Evo hajde da se još malo zadržimo na temi seoba. U principu najinteresantnije pitanje vezano za ovaj period jeste pitanje formiranja današnjih država i nacija obzirom da su upravo u ovom perodu o kojem imamo jako malo izvora formirani njihovi temelji. Međutim da bi razumjeli ono što se dešavalo u ovom periodu velikih demografskih i političkih promjena potrebno je prije svega pokušati izaći iz današnjih šablona kroz koje posmatramo pojmove države i naroda.
Dakle u to vrijeme imamo različite rodovske, plemenske zajednice kao što su to Slavenska plemena, Avarska plemena, Ilirska plemena. Ovakve plemenske zajednice su bile rodovske i vjerovatno su imale zajedničko etničko porijeklo. Međutim kasnije imamo različite primjere da jedno pleme ili ratnička odnosno vladarska skupina nametne svoju vlast nad drugim plemenima ili nad određenim teritorijama. Također imamo primjere saveza različitih plemena kao što je Avarsko-Slavenski savez.
Iransku teoriju o porijeklu Srba i Hrvata u stvari se lansirali lingvisti koji su utvrdili iransko porijeklo imena petorice braće i dvije sestre koji predvode Hrvate protiv Avara prema DAI. Kasnije otkriveni Arapski i Ruski izvori dodatno su potvrdili teoriju o Iranskom porijeklu ratničkog plemena koje je vjerovatno pokorilo određena Slavenska plemena koja su osnovala Bijelu Hrvatsku i Bijelu Srbiju. Međutim vladajuća klasa iranskog porijekla se vremenom slavenizirala ali su ostali iranski nazivi za ova plemena većinom slavenskog porijekla. Slično se desilo i sa Bugarima koji su također ratnička plemena Turskog porijekla koja su nametnula svoju vlast Slavenima. Bugari su se vremenom slavenizirali ali je njihovo ime ostalo kao naziv za večinom slavenski narod i kasnije državu.
Što se tiče sudbine predslavenskih naroda Grka, Ilira, Tračana i Dačana oni su negdje asimilirani od strane novopridošlih Slavena a negdje su se Slaveni utopili u predslavenski etnos odnosno jezik. Tako je prostor bivše Jugoslavije i Bugarske slaveniziran dok je prostor Albanije, Rumunije i Grčke zadržao predslavenski etnos i jezik iako su Slaveni u masi također naselili sva ova područja. Proces kulturne jezičke i etničke asimilacije iz tog perioda je teško danas detaljno rekonstruisati ali cinjenica je da je u perodu seoba došlo do značajnog mješanje Slavena i predslavenskog stanovništva na cijelom prostoru Balkana.
Da bi pokušali rekonstruisati ono što se desilo na različitim područjima Balkana moramo osim istorije sagledali i ono što nam nude otkrića u drugim naukama. Možda i najbolji dokaz mješanja Slavena i predslavena na ovom području jesu rezultati genetskih istraživanja. Prisustvo predslavenskih haplogrupa naročito je značajno u područjima u kojima se predslavensko stanovništvo moglo skloniti od direktnog udara vojnih kampanja tokom perioda seoba. Takva područja su Dinarski masiv, Dalmatinski i Grčki otoci, Albanske planine i Karpati.
Do sada provedena genetska istraživanja iako nisu provedena dovoljno detaljno ipak nude određene indikacije o porijeklu današnjih stanovnika Balkana. Na cijelom području dominiraju u različitim omjerima haplogrupe R1a, I1b i E1b1b1a dok u manjoj mjeri također nalazimo i R1b i haplogupe iz grupe J i G.
http://en.wikipedia.org/wiki/Y-DNA_hapl ... nic_groups (radi lakšeg praćenja koristiću nazive grupa kao na wikipediji iako su to već stare oznake)
R1a najzastupljenija je u Kirgistanu 63%, kod lužičkih Srba 63%, Poljskoj 56%, Ukraini 54%, Bjelorusiji 51%, Rusiji 47%, kod Slovenaca 37%, u kontinentalnoj Hrvatskoj 37%, Českoj 26%, Bosni 24%,Mađarskoj 20%, Rumuniji 20%, Grčkoj 15%, Bugarskoj 15%, Makedoniji 14,5% dok se u ostatku Evrope, srednjoj Aziji i Bliskom istoku ova grupa pojavljuje u različitim procentima ispod 10%. Ova grupa također je visoko zastupljena i u Skandinaviji gdje se pretpostavlja da je došao putem ranijih migracija koje nemaju veze sa Slavenima ali imaju blisko genetsko porijeklo.
