njim jel to treba pa da bude sretan, na sta je on sa osmjehom na licu odusevljeno rekao "pa naravno"

Veoma je nesretan i psihički bolestan čovjek koji svoju ličnu sreću - pronalazi u nesreći drugih ljudi …

Trenutno živimo doba tranzicije gdje nema vladavine prava. U ovim teškim i stresnim vremenima pokušaj da prije svega sačuvaš svoje psiho-fizičko zdravlje i da izbaciš iz sebe depresiju na sve načine kroz fizičku aktivnost.

Vezano za ljude od kojih si tražio ili namjeravaš tražiti pomoć, moraš biti svjestan činjenice da si ti njima samo jedna mrska obaveza jer i oni su obični ljudi i uposlenici, koji slično kao i ti u većini slučajeva pate od anksioznosti i depresije, radi koje svakodnevno gube volju za poslom. Kako će ti pomoći neko, kome možda isto tako treba pomoć na njegovom radnom mjestu? Nisu svi takvi ali većina jeste, jer čitav sistem nam je takav mrtav i uspavan.

Svemu ovome, ''UZROK'' su psihopate koje rukovode sa ljudima, jer upravo oni su ti koji generiraju nezadovoljstvo kod uposlenika koje rezultira općom anksioznošću, depresijom i bezvoljnošću za posao.

Uglavnom se radi o rukovodiocima bez ikakvog znanja i referenci. Sa druge strane, ima i svijetlih primjera rukovodilaca koji su normalni ljudi ali oni se vremenom MOBBING-om uklanjaju sa pozicija.

''POSLJEDICE'' negativnog djelovanja ovih ljudi i MOBBING-a, možemo vidjeti svaki dan.

Upitajmo se svi zajedno: Da li je itko u ovoj državi od onih koji se trenutno nalaze na važnim rukovodećim pozicijama, radio psiho test, test inteligencije i test provjere općeg znanja, prije nego što je postavljen na neku važnu i odgovornu funkciju, dakle, prije nego što mu je povjereno da upravlja sa životima nas običnih ljudi?

Ove provjere znanja bi se trebale stalno raditi, naročito kod medicinskih radnika kao što su doktori.

Ovo se hitno treba rješavati sa kvalitetnim prije svega NORMALNIM ljudima, kadrovima i hitnim donošenjem ''Zakona o sprečavanju MOBBING-a'' koji će u sebi sadržavati i krivičnu odgovornost za zlostavljanje ljudi na radnim mjestima. Prijedlog spomenutog Zakona je davno poslat Parlamentu na usvajanje.

Arc, danas nažalost ovakvih poslodavaca kao što je tvoj i sa ovakvim psihopatskim ponašanjem ima na svakom koraku. To su prije svega razni tajkuni, ratni profiteri, iskompleksirani bogataši i sociopate antisocijalnog ponašanja veoma niskog porijekla koji na ovaj način lijeće neke svoje komplekse.

Isti ovi ljudi su stjecajem okolnosti tokom rata negdje u inostranstvu zarađivali novac ili su došli do nekakvog sumnjivog kapitala dok smo se svi mi ostali kao vojnici borili, kao civili gladovali i kolektivno kao narod stradali.

Oni sada ne znaju kako da se ponašaju prema uposlenicima prije svega, prema ljudima jer nemaju znanja niti su se ikada prije rata se bavili tim poslovima.

Međutim, ovakvim ponašanjem pored toga što prave štetu uposlenicima u smislu uništavanja njihovih karijera, života i psiho-fizičkog zdravlja, isti sa druge strane na kraju će najveću štetu napraviti sami sebi kao vlasnicima i kompaniji koju vode, mada toga nisu ni svjesni.

Ukoliko se malo osvrneš oko sebe, uvidjet ćeš da ovih zadnjih godina su najviše propadale firme koje nisu ispunjavale svoje obaveze prema uposlenicima, jer na tuđoj nesreći se ne može izgraditi vlastita sreća.

Oni uopće ne razmišljaju kada se voze u autu koje vrijedi preko stotinu hiljada maraka koliko ga je uposlenika proklelo, zaplakalo i koliko je porodica oštetio da bi se on pojedinac vozio u autu vrijednosti za koju običan građanin treba podigne kredit i isti otplaćuje narednih 30 godina?