Pogledaj mapu
http://img511.imageshack.us/img511/3799/whosnextxc9.png
Ovu grupu i dalje nemožemo nazvati Slovenskom ali očito je da se pojavljuje na područjima na kojima nalazimo slavenske jezike i iz istorije zanamo da su vezana za slavenske migracije. Dakle ono što možemo reći je da su haplotip R1a
na Balkan u najvjerovatnije večinom donjela slavenska i slavenima srodna plemena (Slaveni, Anti, Srbi i Hrvati).
I1b (I2) najzastupljenija je u Dalmaciji i BiH preko 50%, istočnoj Rumuniji oko 40%, Srbiji i Makedoniji oko 30%, Albaniji, Mađarskoj Bugarskoj i Grčkoj oko 20%
Mapa:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... roupI2.png

.
Obzirom da je najveća koncentracija ove haplogrupe u Dinarskom području BiH i Hrvatske kao i ispod Karpata i istočnoj Rumuniji ova grupa je najvjerovatnije bila prisutna kod starosjedilačkih naroda Ilira i Dačana. Osim toga utvrđeno je da je ova haplogrupa inače evropska i da je najvjerovatnije došla u jugoistočnu evropu pred kraj posjednjeg ledenog doba preije 20.000 godina. Prema tome mogla je pripadati jedino predslavenskom stanovništvu.
Treća najzastupljenija grupa E1b1b1a (V13) također ima globalno najveću koncentraciju na Balkanu odnosno u području današnje Albanije.
Mapa:
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/c ... b1b1a2.png
Visok procenat ove grupe također nalazimo kod Grka, Srba, Makedonaca, Bugara i Rumuna. Ova haplogrupa vodi porijeklo i sjeverne Afrike i smatra se da su je u jugoistočnu Evropu došla sa doseljenicima iz Egipta prije oko 8000 godina. Ova grupa pripisuje se starim Grcima obzirom da je utvrđeno njeno endemično prisustvo kod plemena u Indiji i Pakistanu koja su po tradiciji za sebe smatrala da potiču od Grčkih vojnika koji su tu dospjeli tokom pohoda Aleksandra Velikog. Genetika je utvrdila da su ti ljudi zaista potomci Aleksandrove vojske obzirom da za razliku od ostatka Indije i Pakistana pripadaju haplogrupi E1b1b1a. Ova grupa očigledno je također predslavenska odnosno starosjedilačka na Balkanu. Vjerovatno je da su osim starih Grka nosioci ove haplogrupe bila i različita druga predslavenska plemena sa ovih područja. Dakle možemo zaključiti da je autohtono predslavensko stanovništvo Balkana odnosno Iliri, Dačani, Tračani i Stari Grci bilo većinom I1b i E1b1b1a haplogrupa. Ostale manje zastupljene grupe također su stigle sa tokom perioda seoba (Kelti, Goti, Huni, Avari) kao i tokom Osmanskog perioda.
Kao što sam rekao genetika još uvijek ne daje deinitivne odgovore ali iz navedenog se mogu izvući određeni zaklučci i uklopiti u ono što znamo iz istorijskih i arheoloških izvora.
Slavenska plemena bila su uglavnom poljoprivredna i naselila su se uglavnom u ravnice i doline rijeka i područja oko gradova koji nisu pali pred udarima Avara. Proces asimilacije nije isključivo bio diktiran brojem novopridošlica u odnosu na starosjedilačko stanovništvo već također i organizacijom vlasti. Na područjima gdje su Slaveni odnosno slavenizirani narodi uspostavili vlast vremenom je preovladao i njihov jezik i kultura (područje bivše Jugoslavije i Bugarske) a predslavenski narodi Iliri i Tračani u potpunosti su slavenizirani. U Grčkoj se održala vizantijska vlast i vremenom su pridošli slaveni helenizirani.
U Rumuniji je također preovladao romanizirani jezik dacijsko-romanski i pored značajnog slavenskog naseljavanja oko Dunava. Mađarska je također je u 5. i 6. vijeku bila preplavljena Slavenima pod Avarskom vlašću. Međutim Avarska država je propala da bi kasnije područjem zavladali Mađari porijeklom iz srednje Azije i preovladao Mađarski jezik koji pripada Ugrofinskoj grupi. Mađari jesu zavladali i njihova kulzura i jezik su preovladali međutim genetska istraživanja su pokazala da je kod Mađara najviše zastupljena R1a haplogrupa koju su najvjerovatnije donijeli Slaveni.
Dakle možemo zaključiti da su današnje Balkanske nacije bez obzira na nacionalizmom propagandom i ratovima usađeno mišljenje heterogenog porijekla. Asimilacija jedne etničko-kulturno-jezičke grupe nad ostalima na određenom području je bila potpuna i naročito je pratila formiranje vlasti odnosno državnih struktura.