Pa kada propadne u svakom smislu privatnom i poslovnom , pita se što mu se je to desilo, i tako dalje …

Da sada ne idemo u dubioze …

Svi normalni poslodavci u svijetu uposlenika drže kao kap vode na dlanu jer to su ljudi koji njemu kao vlasniku donose profit i omogućavaju mu da vodi ugodan život bogataša. Ovakvi normalni poslodavci stvaraju ugodan ambijent u kojem će se uposlenik osjećati prije svega lijepo i dolaziti sretan na posao jer sretan čovjek je kreativan i produktivan.

Zamisli samo koliko recimo firma Google zarađuje, jer profit i novac donose - sretni ljudi i uposlenici.



Većina uposlenika će započeti svoj novi posao sa najboljim namjerama. Oni žele biti prihvaćeni, poštovani i odani svome poslodavcu. Uostalom, svi koji su zaposleni više vremena provode na svome poslu nego sa svojim obiteljima. Kao rezultat toga, ljudi imaju želju doprinijeti nešto od svoje vrijednosti firmi i društvenoj zajednici u kojoj djeluju. Radno mjesto je složena društvena mreža. U okviru ove mreže svakodnevno se odbija život je sa različitim asortimanom ljudskih emocija, straha, ljutnje, radosti, povjerenja i sumnji.

Svaki put kada se u jednom poslovnom okruženju posluje uspješno to je zato što su uposlenici sretni i što ih njihov posao ispunjavanja. Slično tome, sa druge strane kada nešto krene loše prije svega u sredinama sa narušenim međuljudskim odnosima, to će se najviše odraziti na ukupan rezultat poslovanja. To je zato što su uposlenici postali depresivni i izgubili su volju za radom jer ljudi su motivirani raznim osjećajima. Dobre emocije dovode do želje za napredovanjem na poslu i produktivnosti dok negativne emocije uglavnom donose neproduktivno ponašanje.

Općenito, nije bitno da li su kod kuće ili na poslu, normalni ljudi ne vole da se bave sa sukobima. To je neugodno, ali sukobi nastaju zato što ljudi nisu svi isti. Svi ne mislite isto, ne djeluju jednako i različiti su jedan od drugog. Međutim, stvarne potrebe uposlenika teško mogu shvatiti oni koji imaju problema prvo sa samim sobom pa tek onda sa svima ostalima. Hajde ti sada to objasni psihopatima i iskompleksiranim duševnim mrtvacima koji nemaju nikakvog znanja niti referenci da prave greške i da će oni sami na kraju propasti jer na tuđoj nesreći se ne može izgraditi vlastita sreća.

Ne trebaju ljudi biti sretni samo u firmama, već u čitavoj državi da bi svi kao narod kolektivno krenuli naprijed.

Do tada ... opet ponavljam prije svega, čuvajte svoje psiho-fizičko zdravlje i izbacite iz sebe depresiju na sve načine kroz fizičku aktivnost …

plavo wrote:http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/11 ... #komentari

http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/11 ... #komentari

Ombdusmeni BiH

Povećan broj žalbi građana na mobbing

Povodom 21. marta - Međunarodnog dana eliminacije svih oblika rasne diskriminacije Institucija ombudsmena BiH upozorila je da je diskriminacija i dalje prisutna u Bosni i Hercegovini što zahtijeva ozbiljan angažman svih nadležnih institucija.

Zakon o zabrani diskriminacije je novina u cijeloj regiji, navedeno je u saopćenju Institucije ombdusmena BiH, što predstavlja obavezu svim relevantnim institucijama, uključujući i ovu instituciju, da dodatno rade na promociji zakona kako bi građane upoznali sa mehanizmima zaštite koje ovaj zakon garantira.

Institucija ombdusmena zabilježila je porast broja žalbi građana koje se odnose na mobbing u odnosu na prethodnu godinu i u odnosu na druge oblike diskriminacije.

Zapaženo je i da pored toga ima dosta građana koji su izloženi mobbingu, a koji se ne obraćaju nadležnim institucijama, niti traže sudsku zaštitu i to prvenstveno zbog straha da bi u tom slučaju mogli ostati bez posla.

Naročito osjetljiva kategorija u BiH su povratnici stoga Institucija ombudsmena BiH osuđuje sve aktivnosti pojedinaca, institucija i medija koji prodobljuju podjele u BiH i obeshrabruju povratak.

Međunarodni dan eliminacije svih oblika rasne diskriminacije je pogodna prilika da Ombudsmeni BiH podsjete da se Zakon o zabrani diskriminacije primjenjuje na sve organe kako u javnom, tako i u privatnom sektoru i u svim oblastima života, rečeno je u saopćenju.

Na kraju je napomenuto da je suzbijanje diskriminacije preduvjet za izgradnju demokratskog društva i za put BiH ka članstvu u EU.

Trenutno u BiH uopće ne postoji ''Zakon o sprečavanju MOBBING-a'' kao što je to slučaj u susjednim zemljama, zato nema ni zakonske osnove da neko podnosi tužbe.

Stoga, ljudima u ovome trenutku je najvažnije da sačuvaju svoje zdravlje.

Svake godine utroše se milioni na antidepresive:

BiH je postala zemlja tjeskobnih ljudi

Antidepresivi se uzimaju samo na recept Lijekovi sa svjetskog tržišta i kod nas • Najniža mjesečna doza lijekova košta od 50 do 75 KM

Građani naše zemlje svake godine popiju ogromne količine lijekova, među kojima se nalaze i antidepresivi. Iako još nema zvaničnih podataka za prethodnu godinu, statistika Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH za 2009. pokazuje da je kupljeno antidepresiva za 8.688.547,90 KM.

- Antidepresivi se nalaze na našem tržištu već dugo. Zbog toga što smo postali dio svjetskog tržišta, i lijekovi poput "velbutrina", tipovi "prozaka" koje nismo mogli ni zamisliti, pojavili su se i kod nas... Ljudima koji pate, imaju depresivnu kliničku sliku i boluju od anksioznosti ti lijekovi zaista pomažu - kazala nam je psihijatrica Aneta Sandić

Da je istina da ljudi u našoj zemlji zaista pate od tjeskobe i panike, nije potrebno pogledati statistike. Dovoljno je osvrnuti se na sve teže uvjete u kojima živimo.

- Loši odnosi u porodici, otkaz i mobing na poslu uzroci su nervoze i bezvoljnosti. Neki ne žele ići na posao, a moraju, studenti imaju manjak samopuzdanja, doživjeli su razočarenja ili se ne osjećaju dovoljno dobrim. Prema nekim studijama, barem tri posto odraslog stanovništva u BiH sklono je distimiji, sniženom raspoloženju, koje nije dovoljno jako da se zove depresijom - ističe Sandić, dodajući da najniža mjesečna doza lijekova košta od 50 do 75 KM za jednog pacijenta.

Antidepresivi samo na recept

U skladu s dozvolom Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, svi antidepresivi, osim "hipericina" koji je biljni lijek, izdaju se na ljekarski recept

U BiH pacijenti najviše koriste "paroksetin", "fluoksetin", "sertralin", "amitriptilin", kao i novije antidepresive "mirtazapin", "venlafaksin" i "bupropion". Koriste se i biljni lijekovi na bazi kantariona.

Uzrok svih ovih problema u BiH jeste u prvo u nama samim kao narodu jer svi mi pojedinačno, bez izuzetka, na ovim prostorima Balkana imamo veoma suženu svijest koja se svodi isključivo na lični interes.

Svi mi kao kolektivno narod radi našega podaničkoga mentaliteta volimo da se uvlačimo onima koji su na društvenoj ljestvici iznad nas i tako sami sebi pravimo tiranine, koji nakon toga u svojoj nekoj psihopatiji umisle da je sasvim normalno da rade stvari koje ne bi trebali da rade.

Među nama uopće nema solidarnosti niti kolektivne svijesti i sve dok budemo takvi dešavat će nam se ovakve i slične stvari ...

Stoga, generalno rješenje za sve naše probleme koje imamo u BiH jeste pojedinačno građenje kolektivne svijesti i solidarnosti među nama jer smo radi našeg podaničkog mentaliteta i veoma sužene svijesti koja se svodi isključivo na lični interes, napravili smo sami sebi izolaciju u kojoj se osjećamo bespomoćno.

Umjesto antidepresiva uzimajte kao lijek ''izgradnju kolektivne svijesti i solidarnosti'' …



Vuk lako pojede zalutalu ovcu iz stada, zato ostavimo se lične i okrenimo građenju kolektivne svijesti i zajedničkih interesa ...

Svako od nas pojedinačno radi našeg balkanskog i podaničkog mentaliteta uvlačenja svima koji su iznad nas je napravio sam sebi tiranina, dok smo sa svojom suženom sviješću koja se svodi isključivo i samo na lični interes sami sebe doveli u izolaciju i jedan osjećaj bespomoćnosti.

Sve ovo se što svako od nas lično nosi u sebi a to je prije svega naš podanički mentalitet, sužena svijest i veoma izražen lični interes svakog od nas pojedinačno, prvo se reflektuje na sve one koji su nam blizini, a zatim se dalje prenosi sa čovjeka na čovjeka i na kraju cijelo društvo.

Zato smo svi pojedinačno i kao narod nesretni, bez obzira na naciju, jer ne postoji izgrađena kolektivna svijesti i zajednički interes kao što to imaju narodi u koji žive u Evropi.

Ukoliko želimo da svako od nas pojedinačno bude sretan moramo biti solidarni jedni prema drugima i graditi kolektivnu svijest za opće dobro svih nas, bez obzira na naciju kojoj pripadamo …

Meša Selimović

Kakvi su ljudi Bosanci?

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz.
Zar je onda čudno što smo siromašni?

Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa ...

Svako od nas pojedinačno se mora hitno promijeniti na bolje i našu suženu svijest koja se isključivo svodi na pojedinačne lične interese promjeniti u kolektivne radi općeg dobra svih nas koji živimo u ovoj zemlji, jer nema nam drugog izlaza i rješenja ...

http://213.5.56.20/index.php?id=blog&tx ... 53924615b6

Umorstvo mobingom

Užasno sam se uzrujao za vrijeme gledanja emisije "8. kat" posvećene zlostavljanju na radnome mjestu, mobingu. Emisija je bila dobra, i baš zato što je bila dobra došlo je do uzrujavanja na mojoj strani ekrana; nije lako, naime, slušati priče o psihološkim i drugim zvjerstvima koje zlostavljači provode na radnim mjestima.

Vrhunac je bio slučaj čovjeka koji je sustavno mjesecima mobingiran na svom poslu, da bi se na kraju, na jednom zajedničkom radnom sastanku, jednostavno srušio mrtav!

Nažalost, naše zakonodavstvo i pravosuđe očito nisu tako istančani da poduznu ono što bi trebalo u tom slučaju, a trebalo bi zlostavljače, mobere, optužiti za umorstvo. Jer, lako bi bilo dokazati kako je smrt toga čovjeka izravna posljedica mobinga, prema tome, oni koji su to učinili ne razlikuju se od "kolega" s pištoljem ili sjekirom; dapače, moglo bi se čak argumentirati da su ponešto perfidniji i gori.

Naravno, ne može se svaki sukob ni nesuglasicu na radnome mjestu automatski proglasiti mobingom; primijetio sam, naime, kako ljudi vole nekritički upotrebljavati tu novu riječ prigodom bilo kakvog nezadovoljstva na radnome mjestu. Takvo nekritičko odčitavanje mobinga u nekom nesporazumu ili tvrdoglavosti skreće, ustvari, pažnju s onih pravih slučajeva zlostavljanja koji ostavljaju ozbiljne i dugotrajne posljedice, a znaju, vidimo, završiti i smrću. Upravo zato važno je da i zakoni i njihovo provođenje budu dovoljno osjetljivi da mogu zaštititi žrtve mobinga te procesuirati zlostavljače.

Ali, kažem, s obzirom na to da se još uvijek mučimo s pravednim kažnjavanjem onih s pištoljima, sjekirama i bejzbol-palicama, ovi "sofisticirani" ubojice u rukavicama, ubojice mobingom, i dalje će očito prolaziti ...

Da li je itko u ovoj državi od onih koji se trenutno nalaze na važnim rukovodećim pozicijama, radio psiho test, test inteligencije i test provjere općeg znanja, prije nego što je postavljen na neku važnu i odgovornu funkciju, dakle, prije nego što mu je povjereno da upravlja sa životima nas običnih ljudi?

http://91.207.22.60/crna-kronika-news/h ... una-161950

HP zbog mobinga morat će isplatiti pola milijuna kuna

Hrvatska pošta morat će isplatiti pola milijuna kuna odštete Magdaleni Udjbinac, zbog mobinga.

Zaposlenicu je maltretirao Jadranko Mijalić

Hrvatska pošta morat će isplatiti pola milijuna kuna odštete Magdaleni Udjbinac, zbog mobinga koje je pretrpjela kao njihova zaposlenica. Zagrebački Općinski sud ocijenio je da pošta mora Magdalenu obeštetiti zbog povrijeđene časti, diskriminacije i uznemiravanja. Zaposlenicu je maltretirao Jadranko Mijalić, bivši pomoćnik direktora za financije u Hrvatskoj poštanskoj banci, piše Slobodna Dalmacija. Magdalenu je na hodniku napao, gurnuo je uz zid, psovao i vrijeđao. Mijalić je kraljem prošle godine dobio otkaz zbog nedolaska na posao. Bivši član uprave u sporu je sa HP-om jer je sklopio po poštu nepovoljan ugovor. Njegovom zaslugom pošta bi trebala Hypoleasingu platiti više od sedam milijuna kuna penala.

Trenutno BiH se nalazi u periodu tranzicije i postoji na stotine hiljada koji boluju od Posttraumatskog stresnog poremećaja ili PTSP-a, jer su preživjeli sve strahote prošlog rata.

Zlostavljanje na radnom mjestu to jeste MOBBING, sam po sebi izaziva kod uposlenika PTSP. Dakle, ono što prelije već do vrha punu čašu da bi nakon toga uposleniku sasvim bilo uništeno zdravlje a to je ništa drugo već UMORSTVO na radnom mjestu koje je veoma teško dokazati.

http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/crna-h ... odnos.html

Optužnica protiv 51-godišnjaka koji je radnici prijetio otkazom ukoliko ne pristane na seks

H. F. iz Živinica je kao neposredni rukovodilac u više navrata prilazio H.Dž. i predlagao joj seks

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv H.F. iz Živinica /51/ zbog seksualnog uznemiravanja, vrijeđanja i vulgarnog odnošenja prema svojoj radnici.

On je optužen da je u periodu od 2004. do 2008. godine kao neposredni rukovodilac u više navrata prilazio H.Dž. i predlagao joj seksualne odnose, upozoravajući je da će, u protivnom, ostati bez posla, što je kod ove žene prouzrokovalo psihičke probleme.

"H.F. je u toku 2007. godine pitao H.Dž. na radnom mjestu da li njen muž može imati polne odnose sa njom, s obzirom da je imao operisano srce, što je kod žene stvaralo stalni zastrašujući osjećaj napetosti, nesigurnosti na poslu, fizičke i psihičke ugroženosti, ponižavajuće i prijeteće situacije", navodi se u optužnici.

Optuženi H.F. se tereti da je ponašanjem i radnjama seksualne prirode, motivisanim pripadnošću različitim polovima, kod H.Dž. stvorio zastrašujući osjećaj nepoželjnog seksualnog ponašanja, čime je počinio krivično djelo iz člana 27. Zakona o ravnopravnosti polova u BiH.

Uzimajući u obzir da su danas uposlenici u BiH intenzivno izloženi raznim oblicima zlostavljanja na radnom mjestu radi okruženja i prilika u kojem se nalaze, to jeste svakodnevnom MOBBING-u, potrebno je isti prepoznati je jer NEVIDLJIV i učiniti nešto na prevenciji i zaštiti svoga života i zdravlja jer još uvijek ne postoji ''Zakon o sprečavanju MOBBING-a'' kao što to imaju susjedne zemlje.